P-1489/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F. Kennedya 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja VĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Borna Lončar, odvjetnik iz Zagreba, Gundulićeva 19/I, protiv tuženika STEČAJNA MASA IZA PHARMACHEM d.o.o. u stečaju, OIB 76034124661, Zagreb, Miramarska 13d, kojeg zastupa punomoćnik Igor Šeparović, odvjetnik iz Zagreba, uz sudjelovanja umješača na strani tuženika TĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; HĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; FĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; IĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ŽĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; KĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; VĆS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, Zagreb, Zagreb; ŠĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao suvlasnika stambene zgrade u [adresa], koje zastupa punomoćnica Sabina Draganić, odvjetnica iz [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekla pravni osnov za upis prava vlasništva nekretnine opisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu kao 7.suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) kat. čest. [katastarska čestica] ([adresa]) upisana u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojim je neodvojivo povezan poslovni prostor na III (trećem) katu površine 230,00 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u A, koji je jedanko velik kao i ostali suvasnički dijelovi, i to temeljem Ugovora o kupoprodaji od 1.srpnja 1998.godine i Aneksa ugovora o kupoprodaji od 20.veljače 2004.godine, pa je tuženik dužan trpiti uknjižbu tužiteljičinog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, sve to temeljem ove presude u roku od 15 dana."

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 15.439,72 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 11.415,00 eura u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču parnične troškove u iznosu od 11.388,65 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 10. srpnja 2024. navodi da je tužitelj u stečajnom postupku nad tuženikom postavio izlučni zahtjev za nekretninu opisanu u zemljišnim knjigama kao 7. suvlasnički udio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-7) kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojim je neodvojivo povezan poslovni prostor na III. (trećem) katu površine 230 m2, [adresa], neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine. Navodi da je pravna osnova izlučnog zahtjeva ugovor o kupoprodaji od 1. srpnja 1998. Navodi da tužitelju nije priznat izlučni zahtjev jer je u ugovoru o kupoprodaji pogrešno opisana nekretnina jer je navedeno da se nalazi na drugom katu umjesto pravilno na trećem katu. Navodi i da su stranke sklopile aneks ugovora o kupoprodaji kojim su ispravile opis nekretnine. Ističe da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine. Pharmachem d.o.o. je svoje potraživanje prema VĆ na temelju ugovora o kupoprodaji prenio na društvo Logan d.o.o. VĆ i Logan d.o.o. su izvršili prijeboj međusobnih potraživanja čime je u cijelosti plaćena kupoprodajna cijena.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava sve činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi. Navodi da je vlasnik nekretnine tuženik, kako je i upisano u zemljišnoj knjizi. Osporava valjanost pravnih poslova na koje se poziva tužitelj. Navodi da je aneks ugovora sačinjen za potrebe ove parnice jer su potpisi na njemu ovjereni po javnom bilježniku tek 12. siječnja 2023., odnosno 19 godina od sastavljanja aneksa.

3. Umješač je tijekom postupka naveo da se u vrijeme navodnog sklapanja ugovora o kupoprodaji već vodio stečajni postupak nad tuženikom te je on bilo u blokadi. Osporava da je plaćena kupoprodajna cijena. Osporava valjanost ugovora o kupoprodaji. Navodi da nekretnina u ugovoru nije opisana na način kako propisuju odredbe Zakona o zemljišnim knjigama. Navodi da je isprava sastavljena tek 2004. godine jer je neuvjerljivo da bi stranke čekale pet godina nakon sklapanja ugovora za njegovu ovjeru. Namjera stranaka je bila da tužitelj stekne nekretninu bez plaćanja cijene. Tužitelj i zastupnica po zakonu tuženika ČĆ su majka i kćer i tuženik je u tom trenutku već tri godine bio u blokadi pa je isključiva namjera sklapanja pravnog posla bila oštećenje vjerovnika u stečajnom postupku. Osporava da je tužitelj u posjedu nekretnine. Osporava da je sklopljen ugovor o cesiji između tuženika i Logan d.o.o. i da je postojalo bilo kakvo potraživanje Logan d.o.o. Navodi da je tužitelj 25. veljače 2004. prvi puta pokušao upisati svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi te je taj prijedlog odbijen. 15. studenog 2021. tužitelj ponovno pokušava upisati svoje pravo vlasništva, ali je i taj prijedlog odbijen. 29. studenog 2021. ponovo je pokušao upisati pravo vlasništva pri čemu je sada prvi puta dostavljen i aneks ugovora o kupoprodaji, na kojem nije bio ovjeren potpis zastupnice po zakonu tuženika ČĆ pa je i taj prijedlog odbijen. **.**.2023. ČĆ koja više nije zastupnica po zakonu tuženika ovjerava potpis na aneksu, a koji aneks je očito antedatiran s danom 20. veljače 2004. Navodi da je kupoprodajni ugovor sklopljen tek 13. veljače 2004., a ne 1998. godine jer je potpis ČĆ tada ovjeren i tužitelj je nekoliko dana nakon ovjere prvi puta pokušao upisati svoje pravo vlasništva. Navodi i da je ugovor o cesiji sačinjen za potrebe ovog postupka. Navodi da nije postojala nikakva tražbina Logan d.o.o. prema Pharmachemp d.o.o. Ističe i da su izjava o prijeboju i konto kartica sačinjene za potrebe ovog postupka. Navodi da tužitelj nije dao nikakvu pozajmicu Logan d.o.o.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz zemljišne knjige (list 7-9, 52-62, 71-78, 124-137 spisa), aneks ugovora o kupoprodaji (list 10-11, 90-91 spisa), konto kartice (list 12, 100, 152 spisa), izjavu o prijeboju (list 13, 101, 153 spisa), ugovor o prijenosu potraživanja/cesiji (list 14-15, 98-99, 154-155 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-1699/2021 od 19. srpnja 2022. (list 33-36 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 63-65, 79-81, 156-159 spisa), ugovor o kupoprodaji (list 66-70, 118-119 spisa), rješenje Tt-14/2304-27 od 7. listopada 2014. (list 82-83 spisa), rješenje Z-60462/2021 od 26. studenog 2021. (list 84-86 spisa), rješenje Z- 63044/2021 od 19. prosinca 2023. (list 87-89 spisa), podnesak u predmetu Z- 63044/2021 (list 92-95 spisa), rješenje Z-219/2024 od 9. prosinca 2024. (list 96-97 spisa), pisane iskaze BĆ (list 106-107 spisa), DĆ (list 108- 109 spisa), SĆ (list 110-111 spisa), KĆ (list 112-113 spisa), objavu u Narodnim novinama (list 120-121 spisa), bruto bilancu (list 138-147 spisa), ugovor za obavljanje knjigovodstvenih usluga (list 148-151 spisa), rješenje Z-7334/04 od 3. kolovoza 2009. (list 159-161 spisa), rješenje Z-14835/17-19 od 6. lipnja 2022. (list 162-167 spisa), očitovanje stečajnog upravitelja (list 206-208 spisa), prijedlog (list 209 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 210-211 spisa), saslušani su svjedoci RĆ (list 181-184 spisa) i ČĆ (list 189-192 spisa), tužiteljica VĆ (list 193-197 spisa) i zastupnica po zakonu tuženika MĆ (list 197-198 spisa).

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem da je stekao pravni osnov za stjecanjem prava vlasništva na nekretnini i nalaganjem tuženiku da je dužan trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi.

7. Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je u tom ulošku upisana zkč. br. [katastarska čestica] [adresa] spremište, stambena zgrada [adresa], garaža, stambena zgrada [adresa], garaža, dvorište, te 7. suvlasnički dio s neodređenim omjerima etažno vlasništvo (E-7) poslovni prostor na III. katu površine 230 m2, [adresa], neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi. Predmetni posebni dio nekretnine upisan je kao vlasništvo tuženika. Na tom posebnom dijelu nekretnine upisano je i založno pravo u korist WH Verbriefungs GmbH na temelju prijedloga od 18. ožujka 1997.

8. Iz ugovora o kupoprodaji proizlazi da su ga sklopili tužitelj i tuženik kojeg je zastupala ČĆ. Nije sporno da je ČĆ majka tužitelja VĆ. Na ugovoru je naveden datum sklapanja 1. srpnja 1998. Iz potvrde javnog bilježnika uz ugovor proizlazi da je ČĆ ovjerila svoj potpis na ugovoru o kupoprodaji kod javnog bilježnika 13. veljače 2004., odnosno gotovo šest godina nakon datuma navedenog na ugovoru.

9. Čl. 1. ugovora određeno je da stranke suglasno konstatiraju kako ovim ugovorom reguliraju svoje odnose u kupoprodaji nekretnine u Draškovićevoj 34/III, koja se u stvarnosti sastoji od uredskih prostorija od 270 m2 na drugom katu stambene zgrade zk 19944 k. o. [katastarska općina] za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zagrebu.

10. Čl. 2. ugovora ugovoreno je da kupoprodajna cijena iznosi 1.000.000,00 kn. Čl. 4. ugovora ugovoreno je da je prodavatelj suglasan da se isplata cjelokupne kupoprodajne cijene izvrši u roku od 8 dana od isknjižavanja prava zaloga, a koju je obvezan provesti prodavatelj o svom trošku.

11. Čl. 5. ugovora ugovoreno je da prodavatelj ovlašćuje kupca da na osnovi ovog ugovora, a bez svakog daljnjeg pitanja ishodi u zemljišnim knjigama i drugim javnim knjigama u kojima se upisuje vlasništvo i posjedovno stanje na nekretnini iz čl. 1. ugovora i upis posjedovnog stanja na ime kupca.

12. Iz aneksa ugovora o kupoprodaji proizlazi da su ga sklopili tužitelj i tuženik kojeg je zastupala ČĆ. Na ugovoru je navedeno da je sklopljen u Zagrebu 20. veljače 2004. Iz potvrde javnog bilježnika uz aneks proizlazi da je ČĆ ovjerila svoj potpis na aneksu kod javnog bilježnika 12. siječnja 2023., odnosno 19 godina nakon datuma navedenog na dnu aneksa. Čl. 2. aneksa određeno je da stranke mijenjaju čl. 1. i 4. osnovnog ugovora tako da sada glase: Čl. 1. Prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nadograđeni III (treći) kat koji predstavlja poslovne prostorije, kao posebni dio zk. čbr. [katastarska čestica] kuća popisni broj 813, dvorište i vrt u Draškovićevoj ulici br. 34 ukupne površine 249,4 čhv ili 897 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Zagrebu. Čl. 4. Prodavatelj potvrđuje da mu je kupac u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.000.000,00 kn danom potpisa ovog aneksa ugovora o kupoprodaji.

13. Iz izjave o prijeboju broj 2/1998 proizlazi da su Logan d.o.o. i tužitelj dali izjavu o prijeboju međusobnih potraživanja. Kao datum izjave navedeno je 31. prosinca 1998. Predmet prijeboja je potraživanje Logan d.o.o. naznačeno kao „prijenos potraživ. 31.12.1998.“ u iznosu od 1.000.000,00 kn i potraživanje tužitelja naznačeno kao „pozajmica dana V **.**.1998.“ u iznosu od 1.000.000,00 kn.

14. Iz ugovora o prijenosu potraživanja (cesiji) proizlazi da su ga sklopili Pharmachem d.o.o. kao cedent i Logan d.o.o. kao cesionar. Kao datum ugovora naveden je 31. prosinca 1998. Čl. I. ugovora određeno je da cedent prenosi na cesionara svoje potraživanje od VĆ u iznosu od 1.000.000,00 kn. Čl. III. ugovora određeno je da su cedent i cesionar suglasni kako će se izmirivanjem cesusove obveze cesionaru regulirati cedentova obveza plaćanja duga cesionaru u iznosu iz čl. 1. tog ugovora. Nije sporno da je ČĆ bila i zastupnik po zakonu društva Logan d.o.o.

15. Svjedok AĆ iskazala je da je ona bila knjigovođa tuženika od 1998. godina pa do otvaranja stečajnog postupka 2004. godine. Iskazala je da je ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 1. srpnja 1998. i da joj je to poznato jer je izvršila knjiženje na način da je izknjižila iz tuženika nekretninu te knjižila podmirenje tražbine prijebojem između VĆ i Logan d.o.o. Iskazala je da je VĆ davala pozajmice Loganu, a da joj je to poznato iz kartica iz Logana, da su pozajmice bile plaćene na bankovni račun, da je imala na uvid izvatke iz banke te da je knjiženja vršila na temelju dokumentacije koju bi joj dostavila ČĆ.

16. Svjedok ČĆ iskazala je da je ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 1. srpnja 1998., a da je aneks ugovora sklopljen 2004. godine. Iskazala je da je VĆ podmirila kupoprodajnu cijenu prijebojem i cesijom između društva Logan d.o.o. i nje, a imali su međusobni odnos na temelju pozajmica. Navela je i da ne zna iz koje godine su pozajmice VĆ društvu Logan d.o.o., da ne zna zbog čega je njezina kćer davala pozajmice Logan d.o.o. i da u to nije ulazila.

17. Tužiteljica VĆ iskazala je da je potpisala kupoprodaji ugovor 1998. godine te da je cijenu u iznosu od 1.000.000,00 kn podmirila prijebojem. Iskazala je i da je to njezina majka vodila te da se ne sjeća tko je kome davao pozajmice. Iskazala je i da se ne sjeća je li ona dala kakve pozajmice Logan d.o.o. i da je to njezina majka vodila.

18. Tužiteljica nije dokazala da su postojale međusobne tražbine između nje i Logan d.o.o. pa nije dokazala da je podmirila cijenu iz ugovora o kupoprodaje. U svom iskazu tužiteljica nije znala reći ništa o zajmovima društvu Logan d.o.o., već je iskazala da se ne sjeća tko je kome davao zajmove i da je to vodila njezina majka ČĆ. Svjedok ČĆ je iskazala da ne zna od kada su pozajmice njezine kćeri V, da ne zna zbog čega je kćer davala pozajmice V i da u to nije ulazila. Iskazi tužiteljice i svjedoka ČĆ su nelogični jer tužiteljica navodi da se ne sjeća pozajmica jer je to vodila njezina majka ČĆ, dok je ČĆ iskazala da ne zna zašto je njezina kćer davala pozajmice Loganu i da ona u to nije ulazila. Niti jedna od njih nije navela ništa određeno o bilo kakvim pozajmicama, a niti je tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe iznijela bilo kakve određene činjenice o spornim zajmovima. Izjava o prijeboju broj 2/1998 dana je 31. prosinca 1998., a kao predmet prijeboja navedeno je „pozajmica dana Loganu 31.12.1998.“ u iznosu od 1.000.000,00 kn. To bi značilo da je tužiteljica isti dan dala pozajmicu V u iznosu od 1.000.000,00 kn i da je isti taj dan 31. prosinca 1998. odmah izvršen i prijeboj te tražbine. Prijeboj se može izvršiti samo s dospjelim tražbina sukladno odredbi čl. 336. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 – dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 557. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje da mu vrati poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvalitete. Nelogično je i neuvjerljivo da bi tužiteljica 31. prosinca 1998. dala zajam Logan d.o.o. na način da bi Logan d.o.o. isti taj dan 31. prosinca 1998. već bio dužan vratiti zajam, odnosno da bi tražbina povrata zajma dospjela isti dan kada je zajam dan. Nelogično je da bi tužiteljica i Logan d.o.o. ugovorili takav zajam jer davanje zajma na način da isti dan dospijeva tražbina na povrat zajma ne bi imalo nikakvog smisla. Nadalje, u spisu ne postoje nikakve isprave iz kojih bi proizlazilo da je tužiteljica stvarno dala zajam Logan d.o.o. Niti iz konto kartica i bruto bilance ne proizlazi da je dan zajam, a osim toga to su jednostrane isprave društava u kojima je tužiteljičina majka ČĆ bila zastupnik po zakonu pa takve jednostrane isprave ne dokazuju da je dan zajam. Nadalje, tužiteljica je u to vrijeme imala 18 ili 19 godina, bila studentica i studirala je u Londonu te je bila nezaposlena, kako to proizlazi iz njezinog iskaza pa je nelogično da bi imala 1.000.000,00 kn koje bi pozajmila V. Sud nije prihvatio niti iskaz svjedoka RĆ koja je obavljala knjigovodstvene poslove u društvima Pharmachem i Logan jer je ona vršila knjiženja na temelju dokumentacije koju bi joj dostavljala ČĆ. Stoga, okolnost što je RĆ vršila knjiženja zajmova u poslovnim knjigama Logan d.o.o. nije dovoljna za zaključak kako je tužiteljica dala predmetni zajam od 1.000.000,00 kn V **.**.1998. jer je ČĆ majka tužiteljice. Po ocjeni suda radi se o prikazivanju nepostojeće tražbine kako bi tužiteljica mogla steći nekretninu (stan u [adresa] u [adresa]) od društva kojem je njezina majka zastupnik po zakonu i član društva bez stvarnog plaćanja cijene. Majka tužiteljice je ujedno bila i zastupnica po zakonu društva Logan d.o.o.

19. Pravo vlasništva nekretnine ne stječe se samim sklapanjem ugovora o kupoprodaji sukladno, već je potreban upis prava vlasništava u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98 – dalje: ZVDSP). Tužiteljica nije ishodila upis u zemljišnu knjigu, a niti je dokazala da je ispunila tražbinu u iznosu od 1.000.000,00 kn po osnovi ugovorene cijene pa ne postoji njezino izlučno pravo.

20. Pored navedenog, osnovan je i prigovor umješača da predmetni ugovor o kupoprodaji predstavlja pobojnu pravnu radnju u smislu odredbe čl. 127. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 68/98, 29/99, 129/00 – dalje: SZ). Prema odredbi čl. 141. st. 9. SZ-a pravne radnje dužnika mogu se pobijati i isticanjem prigovora u parnici bez vremenskoga ograničenja iz stavka 2. toga članka. Umješač je sadržajno istaknuo ovoj prigovor pod točkom V. 3. podneska od 15. studenog 2024. navodeći „da je isprava pod nazivom „ugovor o kupoprodaji“ sastavljena tek 2004. g., a da je ista antedatirana na 1998. g. isključivo s namjerom ranije zakonske zastupnice tuženika i ovdje tužiteljice (koja je kćer ranije zakonske zastupnice tuženika) da stekne nekretninu bez isplate kupovnine, odnosno bez ispunjenja protučinidbe. Kao dodatna ilustracija namjere ranije zakonske zastupnice tuženika ČĆ i tužiteljice ističe se upravo činjenica da se radi o majci i kćeri te da je prodavatelj, ovdje tuženik u tom trenutku već više od tri godine bio u blokadi, slijedom čega je očito da je isključiva namjera sklapanja pravnog posla bila prikrata vjerovnika u stečajnom postupku.“ Ovi navodi umješača sadržajno predstavljaju prigovor da se radi o pobojnoj pravnoj radnji poduzetoj s namjerom oštećenja stečajnih vjerovnika.

21. Odredbom čl. 127. SZ-a pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnoga postupka kojima se remeti ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini stečajni vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnoga dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama toga Zakona.

22. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu St-1699/2021 od 19. srpnja 2022. u stečajnom postupku nad dužnikom Stečajna masa iza Pharmachem d.o.o. u stečaju proizlazi da su u tom postupku utvrđene tražbine Republike Hrvatske u iznosu od 12.861,90 kn i suvlasnika stambene zgrade u [adresa] u iznosu od 157.231,71 kn.

23. Iz izvatka iz sudskog registra za tuženika proizlazi da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Sts-2372/2001 od 20. rujna 2004. istovremeno otvoren i zaključen skraćeni stečajni postupak nad tuženikom. Iz naznake poslovnog broja predmeta proizlazi da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnesen 2001. godine.

24. Iz toga proizlazi u stečajnom postupku nije postojala imovina dostatna za namirenje tražbina stečajnih vjerovnika jer u protivnom ne bi bile ispunjene pretpostavke za istovremeno otvaranje i zaključenje stečajnog postupka u smislu odredbe čl. 335.h st. 1. SZ-a.

25. Prema odredbi čl. 138. st. 1. SZ-a smatra se da je pravna radnja poduzeta u vrijeme kada nastupe njeni pravni učinci. Prema odredbi čl. 138. st. 2. SZ-a ako je za pravovaljanost nekoga pravnoga posla potreban upis u zemljišnu knjigu, upisnik brodova, brodova u izgradnji ili zrakoplova, smatrat će se da je pravni posao poduzet onda kad su bile ispunjene ostale pretpostavke za njegovu valjanost, izjava volje o upisu postane obvezujuća za dužnika i druga strana podnese zahtjev za upis pravne promjene.

26. Sukladno navedenim odredbama, pravna radnja kupoprodaje nekretnine poduzeta je u trenutku kada je u zemljišnim knjigama predan prijedlog za upis prava vlasništva jer je za stjecanje prava vlasništva na nekretnini nužan upis u zemljišnu knjigu. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Z-60462/2021 od 26. studenog 2021. proizlazi da je tim rješenjem odbijen prijedlog tužitelja VĆ podnesen 15. studenog 2021. za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Iz rješenja Z-63044/2021 od 19. prosinca 2023. proizlazi da je tim rješenjem odbijen prijedlog tužitelja VĆ podnesen 29. studenog 2021. za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Iz rješenja Z-7334/04 od 3. kolovoza 2009. proizlazi da je tim rješenjem odbijen prijedlog tužitelja od 25. veljače 2004. za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini.

27. Prema tome, tužiteljica je u više navrata podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, pri čemu je prvi prijedlog podnesen 25. veljače 2004.

28. Stečajni postupak je otvoren (i istovremeno zaključen) 20. rujna 2004. pa je pravna radnja poduzeta prije otvaranja stečajnog postupka.

29. Iz iskaza stečajne upraviteljice tuženika MĆ proizlazi da je u stečajnom postupku podnijela prijedlog za prodaju predmetne nekretnine, nakon čega je tužiteljica podnijela ovu tužbu. Iz toga proizlazi da je nakon istovremenog otvaranja i zaključenja stečajnog postupka, stečajni postupak nastavljen nad stečajnom masom iza Pharmachem d.o.o. u smislu odredbe čl. 289. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15 – dalje: SZ/15) jer je pronađena imovina koja ulazi u stečajnu masu i to predmetna nekretnina. Kako je u stečajnom postupku stečajna upraviteljica podnijela prijedlog za prodaju te nekretnine te kako niti jedna stranka ne iznosi činjenicu da bi postojala bilo kakva druga imovina koja bi ulazila u stečajnu masu, to u stečajnom postupku, osim predmetne nekretnine, ne postoji imovina koja bi bila dovoljna za potpuno namirenje tražbina stečajnih vjerovnika. Nadalje, na temelju ugovora o kupoprodaji od 1. srpnja 1998. u stečajnu masu nije ušla nikakva imovina iz koje bi se mogle namiriti tražbine stečajnih vjerovnika jer tužiteljica nije izvršila nikakvu novčanu uplatu cijene, već je tuženik tražbinu cijene ustupio društvu Logan d.o.o., a potom je tužiteljica dala izjavu o prijeboju. Dakle, u imovinu tuženika nije ušla nikakva imovina iz koje bi se mogli namiriti stečajni vjerovnici, a predmet ugovora o kupoprodaji je otuđenje nekretnine iz stečajne mase. Stoga, u slučaju pobijanja pravne radnje stečajni vjerovnici bi se mogli bolje namiriti iz cijene postignute prodajom nekretnine u stečajnom postupku.

30. Odredbom čl. 130. st. 1. alineja 2 SZ-a propisano je da se pravni posao dužnika kojim se stečajni vjerovnici izravno oštećuju može pobijati ako je poduzet nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, a druga je strana u vrijeme pravnoga posla znala ili morala znati za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka.

31. S obzirom na to da je pravna radnja poduzeta 25. veljače 2004., a prijedlog za otvaranja stečajnog postupka podnesen je 2001. godine što je vidljivo iz naznake poslovnog broja predmeta St-2372/2001, to je pravna radnja poduzeta nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. Tužiteljica je kći ČĆ, tadašnje zastupnice po zakonu Pharmachem d.o.o. pa je tužiteljica morala znati da je nad tuženikom podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka i da je tuženik nesposoban za plaćanje. Da je tužiteljica znala za ove okolnosti proizlazi i iz činjenice što tužiteljica nikada nije živjela u predmetnoj nekretnini koju je kupila. Sama tužiteljica je iskazala da u toj nekretnini nije nikada živjela, već je studirala u Londonu, a u predmetnoj nekretnini samo drži neke svoje stvari. Nelogično je i neuvjerljivo da bi tužiteljica kupovala nekretninu (za cijenu od 1.000.000,00 kn) u kojoj sada već više od dvadeset godina nikada nije stanovala, već je uvjerljivo da je predmetni ugovor o kupoprodaji sklopljen u cilju izlučenja nekretnine iz imovine stečajnog dužnika kako se iz njezine vrijednosti ne bi namirivali stečajni vjerovnici, dakle, da je i tužiteljica znala za okolnosti tuženikove nesposobnosti za plaćanje i prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. Sud nije povjerovao iskazu tužiteljice kako nije znala da je nad tuženikom pokrenut stečajni postupak 2001. godine jer je taj iskaz nelogičan s obzirom na navedene okolnosti. Nadalje, neuvjerljivost iskaza tužiteljice i nastojanje da prikaže činjenično stanje na način za koji ona smatra da joj ide u prilog proizlazi i iz dijela njezinog iskaza u kojem je navela da taj predmeti stan koji je kupila nije nikada prodala trećoj osobi i da se ne sjeća da bi ga ikome prodala. Međutim, uvidom u spis ovog suda St-1699/2021 i očitovanje stečajnog upravitelja u tom spisu te ugovor o kupoprodaji nekretnina utvrđeno je da su VĆ kao prodavatelj i Atomus topo d.o.o. kao kupac sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina 29. studenog 2021. kojim je VĆ predmetnu nekretninu prodala Atomus topo d.o.o. Čl. 1. ugovora određeno je da je predmet kupoprodaje nadograđeni III (treći) kat koji predstavlja poslovne prostorije, kao posebni dio zk. čbr. [katastarska čestica] kuća, popisni broj 813, dvorište i vrt u Draškovićevoj ulici br. 34 ukupne površine 249,4 čhv ili 897 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nelogično je da se toga ne bi sjećala, a da se sjeća kako je 1. srpnja 1998. sklopila ugovor kojim je ona kupila tu nekretninu.

32. Slijedom navedenog, pored toga što tužiteljica nije stekla pravo vlasništva na nekretnini, tužbeni zahtjev je neosnovan i iz razloga što su ispunjene pretpostavke za pobijanje pravne radnje iz čl. 127. i čl. 130. st. 1. alineja 2. SZ-a pa ta pravna radnja nema učinak prema tuženiku.

33. Tužiteljica je izgubila parnicu pa je dužna nadoknaditi parnične troškove tuženiku i umješaču sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženiku i umješača uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

34. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

35. Sud je na ročištu od 24. travnja 2025. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 150.000,00 eura sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a uzimajući u obzir da se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje postojanje pravne osnove za stjecanja prava vlasništva nekretnine na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine kojim je ugovorena cijena od 1.000.000,00 kn.

36. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.258,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, podneska od 28. studenog 2024. i 5. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, za zastupanje na ročištima od 28. siječnja 2025., 24. travnja 2025. i 6. lipnja 2025. u iznosu od 2.258,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 9.132,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 2.283,00 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 11.415,00 eura.

37. Umješaču su priznati troškovi sastava podneska od 15. studenog 2024. u iznosu od 2.257,73 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištima od 28. siječnja 2025., 24. travnja 2025., 6. lipnja 2025. i 3. rujna 2025. u iznosu od 2.257,73 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife i za ročište od 12. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9. t. 5. Tarife, što ukupno iznosi 11.388,65 eura.

38. Umješaču nije priznat trošak podneska od 10. siječnja 2025. jer nije bio potreban za vođenje parnice budući da je sve navode iz tog podneska umješač mogao iznijeti već u ranijem podnesku od 15. studenog 2024. U razdoblju između podneska od 15. studenog 2024. i podneska od 10. siječnja 2025. nije bilo podnesaka tužitelja, niti održanog ročišta, odnosno bilo kakvih radnji stranaka koje bi bile povod daljnjem očitovanju umješača u podnesku od 10. siječnja 2025. Stoga nisu postojali opravdani razlozi zbog čega bi umješač svoje očitovanje u ovom postupku razdvojio u dva podneska, jedno u podnesku od 15. studenog 2024. i drugo u podnesku od 10. siječnja 2025. Umješač je sve navode i dokazne prijedloge iz ova dva podneska mogao iznijeti već u prvom podnesku od 15. studenog 2024. pa sastav podneska od 10. siječnja 2025. nije bio potreban za vođenje parnice.

39. Umješaču nije priznat trošak podneska od 27. siječnja 2025. jer nije bio potreban za vođenje parnice. Ovim podneskom umješač dostavlja pisane iskaze svjedoka. Međutim, sud nije odredio da će se bilo koje činjenice utvrđivati na temelju iskaza tih osoba jer njihovi iskazi nisu odlučni za donošenje odluke u ovom predmetu. Radnja stranke kojom dostavlja pisane iskaze osoba koje predlaže kao svjedoka, a čiji iskazi nisu odlučni za donošenje odluke ne predstavlja radnju koja bi bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 9. listopada 2025.

Sudac:

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku