Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Posl. broj: 18 P Ob-6/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović-Husain, u pravnoj stvari tužitelja RS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Bosancu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene RSĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mateju Peniću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 8. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja te tužene i njezina punomoćnika, na ročištu 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je isključivi vlasnik bračne stečevine kako je opisana u točki I. tužitelj RS, što je tuženica SSĐ dužna priznati i izdati tužitelju RS valjanu tabularnu ispravu kojim će isti moći upisati njezin vlasnički udio ½ dijela nekretnine iz točke I. u svoje vlasništvo, što će u protivnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude".

II Tužitelj je dužan tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.334,44 eur u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka predstavlja nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 264 čhv zbog nedostatka pravnog interesa.

Obrazloženje

1. Tužbom podnesenom u ovom predmetu 29. siječnja 2024. i po pozivu suda ispravkom tužbe podneskom od 4. rujna 2024. tužitelj je zatražio da se utvrdi bračnom stečevinom stranaka, svakog u ½ dijela nekretnina pobliže opisana u izreci presude i rješenja, kao i da se utvrdi da je on isključivi vlasnik te bračne stečevine, a da mu tužena to prizna i izda tabularnu ispravu za upis njezina upisanog suvlasničkog dijela od ½ na njegovo ime i vlasništvo. Zatražio je i naknadu parničnih troškova.

2. Naime, tvrdi da su on i tužena bivši bračni drugovi, da je njihova bračna zajednica faktično prestala 1. lipnja 2018. dok je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici Stalna služba u Vrbovcu 11. listopada 2018. u predmetu pod poslovnim brojem P Ob-84/2018. Na predmetnoj nekretnini su upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela, no tvrdi da je isključivo svojim sredstvima kupio to zemljište i na njemu sagradio kuću dok tužena nije ni na koji način u tome sudjelovala. Za gradnju kuće je podigao kredit koji je pak kasnije zatvorio drugim kreditom i sve to otplatio od svojih plaća u Hrvatskoj vojsci. U predmetu ovog suda poslovni broj P-1048/2019 je uspio u sporu protiv ovdje tužene kojoj je presudom naloženo platiti mu novčani iznos na ime njezine obveze otplate polovine iznosa otplaćenih anuiteta kredita podignutog za zajedničku nekretninu, no nikada nije postupila po toj presudu i isplatila mu dosuđeni iznos, niti sudjeluje u otplati daljnjih anuiteta. Stoga tvrdi da je on isključivi vlasnik te nekretnine te traži da se takvim upiše u zemljišne knjige.

3. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe prigovor presuđene stvari na dio zahtjeva koji glasi na utvrđenje da je predmetna nekretnina bračna stečevina stranaka tvrdeći da je to već ranije utvrđeno presudom ovog suda o razvodu braka poslovni broj P Ob-84/2018 od 11. lipnja 2018. Stoga predlaže odbaciti tužbu. Također stavlja prigovor na označenu vrijednost predmeta spora i predlaže sudu odrediti je, obzirom da se radi o nerealno postavljenoj vrijednosti predmeta spora jer predmetna obiteljska kuća vrijedi i više od 150.000,00 eur.

4. Nadalje, ne osporava da su stranke u zemljišnim knjigama upisane suvlasnicima svaki u ½ dijela predmetne nekretnine i da ta nekretnina predstavlja njihovu bračnu stečevinu svakog u ½ dijela te joj je nejasan preostali dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje vlasništva cijele predmetne nekretnine. Tvrdi da je netočno da bi on sam kupio zemljište i svojim novcem gradio kuću, jer je i sam naveo da je građena od sredstava kredita koji je on otplaćivao, a da je ona dala tužitelju svoju ušteđevinu od 8.000,00 tadašnjih DEM za kupnju zemljišta te da su u tijeku braka zajedno izgradili kuću na tom zemljištu. Ona je odgajala djecu i održavala kućanstvo pa ne može tužitelj biti vlasnikom cijele predmetne nekretnine. Stoga predlaže odbiti taj tužbeni zahtjev, a pred zaključenje glavne rasprave predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu parničnih troškova.

5. Sud je u svrhu dokaza izvršio uvid u presudu ovog suda poslovni broj P- 1048/2019 od 17. kolovoza 2021. (list 41-48) te je saslušao parnične stranke (list 50-52).

6. Ispitujući pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe na utvrđenje predmetne nekretnine bračnom stečevinom stranaka, svakog u ½ dijela, iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije dokazao pravni interes za vođenje takve parnice pa je taj dio zahtjeva odbačen rješenjem sukladno odredbi članka 288. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje: ZPP).

7. Naime, među strankama nije sporno da su upisani suvlasnicima predmetne nekretnine svaki u ½ dijela još za vrijeme bračne zajednice. prema njihovim suglasnim iskazima njihov brak je trajao od 2000. do 2018. kada je formalno razveden, iako je faktično bračna zajednica prestala nešto prije kada je tužena odselila iz zajedničkog kućanstva. U braku rođeni su sinovi R 2000. i Matej 2002., stranke su najprije živjele kod roditelja tužene u [adresa], a kratko vrijeme su bili podstanari u [adresa] kada su 2002. kupili predmetnu nekretninu kao gradilište za gradnju kuće, tužitelj je podigao kredit koji je i otplaćivao i od njega je sagrađena kuća u koju su uselili 2005.

8. Uvidom uz spis ovog suda poslovni broj P-1048/2019 proizlazi da je ovdje tužitelj podnio 19. ožujka 2019. tužbu protiv ovdje tužene u kojoj tvrdi da su tijekom bračne zajednice zajedničkim radom i sredstvima stekli suvlasništvo predmetne nekretnine, svaki u ½ dijela te je od nje zatražio da mu isplati novčani iznos koji odgovara polovici iznosa kredita koji je on sam otplatio, a od kojeg su sredstva uložena u izgradnju kuće na predmetnoj nekretnini, kao i polovicu od budućih otplata toga kredita, no da je presudom poslovni broj P- 1048/2019-22 od 17. kolovoza 2021. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-973/2021-2 od 18. rujna 2023., naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 10.530,01 eur u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama od 19. ožujka 2019. do isplate na ime njezinog dijela obveze vezane za otplatu kredita Zagrebačke banke d.d. uloženog u gradnju predmetne kuće, sve pozivom na odredbe članka 44. stavak 2. Obiteljskog zakona (NN 103/2015, 98/2019 i 47/2020).

9. Nadalje među strankama nije sporno da tužitelj nije ni pokušao od tužene naplatiti tu svoju pravomoćnu i ovršnu tražbinu.

10. Cijeneći navedeno proizlazi da između stranaka uopće nije sporno da je predmetna nekretnina njihova bračna stečevina jer to tužena ne poriče ni u ovom postupku, a nije ni u naprijed citiranom predmetu u kojem također izrijekom tužitelj tvrdi da ta nekretnina predstavlja bračnu stečevinu.

11. Prema odredbi članka 187. stavak 1. i 2. ZPP-a za podnošenje tužbe na utvrđenje tužitelj mora dokazati postojanje pravnog interesa. Sud smatra da tužitelj to nije dokazao, jer niti je to sporno, niti preostali dio njegovog tužbenog zahtjeva na utvrđenje vlasništva cijele te nekretnine upućuje da bi imao pravni interes na takvo utvrđenje jer je drugi zahtjev u suprotnosti sa prvim. Tražeći utvrđenje svojeg vlasništva cijele predmetne nekretnine upućuje upravo na zaključak da nema pravni interes za podnošenje prvog zahtjeva za utvrđenje iste bračnom stečevinom.

12. Preostali pak dio tužbenog zahtjeva je neosnovan.

13. Stranke su u iskazima suglasne da je nekretnina stečena u braku kupnjom zemljišta 2002. i gradnjom kuće koja je dovršena 2005. kada su u nju uselili i to iz sredstava ostvarenih kreditom tužitelja koji ga je i otplaćivao od svoje plaće, a poslije razvoda braka u svrhu otplate toga kredita podigao još kredit u Privrednoj banci d.d. na iznos od 20.000,00 eur od kojeg je otplatio prvi kredit. I taj je drugi kredit sam otplatio.

14. Njihovi iskazi su u suprotnosti u tvrdnjama o kupnji gradilišta na kojem je sagrađena kuća, ovdje sporne nekretnine, time da tužitelj tvrdi da ga je kupio od vlastite ušteđevine stečene prije braka, za što sam priznaje da nema dokaza o tome, dok tužena tvrdi da je kupljeno njezinom ušteđevinom odnosno zaradom stečenom od poslodavca u Njemačkoj radeći za njega dok je bila na rodiljnom dopustu. Ni jedna od stranaka nije ičim drugim dokazala te svoje tvrdnje. Stoga cijeneći odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a i članka 221.a ZPP-a utvrđuje se da nisu dokazali istinitost tih svojih navoda pa se utvrđuje da nisu uložili svoje vlastite imovine u predmetnu nekretninu već je to njihova bračna stečevina.

15. Naime, prema odredbi članka 36. stavak 1. ObZ-a Obiteljskog zakona (NN 103/15) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja braka stranaka bračnu stečevinu predstavlja imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Prema stavku 3. toga članka bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Jednako je regulirano i odredbama Obiteljskog zakona (NN 162/98 i 116/03) koji su bili na snazi u vrijeme stjecanja te nekretnine jer prema navodima stranaka do 2005. je kuća bila dovršena i useljiva. kako dakle nisu imali sklopljen bračni ugovor kojim bi drugačije regulirali svoje imovinske odnose, a nisu ni dokazali da bi u predmetnu nekretninu uložili vlastite imovine, nesporno je da ta nekretnina predstavlja njihovu bračnu stečevinu temeljem koje su suvlasnici svaki u ½ dijela što je i upisano u zemljišnim knjigama jer to nitko ne spori.

16. Činjenica da je tužitelj tijekom braka i nakon razvoda braka iz svoje plaće otplaćivao kredit podignut za gradnju kuće nije od utjecaja na vlasništvo nekretnine u koju je uložen kredit, jer se plaća koju je ostvarivao u braku ne smatra njegovom vlastitom imovinom, već mu daje pravo na obveznopravni zahtjev prema tuženoj ako nije u smislu odredbe članka 44. ObZ-a sudjelovala u tome u visini svojeg suvlasničkog dijela, a što je i učinio u predmetu ovog suda poslovni broj P-1048/2019.

17. Obzirom na citiranu odredbu članka 36. stavak 3. ObZ-a prema kojoj su bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, a tužitelj ni ne tvrdi da su drugačije ugovorili, neodlučno je na koji je način tužena u bračnoj zajednici doprinosila stjecanju te imovine, dakle je li radila, odgajala djecu, vodila kućanstvo.

18. Tužitelj osim toga tvrdi, ali ničim ne dokazuje, da je nakon razvoda braka uložio u predmetnu nekretninu svojih oko 20.000,00 eur ugradnjom solarnih panela, obnovom fasade, izgradnjom terase i nadstrešnice i njihovim uređenjem, a kojim radovima se povećala vrijednost nekretnine. Odredbom članka 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17-pročišćeni tekst-dalje: ZVDSP) propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrad odnosno prostorija u suvlasničkim zgradama kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može steći pravo vlasništva, ako nije što drugo odredio vlasnik te nekretnine.

19. Tužena poriče da bi mu to dopustila na ikoji način, a tužitelj to ničim ni ne dokazuje pa se prema pravilu iz odredbe članka 221.a ZPP-a smatra da nije dokazao suglasnost tužene za izvođenje tih radova, a niti je predložio dokaze provođenjem vještačenja da bi se, u slučaju dokazivanja tvrdnje da je to radio uz suglasnost tužene, utvrdilo koliko je to udio u ukupnoj vrijednosti cijele nekretnine. Stoga mu i u odnosu na ta ulaganja pripada isključivo pravo na obveznopravni zahtjev prema tuženoj.

20. Slijedom obrazloženog odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kako je navedeno u izreci presude.

21. Budući da je tužena u cijelosti uspjela u ovom sporu temeljem odredbe članka 151. stavak 1. i 2., članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a pripada joj pravo na opravdane troškove postupka koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje:Tarifa). Prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora na pripremnom ročištu u iznosu od 250.000,00 eur, pripada joj pravo na troškove sastava odgovora na tužbu u visini od 1881 boda, za pripremno ročište također 1881 bod, kao i za pristup na ročište za glavnu raspravu isti iznos, sve sukladno Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 Tarife, a i 50 bodova za pristup sudu punomoćnika odvjetnika iz Zagreba koji joj je dodijeljen prema besplatnoj pravnoj pomoći po Tbr. 38. Tarife, što je ukupno 5693 bodova, odnosno primjenom Tbr. 54. Tarife za vrijednost 1 boda od 2,00 eur ukupno iznos od 11.386,00 eur. No, kako je troškovnik postavila na iznos od 11.334,44 eur dosuđuje joj se taj trošak.

U Vrbovcu 09. listopada 2025..

Sutkinja

Zdenka Kudović-Husain

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je održano to ročište.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o istom, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano odnosno od dana objave presude na e-oglasnoj ploči.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o tom ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

-odvj. Hrvoje Bosanac, Zagreb

-odvj. Matej Penić, Zagreb