Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-302/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića-Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupanog po zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Škarica i partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženika NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Katji Rajačić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 04. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, punomoćnice tuženika i tuženika, 09. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, poslovni broj:

Ovrv-23929/2022 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-1027/2022 (javnobilježnički predmet), od 28. prosinca 2022., te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 250,00 eura (dvjesto pedeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, inicijalno kao ovrhovoditelj, prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 07. prosinca 2022., od tuženika kao ovršenika potraživao novčani iznos od 265,57 eura glavnice s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16. prosinca 2017. pa do isplate, kao i trošak ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-23929/2022 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-1027/2022 (javnobilježnički predmet), od 28. prosinca 2022., naloženo je tuženiku kao ovršeniku isplatiti tužitelju kao ovrhovoditelju zatraženi iznos glavnice s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 87,10 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. U pravovremeno izjavljenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi (list 20-21 spisa), tuženik kao ovršenik je osporio doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti, u bitnom navodeći kako je vjerodostojna isprava na temelju koje je iniciran isti postupak proturječna sama sebi. Tuženik dalje navodi da se u predmetnom prijedlogu za ovrhu spominje vjerodostojna sprava od 07. prosinca 2022., a da ovrhovoditelj, odnosno tužitelj potražuje temeljem iste te isprave zakonsku zateznu kamatu od 16. prosinca 2017. pri čemu da se u istoj vjerodostojnoj ispravi navodi da se radi o dospjelim računima za telekom usluge, ali ovršenik, odnosno tuženik da nikada nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem, odnosno tužiteljem. Iz predmetne vjerodostojne isprave da se ne može zaključiti koju je to uslugu ovrhovoditelj, odnosno tužitelj pružio ovršeniku, odnosno tuženiku. Tuženik je zaključno istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja jer da je iz prijedloga za ovrhu vidljivo da se radi o potraživanju za telekom usluge iz 2017., pa da se ima primijeniti odredba članka 232. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje zastarni rok od jedne godine za navedene usluge. Tuženik predlaže staviti izvan snage platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi te nastaviti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Sada pravomoćnim ovosudnim rješenjem poslovni broj: 43: Povrv-302/2024, od 11. lipnja 2024., stavljeno je izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-23929/2022 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-1027/2022 (javnobilježnički predmet), od 28. prosinca 2022., doneseno po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke, u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provede radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Podneskom dostavljenim na spis predmeta 27. lipnja 2024. (list 34-37 spisa), tužitelj se očitovao na prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi, ističući u istom podnesku u bitnome da je predmetni prijedlog za ovrhu u cijelosti izrađen sukladno odredbama Ovršnog zakona, a da vjerodostojna isprava koja je temelj potraživanja iz istog prijedloga, u cijelosti udovoljava uvjetima iz odredbe članka 31. Ovršnog zakona. Tužitelj dalje navodi da je tuženik 09. veljače 2017. sredstvima daljinske komunikacije, odnosno putem telefona, dogovorio s OT-Optima telekom d.d. kao pružateljem usluga, isključenje usluge temeljem ugovora broj 0835101124 i sklapanje novog ugovora broj 1794706808 za paket usluga TO3/10Mbps, za adresu priključne točke: Ede Jardasa 25, Rijeka. Tužitelj dalje navodi kako je predmetni ugovor zaključen sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama, Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga te Zakona o zaštiti potrošača, o čemu da je tuženiku izdana Potvrda o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga TO3 plus/10Mbps, broj ugovora: 1794706808, od 10. veljače 2017. i Obavijest o prihvaćanju zahtjeva, sve u skladu s Općim uvjetima poslovanja OT- Optima telekoma d.d., pri čemu je predmetni ugovor zaključen na neodređeno vrijeme, a tuženik je kao pretplatnik pod jedinstvenim korisničkim brojem 472557 zaprimao račune pružatelja telekom usluga, šifra pretplatnika: 10353999. Pozivajući se na odredbu članka 140. Zakona o elektroničkim komunikacijama, tužitelj ističe da su člankom 6. Općih uvjeta korištenja društva OT-Optima telekom d.d., propisani posebni uvjeti sklapanja ugovora na daljinu, u slučaju kojeg sklapanja telefonskim putem će OT-Optima telekom d.d. nakon priopćenja predugovornih obavijesti, pretplatniku bez odgode dostaviti obavijest o sklopljenom ugovoru na trajnom mediju, a ugovor sklopljen na daljinu se smatra sklopljenim danom kada je pretplatnik potvrdio svoju suglasnost nakon primitka obavijesti o sklapanju ugovora, koju može dostaviti pisanim putem, elektroničkim putem ili plaćanjem prvog računa. Pozivajući se na odredbu članka 4. Zakona o zaštiti potrošača, tužitelj ističe kako je u konkretnom slučaju ugovor sklopljen sredstvima daljinske komunikacije, tuženiku je u propisanom roku izdana obavijest o sklopljenom ugovoru, te je potvrdu svoje suglasnosti na ugovor tuženik dostavio plaćanjem prvog računa. Predmetni ugovor broj 1794706808 raskinut je s danom 11. srpnja 2017. zbog promjene operatera te je sukladno Općim uvjetima poslovanja tuženik kao pretplatnik bio obvezan u roku od 15 dana od deaktivacije usluge vratiti o svom trošku svu terminalnu opremu i uređaje u vlasništvu OT-Optima Telekoma, u protivnom ista prelazi u vlasništvo pretplatnika koji ju je dužan vratiti. Tuženik da nije vratio predmetnu opremu, a na koju obvezu da je bio upozoren na obavijesti o raskidu ugovora, te isto da nije učinio ni u ostavljenom dodatnom roku pa je tuženiku 30. studenog 2017. izdan račun broj 10353999-024053377-0 na iznos od 265,57 eura / 2.000,91 HRK, za prodaju tuženiku opreme, koji račun da tuženik nije podmirio pa je tužitelj inicirao ovršni postupak radi naplate naznačenog novčanog iznosa. Tužitelj navodi da bi tuženikov prigovor zastare bio neosnovan jer da se u konkretnom slučaju radi o prodaji opreme na koju se u skladu sa člankom 225. Zakona o obveznim odnosima ima primijeniti petogodišnji zastarni rok. Tužitelj da je 15. rujna 2022. s trgovačkim društvom OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o. sklopio ugovor o cesiji kojim je, između ostalog otkupio i ovopredmetnu tražbinu prema tuženiku, a o kojoj cesiji da je tuženik obaviješten dopisom od 28. rujna 2022. Zaključno navodeći kako je OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o. na temelju Ugovora o pripajanju od 28. listopada 2022. pripojeno trgovačkom društvu Telemach Hrvatska d.o.o., a kako je tuženik bio u ugovornom odnosu s Telemach Hrvatska d.o.o., odnosno ranije s OT-OTPIMA TELEKOM d.o.o., tužitelj predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog i ovršnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

6. Podneskom dostavljenim na spis predmeta 31. srpnja 2024. (list 493-494 spisa), tuženik se očitovao na podnesak tužitelja opisan u točki 5. obrazloženja ove odluke, priznajući pritom činjenicu sklapanja i raskida Ugovora o pružanju paketa usluga TO3 plus, broj ugovora: 1794706808, i to iz razloga što prednik tužitelja nije niti nakon višekratnih poziva tuženika, istome omogućio kvalitetno korištenje telekomunikacijske usluge koju je tuženik plaćao predniku tužitelja, dostavivši pritom na spis predmeta dopis prednika tužitelja naslovljen kao: „rješenje prigovora“. Tuženik je nadalje istaknuo kako Opći uvjeti poslovanja i Cjenik usluga koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 27. lipnja 2024., ne bi bili primjenjivi na predmetni ugovor između tuženika i prednika tužitelja jer je isti sklopljen i raskinut tijekom 2017., a predmetna dokumentacija dostavljena od tužitelja se odnosi na 2018., ustrajući pritom na istaknutom prigovoru zastare jer da iz računa dostavljenog od strane tužitelja proizlazi da se isti odnosi na usluge za razdoblje od 01. kolovoza 2017. do 30. studenog 2017., pa se isti može eventualno odnositi na telekomunikacijske usluge koje su pružane tuženiku, a na koje se primjenjuje jednogodišnji zastarni rok. Ističući kako je teret dokaza da je tuženik tužitelju dužan utuženi novčani iznos, na tužitelju, a što da ne bi proizlazilo iz dostavljene dokumentacije, tuženik navodi da je nakon raskida predmetnog ugovora tuženik predniku tužitelja uredno vratio svu propisanu opremu i platio sve račune, o čemu da je tuženik predniku tužitelja dostavio i više prigovora, dostavivši pritom dva takva prigovora u spis predmeta. Tuženik je nadalje u spis predmeta dostavio i presliku poštanske potvrde o primitku i preslike računa za slanje paketa predniku tužitelja, od 24. srpnja 2017., a koji da se odnose na vraćenu opremu, kao i prepisku elektroničke pošte između prednika tužitelja i tuženika od 07. kolovoza 2017. u kojoj prednik tužitelja potvrđuje da je od tuženika primio poslanu opremu i kako će umanjiti račun za vrijednost iste opreme. Ističući da bi bilo evidentno kako su djelatnici prednika tužitelja zagubili predmetni paket pa sada od tuženika neosnovano pokušavaju naplatiti vraćenu neispravnu opremu, tuženik predlaže u tijeku postupka provesti dokaz saslušanjem tuženika.

7. Podneskom dostavljenim na spis predmeta 03. siječnja 2025. (list 511-512 spisa) tužitelj je ustrajao kod svih iznesenih navoda, dodatno ističući da ne bi bili točni navodi tuženika da je predmetnu opremu u cijelosti vratio tele operateru jer da je tuženik u srpnju 2017. vratio samo dio iste, dok nije vratio dva IPTV prijemnika, sukladno čemu je OT-Optima telekom d.d. tuženiku ispostavio račun broj 10353999- 024053377-0 kojim potražuje naknadu za opremu, a sve sukladno Općim uvjetima poslovanja i OT cjeniku usluga pri čemu je tuženiku, obzirom da je pretplatnički ugovor raskinut unutar prve godine, za svaki od IPTV prijamnika zaračunata naknada u iznosu od 800,00 HRK, uvećano za porez na dodanu vrijednost.

8. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u spisu priležeću materijalnu dokumentaciju i to: Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 07. prosinca 2022. (list 7 spisa), prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi (list 20-21 spisa), podnesak tužitelja dostavljen na spis predmeta 27. lipnja 2024. (list 34-37 spisa), dopis OT-Optima Telekoma d.d. od 10. veljače 2017. (list 40-42 spisa), R1 prijepis računa broj: 10353999-024053377-0, izdan od OT-Optima Telekom d.d., 30. studenog 2017., na ime tuženika (list 43-44 spisa), Ispis stavaka OT-OPTIMA TELEKOMA d.o.o. od 12. lipnja 2024 (list 45 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za OT-OTPIMA TELEKOM d.o.o. (ranije OT-OPTIMA TELEKOM d.d.) list (46- 93 spisa), izvadak iz sudskog registra za Telemach Hrvatska d.o.o. (list 94-101 spisa), Opći uvjeti poslovanja za javne komunikacijske usluge OT-a, s datumom početka primjene 01. siječnja 2020. (list 102-126 spisa), Cjenik Optima Telekom usluga iz svibnja 2018. (list 127-472 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između OT-OTPIMA TELEKOM d.o.o. kao cedenta i tužitelja kao cesionara, od 15. rujna 2022. (list 473-485 spisa), Prilog 1 Ugovora o cesiji zaključenog između tužitelja i OT-OTPIMA TEKLEKOM d.o.o. (list 486 spisa), Prilog 2 Ugovora o cesiji zaključenog između tužitelja i OT-OTPIMA TEKLEKOM d.o.o. (list 487 spisa), Dodatak 2. Ugovoru o cesiji, od 23. veljače 2022. (list 488-489), ispis potraživanja prednika tužitelja prema tuženiku (list 490-491 spisa), Obavijest OT-OTPIMA TELEKOMA d.o.o. tuženiku o prijenosu potraživanja, od 28. rujna 2022. (list 492 spisa), podnesak tuženika dostavljen na spis predmeta 31. srpnja 2024. (list 493-494 spisa), dopis: „rješenje prigovora“ OT-Optima Telekoma d.d., od 19. srpnja 2019. (list 495-496 spisa), poruku elektroničke pošte OT- Optima Telekoma d.d. tuženiku od 07. kolovoza 2017. (list 497-498 spisa), prigovor tuženika na račun u iznosu od 2.000,91 HRK, od 19. siječnja 2018. (list 499-501 spisa), reklamaciju tuženika na prigovor, od 06. veljače 2018. (list 502-503 spisa), presliku poštanske potvrde o primitku od 24. srpnja 2017. (list 504 spisa), račune HP-Hrvatske pošte d.d. od 24. srpnja 2017., za uslugu slanja paketa (list 505 spisa), podnesak tužitelja dostavljen na spis predmeta 03. siječnja 2025. (list 511-212 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tuženika kao stranke (list 526-528 spisa).

9. Sukladno odredbi članka 299. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP), sud prilikom donošenja ovopredmetne odluke nije uzeo u obzir dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja podneskom dostavljenim na spis predmeta 03. siječnja 2025., budući je ista dostavljena protivno odredbi članka 299. stavka 1. i 2. ZPP-a, pri čemu tužitelj nije prezentirao, a niti dokazao okolnosti koje bi ukazivale na to da bez njegove krivnje navedenu dokumentaciju nije mogao dostaviti, odnosno uvid u istu predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (koji je zaključen 10. prosinca 2024.)

10. Nakon ocjene svih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

11. Među strankama je nesporno da je tuženik kao korisnik usluge, s OT-Optima Telekom d.d. 09. veljače 2017. sklopio Ugovor o pružanju paketa usluga TO3 plus, broj ugovora: 1794706808, te da je isti ugovor raskinut 11. srpnja 2017.

12. Među strankama je sporna valjanost prijenosa tražbine prednika tužitelja samom tužitelju, te primarno, je li tuženik po raskidu predmetnog ugovora tužitelju, odnosno predniku tužitelja vratio svu opremu primljenu temeljem istog ugovora, odnosno, posljedično, duguje li tuženik tužitelju utuženi novčani iznos s naslova prodaje terminalne opreme, kao i visina istog iznosa, te je li potraživanje tužitelja u zastari.

13. Tuženik ZT, saslušan kao stranka u postupku (list 526-528 spisa), naveo je da je s trgovačkim društvom OT-Optima Telekom d.d. imao sklopljen ugovor za paket usluga koji je uključivao korištenje interneta, televizora, telefona i slično. Oprema da je u jednom trenutku prestala raditi i to na način da je izgubio sliku na televizoru te je u više navrata zvao Optima Telekom, ali bezuspješno, a kada ih je konačno uspio dobiti i objasnio im da je došlo do kvara, rečeno mu je da će pozvati tehničara koji je nakon određenog vremena i došao. Tehničar je opremu resetirao, zatim je ista otprilike dva dana radila i potom je opet prestala raditi. Tuženik je opet zvao OT-Optima Telekom d.d. i slao im mailove, ali je to bio period kad su bili u stečaju pa ih je bilo teško dobiti. Tuženiku da je u konačnici mailom javljeno da može raskinuti ugovor, ali da mora platiti razdoblje korištenja usluga Optima Telekoma za vrijeme dok je oprema radila, te vratiti opremu koju je od njih primio, a radilo se o modemu, 2 kutije, punjaču što sve da je tuženik spakirao i preporučenom poštanskom pošiljkom im poslao i to modem, „reciever“ i punjač, odnosno tri komada opreme i sve pripadajuće kablove. Nakon toga tuženik nije vraćao nikakvu drugu opremu jer druge opreme nije niti imao. Nakon 4-5 godina tuženiku je opet javljeno da mora vratiti opremu pa ih je nazvao, objasnio da je sve vratio i platio i tražio je i dobio pismeno očitovanje da je sve riješio.

14. Iz spisu priležeće dokumentacije utvrđeno je:

- da je između tuženika i operatera OT-Optima Telekom d.d., kako to proizlazi iz Potvrde o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga, od 10. veljače 2017. (list 40-42 spisa), sklopljen ugovor za paket usluga TO3 / 10 Mbps, sredstvima daljinske komunikacije, odnosno putem telefona, broj ugovora: 1794706808;

- da je glavno obilježje ugovorne usluge, kako to proizlazi iz Potvrde o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga, od 10. veljače 2017. (list 40-42 spisa), TO3 / 10Mbps, što podrazumijeva: telefonski priključak, prikaz broja pozivatelja (CLIP), širokopojasni pristup internetu do 10240/640 kbps uz FlatRATE paket internet prometa, digitalnu televiziju (IPTV s osnovnim paketom televizijskih programa), samoinstalaciju opreme od strane Pretplatnika, te korištenje opreme potrebne za funkcionalnost usluge, koja je u vlasništvu OT-Optima Telekoma d.d.;

- da se operater OT-Optima Telekom d.d. po osnovi zaključenog ugovora obvezao dostaviti tužitelju terminalnu opremu nužnu za funkcionalnost paketa usluga, kako to proizlazi iz sadržaja Potvrde o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga, od 10. veljače 2017. (list 40-42 spisa), s time da je obveza tuženika kao korisnika usluge bila u slučaju korištenja prava jednostranog raskida ugovora, o svom trošku, najkasnije u roku od 15 dana od dana deaktivacije usluge, vratiti isporučenu opremu OT-Optima Telekomu d.d., i to u ispravnom stanju u kakvom ju je zaprimio, te podmiriti sva dugovanja vezana za isporučene usluge nastale do trenutka kada dostave pisane obavijesti o raskidu, a u slučaju uništenja i/ili oštećenja opreme, kao i u slučaju ne vraćanja opreme po prestanku ugovornog odnosa, naknaditi OT-Optima Telekomu d.d. punu cijenu preuzete opreme prema važećem cjeniku OT-Optima Telekoma d.d.;

- da iz predmetnog ugovornog odnosa, a prema sadržaju prijepisa računa ispostavljenog po operateru OT-Optima Telekom d.d., broj računa: 10353999- 024053377-0, od 30. studenog 2017., (list 43-44 spisa), isto društvo ima evidentirano dugovanje tuženika vezano uz prodaju opreme u visini od 1.600,00 HRK, uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% te troškove opomena i kamata u iznosu od 0,91 HRK, odnosno ukupno u iznosu od 2.000,91 HRK;

- da je između tužitelja kao cesionara i OT-Optima Telekoma d.o.o. kao cedenta, 15. rujna 2022. sklopljen Ugovor o cesiji (list 473-487 spisa) kojim ugovorom je OT-Optima Telekom d.o.o. kao cedent prenio na, u ovom postupku tužitelja, nenaplaćena potraživanja prema svojim dužnicima s osnova pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga i prodaje terminalne komunikacijske opreme, uključujući platne usluge, usluge s posebnom tarifom te usluge prijenosa sadržaja;

- da je, prema Obavijesti o prijenosu potraživanja OT-Optima Telekoma d.o.o., od 28. rujna 2022. (list 492 spisa), na tužitelja cedirana tražbina OT-Optima Telekoma d.o.o. prema tuženiku u iznosu 2.000,91 HRK / 265,57 eura;

- da je tuženik dopisom OT-Optima Telekoma d.d., od 19. srpnja 2017. naslovljenog kao „Rješenje prigovora“ (list 495-496 spisa) obaviješten kako je isto trgovačko društvo 07. srpnja 2017. zaprimilo neispravnu korisničku opremu – strujni prijenosnik, dostavljen od strane tuženika, te da je 11. srpnja 2017. izvršen raskid ugovora te da nova korisnička oprema (strujni prijenosnik) nije niti poslana tuženiku kao Pretplatniku, a da je tuženik u obvezi vratiti i ostatak korisničke opreme (STB uređaj / ADSL modem),a što proizlazi iz istog dopisa;

- da je tuženik 24. srpnja 2017. trgovačkom društvu OT-Optima Telekom d.o.o. uputio preporučenu poštansku pošiljku – paket, a sve prema poštanskoj potvrdi o primitku i plaćenim računima za poštansku uslugu (list 504-505 spisa),

- da je OT-Optima Telekom d.d. tuženika porukom elektroničke pošte od 07. kolovoza 2017. (list 497-498 spisa) tuženika obavijestio o djelomičnom odobrenju računa za mjesec srpanj 2017. u iznosu od 418,00 HKR, koji iznos se odnosi na neispravno obračunatu naknadu za neispravnu opremu koju da je tuženik vratio OT- Optima Telekomu d.d., što proizlazi iz iste poruke elektroničke pošte prednika tužitelja;

- da je tuženik 19. siječnja 2018. podnio prigovor na račun OT-Optima Telekoma d.d. izdan na iznos od 2.000,91 HRK (list 499-501 spisa), te 06. veljače 2018. i reklamaciju na prigovor (list 502-503 spisa);

- da je prednik tužitelja, OT-Optima Telekom d.o.o., ranije OT-Optima Telekom d.d., na temelju Ugovora o pripajanju od 28. listopada 2022. pripojen društvu Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, a što proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za ista trgovačka društva (list 46-101 spisa).

15. U ovom postupku tužitelj je sadržajem dostavljene dokumentacije i to sadržajem Ugovora o cesiji od 15. rujna 2022. (list 473-485 spisa) i pripadajućih priloga i dodataka (list 486 spisa, list 487 spisa, list 488-489), te Obavijesti o prijenosu potraživanja od 28. rujna 2022. (list 492 spisa), sastavljene od strane prednika tužitelja, dokazao da je OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o. (ranije OT-Optima Telekom d.d.), ustupio tražbinu koju je imao evidentiranu prema tuženiku u vezi ugovora sklopljenog 09. veljače 2017., u visini od 265,57 eura / 2.000,91 HRK, stoga za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nisu od odlučnog značaja navodi tuženika da isti nije bio u ugovornom odnosu s tužiteljem.

15.1. Sukladno članku 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje: ZOO), stranke ugovora o ustupanju tražbine su prijašnji vjerovnik kao ustupitelj, ovdje trgovačko društvo OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o. (ranije OT-Optima Telekom d.d.), te novi vjerovnik kao primatelj, ovdje tužitelj, pri čemu dužnik, ovdje tuženik, nije ugovorna strana. Istim je člankom propisano da ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku jedino ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka, što u konkretnom predmetu nije slučaj budući da tuženik nije s prednikom tužitelja ugovorio nemogućnost prijenosa tražbine ili potrebu njegove suglasnosti za isto. Slijedom navedenog, tužitelju, temeljem članka 80. ZOO-a, u svezi sa člankom 84. ZOO-a, pripada pravo od tuženika zahtijevati isplatu potraživanja po računu ispostavljenom od strane operatere OT- Optima Telekom d.d. u visini od 265,57 eura / 2.000,91 HRK, izdanom 30. studenog 2017. Pritom je sporna osnovanost, kao i visina takvog potraživanja koje tužitelj ovopredmetnim postupkom nastoji ostvariti.

16. U parničnom postupku kao što je konkretni, a sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane, koja je dužnost obje parnične strane u odnosu na navode i tvrdnje svake od njih, dok sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane. Pritom, sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. Tuženik je u ovom postupku sadržajem dostavljene dokumentacije dokazao da je po prestanku, odnosno raskidu ugovornog odnosa s prednikom tužitelja, istome vratio svu terminalnu opremu primljenu prilikom zasnivanja predmetnog ugovornog odnosa, a što je tuženik i bio obvezan sukladno sadržaju Potvrde o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga, od 10. veljače 2017. (list 40-42 spisa). Navedene okolnosti, odnosno utvrđenja, tužitelj nije u tijeku postupka doveo u sumnju ni na koji način, Samim time, tužitelj nije dokazao da bi prednik tužitelja ovdje predmetnim računom broj: 10353999-024053377-0 (list 43-44 spisa), odnosno ovdje tužitelj ovopredmetnim Izvatkom iz poslovnih knjiga od 07. prosinca 2022. (list 7 spisa), osnovano teretio tuženika za puni iznos, odnosno cijenu preuzete, odnosno dijela preuzete opreme,

17.1. Naime, iz dopisa prednika tužitelja od 19. srpnja 2017. (list 495-496 spisa) proizlazi kako je isti 07. srpnja 2017. od tuženika zaprimio dio opreme koja je tuženiku bila dostavljena, odnosno dana na korištenje po sklapanju predmetnog ugovora, i to konkretno strujni prijenosnik, a za koji dio opreme je od strane prednika tužitelja potom utvrđena neispravnost, pri čemu tuženiku nije dostavljana nova korisnička otprema budući je u međuvremenu došlo do raskida predmetnog ugovora. Iz navedenog proizlazi kako je tužitelj, odnosno prednik tužitelja, nakon sklapanja ovopredmetnog ugovora, tuženiku samo u jednom navratu dostavio korisničku, telekomunikacijsku opremu, a da je tuženik istu opremu vratio predniku tužitelja u dva navrata i to dio 07. srpnja 2017., a ostatak po raskidu predmetnog ugovora. Da je tuženik po raskidu predmetnog ugovora vratio svu korisničku, odnosno telekomunikacijsku opremu, odnosno da je tuženik po povratu dijela opreme te zatim raskida ugovora, predniku tužitelja vratio i ostatak opreme, ukazuje već sama činjenica da je prednik tužitelja porukom elektroničke pošte dostavljene tuženiku 07. kolovoza 2017. (list 497-498 spisa), potvrdio primitak takve opreme od tuženika. Naime, obzirom da tužitelj nije dostavio relevantni dokaz koji bi ukazivao na opravdanost terećenja tuženika za cijenu telekomunikacijske opreme, a da je pritom tuženik na spis predmeta dostavio dokaz da je predniku tužitelja 24. srpnja 2017. (list 504-505 spisa), dakle prethodno nego je prednik tužitelja tuženiku potvrdio primitak opreme, preporučenom poštanskom pošiljkom poslao paket težine 1,122 g, kojega je prednik tužitelja primio 26. srpnja 2017., te imajući pritom u vidu da je tuženik prethodno takvom slanju paketa predniku tužitelja, već prethodno poslao dio primljene telekomunikacijske opreme, ovaj je sud je utvrdio kako je tuženik po raskidu predmetnog ugovora, predniku tužitelja izvršio povrat cjelokupne primljene telekomunikacijske opreme. Navedeno proizlazi i iz iskaza samog tuženika danog na ročištu koje je u ovom postupku održano 04. srpnja 2025., a kojem iskazu tuženika je ovaj sud u cijelosti poklonio vjeru, cijeneći isti vjerodostojnim, potkrijepljenim spisu priležećom materijalnom dokumentacijom i nadasve životnim i logičnim. Tuženik je precizno specificirao telekomunikacijsku opremu koju je vratio predniku tužitelja po prestanku predmetnog ugovornog odnosa, ističući kako više ne posjeduje ništa od predmetne opreme, a što se u kontekstu tuženikovog raskida ugovora s prednikom tužitelja, podmirenja svih od strane prednika tužitelja izdanih računa, uključujući i onaj za mjesec srpanj 2017., za koji je dopisom od 07. kolovoza 2017. navedeno da će biti korigiran uslijed vraćene opreme od strane tuženika, te uslijed tuženikovog prelaska drugom operateru, ukazuje uvjerljivim i istinitim. Navedeno i u kontekstu okolnosti da tužitelj u tijeku ovosudnog postupka nije dostavio dokaz, odnosno specifikaciju opreme koja bi tuženiku bila dostavljena nakon sklapanja ugovora s prednikom tužitelja, a koja specifikacija je tuženiku, sukladno Potvrdi o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga, od 10. veljače 2017. (list 40- 42 spisa), trebala biti dostavljena.

18. Tužitelj, izuzev računa koji je tuženik osporavao i prethodno iniciranju ovopredmetnog postupka, niti jednim izvedenim, odnosno predloženim dokazom, niti činjeničnim navodom, nije dokazao da bi tuženik bio obvezan podmiriti punu prodajnu cijenu terminalne opreme koju je tuženik primio od prednika tužitelja temeljem zasnovanog ugovornog odnosa, kao niti visinu iste. Štoviše, Opći uvjeti prednika tužitelja (list 102-126 spisa), na koje se tužitelj u ovom postupku poziva, kao i Cjenik Optima Telekom usluga (list 127-472 spisa) datiraju iz razdoblja različitog od razdoblja trajanja ovopredmetnog ugovora tuženika s prednikom tužitelja. Tuženik je s prednikom tužitelja, a što je tijekom ovog postupka nesporno utvrđeno, predmetni ugovor broj: 1794706808 sklopio 09. veljače 2017., te isti raskinuo 11. srpnja 2017., a spisu priležeći Opći uvjeti poslovanja za javne komunikacijske usluge prednika tužitelja datiraju početkom primjene tek 01. siječnja 2020., dok spisu priležeći Cjenik usluga prednika tužitelja datira iz svibnja 2018.

18.1. S druge strane, tuženik je predloženim i izvedenim, kako materijalnim, tako i personalnim dokazima, dokazao da je vratio svu predmetnu opremu primljenu od strane prednika tužitelja po zasnovanom ugovornom odnosu s istim, koja utvrđenja tužitelj ni na koji način tijekom postupka nije doveo u sumnju, osobito se ne očitujući o sadržaju paketa s opremom prednika tužitelja, koje je tuženik nedvojbeno uputio predniku tužitelja, i koje je prednik tužitelja nedvojbeno primio.

19. U situaciji kao što je konkretna, kada tuženik osporava osnovanost zahtjeva tužitelja te činjenicu da je u obvezi spram tužitelja, na tužitelju je bio teret dokaza osnove ispostavljanja predmetnog računa na ime tuženika, kao i visine istog, što tužitelj u ovom postupku nije učinio pa kako je po predniku tužitelja ispostavljeni račun, odnosno po tužitelju ispostavljeni izvadak iz poslovnih knjiga, jednostrana isprava koja ne daje osnovu za zaključak u istinitost sadržaja, ako protivna strana takvu istinitost poriče, to u situaciji kao što je konkretna, kada tuženik osporava postojanje svoje obveze prema tužitelju u pogledu naknade cijene primljene opreme, je na tužitelju bio teret dokaza. Kako je pritom tuženik u tijeku postupka dostavio pisanu potvrdu prednika tužitelja o primitku telekomunikacijske opreme od strane tuženika, i to u dva navrata, te dokaz o slanju predniku tužitelja paketa i nakon što je prednik tužitelja zaprimio od tuženika dio predmetne opreme, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja tužitelja valjalo odbiti s tužbenim zahtjevom za isplatu punog iznosa dijela opreme, obračun kojega pritom tužitelj ne dokazuje ni na koji način, već je na ročištu održanom u ovom postupku 04. srpnja 2025. odustao od drugih predloženih dokaza, odnosno provođenja dokaza financijskim vještačenjem, a budući da u spis dostavljeni interni akti prednika tužitelja kojima bi ista okolnost imala biti regulirana, datiraju iz razdoblja po prestanku tuženikovog ugovornog odnosa s prednikom tužitelja.

20. Slijedom navedenog, a temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

21. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, a neovisno od prednje iznesenih utvrđenja ovog suda, po ocjeni ovoga suda isti je prigovor neosnovan. Naime, a što i same stranke ne čine spornim, tuženik je ugovorni odnos s OT-Optima Telekomom d.d., temeljem kojega mu je dostavljena terminalna oprema, raskinuo 11. srpnja 2017., pa je raskidom ugovora bio u obvezi u roku od 15 dana, a prema sadržaju sklopljenog ugovora, operateru ili vratiti terminalnu opremu ili nadoknaditi punu cijenu preuzete opreme. U tom smislu, tužiteljev zahtjev za naknadu cijene preuzete, odnosno dijela preuzete opreme po prestanku ugovora, a po ocjeni ovog suda, zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, propisanom odredbom članka 225. ZOO-a pa kako je konkretni zahtjev za naknadu cijene preuzete opreme, odnosno dijela preuzete opreme, budući da je dio te opreme i prema stavu tužitelja tuženik nesporno vratio predniku tužitelja 07. srpnja 2017., tužitelj istaknuo u prijedlogu za ovrhu podnesenom javnom bilježniku 09. prosinca 2022., to je zahtjev za plaćanje podnesen unutar navedenog zastarnog roka od pet godina, a imajući u vidu na predmetnom računu istaknuti rok dospijeća 15. prosinca 2017.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

22.1. Obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je isti temeljem poviše navedene zakonske odredbe obvezan tuženiku u cijelosti naknaditi troškove ovosudnog postupka. Pritom je tuženiku, a sukladno podnesenom zahtjevu, priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to za radnje sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi, sukladno Tarifnom broju 11. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje:Tarifa) u iznosu od 50,00 eura, sastava podneska od 31. srpnja 2024. sukladno Tarifnom broju 8. toči 1. Tarife u iznosu od 50,00 eura, zastupanja na ročištima 10. prosinca 2024. i 04. srpnja 2025., sukladno Tarifnom broju 9. točki 1. Tarife, u iznosu od 50,00 eura za svaki, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 25% sukladno Tarifnom broju 46. Tarife, u iznosu od 50,00 eura.

22.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude te je tuženiku na ime ukupnih troškova ovog postupka, dosuđen novčani iznos od 250,00 eura.

U Rijeci 09. listopada 2025.

.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda ili rješenje kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

- tuženiku po punomoćnici