REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1077/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Miroslava Plešćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ŽURIĆ I PARTNERI u Zagrebu, Savska cesta 32, radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa od 347,73 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 16. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 9. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 8. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, broj: 98854/04 od dana 27. prosinca 2004., sklopljenog između pravnog prednika tuženika HVB - SPLITSKA BANKA d.d., Split, R. Boškovića 16, matični broj subjekta upisa MBS: [matični broj subjekta], kao kreditora i NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koja nosi naziv „Naknada za obradu zahtjeva“, a koja glasi: „ 0,75% (slovima: nulacijelihsedamdesetpetposto), plaćanje jednokratno, prije korištenja kredita; Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita."

II. Nalaže se tuženiku, kao pravnom sljedniku iza HVB - SPLITSKA BANKA d.d., Split, R. Boškovića 16, isplatiti tužitelju iznos od 347,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 31. prosinca 2004. pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je od 31. prosinca 2004. do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje, od 1. siječnja 2008. propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 11. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 11. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 11. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.144,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 9. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 675,31 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

V.Odbija se u cijelosti kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je pravni prednik tuženika 27. prosinca 2004. sklopio s korisnikom kredita NP, Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 98854/04 (dalje: Ugovor o kreditu) kojim je pravni prednik tuženika kao kreditor korisniku kredita odobrio i isplatio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 70.001,00 CHF obračunato po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 240 mjeseci. U članku 8. predmetnog Ugovora o kreditu pod nazivom "Naknada za obradu zahtjeva" predviđena je naknada za obraduzahtjeva u iznosu od 0,75%, s time da je plaćanje navedene naknade jednokratno, prije korištenja kredita dok se korisnik kredita istu obvezuje platiti neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita. S tim u svezi, korisniku kredita je 30. prosinca 2004. naplaćena navedena naknada za obradu zahtjeva u iznosu od 347,73 EUR / 2.620,00 kn. Tužitelj nadalje navodi kako je predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te da je ista prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu korisnika kredita kao potrošača, a iz kojeg razloga je, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP/03) te u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Ističe i da su korisnik kredita i tužitelj sklopili Ugovor o ustupu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu koji glasi: „ 0,75% (slovima: nulacijelihsedamdesetpetposto), plaćanje jednokratno, prije korištenja kredita; Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.“ Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje i isplatu iznosa od 347,73 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca 2004. kao dana plaćanja, a sve temeljem odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da odluke suda donesene u parnici radi zaštite prava i interesa potrošača obvezuju sudove samo u postupku koji potrošač osobno pokrene, a da ne obvezuju u postupcima koje pokrenu treće osobe koje nemaju status potrošača. Nadalje, tuženik prigovara zastari, ističe da su tužiteljeve tvrdnje da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu neosnovane i neutemeljene, da je odredba o navedenoj naknadi za obradu kredita jasna i lako uočljiva te da nije točno da bi uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Posljedično, tuženik prigovara i visini tužbenog zahtjeva i vrijednosti predmeta spora.

3. U nastavku postupka stranke su dopunjavale početne tvrdnje iznesene u tužbi odnosno odgovoru na tužbu na način da su na teorijskoj razini izložile svoja pravna shvaćanja te otvorile pravna pitanja koja su se pokazala kao sporna u ovoj pravnoj stvari, s time da je tuženik tijekom postupka učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva i aktivnu legitimaciju.

4. Tijekom postupka sud je pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: Dodatak br. 1. Ugovora o kredit br. 98854/04 (list 9. – 16. spisa), Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 98854/04 (list 21. –27. spisa), zahtjevi za dostavu potvrdama o uplatama naknada (list 28. – 29. i 31. spisa), potvrdas o uplati naknade (list 28. i 30. spisa), pisani iskaz svjedoka (list 17. – 19. spisa), presliku obavijesti o ustupu tražbine (list 33. – 34. spisa), presliku Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija - list 35. – 39. spisa), sudsku praksu (list 40. – 43., 50. – 65. i 89. – 128. spisa), direktivu vijeća 93/13/EEZ (list 44. – 49. spisa), izvod iz zapisnika sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (list 88. spisa), izvod iz zapisnika sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020. (list 129. – 131. spisa) te je izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NP (list 157. – 160. spisa). Sud nije izveo dokaz uvidom u dostavljene presude prvostupanjskih sudova iz razloga što sud prilikom donošenja odluke nije vezan pravnim shvaćanjima sadržanim u nepravomoćnim sudskim odlukama.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 98854/04 (dalje: Ugovor o kreditu) kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva te zahtjev za isplatom iznosa od 347,73 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a za koji iznos tužitelj tvrdi da predstavlja korist koju je tuženik ostvario na temelju ništetne ugovorne odredbe u vidu naplaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

