REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-34/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene BŽ i drugih zbog kaznenih djela iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/1997., 27/1998., 50/2000., 129/2000., 51/2001., 105/2004., 84/2005., 71/2006., 110/2007. i 152/2008. - dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevima osuđene BŽ, osuđenog UŽ i NŽ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 18. srpnja 2022. broj K-9/2020 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 28. svibnja 2024. broj I Kž-351/2022-10, u sjednici održanoj 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog UŽ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

II. Odbacuje se zahtjev osuđene BŽ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao nepravovremen.

III. Odbacuje se zahtjev NŽ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 18. srpnja 2022. broj K-9/2020 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 28. svibnja 2024. broj I Kž-351/2022-10 osuđeni su BŽ, UŽ i GŽ zbog počinjenih kaznenih djela protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. – dalje: KZ/11.-21.) i prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.-21. Tom presudom je BŽ za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. -21., opisano pod točkom 1.a) i 1.b) izreke, utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. -21., opisano pod točkom 2. izreke, utvrđena joj je kazna zatvora u trajanju jedne godine, nakon čega je ista, na temelju članka 51. KZ/11. -21., osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci.

1.1. UŽ je za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11.-21., opisano pod točkom 1.a) i 1.b) izreke, utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine, a za kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.-21., opisano pod točkom 2. izreke, utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca, nakon čega je isti, na temelju članka 51. KZ/11.-21., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i osam mjeseci.

1.2. I na koncu GŽ je za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. -21., opisano pod točkom 1.a) i 1.b) izreke, utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine, a za kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. -21., opisano pod točkom 2. izreke, utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca, nakon čega je isti, na temelju članka 51. KZ/11.-21., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i osam mjeseci.

1.3. Tom istom presudom, na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. -21., od NŽ je oduzeta protupravno stečena imovinska korist ostvarena počinjenjem kaznenog djela iz točke 1.a) i 1.b) izreke u iznosu od 22.225,60 kuna.

2. Protiv te presude je osuđeni UŽ po branitelju, odvjetniku Željku Olujiću pravovremeno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđenu u članku 469. točki 2. u svezi članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024. - dalje: ZKP/08.-24.), zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 5. ZKP/08. -24., glede odluke o kazni, zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. -24., povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi i povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

2.1. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osobno i osuđeni UŽ i to iz svih razloga kao i njegov branitelj, odvjetnik Željko Olujić uz nadopunu koja se odnosi na „povredu prava okrivljenika na uvid u spis, pregledom dokumentacije na kojoj se temelji presuda, povrede prava okrivljenika na izvođenje saslušanja predloženih svjedoka i povrede prava okrivljenika da prilaže dokaze u svoju korist“.

2.2. Kako su zahtjevi osuđenika i njegovog branitelja u većem i bitnom dijelu suglasni i međusobno identični, dok samo u manjem dijelu zahtjev osuđenika nadopunjuje zahtjev njegovog branitelja, u nastavku ove odluke oba ova zahtjeva tretirat će se kao jedinstveni zahtjev.

2.3. Osuđeni UŽ i njegov branitelj, odvjetnik Željko Olujić suglasno predlažu da „Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud u državi, uslijed teških ustavnih i konvencijskih povreda ukine presudu Županijskog suda u Dubrovniku i presudu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske“.

2.4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđena BŽ je podnijela po branitelju, odvjetniku Dini Hadžiomeroviću zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenice predviđenu u članku 469. točki 2. u svezi s člankom 468. stavkom 1. točkom 11. ZKP/08. -24., zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenice iz članka 469. točke 5. ZKP/08. -24., glede odluke o kazni, zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. -24., zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi te zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te da predmet vrati Županijskom sudu u Dubrovniku na ponovno suđenje.

2.5. NŽ je osobno i pravovremeno podnijela je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „povrede odredaba kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđenu člankom 469. točkama 2. u svezi članka 468. stavka 1. točke 11. i točke 5. ZKP/08. -11., glede odluke o kazni, zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. -24., povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, povrede prava okrivljenika na uvid u spis, pregledom dokumentacije na kojoj se temelji presuda, povrede prava okrivljenika na izvođenje saslušanja predloženih svjedoka te što joj je suđeno u odsutnosti, iako je poznata njezina adresa, što nije znala da se protiv nje vodi sudski postupak i što nije bila upoznata s pravima i obvezama.“ Također predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, kao najvišem sudu u državi, da uslijed teških ustavnih i konvencijskih povreda, ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu.

