REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kžzd-48/2025-4
Šibenik, Stjepana Radića 81
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Ivana Jurišića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SČ, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. u vezi članka 51. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12 i 56/15 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 16. rujna 2025. br. Kzd-30/2025, u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog SČ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku pod brojem Kzd-30/2025 od 16. rujna 2025., nakon donesene nepravomoćne presude kojom u cijelosti ostaje na snazi presuda Općinskog suda u Šibeniku Kzd-15/2016 od 12. ožujka 2020., potvrđena presudom Županijskog suda u Puli br. Kžzd-20/2020 od 9. srpnja 2020. a kojom je optuženiku izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, temeljem članka 127. stavka 4. u vezi članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 prema optuženom SČ produljen je istražni zatvor.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi SČ po branitelju Domagoju Rešetaru, odvjetniku iz Osijeka zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da sud prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje te optuženika odmah pusti da se brani sa slobode.
3. Spis je, sukladno s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, prije dostave izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj kao zakonsku osnovu pobijanja ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka tvrdeći da prvostupanjski sud nije bio propisno sastavljen prilikom donošenja pobijanog rješenja jer je pobijano rješenje donio raspravni sud nakon što je zaključio raspravu, a da ga je temeljem članka 127. stavka 4. ZKP/08 trebalo donijeti izvanraspravno vijeće. Protivno žalbenim navodima, pobijano rješenje nije donio nepropisno sastavljen sud budući da je pobijano rješenje doneseno na ročištu za objavu presude, a iz članka 127. stavka 4. ZKP/08 proizlazi da nakon potvrđivanja optužnice do pravomoćnosti presude istražni zatvor određuje, produljuje i ukida raspravni sud u zasjedanju.
5.1. Nadalje, optuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da u pobijanom rješenju ne iznosi činjenicu kada je optuženik uhićen u Njemačkoj, pa da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Suprotno navedenim tvrdnjama, naprijed navedena činjenica nije odlučna za odluku o produljenju istražnog zatvora kod optuženika. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 494. stavka 4. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena ni druga povreda na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Zatim je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da opasnost da će optuženik puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, proizlazi iz činjenice da isti nije dolazio u Republiku Hrvatsku deset godina, znajući da se protiv njega vodi kazneni postupak, a zbog čega je bila raspisana tjeralica, međunarodna tjeralica i Europski uhidbeni nalog, a na posljetku mu je i suđeno u odsutnosti. Stoga, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, s obzirom na utvrđenu opasnost od bijega visokog stupnja izricanje mjera opreza, kao i jamstva ne predstavljaju dostatnu garanciju za otklanjanje opasnosti od bijega iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
7. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a na koju žalitelj upire navodom da je zaključivanje prvostupanjskog suda pogrešno jer je prvostupanjski sud odlučio produljiti primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i nakon donošenja nepravomoćne presude, a da mu pri tome u trajanje istražnog zatvora nije uračunao i vrijeme koje je optuženik proveo u ekstradicijskom pritvoru u Njemačkoj gdje je uhićen, pa da je zbog toga povrijeđena odredba članka 133. ZKP/08, o najduljem trajanju istražnog zatvora.
7.1. Međutim, optuženik se nalazi u istražnom zatvoru od 28. svibnja 2025. U maksimalno trajanje istražnog zatvora, određeno člankom 133. ZKP/08., uračunava se samo ono vrijeme za koje je osoba bila lišena slobode po toj osnovi, odnosno po osnovi istražnog zatvora, ali ne i vrijeme provedeno u ekstradicijskom istražnom zatvoru, jer se radi o lišenju slobode na temelju kvalitativno različite osnove. Naime, ekstradicijski istražni zatvor ima svrhu osiguranja prisutnosti optuženika dok se ne utvrdi postoje li zakonske pretpostavke za njegovo izručenje sukladno odredbama zakona države od koje se izručenje traži i međunarodnih konvencija, zbog čega se lišenje slobode u postupku ekstradicije ne može uračunavati u istražni zatvor u tijeku trajanja postupka kod domaćeg suda, a što je već ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske. S obzirom na naprijed navedeno i činjenicu da se optuženik u istražnom zatvoru nalazi od 28. svibnja 2025, a najdulje trajanje istražnog zatvora u konkretnom slučaju je sedam mjeseci, tada je neosnovan žalbeni navod optuženika u kojem tvrdi da je povrijeđena odredba članka 133. ZKP/08 koja propisuje najdulje trajanje istražnog zatvora.
8. Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Šibenik, 9. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Branko Ivić