7. Između stranaka nije sporno da je pravni prednik tuženika s korisnikom kredita NP dana 27. prosinca 2004. sklopio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 98854/04. Također nije sporno da je korisnik kredita tražbine temeljem odredbi navedenog Ugovora o kreditu prenio na ovdje tužitelja temeljem Ugovora o cesiji od 10. lipnja 2023., nije sporna aktivna legitimacija niti je sporna visina tužbenog zahtjeva.

8. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva odnosno da li je predmetna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu ništetna te ima li tužitelj posljedično pravo na isplatu uplaćenog iznosa na ime ulazne naknade. Sporno je i da li je utuženo potraživanje u zastari.

9. Iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 98854/04 (list 21. - 27. spisa) razvidno je da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik ni trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, dalje: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Namjena kredita bila je kupovina stana (čl. 3. Ugovora o kreditu), dakle za osobne potrebe korisnika kredita.

10. Iz pisanog iskaza svjedoka NP ovjerenog kod javnog bilježnika (list 17. - 19. spisa) kao i iz iskaza danog na ročištu održanom 16. rujna 2025. (list 157. - 160. spisa), a na kojem je u cijelosti ostao pri navodima iz pisanog iskaza, proizlazi da je NP kredit podigao za svoje osobne potrebe odnosno za kupnju stana.

11. Prema tome, sud zaključuje da se radi o korištenju kreditnih sredstava za osobne potrebe, a ne za bilo kakve poslovne potrebe, pri čemu je sud prihvatio iskaz svjedoka kao logičan i uvjerljiv te u skladu s predmetnim Ugovorom o kreditu. Valja naglasiti kako niti iz jednog dokaza dostavljenog u spis ne proizlazi da je NP kredit koristio u bilo kakve poslovne svrhe, a niti da bi isti kao korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi kredit bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe.

12. Nadalje, odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da pravni prednik tuženika kao kreditor odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 70.001,00 CHF, dok je odredbom čl. 8. ugovoreno da naknada za obradu zahtjeva iznosi 0,75 %, da je plaćanje jednokratno, prije korištenja kredita te da se korisnikom kredita obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.

13. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NP (list 157. - 160. spisa) na okolnost statusa potrošača, na okolnost je li mu predmetna odredba bila jasna, uočljiva i razumljiva te na okolnost jesu li korisnik i davatelj kredita pojedinačno pregovarali o predmetnoj odredbi čl. 8. Ugovora o kreditu.

14. U svom iskazu svjedok NP (list 157. - 160. spisa) naveo je kako u cijelosti ostaje pri pisanoj izjavi od 8. siječnja 2024. (list 17. - 19. spisa), a iz koje u bitnome proizlazi kako mu tijekom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu ništa nije bilo objašnjeno od strane zaposlenika tuženika koji su sudjelovali u sklapanju istog, kako nije bilo pregovaranja o pojedinačnim odredbama navedenog Ugovora već je dobio formulirani, tipizirani ugovor na potpis. Također, naveo je da u slučaju da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu bio u cijelosti informiran o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti od strane tuženika, ne bi pristao na sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu.

15. Odgovarajući na upite na ročištu na kojem je izveden dokaz njegovim saslušanjem, svjedok je iskazao i da je pročitao predmetni Ugovor o kreditu, da se radilo o kreditu za kupnju stana te da prilikom čitanja Ugovora o kreditu nije uočio odredbe o plaćanju naknade jer da ih je uočio, ne zna da li bi uopće pristupio potpisu tog Ugovora.

16. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2. ZZP-a). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4. ZZP-a). Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP-a). Zaključno, nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 87. ZZP-a).

17. Slijedom svega navedenog, odredba koja je predmet tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti, ništetna je temeljem gore navedenih odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Pri tome valja naglasiti kako ništetnost odredbi o naknadi za obradu kredita ne povlači za sobom ništetnost cijelog Ugovora o kreditu jer isti može opstati i bez te odredbe, a sve sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

18. Posljedica ništavosti navedene odredbe o ulaznoj naknadi jest ta da je potrošač, korisnik kredita NP, imao prema tuženiku tražbinu povrata novčanog iznosa kojeg je tuženik odnosno njegov pravni prednik stekao temeljem te ništetne odredbe, i to u okviru instituta stjecanja bez pravne osnove, dakle imao bi pravo na povrat onog što je primjenom navedene odredbe platio tuženikovom pravnom predniku, sve sukladno odredbi čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 324. st. 1. ZOO-a, a koje se odredbe odnose na pravne posljedice ništetnosti ugovora ili njegovih pojedinih odredbi te odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a kojom je uređen institut stjecanja bez pravne osnove.

19. Imajući u vidu da primatelj tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj tražbine imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a), prema ocjeni ovog suda tuženikova je obveza vratiti tužitelju utuženi iznos po osnovi ništetne odredebe o naknadi, i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja.

20. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja naglasiti da tražbina povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva protekom općeg zastarnog roka od 5 godina koji počinje teći prvog dana nakon dana kada je stjecatelj nešto stekao (čl. 225. i čl. 215. st. 1. ZOO-a).

21. Prema pravnom shvaćanju kojeg je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

22. Dakle, zastara još nije ni počela teći jer tužitelj u konkretnom postupku traži utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe o naknadi slijedom čega je ovaj sud ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare.

23. Zaključno, u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate valja naglasiti da prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik, odnosno njegov pravni prednik je kao trgovac morao znati da je odredba o naknadi za odobrenje kredita ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome od kojih konkretnih troškova se ta naknada sastoji, niti je to vidljivo iz Ugovora o kreditu. Stoga zatezne kamate teku od dana izvršenog plaćanja, koji datum tuženik tijekom postupka nije osporio. Stopa zatezne kamate određena je prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

24. Slijedom svih gore navedenih utvrđenja odlučeno je kao u t. I. i II. izreke ove presude.

25. Odluka o troškovima postupka iz t. III., IV. i V. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: OT).

26. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, a koji trošak je odmjeren sukladno OT-u, i to za: sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 21. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 62,50 EUR, za sastav podneska od 22. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 17. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) ukupno iznosi 250,00 EUR te za zastupanje na ročištu održanom 16. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) ukupno iznosi 250,00 EUR. Tužitelju je kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu, i to u iznosu od 6,64 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi - Narodne novine, broj: 92/21; dalje: Tarifa) u svezi s čl. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama - Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Tarife u svezi s čl. 1. st. 2. ZSP-a). Tužitelju nije priznat prekomjerno zatraženi iznos jer mu isti temeljem gore navedenih odredbi Tarife i ZSP-a te vrijednosti predmeta ovog spora naznačenog u tužbi (347,73 EUR) ne pripada. Priznat mu je i trošak pribavljanja potvrda o visini naknade za obradu kredita u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 36. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 62,50 EUR.

27. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 13. veljače 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, predmetnim podneskom tužitelj je ispravio tužbeni zahtjev, a što je mogao učiniti i na ročištima, a za koje je tužitelju priznat zatraženi trošak. Nije mu priznat ni trošak za sastav podneska od 21. svibnja 2024. u iznosu postavljenom prema Tbr. 8. t. 1. OT-a jer se radi o ostalom podnesku iz Tbr. 8. t. 4. OT-a. Zaključno, tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje parnice jer su se stekli uvjeti za isticanjem presude na e-oglasnoj ploči suda. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.144,91 EUR, dok je odbijen za iznos od 675,31 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. III. i IV. izreke presude.

28. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi čl. 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

29. Odluku o parničnom trošku iz t. V. izreke sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 9. listopada 2025.

SUTKINJA:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.