3. Na temelju odredbe članka 518. stavka 4. ZKP/08. -24. spis je sa zahtjevima dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovore 21. veljače 2025. pod brojem Ksm-DO-26/2025-2 s mišljenjem da zahtjev osuđenog UŽ treba odbiti kao neosnovan, zahtjev osuđene BŽ treba odbaciti kao nepravovremen, a zahtjev NŽ treba odbaciti kao nedopušten.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđenicima i njihovim braniteljima.

5. Zahtjev osuđenog UŽ nije osnovan, zahtjev osuđene BŽ nije pravovremen, dok zahtjev NŽ nije dopušten.

6. Iako osuđeni UŽ uvodno ističe zakonom dopuštene osnove za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka u vidu povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 2. u svezi članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-24. (postoje li okolnosti koje isključuju krivnju) te povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 5. ZKP/08. -24., glede odluke o kazni (je li odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu), u nastavku zahtjeva ne obrazlaže i ne argumentira koje su to okolnosti koje bi u ovom konkretnom slučaju dovele do isključenja krivnje kod ovog osuđenika u odnosu na kaznena djela za koja je proglašen krivim odnosno ne obrazlaže i ne argumentira na koji način je odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu i u čemu se takva povreda ostvaruje u ovom kaznenom predmetu. Po ocjeni ovog suda evidentno je kako se radi o paušalno iznesenim i ničim argumentiranim i obrazloženim tvrdnjama, zbog čega je ovaj dio zahtjeva ovog osuđenika u cijelosti neosnovan.

6.1. Kada osuđeni UŽ ističe da je ostvarena povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-24. navedenu tvrdnju prvenstveno obrazlaže činjenicom kako je pravomoćno osuđen u kaznenom postupku koji u svojoj cjelini predstavlja kršenje njegovih temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra kako obje presude po svome sadržaju, a posebno obrazloženju, ne udovoljavaju potrebnom standardu valjano obrazloženih sudskih odluka, zbog čega se zaključci sudova, po ocjeni podnositelja zahtjeva, mogu ocijeniti kao nedvojbena pogreška koja za posljedicu ima arbitrarnost sudskih odluka, a koja je onda utjecala i na pravičnost postupka u cjelini. Tešku povredu prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. - 24. nalazi i u načinu na koji su prvostupanjska i drugostupanjska presuda napisane i koncipirane. Smatra da se radi o načinu koji je potpuno nerazumljiv za branitelja kao stručnu osobu, a posebno za osuđenika, koji je u tom pogledu potpuni laik. Drži da izostanak numeracije optuženika u napisanoj presudi, koji bi pratio numeraciju optuženika iz optužnice, onemogućuje obranu u praćenju tijeka presude na smisleni način te potpuno razlučivanje koji od optuženika je osuđen za koje od kaznenih djela. Ističe da, iako je na navedeni propust suda prvog stupnja ukazivao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude, drugostupanjski sud takvu povredu nije otklonio zbog čega je izreka pravomoćne presude potpuno nerazumljiva. I na koncu kada obrazlaže ovu povredu prava na pravično suđenje osuđenik navodi kako je točkom III. izreke prvostupanjske presude od majke osuđenika, NŽ, temeljem članka 77. stavka 1. KZ/11.-21., oduzeta protupravna imovinska korist u iznosu od 22.225,60 kuna, a koju odluku je povodom izjavljene žalbe potvrdio i drugostupanjski sud, iako tijekom prvostupanjskog postupka NŽ, kao osoba od koje je predloženo oduzimanje imovinske koristi, nikada nije pozivana na raspravu, nije joj omogućeno sudjelovanje u kaznenom postupku i o tome se nije mogla očitovati, a nije joj dostavljena niti prvostupanjska presuda, kako bi kao zainteresirana osoba mogla izjaviti žalbu na taj dio presude, čime je sud prvog stupnja postupio protivno odredbi članka 558. ZKP/08. -24. Smatra da je na taj način, a uslijed takvog propusta prvostupanjskog suda, došlo do povrede prava na pravično suđenje ne samo NŽ, kao osobe od koje je oduzeta imovinska korist, već i osuđenog UŽ.

6.2. No, niti u navedenom podnositelj zahtjeva nije u pravu.

6.3. Suprotno tvrdnjama ovog podnositelja zahtjeva iz forme i sadržaja prvostupanjske presude proizlazi da je ona u cijelosti sačinjena u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08.-24. i ista sadrži sve ono što je u tom članku navedeno kao sastavni dio te presude. Isto tako i drugostupanjska presuda, u smislu članka 487. stavka 1. ZKP/08.-24., sadrži u sebi ocjenu i analizu svih bitnih žalbenih razloga koje su stranke istaknule u izjavljenim žalbama tako da i ona, kao i presuda prvog stupnja, udovoljava potrebnom standardu formalno i valjano obrazloženih sudskih odluka. U tom pogledu valja naglasiti kako je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke pod točkama 6. do 14.15. obrazloženja dao detaljnu, savjesnu i dostatnu ocjenu svih izvedenih dokaza te je nakon sveobuhvatne analize dokaznog postupka donio odgovarajuće zaključke za koje su dani jasni, nedvosmisleni i argumentirani razlozi. Isto tako iz sadržaja drugostupanjske presude odnosno obrazloženja danog pod točkama 17. do 33.1. proizlazi da je i sud drugog stupnja u žalbenom postupku razmotrio sve žalbene osnove te je dao ocjenu svih bitnih žalbenih razloga, pri čemu je dao dostatne, razumljive i relevantne razloge zbog kojih je prihvatio kao pravilnu argumentaciju suda prvog stupnja u pogledu kaznenopravne odgovornosti ovog osuđenika. Stoga, u takvoj situaciji, po ocjeni ovog suda, ne radi se o arbitrarnim odlukama jer da bi se moglo govoriti o takvim odlukama mora se raditi o situacijama kada presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama ili kada su u odluci dani razlozi koji su očigledno nerazumni ili proizvoljni, no o tome u ovom slučaju nema govora jer su oba suda u pobijanim odlukama dali jasne, razumne, uvjerljive i dostatne razloge za svoja utvrđenja i zaključke, a koji ni na koji način nisu proizvoljni. Međutim, druga je stvar što osuđenik, podnoseći ovaj izvanredni pravni lijek, i nadalje izražava svoje nezadovoljstvo s činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, ali to ne predstavlja arbitrarnost u postupanju i tešku povredu prava na pravično suđenje kako to neosnovano tvrdi podnositelj zahtjeva u ovom dijelu.

6.4. Također nije u pravu podnositelj zahtjeva kada ističe da je uslijed izostanka numeracije uz imena optuženika isto tako ostvarena ova povreda. Naime, numeracija uz imena i prezimena optuženika u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi nije nužna da bi one bile razumljive, kako to neosnovano tvrdi osuđenik, jer se iz izreke pobijanih presuda, ali isto tako i iz obrazloženja tih presuda može na potpuno jasan, razumljiv i nedvosmislen način razaznati o kojim optuženicima se konkretno radi te za koja kaznena djela su isti proglašeni krivima te o kakvim kaznenim djelima se radi, tako da su obje presude u tom pogledu u potpunosti jasne, određene i razumljive.

6.5. I na koncu, iako je točna tvrdnja podnositelja zahtjeva da je prvostupanjski sud prilikom oduzimanja imovinske koristi od NŽ, kao osobe na koju je imovinska korist pribavljena počinjenim kaznenim djelom prenesena, postupio protivno odredbi članka 558. ZKP/08.-24., to ne znači da je zbog toga, a u odnosu na osuđenog UŽ, počinjena teška povreda prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-24. Naime, povreda prava na pravično suđenje, kao osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, može se odnositi samo na osobu optuženika u kaznenom postupku i to u situacijama kada je uslijed postupanja sudova nižeg stupnja došlo do takve povrede na strani optuženika kao sudionika tog postupka. Međutim, to se ne može odnositi i na druge osobe koje su također involvirane u kazneni postupak, ali ne u svojstvu optuženika odnosno osuđenika, pa tako niti na osobe od kojih je sudskom odlukom oduzeta protupravno pribavljena imovinska korist, kao što je i ovdje bio slučaj. Stoga, po ocjeni ovog suda, uslijed evidentnog propusta suda prvog stupnja koji, prije donošenja odluke o oduzimanju imovinske koristi od osobe na koju je ta korist prenesena, a koja nije bila optuženik u ovom kaznenom predmetu, nije postupio u skladu s odredbom članka 558. ZKP/08. - 24., nije došlo do povrede prava na pravično suđenje u odnosu na osuđenog UŽ jer se taj propust direktno i neposredno ne odnosi na njega kao optuženika u tom kaznenom postupku, već se odnosi na neku drugu osobu.

7. Ističući povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi osuđeni UŽ navodi kako mu u prvostupanjskom postupku, tijekom dokaznog postupka, nije bilo dozvoljeno „izvođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka te da mu nije bilo omogućeno da prilaže dokaze u svoju korist“.

7.1. Međutim, niti u navedenom osuđenik nije u pravu.

7.2. Iz izvršenog uvida u spis predmeta Županijskog suda u Dubrovniku broj K- 9/2020 proizlazi da je na raspravi koja je započela 16. rujna 2021. (zapisnik na listu 1252-1255 spisa predmeta) osuđenik zajedno sa svojim braniteljem predložio da se u dokaznom postupku ispita ukupno 14 svjedoka, što je prvostupanjski sud u cijelosti i prihvatio. Iako je na raspravi koja je održana 12. srpnja 2022. (zapisnik na listu 1283-1288 spisa predmeta) prvostupanjski sud odbio prijedlog osuđenika da se u dokaznom postupku ispitaju vještak za knjigovodstvo i financije Ivan Tkalec i vještak za vozila ČŽ te svjedoci RŽ i HŽ s tim u vezi potrebno je navesti da sud u kaznenom postupku nema obvezu izvesti baš sve dokaze koje stranke predlože. Naime, ako sud ocjeni da neka činjenica koju bi izvođenjem dokaza trebalo utvrditi nije važna za odlučivanje isti može, temeljem članka 421. stavka 1. ZKP/08.-24., odbiti izvođenje tog dokaza, o čemu će onda dati i valjane razloge, što je sud prvog stupnja u konkretnoj situaciji i učinio. S druge strane, kada se ima u vidu i činjenica da je tijekom dokaznog postupka osuđeniku, tada u svojstvu optuženika, bilo omogućeno da sudjeluje i u ispitivanju svjedoka i vještaka optužbe tada ni na koji način u odnosu na državnog odvjetnika nije bio doveden u nepovoljniji položaj na način da su mu bila uskraćena prava na obranu na raspravi. Tvrdnja osuđenika u zahtjevu da provedenim vještačenjima nije utvrđeno pravo stanje stvari, zbog čega je on predlagao provođenje novog knjigovodstveno- financijskog vještačenja i novog vještačenja koje se odnosi na vrijednost vozila ne predstavlja povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi, već se time prvenstveno ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog čega se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi. Identičan zaključak se odnosi i na nastavak obrazloženja ovog zahtjeva, gdje ovaj osuđenik polemizira s utvrđenjima i zaključcima suda prvog i drugog stupnja u odnosu na odlučnu činjenicu koja se odnosi na iznos nepripadne imovinske koristi, kako za njega tako i za njegovog brata GŽ, smatrajući da je u tom dijelu činjenično stanje također pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Međutim, pritom osuđenik u potpunosti zanemaruje činjenicu da činjenična utvrđenja, sukladno članku 517. ZKP/08. -24., ne mogu biti razlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

7.3. Slijedom svega iznesenog, suprotno tvrdnjama osuđenika, također nije ostvarena povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi.

8. Iako u uvodnom dijelu zahtjeva osuđenik ističe još jednu zakonsku osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, u vidu povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (pravilno bi bilo: „povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu“), u nastavku zahtjeva ovu povredu ne obrazlaže i ne argumentira te ne navodi o kakvim povredama odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku bi se u ovom konkretnom slučaju radilo, na koji način je od strane suda drugog stupnja ta povreda ostvarena te u kojem vidu je takva povreda, ukoliko je počinjena, utjecala na pravomoćnu presudu. Stoga se, po ocjeni ovog suda, i u ovom konkretnom slučaju radi o paušalno iznesenoj tvrdnji koja ničim nije obrazložena odnosno argumentirana.

9. I na koncu, ističući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. -24. osuđeni UŽ navodi kako iz pobijane presude nije potpuno jasno što je on uradio, a što njegov brat GŽ, niti je jasno precizirano koliko je nepripadne imovinske koristi ostvario on, a koliko njegov brat, zbog čega je pravomoćna presuda, po njegovoj ocjeni, nerazumljiva, a dani razlozi u odnosu na ove odlučne činjenice potpuno su nejasni, zbog čega se ista niti ne može ispitati.

9.1. Međutim, osuđenik nije u pravu kada ističe navedeni prigovor.

9.2. Naime, treba napomenuti kako podnositelj zahtjeva zanemaruje činjenicu da bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-24., bez obzira je li ostvarena u prvostupanjskom ili drugostupanjskom postupku, u smislu odredbe članka 517. ZKP/08. -24., nije predviđena kao zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, zbog čega se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude niti ne može podnositi.

10. Kako navodi zahtjeva osuđenog UŽ većim dijelom nisu osnovani, a dijelom su podneseni iz razloga zbog kojih se ovaj izvanredni pravni lijek po zakonu ne može podnijeti, trebalo je, temeljem članka 519. u vezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. , 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP/08.-25.) odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

11. U odnosu na zahtjev osuđene BŽ treba istaknuti da prema odredbi članka 518. stavka 1. ZKP/08. -24. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude mogu podnijeti osuđenik i njegov branitelj u roku od mjesec dana, računajući od dana primitka pravomoćne presude, s time da se, prema članku 463. stavku 3. ZKP/08.-24., ako je presuda dostavljena i optuženiku i njegovom branitelju u različite dane, rok računa od kasnijeg dana. Izvršenim uvidom u spis predmeta K-9/2020 utvrđeno je da je presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 28. svibnja 2024. broj I Kž-351/2022-10 dostavljena osuđenici osobno dana 30. prosinca 2024., a njezinom branitelju, odvjetniku Dinu Hadžiomeroviću dana 3. prosinca 2024. (dostavnice na poleđini lista 1385 spisa predmeta).

11.1. Sukladno naprijed navedenom, rok za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude računa se od kasnijeg datuma odnosno od datuma kada je ta presuda dostavljena osuđenici osobno, tj. od 30. prosinca 2024., pa je zadnji dan roka isticao 31. siječnja 2025. u 24,00 sata (petak), sukladno pravilima o računanju rokova propisanim člankom 90. stavkom 5. u vezi sa stavkom 2. ZKP/08.-24.

11.2. Međutim, kako je ovaj zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnesen 3. veljače 2025., kojeg datuma je predana preporučena pošiljka na pošti (list 1425 spisa predmeta) odnosno nakon proteka roka iz članka 518. stavka 1. ZKP/08.-24., to iz navedenog nedvojbeno proizlazi kako je ovaj izvanredni pravni lijek nepravovremen odnosno nije podnesen u zakonom propisanom roku.

11.3. Slijedom svega iznesenog, na temelju članka 518. stavka 3. ZKP/08. -25., trebalo je zahtjev osuđene BŽ odbaciti kao nepravovremen, s obzirom da to nije učinio predsjednik vijeća prvostupanjskog suda, te pritom odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke.

12. U odnosu na zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koji je osobno podnijela NŽ uvodno treba istaknuti kako se radi o zahtjevu koji je podnesen od neovlaštene osobe.

12.1. Naime, već je prethodno rečeno da, sukladno odredbi članka 518. stavka 1. ZKP/08.-24., ovaj izvanredni pravni lijek mogu podnijeti jedino osuđenik i njegov branitelj i to u situaciji kada se, sukladno članku 515. stavku 1. ZKP/08. -24., radi o osuđeniku koji je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora ili mu je određen prisilni smještaj prema članku 554. stavku 1. ovog Zakona, što znači da osim ovih osoba druge osobe nisu aktivno legitimirane za podnošenje ovog zahtjeva.

12.2. Kako iz pravomoćne presude proizlazi da NŽ nije osuđenica u ovom kaznenom predmetu, već se radi o osobi na koju je prenijeta imovinska korist i od koje je, temeljem članka 77. stavka 1. KZ/11. -21., pravomoćno oduzeta protupravno stečena imovinska korist u iznosu od 22.225,60 kuna, to je očigledno kako je ovaj zahtjev, sukladno naprijed navedenim odredbama, podnijela osoba koja na to nije ovlaštena i koja za to nije aktivno legitimirana.

12.3. S obzirom da se radi o zahtjevu koji je podnijela neovlaštena osoba zahtjev je kao nedopušten trebalo odbaciti, pa s obzirom da to nije učinio predsjednik vijeća suda prvog stupnja, na temelju članka 518. stavka 3. ZKP/08. -25., odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove odluke.

Zagreb, 9. listopada 2025.

Predsjednica Vijeća:

Ileana Vinja