REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3416/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja ČJ iz [adresa], državljanin Ruske Federacije, smješten u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačka, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira BB, radi ograničenja kretanja, nakon održane nejavne rasprave, dana 9. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/34, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 3. rujna 2025.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika tužitelju je ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da razlozi za ograničenje kretanja nisu jasno ni dostatno obrazloženi niti argumentirani. Navodi da opasnost od bijega nije cjenjena u odnosu na sve mjerodavne kriterije iz članka 54. stavka 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti nego samo na temelju jednog (ranijih napuštanja RH) pri čemu nije cijenjena okolnost da on uopće ranije u RH nije podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, nisu mu raniji uručene informacije o postupku međunarodne zaštite niti mu je na jasan i razumljiv način objašnjen dublinski postupak, a niti mu je predočeno da ne bi smio napuštati RH niti posljedice napuštanja. Navodi da ne predstavlja nikakvu prijetnju nacionalnoj sigurnosti niti javnom poretku. Smatra da ograničenje kretanja treba izricati zakonito, restriktivno, svrhovito i razmjerno, u mjeri nužnoj za opravdanje svrhe . Ističe da se u konkretnom slučaju potreba za ograničenje kretanja mogla postići blažim mjerama, npr. zabranom kretanja izvan Prihvatilišta ili zabranom kretanja izvan određenog područja. Također navodi da izrečena mjera i njeno trajanje nisu sukladne svrsi i ovlasti zbog kojeg je tuženiku takva ovlast dana. Predlaže provesti dokaz njegovim saslušanjem.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev te poništi osporavano rješenje i odobri mu besplatnu pravnu pomoć te naloži tuženiku da pružateljici pravne pomoći isplati trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, svako u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora navodi da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužitelju, državljaninu Ruske Federacije, potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Napominje da se tužitelj očitovao o svim činjenicama i okolnostima nakon čega je doneseno zakonito rješenje kojim mu se ograničava sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Navodi da je temeljem članka 52. stavka 3. točke 8. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti tužitelj bio dužan ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, a što nije učinio, te je 3. rujna 2025. vraćen drugi put sukladno dublinskom postupku, iz čega proizlazi da isti nema namjeru zadržavati se na području Republike Hrvatske. Isto tako za tužitelja je provjerom putem Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom, kao i Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova, utvrđeno da ima raspisanu mjeru u SIS-u ,,Državljanin treće zemlje na kojeg se odnosi odluka o vraćanju – članak 3. Uredbe (EU) 2018/1860'', raspisana od strane Francuske.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao nejavnu raspravu.
7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 mjeseca od dana uručenja rješenja, pozivom na odredbu članka 54. stavka 11. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
10. U provedenom postupku je utvrđeno da je tužitelj drugi put vraćen po dublinskom postupku dok je provjerom putem Nacionalnog infomacijskog sustava za upravljanje državnom granicom utvrđeno da tužitelj ima raspisanu mjeru u Schengenskom informacijskom sustavu ,,Državljanin treće zemlje na kojeg se odnosi odluka o vraćanju – članak 3. Uredbe (EU) 2018/1860'' od 8. srpnja 2025. raspisana od strane Francuske iz razloga jer državljanin treće zemlje predstavlja prijetnju.
11. Odredbom članka 54. stavka 2. točke 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15, 127/17 i 33/23) propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega.
12. Odredbom članka 54. stavka 2. točke 3. toga Zakona propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti zbog konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.
13. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su nesporno utvrđene u postupku i u vezi s kojima prileži zapisnik o saslušanju tužitelja, te imajući u vidu da je tužitelj tražitelj međunarodne zaštite koji je ponovno izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom nakon što je 3. rujna 2025. ponovno vraćen sukladno dublinskom postupku iz Francuske (prvi zahtjev mu je obustavljen 27. rujna 2024. radi napuštanja Prihvatilišta) te da ima raspisanu mjeru u Schengenskom informacijskom sustavu ,,Državljanin treće zemlje na kojeg se odnosi odluka o vraćanju – članak 3. Uredbe (EU) 2018/1860'' iz razloga jer državljanin treće zemlje predstavlja prijetnju, pravilan je zaključak tuženika da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja tijekom postupka međunarodne zaštite radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka RH te radi opravdanog rizika od bijega te da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha ograničenju slobode kretanja.
14. Kraj takvog stanja, budući da je tužitelj saslušan pred tuženikom, a sukladno odredbama Zakona ne postoji obveza ponovnog saslušanja tužitelja pred sudom (što je potvrđeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 3546/24) već samo obveza provođenja usmene rasprave, što je Sud i ispoštovao, Sud nije našao svrsishodnim ponovno provoditi tužiteljevo saslušanje.
15. Također, zakonski rok ograničenja slobode kretanja određen je na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 (tri) mjeseca, što je pola zakonskog maksimuma i Sud isti rok ocjenjuje primjerenim jer se radi o roku potrebnom za utvrđivanju činjenica i okolnosti na kojim tužitelj temelji zahtjev za međunarodnom zaštitom. Naime, tužitelj je sam izjavio da je 6. studenoga 2023. prilikom prelaska državne granice iz Bosne i Hercegovine u postaji Granične policije Dvor sam izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom te je upućen da se javi u Prihvatilište u Zagrebu, a što nije učinio nego je otputovao u Republiku Francusku gdje je boravio do 20. rujna 2024., kad je zbog nezakonitog boravka vraćen u Republiku Hrvatsku po dublinskom postupku te je po dolasku u Republiku Hrvatsku ponovno otputovao u Francusku gdje je opet zatečen u nezakonitom boravku i nakon toga vraćen u Republiku Hrvatsku po dublinskom postupku 3. rujna 2025., kad je smješten u Privatni centar za strance.
16. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u točki I izreke presude.
17. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite, Sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za odobrenje besplatne pravne pomoći tužitelju te je odlučeno kao u točki II izreke presude.
18. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i za zastupanje pred ovim Sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23) umanjeno za 50%. Stoga je pružateljici pravne pomoći priznat trošak sastava tužbe i pristupa na ročište, svako u iznosu od 500,00 eura, umanjeno za 50%, uvećano za pripadajući PDV.
19. Valjalo je stoga na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u točki III izreke presude.
U Zagrebu 9. listopada 2025.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnica Martina Grgec, Zagreb, Bukovačka cesta 51
2.Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira BB
3. U spis
