REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Povrv-559/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499 kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu protiv tužene NE (prije FE) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Branimir Sabioni, odvjetnik u [adresa], radi isplate, bez održavanje usmene rasprave, 9. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javne bilježnice u Zaprešiću Mirte Marijan poslovni broj Ovrv-3208/2024, UPP/OS- Ovrv-330/2023 od 15. svibnja 2024. kojim je naloženo tuženoj NE (ranije N) isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. iznos od 239,67 EUR (dvjestotridesetdevet eura i šezdesetsedam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim
- na iznos od 14,37 EUR od 2. listopada 2020.,
- na iznos od 17,91 EUR od 3. studenog 2020.,
- na iznos od 19,52 EUR od 2. prosinca 2020.,
- na iznos od 14,69 EUR od 5. siječnja 2021.,
- na iznos od 20,06 EUR od 2. veljače 2021.,
- na iznos od 12,87 EUR od 2. ožujka 2021.,
- na iznos od 16,73 EUR od 2. travnja 2021.,
- na iznos od 15,12 EUR od 4. svibnja 2021.,
- na iznos od 15,98 EUR od 2. lipnja 2021.,
- na iznos od 15,44 EUR od 2. srpnja 2021.,
- na iznos od 15,12 EUR od 3. kolovoza 2021.,
- na iznos od 15,65 EUR od 2. rujna 2021.,
- na iznos od 14,69 EUR od 2. listopada 2021.,
- na iznos od 15,65 EUR od 3. studenog 2021.,
- na iznos od 15,87 EUR od 2. prosinca 2021.,
sve do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.
II. Nalaže se tuženoj NE (ranije FE) naknaditi tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. ovršni i parnični trošak u iznosu od 100,46 EUR (sto eura i četrdesetšest eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. podnio je 27. rujna 2023. ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tužene NE (prije FE) radi isplate iznosa od 239,67 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 14,37 EUR od 2. listopada 2020.,
- na iznos od 17,91 EUR od 3. studenog 2020.,
- na iznos od 19,52 EUR od 2. prosinca 2020.,
- na iznos od 14,69 EUR od 5. siječnja 2021.,
- na iznos od 20,06 EUR od 2. veljače 2021.,
- na iznos od 12,87 EUR od 2. ožujka 2021.,
- na iznos od 16,73 EUR od 2. travnja 2021.,
- na iznos od 15,12 EUR od 4. svibnja 2021.,
- na iznos od 15,98 EUR od 2. lipnja 2021.,
- na iznos od 15,44 EUR od 2. srpnja 2021.,
- na iznos od 15,12 EUR od 3. kolovoza 2021.,
- na iznos od 15,65 EUR od 2. rujna 2021.,
- na iznos od 14,69 EUR od 2. listopada 2021.,
- na iznos od 15,65 EUR od 3. studenog 2021.,
- na iznos od 15,87 EUR od 2. prosinca 2021.,
sve do isplate kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenje o ovrsi do isplate. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga Javna bilježnica u Zaprešiću Mirta Marijan donijela je 15. svibnja 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3208/2024, UPP/OS-Ovrv-330/2024.
2. Tužena NE (prije FE) je na rješenje o ovrsi izjavila prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem je navela da u cijelosti osporava potraživanje tužitelja, da prigovara svojoj pasivnoj legitimaciji te ističe prigovor zastare utuženog potraživanja. Još je navela da nije vlasnica prostora na adresi u [adresa], da je iz tog prostora otišla nakon 5. listopada 2016. kada je odjavljen i prestao sa radom njen obrt [obrt] te da je tužitelj obustavio isporuku vode u taj prostor 18. veljače 2016. te ponovno 20. ožujka 2018. kada ona isti više nije koristila. Još je navela kako smatra da je kao vlasnica obrta odgovorna isključivo za obveze koje nastanu obavljanjem djelatnosti za koju je obrt registriran što ovdje nije slučaj. Navela je i da je tužitelj od nje potraživao i isplatu cijene usluge isporuke vode u ovaj prostor u razdoblju od prosinca 2017. do kolovoza 2018., da se u vezi toga vodio spor pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu te da je taj sud zahtjev tužitelja odbio. Predložila je zahtjev tužitelja u ovom postupku odbiti.
3. Povodom prigovora tužene ovaj je sud rješenjem od 27. rujna 2024. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3208/2024, UPP/OS- Ovrv-330/2024 od 15. svibnja 2024. u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Tužitelj VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. nije u roku određenom rješenjem suda od 27. rujna 2024. sukladno odredbi čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) naveo činjenice niti predložio izvođenje dokaza, a niti je predložio održavanje usmene rasprave dok primjenom odredaba čl. 461.a st. 9. i 10. ZPP-a sud činjenice i dokaze koje je tužitelj iznio u podnescima koje je sudu podnio nakon proteka prekluzivnog roka propisanog odredbama čl. 461.a st. 6. ZPP-a (podnescima od 6. studenog 2024. i 2. siječnja 2025.) pri donošenju ove presude nije uzeo u obzir uvažavajući i da tužitelj nije niti naveo niti ičim dokazao da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti i predložiti u zakonom propisanom roku.
5. Tužena NE (prije FE) je u roku određenom rješenjem suda od 27. rujna 2024. sukladno odredbi čl. 461. a st. 7. ZPP-a ponovila navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te je navela i da je vlasnik predmetnog prostora njen bivši suprug FE, da je njihov brak razveden 2018. godine, a da je sa njim prestala živjeti i prije zatvaranja ovdje predmetnog obrta. Navela je i da je tužitelj obustavio isporuku vode u predmetni prostor još i 7. svibnja 2019., 18. rujna 2019. i 2. ožujka 2020., a da svih tih godina ona taj prostor više nije koristila. Navela je i kako smatra da tužitelj sudu nije dokazao da je ona bila korisnik vodnih usluga u utuženom razdoblju, a i da je nepravedno i nemoguće od korisnika usluge tužitelja zahtijevati da poznaje odredbe tužiteljevih internih akata te da se na ovaj spor trebaju primijeniti odredbe Zakona o obrtu i Zakona o vodama. Nije predložila održavanje usmene rasprave, no predložila je da ju sud sasluša kao stranku.
6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 15 spisa), preslike rješenja (list 89 te 189 do 191 spisa), presliku prijave (list 90 spisa), preslike presuda (list 92 do 102 te 194 do 205 spisa) i presliku elektroničkog zapisa (list 193 spisa), a primjenom odredaba čl. 220. st. 2. ZPP-a u dokaznom postupku nije prema prijedlozima tužene saslušao istu kao stranku niti čitao spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 5112/2021 jer je činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva nedvojbeno utvrdio na temelju sadržaja dostavljenih isprava.
7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Slijedom sadržaja Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja (list 15 spisa), na kojem isti temelji prijedlog za ovrhu, sada tužbu, sud je utvrdio da tužitelj od tužene potražuje isplatu iznosa od 239,67 EUR na ime cijene pružene usluge isporuke vode u prostor na adresi u [adresa] u razdoblju od rujna 2020. do studenog 2021. godine. Slijedom, pak, navoda tužene sud nalazi da je među strankama prvenstveno sporno je li ovo potraživanje zastarjelo.
9. Uvidom u sadržaj Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja sud je utvrdio da je na njemu naznačeno da su za utuženo potraživanje izdani računi koji dospijevaju na naplatu svaki mjesec u razdoblju od 1. listopada 2020. do 1. prosinca 2021.. Iz naznake u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi da je tužena vlasnica obrta [obrt] na ovdje predmetnoj adresi u [adresa] te navoda tužene proizlazi da je među strankama nesporna činjenica da se ovdje utužena cijena usluge isporuke vode odnosi na prostor koji je tužena (nekada) koristila za poslovanje svog obrta [obrt] i tako poslovni prostor. Kako je odredbom čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a tužitelj je prijedlog za ovrhu u ovom postupku podnio 27. rujna 2023. što nedvojbeno proizlazi iz podataka o ovom predmetu u e-spisu (tužitelj je po pozivu Javne bilježnice na ispravak prijedloga za ovrhu ispravljeni prijedlog podnio u ostavljenom mu roku i to 27. ožujka 2024. pa sud primjenom odredaba čl. 109. st. 3. ZPP-a smatra da je isti podnesen onog dana kad je prvi put bio podnesen), ovdje utužena tražbina u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu (sada tužbe) nije bila zastarjela obzirom od dospijeća iste tražbine (najranije 1. listopada 2020.) do podnošenja tužbe nije bilo proteklo vrijeme od tri godine.
10. Slijedom sadržaja prijedloga za ovrhu, sada tužbe te Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja na kojem isti temelji prijedlog za ovrhu, sada tužbu i navoda tužene sud nalazi da je među strankama nesporna i činjenica da je tužena do 5. listopada 2016. bila vlasnica obrta [obrt] te da je ovdje predmetan poslovni prostor na adresi u [adresa] koristila za poslovanje tog obrta, a kako iz sadržaja Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja ne proizlazi da je tužitelj tuženu evidentirao kao vlasnicu predmetnog poslovnog prostora na adresi u [adresa] (već samo kao vlasnicu prethodno navedenog obrta) sud nalazi nespornima i činjenice koje mu je navela tužena - da ista nije vlasnica predmetnog poslovnog prostora niti je to bila u ovdje utuženom razdoblju.
11. Na temelju prethodno navedenih činjenica, a primjenom odredaba čl. 3. st. 1. toč. 6. i čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19; u daljnjem tekstu: ZOVU), važećim u ovdje utuženom razdoblju, kojima je bilo propisano da je obveznik plaćanja tužitelju cijene vodne usluge isporuke vode u prostor poput predmetnog bio vlasnik tog prostora (nekretnine) te ako istog nije moguće utvrditi, posjednik istog (oboje kao korisnici vodnih usluga u smislu tog zakona), sud je utvrdio da je tužena među strankama nesporno do 5. listopada 2016. bila korisnica ovdje predmetnih vodnih usluga tužitelja u ovdje predmetnom poslovnom prostoru i to kao posjednica istog.
12. U utuženom je razdoblju odredbama čl. 37. ZOVU bilo propisano da Ugovor o isporuci vodnih usluga između isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga traje do isteka dana prestanka korištenja vodne usluge, odredbama čl. 38. st. 1. istog zakona da se danom početka korištenja vodnih usluga poput ovdje predmetne smatra dan priključenja na komunalne vodne građevine koje su u pogonu odnosno dan promjene korisnika vodnih usluga na nekretnini već priključenoj na iste građevine dok je odredbama čl. 39. istog zakona bilo propisano da je prethodni korisnik vodne usluge dužan u roku do 15 dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu isporučitelju vodnih usluga, s vjerodostojnim dokazom, da u istom roku promjenu korisnika može prijaviti i novi korisnik vodne usluge, a dužan je istu prijaviti u roku od idućih 15 dana, ako promjenu korisnika nije prijavio prethodni korisnik kao i da prethodni i novi korisnik solidarno odgovaraju za plaćanje vodnih usluga u razdoblju od promjene korisnika do prijave promjene korisnika isporučitelju vodnih usluga.
13. Primjenom citiranih zakonskih odredaba na prethodno utvrđene činjenice, ovaj sud je utvrdio da je tužena kao korisnica ovdje predmetnih vodnih usluga tužitelja u ovdje predmetnom poslovnom prostoru u slučaju promjene njenog korištenja ovih usluga, a da bi njen ugovor o isporuci vodnih usluga koji je sa tužiteljem sklopila prestao, bila obavezna o tome u propisanom roku obavijestiti tužitelja te da će u protivnom i pod uvjetom da o toj promjeni tužitelja ne obavijesti niti novi korisnik, sa istim solidarno odgovarati za plaćanje vodnih usluga u razdoblju od promjene korisnika do prijave promjene korisnika tužitelju. Kako je tužena u ovom postupku sasvim jasno navela da je došlo do promjene njenog korištenja predmetnih vodnih usluga tužitelja u predmetnom poslovnom prostoru jer je iz tog prostora otišla 5. listopada 2016. kada je odjavljen i prestao sa radom njen obrt, a tužitelj te njene navode nije osporio dok tužena uopće nije navela, a nije niti ičim dokazala da su o toj promjeni bilo ona ili kakav novi korisnik usluga tužitelja istog obavijestili, sud je primjenom prethodno citiranih zakonskih odredaba na među strankama nesporne činjenice nedvojbeno utvrdio da ugovor o isporuci vodnih usluga koji je tužena sa tužiteljem za predmetni poslovni prostor bila sklopila nije prestao te da je tužena obvezna platiti tužitelju cijenu ovdje predmetnih vodnih usluga tužitelja u ovdje predmetnom poslovnom prostoru za ovdje utuženo vremensko razdoblje od rujna 2020. do studenog 2021. godine, a koje je svakako nastupilo nakon prethodno navedene promjene korištenja ovog prostora o kojoj tužitelj nije bio obaviješten.
14. Tužena je sudu navela i činjenicu da tužitelj u utuženom razdoblju u predmetnom poslovnom prostoru nije izvršio ovdje predmetnu uslugu isporuke vode, no istinitost tog navoda prema ocjeni suda nije dokazala. Naime, sud uvidom u sadržaj isprava koje mu je tužena dostavila i predložila čitati kao dokaz (list 89 do 102. te 189 do 205 spisa) ovu činjenicu nije utvrdio obzirom ista iz sadržaja rješenja o odjavi obrta, rješenja o razvodu braka, prijave HZMO-u i elektroničkog zapisa iz matice rođenih uopće ne proizlazi dok iz sadržaja dostavljenih presuda proizlazi samo da je Općinski građanski sud u Zagrebu pravomoćnom presudom odbio zahtjev ovdje tužitelja da mu ovdje tužena isplati cijenu usluge isporuke vode u ovdje predmetan prostor u razdoblju od prosinca 2017. do kolovoza 2018. i to iz razloga što je tužitelj dio tog zahtjeva povukao dok je u odnosu na preostali dio tog zahtjeva taj sud zaključio da mu tužitelj nije dokazao da je tu uslugu izvršio dok mu je tužena dokazala da ju je tužitelj prije i u tijeku navedenog vremenskog razdoblja obavijestio o obustavi ove njegove usluge uslijed čega je ona mogla zaključiti da nije u obvezi plaćati cijenu usluge koja nije izvršena. Ove činjenice, međutim, ne govore ništa o izvršenju tužitelja ovdje predmetne vodne usluge u predmetnom poslovnom prostoru u ovdje utuženom razdoblju od rujna 2020. do studenog 2021. godine, a koje je, valja naglasiti, znatno kasnije od vremenskog razdoblja za koje je utvrđenja vršio Općinski građanski sud u Zagrebu u spomenutoj odluci dok valja reći i da ovaj sud utvrđenjima činjenica od strane drugog suda u drugom parničnom postupku nije vezan. Stoga sud nije na prijedlog tužene, a radi utvrđenja ovih činjenica čitao cijeli spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu otvoren radi navedenog sudskog postupka. Valja još reći da je ovom sudu sam činjenični navod tužene da tužitelj u utuženom razdoblju u predmetnom poslovnom prostoru nije izvršio ovdje predmetnu uslugu isporuke vode neuvjerljiv obzirom na njen daljnji navod da predmetni poslovni prostor u ovdje utuženom razdoblju nije koristila uslijed kojeg je prema stavu ovog suda sasvim nelogično i neživotno da je o izvršenju tužitelja vodne usluge u tom prostoru išta znala. Daljnji, pak, navod tužene da je tužitelj isporuku vode za ovaj prostor čak pet puta obustavljao (18. veljače 2016., 20. ožujka 2018., 7. svibnja 2019., 18. rujna 2019. i 2. ožujka 2020.) ukazuje i na povremeno izvršavanje predmetne usluge obzirom je samo isporuku koja se izvršava moguće obustaviti, a time ponovno na neuvjerljivost činjeničnog navoda tužene da upravo u ovdje predmetnom razdoblju, a koje je znatno kasnije i od navedenih obustava, ova usluga nije bila izvršena. Kako su, dakle, već ove činjenice koje je sudu tužena iznijela prema ocjeni ovog suda proturječne i stoga nelogične i neuvjerljive, sud nije radi utvrđenja istih na prijedlog tužene izvodio dokaz saslušanjem tužene kao stranke.
15. Uvažavajući da je među strankama nesporna činjenica da tužena utuženu cijenu usluge tužitelja nije platila kao i činjenica da ista iznosi upravo ovdje utuženi iznos koji je mjesečno dospijevao kako je navedeno u Izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja, sud je slijedom svega navedenog, a primjenom odredaba čl. 3. st. 1. toč. 6. i čl. 42. st. 1. ZOVU osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja da mu tužena na ime obveze plaćanja cijene pružene usluge isporuke vode u poslovni prostor na adresi u [adresa] u razdoblju od rujna 2020. do studenog 2021. godine isplati iznos od 239,67 EUR te, primjenom odredaba čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO), zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od dospijeća pojedinih mjesečnih obveza plaćanja ove cijene do isplate pa je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.
16. Primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, obzirom je uspio u ovom sporu, tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. je priznat trošak ovršnog i parničnog postupka koji se odnosi na javnobilježničku nagradu za rješenje o ovrsi u iznosu od 25,00 EUR zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21, 18/22, 154/22) i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; u daljnjem tekstu: OT) pa tako trošak sastava prijedloga za ovrhu od 25 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT i uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 62,50 EUR te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR. Kako je tužitelj, međutim, zatražio naknadu ovog troška u nižem ukupnom iznosu od 100,46 EUR (za sastav prijedloga za ovrhu 62,19 EUR) to mu je trošak dosuđen u zatraženom iznosu. Primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a te u skladu sa Zaključkom br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate na ovaj trošak tekuće od dana donošenja ove presude do isplate. Nepotrebnim za ovu parnicu je ocijenjen tužiteljev trošak sastava podnesaka od 6. studenog 2024. i 2. siječnja 2025. po punomoćniku odvjetniku pa je njegov zahtjev za naknadu tog troška u iznosu od 125,00 EUR ocijenjen neosnovanim. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 9. listopada 2025.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., po punomoćniku
2. Tuženoj NE po punomoćniku
