Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pr-7/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužiteljice CT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika ČT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Adeli Klanac – Kapša, odvjetnici iz Osijeka, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 17. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, odlukom objavljenom 9. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Poništava se kao nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 14. prosinca 2023. godine kojom je tuženik ČT, vl. obrta za optičke djelatnosti i trgovinu [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazao tužiteljici CT, OIB: [osobni identifikacijski broj] Ugovor o radu sklopljen dana 31. ožujka 2023. godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici prizna sva prava iz radnog odnosa u periodu od 14. prosinca 2023. godine do 30. ožujka 2024. godine uključujući isplatu plaće u bruto mjesečnom bruto iznosu od:

a) 350,00 EUR za period od 15. prosinca 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2023. po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza,

b) po 840,00 EUR mjesečno za period od 1. siječnja 2024. godine pa do prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, 31. ožujka 2024. godine, odnosno ukupan novčani iznos od 2.520,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza, tekućom na iznos od:

- 840,00 EUR od 15. veljače 2024. godine do isplate,

- 840,00 EUR od 15. ožujka 2024. godine do isplate,

- 840,00 EUR od 15. travnja 2024. godine do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Određuje se sudski raskid ugovora o radu sklopljenog između stranaka ovog postupka dana 31. ožujka 2023. godine koji je zaključen na određeno vrijeme u trajanju od 11. travnja 2023. do 10. travnja 2024. godine, zbog zamjene za vrijeme porodiljnog dopusta, a temeljem kojeg je tužiteljica obavljala poslove „prodavača u očnoj optici“ i to s danom 31. ožujka 2024. godine, a radi neprihvatljivosti nastavka rada tužiteljice kod tuženika, te se nalaže tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati novčani iznos od 3 minimalne mjesečne plaće u RH, odnosno, iznos od 2.520,00 EUR, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana 15. travnja 2024. godine pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku ČT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužiteljici CT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 22. siječnja 2024. podnijela tužbu protiv tuženika radi nedopuštenosti otkaza. U tužbi u bitnome navodi da je sa tuženikom 31. ožujka 2023. zaključila Ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od 11. travnja 2023. do 10. travnja 2024. zbog zamjene djelatnice koja je bila na porodiljnom dopustu. Temeljem tog Ugovora tužiteljica je obavijala poslove prodavača u tuženikovoj očnoj optici s mjestom rada u [adresa] uz ugovorenu minimalnu bruto plaću u iznosu od 700,00 EUR. Dana 14. prosinca 2023. tuženik je donio Odluku o otkazu Ugovora o radu tužiteljici zbog povrede radnih obveza s tim da se je u Odluci pozvao na članak Zakona o radu koji se odnosi na otkazivanje ugovora zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Tužiteljica smatra da je pravovremeno i uredno izvršavala sve svoje radne obveze, slijedom čega Odluku o otkazu smatra nezakonitom. Prije podnošenja ove tužbe u zakonom propisanom roku podnijela je tuženiku zahtjev za zaštitu prava 22. prosinca 2023., koji je zahtjev tuženik zaprimio 27. prosinca 2023., s tim da je tuženik 9. siječnja 2024. odbio navedeni zahtjev ostajući kod svoje odluke o otkazu. Također naglašava da tijekom trajanja radnog odnosa kod tuženika od istog nije zaprimila niti jednu opomenu zbog kršenja radnih obveza, s tim da je od tuženika tražila da joj odobri godišnji odmor koji joj je bio potreban zbog selidbe što je isti odbio te joj je ubrzo nakon toga uručio otkaz. S obzirom da Odluku o otkazu smatra nezakonitom traži da sud istu poništi te da ujedno naloži tuženiku da tužiteljici prizna sva prava iz radnog odnosa u periodu od 14. prosinca 2024. do 30. ožujka 2024. uključujući isplatu minimalne plaće u bruto iznosu. Nadalje traži da sud odredi sudski raskid Ugovora o radu s danom 31. ožujka 2024. zbog neprihvatljivosti nastavka rada tužiteljice kod tuženika uz nalog tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati novčani iznos od 3 minimalne mjesečne plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Ujedno traži i isplatu putnih troškova za period od početka lipnja 2023. pa do otkaza ugovora 14. prosinca 2023. jer tvrdi da joj tuženik za to vrijeme nije isplatio putne troškove iako je cijelo to vrijeme radila u tuženikovoj poslovnici u Osijeku, a mjesto prebivališta ima u [adresa]. Potražuje i isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Smatra da je zakonito tužiteljici otkazao Ugovor o radu jer je ista kršila obveze iz radnog odnosa koje su naznačene u članku 2. Ugovora o radu. Dalje navodi da je 2. studenog 2023. tužiteljici uručio prvu pisanu opomenu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa i to zbog toga što tužiteljica nije održavala svoj radni prostor čistim i urednim te nije popunjavala prazne police robom. Dana 1. prosinca 2023. tuženik je tužiteljici uručio i drugu pisanu opomenu jer ista nije opetovano predala gotovinski utržak iz radnje u poslovnicu banke, odnosno isti je predala tek nakon tri dana pod izgovorom da je zaboravila. Treću pisanu opomenu pred otkaz ugovora o radu tuženik je tužiteljici uručio 6. prosinca 2023., zbog toga što se ista dan prije neprofesionalno ponašala prema kupcu NT koji se zbog ponašanja tužiteljice obratio neposredno tuženiku. Prethodno su tužiteljicu na njezine obveze iz radnog odnosa upozoravali usmeno ĆT, kao neposredna rukovoditeljica te zakonski zastupnik tuženika kao poslodavac. Smatra neosnovanim potraživanje tužiteljice s osnove neplaćenih putnih troškova jer ti troškovi nisu niti ugovoreni Ugovorom o radu pa stoga smatra da tuženik kako poslodavac iste nije niti dužan isplatiti tužiteljici. U odnosu na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor navodi da je tu naknadu u cijelosti isplatio tužiteljici 29. siječnja 2024. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih navoda iz tužbe odnosno odgovora na tužbu. Tužiteljica je na pripremnom ročištu koje je održano 7. veljače 2025. povukla točku IV. tužbenog zahtjeva jer su navedeni iznosi naznačeni u toj točki tužiteljici isplaćeni nakon podnošenja tužbe. Tuženik se nije protivio takvom djelomičnom povlačenju tužbe, ali je naglasio da potražuje naknadu troškova koje je imao vezano za povučeni dio.

4. U dokaznom postupku sud je na okolnost povreda radnih obveza tužiteljice i uručenja pisanih opomena zbog tih povreda te izricanja usmenih opomena u svojstvu svjedoka saslušao ĆT, MT i PT. Na istu okolnost saslušani su i tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika ČT te je na kraju dokaznog postupka izvršen uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu, i to kako slijedi:

Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na str. 7-10, odluka o otkazu str. 11, zahtjev za zaštitu prava sa preslikom povratnice na str. 12-13 spisa, odgovor na zahtjev za zaštitu prava na str. 14, ispis prometa po tekućem računu str. 13-14, ispis razmijenjenih poruka putem društvene mreže str. 13-14, pisana opomena zbog kršenja obveza str. 25-26, upozorenje u svezi obveze ispunjavanja odnosno kršenja obveza iz radnog odnosa str. 27-28, ispis preslike radne površine računala s otvorenim podacima o radnom mjestu str. 29-32 spisa, ispis komunikacije putem društvene mreže str. 33-34 spisa, rukom pisan obračun odnosno izračun plaće str. 35, obračunske liste plaće s pregledom neoporezivih primitaka na str. 36-46 spisa, izvod prometa po računu na str. 47, podnesak PP Beli Manastir str. 76, podnesak Prve policijske postaje Osijek Stalna ispostava Čepin sa službenom zabilješkom na str. 81-82.

4.1. Tuženik je na glavnoj raspravi održanoj 17. rujna 2025. odustao od saslušanja svjedoka ŠT. Nakon što je tuženik odustao od saslušanja imenovanog svjedoka tužitelj je na istom ročištu odmah predložio saslušanje istog tog svjedoka, a što je sud odbio rješenjem na raspravnom zapisniku smatrajući da je činjenično stanje u cijelosti utvrđeno. Pritom treba naglasiti da je svjedok ŠT od strane ovog suda pozivana u više navrata te je čak zatražena i terenska provjera adrese nakon čega je PP Beli Manastir sud izvijestio da se ista nalazi već nekoliko mjeseci na nepoznatoj adresi u SR Njemačkoj.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nezakonitom Odluke o otkaza ugovora o radu od 14. prosinca 2023., a posljedično tome i traženje da sud naloži tuženiku da tužiteljici prizna sva prava iz radnog odnosa u periodu od 14. prosinca 2023. do 30. ožujka 2024. uz određivanje sudskog raskida ugovora s danom 31. ožujka 2024. te uz isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu, koji je zaključen 31. ožujka 2023. na određeno vrijeme s početkom rada 11. travnja 2023. i završetkom rada 10. travnja 2024. Također nije sporno da je ugovoreno da će tužiteljica raditi na radnom mjestu prodavač u Očnoj optici s mjestom rada u [adresa], a u slučaju potrebe poslodavca i u nekim drugim poslovnicama. Nije sporno niti da je za takav rad ugovorena mjesečna plaća u minimalnom bruto iznosu, s tim da je za 2023. minimalna bruto plaća iznosila 700,00 EUR-a. Tuženik nije osporavao tijekom postupka pa sud zaključuje nespornim i činjenicu da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava na Odluku o otkazu dana 22. prosinca 2023., s tim da je tuženik isti zaprimio 27. prosinca 2023. te je nastavno 9. siječnja 2024. odbio zahtjev tužiteljice za zaštitu prava. Iz tog proizlazi da je tužiteljica nastavno pravovremeno podnijela predmetnu tužbu. Nije sporno niti da je tužiteljica nakon zaključenja Ugovora o radu prvo neko vrijeme radila u tuženikovoj poslovnici u [adresa], a zatim je od strane tuženika kao poslodavca upućena na rad u tuženikove poslovnice u Osijeku. Dok je radila u Osijeku odrađivala je smjene koje su pobliže opisane u članku 9. Ugovora o radu str. 8 spisa.

7. Među strankama je prije svega sporno je li tuženik zakonito otkazao tužiteljici Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice. Dakle, sporno je je li tužiteljica prouzročila tijekom svog rada kod tuženika takve povrede svojih radnih obveza koje su opravdane za otkaz Ugovora o radu. Ukoliko je Odluka o otkazu nezakonita spornim se ukazuje i visina potraživanja tužiteljice s osnove isplate plaće za utuženo razdoblje kao i opravdanost sudskog raskida ugovora i naknade štete.

8. Iz materijalnih dokaza koji su pročitani u dokaznom postupku, sud je utvrdio kako slijedi:

- da je Odluka o otkazu ugovora o radu sačinjena u pisanom obliku te da iz sadržaja iste proizlazi da tuženik otkazuje tužiteljici Ugovor o radu s danom 14. prosinca 2023. zbog tog što tužiteljica nije uredno obavljala pojedine radne zadatke definirane člankom 2. Ugovora o radu, s tim da se niti iz izreke, a niti iz obrazloženja te Odluke ne može zaključiti koje točno zadatke tužiteljica nije uredno obavljala, dakle, povrede iz radnog odnosa samom Odlukom o otkazu nisu pobliže navedene niti su iste obrazložene, također Odluka ne sadrži obvezu odrađivanja otkaznog roka od strane tužiteljice, te se u Odluci tuženik pozvao da otkazuje Ugovor temeljem članka 115. st. 1. točka 4. Zakona o radu, koja se odredba odnosi na otkazivanje zbog nezadovoljavanja na probnom roku (str. 11 spisa).

- iz ispisa pisane komunikacije putem društvenih mreža (str. 14, 33-34 spisa) utvrđeno je da su tužiteljica i zakonski zastupnik tuženik ČT očito imali nesuglasica jer je tužiteljica od istoga tražila godišnji odmor zbog selidbe što je isti odbio navodeći da bi više volio da ga pita nešto vezano za sam posao od kojega žive, a ne da bude fokusirana na privatne potrebe, da je bilo slabijih rezultata u prodaji proizvoda, da je tužiteljica bila nezadovoljna s radom kod tuženika, da je ista tražila posao podnoseći molbe kod drugih poslodavaca, kao i da je ista upozorena od strane djelatnice što nije predala dnevni utržak iako ju je djelatnica već ranije upozorila da utržak nije predan za prethodna dva dana,

- da je tužiteljica za svoj rad kod tuženika primala minimalnu bruto plaću jer je ista ugovorena prema članku 7. Ugovora u iznosu od 700,00 EUR-a bruto, a što proizlazi iz Ugovora o radu (str. 7-10 spisa) te iz obračunskih lista plaće (str. 38-45 spisa).

9. Iz iskaza saslušanih svjedoka ĆT, MT i PT sud sa sigurnošću nije mogao utvrditi da je tuženik, kao poslodavac, predao tužiteljici prije otkazivanja ugovora o radu u pisanom obliku opomene kojima je tužiteljicu upozoravao na kršenja obveza iz radnog odnosa. Naime, svjedokinja ĆT je izjavila u svom iskazu da je prilikom predaje pisanih opomena tužiteljici bila prisutna ona uz ČT (šefa) i PT. MT je izjavila da je ona sastavila pisane opomene te da je bila prisutna kod njihovog uručenja tužiteljici zajedno sa poslovođom ĆT i zaposlenicom ŠT, dok je PT izjavila da je ona zajedno sa ĆT uručila pisane opomene tužiteljici. Prema tome, budući su svjedoci različito iskazivali o tome tko je sve bio prisutan prilikom uručenja pisanih opomena tužiteljici te da PT prilikom iskazivanja nije mogla navesti niti jednu osobinu tužiteljice, iako je izjavila da je u Osijeku samo tužiteljici u zadnje vrijeme osobno uručila pisane opomene, sud je izveo zaključak da su točni navodi tužiteljice prema kojima pisane opomene nisu nikad osobno niti uručene tužiteljici. Naime, nije životno da PT kao bliska suradnica zakonskog zastupnika tuženika i unatoč proteku vremena ne može navesti niti jednu osobinu pa čak niti boju kose tužiteljice. Da je ista stvarno tužiteljici uručila, ne jednu već tri pisane opomene kako to i sama tvrdi, tad bi ista zasigurno zapamtila bar neku osobinu tužiteljice, a pogotovo u okolnostima kada prema vlastitom iskazu nikome drugom zaposleniku tuženika u osječkim poslovnicama, osim tužiteljici, nije uručila pisanu opomenu zbog povrede radnih obveza. Zaključak da pisane opomene nikad nisu uručene tužiteljici djelomično proizlazi i iz odgovora na tužbu tuženika od 12. veljače 2024. (str. 19-47 spisa) te iz sadržaja pisane opomene od 6. prosinca 2023. Naime tuženike je uz odgovor na tužbu dostavio samo dvije pisane opomene, jer je opomena datirana sa 2. studenog 2023. str. 25 i 26 spisa dostavljena dva puta. Isti nikad na spis nije dostavio opomenu od 1. prosinca 2023. Iz sadržaja opomene od 6. prosinca 2023. proizlazi da se je na rad tužiteljice žalio kupac NT koji je bio nezadovoljan neprofesionalnim odnosom tužiteljice prema istom. S obzirom da se sadržajno ne navodi u čemu se točno sastojao neprofesionalan pristup tužiteljice kupcu, te da su svjedoci ĆT, MT i PT u svojim iskazima potvrdile da je imenovani NT ujedno i osoba koja duže vrijeme održava računala tuženiku, sud zaključuje da je NT od ranije poznavao tužiteljicu jer je prilikom održavanja računalne opreme sasvim sigurno dolazio u kontakt s tužiteljicom na njenom radnom mjestu kod tuženika. U takvim okolnostima je upitna objektivnost NT prilikom isticanja pritužbi na rad tužiteljice, a s obzirom da je tuženik propustio konkretizirati u čemu se je točno sastojalo neprofesionalno ponašanje tužiteljice prema NT, sud ne može niti ocijeniti težinu takve povrede. Uzimajući sve navedeno u obzir sud izvodi zaključak da su na spis dostavljene pisane opomene datirane sa 2. studenog 2023. i 6. prosinca 2023. sačinjene naknadno nakon pokretanja postupka pred ovim sudom, a sve s ciljem da tuženik dokaže da je tužiteljici zakonito otkazao Ugovor o radu.

10. Sud iz iskaza navedenih svjedoka nije mogao sa sigurnošću utvrditi niti koje je sve povrede radnih obaveza tužiteljica počinila ranije, a za koje je navodno usmeno opominjana i prije uručenja spornih pisanih opomena. To stoga što je jedino ĆT u svom iskazu navela konkretne razloge u vidu dnevnog utrška koji tužiteljica nije predala, da nije očistila radnju, da je za vrijeme radnog vremena tražila drugi posao, dok su ostali svjedoci samo uopćeno iskazivali da su tužiteljici zbog njenog odnosa prema radu izricane usmene opomene. Sud bi uvjetno kao životan i mogao prihvatiti iskaz JT u tom djelu, jer je imenovana u to vrijeme bila neposredno nadređena tužiteljici. Međutim, kako je tužiteljica prethodno očito uspješno i bez zamjerki kod tuženika odradila probni rad i kako za vrijeme tog probnog rada nije bilo zamjerki na rad tužiteljice, sud niti u tom djelu u cijelosti ne može prihvatiti iskaz svjedoka DT. Iskaz ZT sud prihvaća samo u djelu u kojem je tužiteljica jednom tri dana uzastopce propustila predati dnevni utržak jer je i sama tužiteljica na kraju taj propust priznala, a to proizlazi i iz ispisa pisane razmjene poruka preko društvenih mreža koja se nalazi u spis (str. 33-34 spisa), a koju prepisku stranke nisu osporavale.

11. Iz iskaza tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika ČT utvrđeno je da su postojale određene razmirice između tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika, koji je očito bio nezadovoljan radnim rezultatima tužiteljice, a što je u skladu sa ispisom poruka s društvene mreže koje su dostavljene na sudski spis (str. 14 i 33 spisa). Pri tome treba još jednom naglasiti da stranke tijekom postupka nisu osporavale da bi tužiteljica, zakonski zastupnik tuženika ČT i ostali zaposlenici tuženika razmjenjivali navedene poruke, a nisu osporavali niti sadržaj tih poruka. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika IT, koji se može smatrati poslodavcem tužiteljice u doslovnom smislu te riječi, jer je tuženik ustrojen u organizacijskom smislu kao obrt vlasnika ČT, utvrđeno je da je imenovani prilikom iskazivanja iskazao visok stupanj ljutnje i netrpeljivosti prema tužiteljici jer je doslovno iskazivao da je mišljenja da tužiteljica nije ispunila niti jednu od deset stavki potpisanog ugovora, misleći pri tome na njene radne obveze propisane člankom 2. Ugovora o radu, kao i da nije ispunila niti jedan radni nalog pa su njene kolegice umjesto nje morale odraditi njezin dio posla. S obzirom da iz iskaza naprijed navedenih svjedoka i materijalne dokumentacije nije utvrđeno da tužiteljica nije ispunjavala u tom obimu svoje radne obveze, sud nije mogao izvesti nikakav drugačiji zaključak nego da je riječ zaista o netrpeljivosti, ljutnji i trajno poremećenim odnosima. Naime, nije niti životno da tužiteljica nije ispunjavala obveze u obimu kojim to navodi ČT, jer da je tome tako, tad bi i isti tužiteljici dokazao Ugovor o radu i ranije ili po isteku probnog rada zbog nezadovoljavanja na istom. S obzirom da ništa od navedenog nije učinio, jasno je da je ČT iskazivao subjektivno.

12. Dakle, iz iskaza tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika ČT, kao i iskaza svjedoka ĆT, MT i PT utvrđeno je da je tužiteljica zaista propustila predati dnevni utržak i to tri dana uzastopce, a što je na kraju u svom iskazu i priznala sama tužiteljica. Također je utvrđeno da su postojale određene razmirice između tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika, koji je očito bio nezadovoljan radnim rezultatima tužiteljice, a što je u skladu sa ispisom poruka s društvene mreže koje su dostavljene na sudski spis (str. 14 i 33 spisa). Međutim, nije utvrđeno da bi tužiteljici ikad bile uručene pisane opomene zbog kršenja radnih obaveza, kao i da bi tužiteljica od strane tuženika bila upozoravana na ostale propuste koje tuženik spominje u odgovoru na tužbu.

13. Prema čl. 115. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23; dalje ZR) poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Prema čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Nadalje prema čl.125. st. 1. Zakona o radu ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a prema st. 3. tog članka zahtjev za sudski raskid ugovora o radu može se podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

15. Prije svega treba naglasiti da je prilikom odlučivanja o dopuštenosti otkaza Ugovora o radu u smislu ocijene postojanja opravdanih razloga za otkaz Ugovora o radu sud vezan razlozima koje je poslodavac naveo u Odluci o otkazu. Dakle, sud ne može svoju odluku o opravdanosti Odluke o otkazu ugovora o radu temeljiti na bilo kojem drugom razlogu osim onih razloga koje je u svojoj Odluci naveo poslodavac (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-408/2024). Slijedom navedenoga, temeljem članka 135. stavka 3. ZR-a tuženik je kao poslodavac bio u obvezi dokazati koje to točno određene radne zadatke definirane u članku 2. Ugovora o radu tužiteljica nije uredno obavljala. To stoga što je isti u točki II. izreke Odluke o otkazu (str. 11 spisa) te uočene razloge naveo kao razlog otkazivanju Ugovora o radu. Međutim, tijekom postupka isti te razloge nije dokazao, štoviše, nije dokazao niti da je pismeno opominjao tužiteljicu zbog povrede radnih dužnosti. Dokazano je tek da tužiteljica nije predala dnevni utržak u jednom navratu tri dana uzastopce što je ista u konačnici i priznala, međutim, to samo po sebi nije i ne može biti po ocijeni ovog suda razlog za u ovom slučaju izvanredni otkaz Ugovora o radu. Naime, iz samog sadržaja Odluke o otkazu razvidno je da se ugovor o radu otkazuje s danom donošenja te odluke 14. prosinca 2023. bez potrebe odrađivanja otkaznog roka od same tužiteljice pa u takvim okolnostima takva odluka o otkazu predstavlja izvanredni otkaz ugovora o radu, koji je reguliran člankom 116. ZR-a, a ne redovni otkaz iz članka 115. ZR-a kako to pogrešno tijekom postupka navodi tuženik. Da bi izvanredni otkaz ugovora o radu bio zakonit između ostalog potrebno je da je tužiteljica kao radnik počinila neku osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Tuženik je tijekom postupka pokušao dokazati da se osim ne predavanja dnevnog utrška tužiteljica nije savjesno odnosila prema svojim radnim obvezama jer nije održavala čistim poslovni prostor u kojem je radila, nije redovito slagala robu na police, nije ulagala dovoljno truda u odnosu sa kupcima da istima prezentira proizvode koje tuženik prodaje te da se neprofesionalno odnosila prema kupcu NT. Međutim, niti jedno od tih navodnih povreda obveza iz radnog odnosa tuženik nije uspio dokazati. S obzirom da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 14. prosinca 2033. nezakonita, jer je donesena protivno čl. 116. ZR-a, sud je odlučio kao u izreci pod točkom I.

16. Budući je Odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita, sud je tužiteljici priznao sva prava iz radnog odnosa u periodu od 14. prosinca 2023. (dan otkaza ugovora) do dana 30. ožujka 2024., jer tužiteljica za taj period ima pravo na plaću i ostale dodatke iz čl. 90. ZR-a, kao da je stvarno radila. Kako je prema članku 7. Ugovora o radu tuženik tužiteljici isplaćivao minimalnu bruto plaću, koja je prema Uredbi o visini minimalne plaće za 2023. godinu (Narodne novine broj: 122/22) iznosila 700,00 EUR, odnosno prema Uredbi o visini minimalne plaće za 2024. (Narodne novine broj 125/23) 840,00 EUR, sud je naložio tuženiku da isplati tužiteljici minimalnu bruto plaću u periodu od 14. prosinca 2023. do 31. prosinca 2023. u iznosu polovice tadašnje minimalne mjesečne bruto plaće (jer je riječ o polovici mjeseca) u iznosu od 350,00 eura, dok je za period od 1. siječnja 2024. do 31. ožujka 2024. naložio isplatu za svaki taj mjesec iznosa tad važeće minimalne bruto plaće od 840,00 eura. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

17. S obzirom da je zakonski zastupnik tuženika ČT u svome iskazu pred sudom uporno isticao svoje osobno nezadovoljstvo prema tužiteljici pa i samu netrpeljivost, kako je to pobliže opisano u toč. 11. obrazloženja ove presude, sud smatra da je osnovano traženje tužiteljice da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu, sukladno čl. 125. ZR-a. Naime, zbog utvrđenih okolnosti, iako je riječ o ugovoru o radu na određeno vrijeme koji je trebao isteći 10. travnja 2024., sud zaključuje opravdanim odrediti sudski raskid ugovora sa 31.ožujka 2024., jer je ČT kao poslodavac i tuženik svojim ponašanjem prema tužiteljici, kojoj je čak na njezino traženje uskratio i godišnji odmor, a što proizlazi iz ispisa poruka sa društvene mreže (ispis uz str. 14. spisa), pokazao visok stupanj netrpeljivosti i narušenosti međuljudskih odnosa zbog kojeg bilo kakav budući oblik suradnje između tužiteljice i tuženika kao poslodavca, nije moguć. Tužiteljici je uz sudski raskid ugovora o radu u skladu s čl. 125. st. 1. ZR-a dosuđena naknada štete u iznosu od najmanje 3 ugovorene mjesečne plaće koje predstavljaju ustvari minimalne bruto plaće koje su propisane naprijed navedenom Odlukom za 2024. godinu u iznosu od 840,00 eura mjesečno, ili za 3 mjeseca 2.520,00 eura, a što je u skladu s prethodnim trajanjem radnog odnosa tužiteljice kod tuženika koji je trajao oko 8 mjeseci, starosti tužiteljice 1997. godište i njezinim obvezama uzdržavanja, ista trenutno na porodiljnom dopustu.

18. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. st. 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8. ZOO-a, a od 30. prosinca 2023. sukladno članku 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 155/23).

18.1. Pritom treba naglasiti da se zakonska zatezna kamata za porez na dohodak i prirez porezu na dohodak obračunava tek s isplatom plaće pa je stoga u odnosu na zakonsku zateznu kamatu odlučeno kao u izreci u toč. II. To stoga što prema odredbi članka 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, u daljnjem tekstu: ZPD-a) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. Prema tome, kako navedeni porezi dospijevaju s isplatom plaće, a plaća za utuženo razdoblje još uvijek nije isplaćena, zakonske zatezne kamate za porez na dohodak i prirez nisu niti dospjele.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa). Tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u ovoj parnici priznati su troškovi jednokratne nagrade u visini od 250 bodova, koji obuhvaćaju 4 radnje i to podnošenje tužbe, sastav podneska po punomoćniku odvjetniku od 29. listopada 2024., kojim se tužiteljica očitovala na tuženikov odgovor na tužbu, zastupanje na pripremnom ročištu održanom 13.studenog 2024. i 7. veljače 2025., a što je u skladu s Tbr. 7. točka 2. podtočka 4 Tarife. Nadalje, za svaku sljedeću radnju u postupku tužiteljici je priznata nagrada u visini od 50 bodova, što je u skladu s Tbr. 7. točka 2. stavak 2. Tarife i to za zastupanje na glavnoj raspravi 27.veljače 2025., 5. lipnja 2025. i 17. rujna 2025., odnosno 150 bodova ukupno (3x5o). Slijedom navedenog, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tužiteljici su priznati ukupni troškovi u visini od 400 bodova, a s obzirom da je vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife 2,00 eura, proizlazi da troškovi ukupno iznose 800,00 eura. Na taj iznos pridodan je zatraženi PDV po stopi od 25%, tako da su tužiteljici u konačnici dosuđeni ukupni troškovi u iznosu od ukupno 1.000,00 eura. Pritome treba naglasiti da je u konkretnome slučaju po stavu ovog suda trebalo primijeniti naprijed citirane odredbe Tarife, i to iz razloga što nije riječ o procjenjivom predmetu, jer sud nije imao potrebu utvrđivati visinu tužbenog zahtjeva, s obzirom da je ugovorena minimalna plaća pa je ista samim tim i odrediva, jer je propisana podzakonskim aktima koji su citirani naprijed u ovoj odluci.

20. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 9. listopada 2025.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana primitka rješenja, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1.Tužiteljici po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku