Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ob-85/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici u Daruvaru, protiv tuženice TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici u Bjelovaru, uz sudjelovanje maloljetne djece MG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po posebnoj skrbnici ŽG iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju djece, te radi uskraćenog uzdržavanja, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P Ob-393/2024-32 od 8. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja, dok se žalba tuženice djelomično odbija, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P Ob-393/2024-32 od 8. rujna 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti mlt. MG iznos od 616,89 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose i od dana pobliže navedenih u toj točki izreke, te u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti mlt. ŠG iznos od 1.061,78 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose i od dana pobliže navedenih u toj točki izreke;

- preinačuje u točkama I. i II. izreke u odnosu na stopu zatezne kamate i sudi da zatezna kamata na pojedinačne iznose počev od 28. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

- potvrđuje u točkama III., IV. i VI. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja za naknadu troškova sastavljanja žalbe i odgovora na žalbu.

III. U nepobijanoj točki V. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženici TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti mlt. MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje iznos od 616,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja od 28. veljače 2022. do 30. rujna 2022. teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 99,54 EUR od 28. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 87,59 EUR od 31. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 87,59 EUR od 31. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 99,54 EUR od 30. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 99,54 EUR od 31. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 99,54 EUR od 31. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 43,56 EUR od 30. rujna 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti mlt. ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje iznos od 1.061,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja od 28. veljače 2022. do 30. rujna 2022. teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 132,72 EUR od 28. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 31. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 30. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 31. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 30. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 31. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 31. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 30. rujna 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati dospjele a neisplaćene obroke s osnova doprinosa uzdržavanja za mlt. MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 1.836,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja od 31. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 99,54 EUR od 31. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 26,31 EUR od 30. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od 31. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 57,72 EUR od 31. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 27,72 EUR od 28. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 55,22 EUR od 31. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 55,22 EUR od 30. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 55,22 EUR od 31. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 30. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 31. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 31. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 30. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 32,72 EUR od 31. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 82,72 EUR od 30. studenog 2023. do isplate,

- na iznos od 82,72 EUR od 31. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 31. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 29. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 31. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 30. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 24. svibnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati dospjele a neisplaćene obroke s osnova doprinosa uzdržavanja za mlt. ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 2.229,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja od 31. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 132,72 EUR od 31. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 30. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 31. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 31. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 28. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 31. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 97,72 EUR od 30. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 97,72 EUR od 31. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 30. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 31. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 31. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 30. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 69,02 EUR od 31. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 87,27 EUR od 30. studenog 2023. do isplate,

- na iznos od 45,13 EUR od 31. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od 31. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 29. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 92,91 EUR od 31. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 30. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 54,51 EUR od 24. svibnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev mlt. MG za isplatom uskraćenog uzdržavanja do podnošenja tužbe u iznosu od 444,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 33,18 EUR od 28. veljače 2022.,

- na iznos od 45,13 EUR od 31. ožujka 2022.,

- na iznos od 132,72 EUR od 30. travnja 2022.,

- na iznos od 45,13 EUR od 31. svibnja 2022.,

- na iznos od 33,18 EUR od 30. lipnja 2022.,

- na iznos od 33,18 EUR od 31. srpnja 2022.,

- na iznos od 33,18 EUR od 31. kolovoza 2022.,

- na iznos od 89,19 EUR od 30. rujna 2022.,

zatim zahtjev tužitelja za isplatom doprinosa za uzdržavanje mlt. MG od dana podnošenja tužbe do presuđenja u iznosu od 818,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 33,18 EUR od 31. listopada 2022.,

- na iznos od 106,41 EUR od 30. studenog 2022.,

- na iznos od 66,36 EUR od 31. prosinca 2022.,

- na iznos od 75,00 EUR od 31. siječnja 2023.,

- na iznos od 105,00 EUR od 28. veljače 2023.,

- na iznos od 77,50 EUR od 31. ožujka 2023.,

- na iznos od 77,50 EUR od 30. travnja 2023.,

- na iznos od 77,50 EUR od 31. svibnja 2023.,

- na iznos od 100,00 EUR od 31. listopada 2023.,

- na iznos od 50,00 EUR od 30. studenog 2023.,

- na iznos od 50,00 EUR od 31. prosinca 2023.,

te zahtjev tužitelja za isplatom doprinosa za uzdržavanje mlt. ŠG od dana podnošenja tužbe do presuđenja u iznosu od 424,57 EUR sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 35,00 EUR od 30. travnja 2023.,

- na iznos od 35,00 EUR od 31. svibnja 2023.,

- na iznos od 63,70 EUR od 31. listopada 2023.,

- na iznos od 45,45 EUR od 30. studenog 2023.,

- na iznos od 87,59 EUR od 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 39,81 EUR od 31. siječnja 2024.,

- na iznos od 39,81 EUR od 31. ožujka 2024.,

- na iznos od 78,21 EUR od 24. svibnja 2024.

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenim žalbama pobijaju parnične stranke, i to tuženica u odnosu na točke I., II., III. i IV. izreke, a tužitelj u odnosu na točku VI. izreke, oboje zbog svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga. Tuženica predlaže da drugostupanjski sud prihvati njezinu žalbu i ukine presudu u pobijanom dijelu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, dok tužitelj predlaže da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i preinači presudu u pobijanom dijelu te mu dosudi trošak postupka prema stvarnom uspjehu, uključujući i trošak sastavljanja žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženice i predložio potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I., II., III. i IV. izreke, pri čemu je zatražio dosudu troška odgovora na žalbu, dok tuženica nije odgovorila na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice osnovana tek glede dosuđene visine stope zatezne kamate.

5. Nakon što je u prethodnom tijeku postupka pravomoćno odlučeno da zajednička djeca stranaka mlt. MG i mlt. ŠG stanuju s ocem, a da s majkom ostvaruju osobne odnose, te da majka od dana presuđenja 24. svibnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti doprinosi za uzdržavanje svakog djeteta iznos od 132,72 EUR mjesečno, predmet spora u ponovnom postupku su zahtjevi mlt. MG i mlt. ŠG za isplatu naknada za uskraćeno uzdržavanje svakoj u ukupnom iznosu od 1.061,78 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, te zahtjev tužitelja za isplatu doprinosa za uzdržavanje za razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja presude poslovnog broja: P Ob- 304/2022-33 od 24. svibnja 2024., za svako mlt. dijete u iznosu od 132,72 EUR mjesečno s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na slijedećem nespornom i tijekom postupka utvrđenom činjeničnom stanju:

- da su zajednička djeca stranaka mlt. MG rođena **.**.2015. i mlt. ŠG rođena **.**.2018. nakon prestanka izvanbračne zajednice stranaka, dakle od 17. veljače 2022. pa nadalje stanovale s ocem u kući koja je vlasništvo očevog brata (gdje je ranije živjela i tuženica)

- da je mlt. MG školske godine 2022/2023 krenula u prvi razred osnovne škole, te je zbog zdravstvenih teškoća između ostalog bila u tretmanu logopeda i psihijatra, dok je mlt. ŠG kroz sporno razdoblje bila vrtićke dobi, bez zdravstvenih teškoća

- da su roditelji radi ublažavanja i prevladavanja zdravstvenih teškoća mlt. MG uključivali u različite izvanškolske i slobodne aktivnosti

- da tuženica nakon prestanka izvanbračne zajednice stranaka nije novčano doprinosila za uzdržavanje mlt. kćeri, ali je za mlt. MG podmirivala troškove raznih aktivnosti i polaska u prvi razred, te za mlt. ŠG troškove vrtića

- da su se potrebe mlt. MG i mlt. ŠG u razdoblju od veljače 2022. do svibnja 2024. odnosile na troškove prehrane, odjeće i obuće, higijenskih potrepština, troškove stanovanja, troškove vrtića, školske potrepštine za mlt. MG, izvanškolske aktivnosti i druge troškove primjerene njihovoj dobi

- da iz navoda stranaka proizlazi da su potrebe mlt. MG i mlt. ŠG u navedenom razdoblju iznosile 350,00 EUR mjesečno za svako dijete

- da je tuženica u spornom razdoblju za mlt. MG platila ukupan iznos od 1.263,34 EUR na ime troškova pohađanja raznih aktivnosti i troškova opreme za polazak u prvi razred, i to 444,89 EUR na ime troškova u razdoblju od 17. veljače 2022. kao dana faktičnog prestanka izvanbračne zajednice do 29. rujna 2022. kao dana podnošenja tužbe, te iznos od 818,45 EUR na ime troškova za razdoblje od podnošenja tužbe do 24. svibnja 2024. kao dana presuđenja, dok je na ime troškova za mlt. ŠG platila ukupan iznos od 424,57 EUR koji se u cijelosti odnosi na razdoblje od podnošenja tužbe do 24. svibnja 2024. kao dana presuđenja

- da u pogledu godišnjih laserskih operacija kože i nabave potrebnih krema za njegu tijela (oštećenja kože nastalih opeklinom), kao i logopedske i psihološke podrške za mlt. MG, te njezino pohađanje plesa, tuženica nije dostavila nikakve dokaze o izvršenom plaćanju u spornom razdoblju

- da iz ispisa bankovnog računa tuženice proizlazi da je uplate troškova vrtića vršila u razdoblju od listopada 2023. do svibnja 2024. (kada je istog polazila samo mlt. ŠG), dok za razdoblje prije listopada 2023. nije dostavila dokaze o plaćanju troškova vrtića, pa kako su stranke o tome iskazivale kontradiktorno, zaključeno je da tuženica nije podmirivala troškove vrtića mlt. kćeri za razdoblje prije listopada 2023.

- da je tuženica zdrava, radno sposobna i zaposlena osoba ( u društvu Pro Doors d.o.o. za proizvodnju PVC stolarije Daruvar, gdje je u spornom razdoblju ostvarivala plaću 570,00 EUR, a sada 875,00 EUR mjesečno), s financijskom pomoći svojih roditelja, koja nema obvezu uzdržavanja druge mlt. djece.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, uzimajući u obzir sve troškove koje je tuženica platila u spornom razdoblju na ime zadovoljavanja materijalnih potreba mlt. djece, pozivajući se na odredbe čl. 310. st. 1., čl. 311. i čl. 313. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ-a), prvostupanjski sud je tuženicu kao roditelja koji nije stanovao s mlt. djecom i koji je svoj udio u obvezi uzdržavanja dužan ispunjavati zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, obvezao da na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje od prestanka izvanbračne zajednice stranaka do podnošenja tužbe plati mlt. MG ukupan iznos od 616,89 EUR, te mlt. ŠG ukupan iznos od 1.061,78 EUR, odnosno da na ime dospjelih a neplaćenih obroka s osnova doprinosa za uzdržavanje od podnošenja tužbe do presuđenja (24. svibnja 2024.) plati tužitelju za mlt. MG ukupan iznos od 1.836,00 EUR, te za mlt. ŠG ukupan iznos od 2.229,88 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama na određene pojedinačne mjesečne iznose, dok je odbio kao neosnovan dio zahtjeva mlt. MG za isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje u iznosu od 444,89 EUR, te dio zahtjeva tužitelja za plaćanje doprinosa za uzdržavanje mlt. MG od podnošenja tužbe do presuđenja u iznosu od 818,45 EUR, te za uzdržavanje mlt. ŠG u iznosu od 424,57 EUR, a sve kako je to navedeno u točkama I., II., III., IV. i V. izreke prvostupanjske presude.

8. U žalbi tuženica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako utvrđeni iznos sredstva potrebnih za uzdržavanje mlt. djece u utvrđenom razdoblju iznosi najmanje 350,00 EUR za svako dijete, dok je tužbom zahtijevano mjesečno 132,00 EUR, pa je takvim stavom na kojem se očito temelji presuda počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je dosudio veći iznos od iznosa koji je tužbom zatražen, čime je prekoračen tužbeni zahtjev. Nadalje, navodi da prvostupanjski sud nespornu činjenicu da je u spornom razdoblju podmirivala troškove raznih aktivnosti, troškove polaska u prvi razred, troškove vrtića i dr. nije uzeo u obzir u adekvatnom omjeru kod ocijene iznosa doprinosa koji je plaćen za uzdržavanje mlt. djece. Naime, glede troškova vrtića za mlt. ŠG da je zaključio kako nije plaćala vrtić za razdoblje prije listopada 2023. jer u spis nije dostavila dokaz o plaćanju, međutim ukazuje da iz iskaza stranaka proizlazi da je bilo dugovanja koje su stranke podmirile, a iz dopisa Češkog dječjeg vrtića od 12. ožujka 2025. da su dugovanja podmirena s njezine strane, pa nije bilo mjesta zaključivanju kako nije platila vrtić za razdoblje prije listopada 2023., štoviše obrazloženje presude da je u tom dijelu suprotno materijalnim dokazima u spisu. Ističe da je u tom smislu pogrešan stav prvostupanjskog suda iz točke 21. obrazloženja da do podnošenja tužbe nije podmirila nikakve troškove za mlt. ŠG, kao i da iznos uzdržavanja treba određivati na osnovi od osam mjeseci. Ističe i da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u pogledu njezinih materijalnih prilika, a iz priložene materijalne dokumentacije da proizlazi da obveze mlt. djece podmiruje unutar svojih mogućnosti i primanja u čemu joj pomažu roditelji.

9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP-a), koju tuženica sadržajno ističe u žalbi, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koje su obrazložene jasnim, dostatnim i neproturječnim razlozima, te presuda nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost. Ovo se odnosi i na činjenice koje se tiču plaćanja troškova vrtića, u odnosu na koje nema proturječnosti između obrazloženja pobijane presude i izvedenih dokaza, te činjenice koje se tiču materijalnih prilika tuženice, koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir i razloge o istima iznio u pobijanoj presudi (točka 23. obrazloženja). Također, nije počinjena niti jedna bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a.

10. Osim toga, nije počinjenja niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a koju tuženica također sadržajno ističe u žalbi, jer tužbeni zahtjev nije prekoračen, odnosno nije dosuđen veći iznos od traženog, pri čemu valja ukazati i na odredbi čl. 426. ObZ-a kojom je propisano da u postupku radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, pa stoga ne može ni biti govora o prekoračenju tužbenog zahtjeva.

11. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženice kojima osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocijene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je po ocijeni ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Naime, sukladno odredbama čl. 289., čl. 310., čl. 311., čl. 313. i čl. 314. ObZ-a, imajuću u vidu i Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 37/22, 48/23, 49/24), te činjenicu da tuženica ima obvezu uzdržavanja dvoje djece, koja su nakon prestanka izvanbračne zajednice stranaka stanovala s ocem, kao i da tuženica kao majka nije novčano doprinosila za njihovo uzdržavanje, pravilno je prvostupanjski sud odlučio o obvezi plaćanja naknade za uskraćeno uzdržavanje u razdoblju od 17. veljače 2022. do podnošenja tužbe 29. rujna 2022., kao i o obvezi plaćanja doprinosa za uzdržavanje za razdoblje od podnošenja tužbe do presuđenja 24. svibnja 2024. u visini od 132,72 EUR mjesečno za svako dijete, imajući u vidu pri određivanju iznosa naknade, odnosno doprinosa potrebe mlt. djece ( troškove prehrane, odjeće i obuće, higijenskih potrepština, stanovanja, troškova vrtića odnosno školskih potrepština, izvanškolskih aktivnosti i sl.), te mogućnosti tuženice kao obveznice uzdržavanja, pa uzimajući u obzir sve troškove koje je tuženica u tom razdoblju platila na ime zadovoljavanja materijalnih potreba mlt. djece, za koje je umanjio utvrđeni iznos naknade, odnosno doprinosa za uzdržavanje, obvezao je tuženicu da na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje platiti mlt. MG preostali iznos od 616,89 EUR i mlt. ŠG iznos od 1.061,78 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da tužitelju isplati dospjele a neplaćene obroke s osnova doprinosa za uzdržavanje mlt. MG u iznosu od 1.836,00 EUR i mlt. ŠG u iznosu od 2.229,88 EUR također s pripadajućim zateznim kamatama. Utvrđenja prvostupanjskog suda u tom dijelu u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer je za ista prvostupanjski sud dao jasne i prihvatljive razloge u točkama 11. do 21. obrazloženja pobijane presude.

13. Neosnovano tuženica osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da za razdoblje prije listopada 2023. nije dokazala plaćanje troškova vrtića za mlt. ŠG, zbog čega joj u odnosu na to razdoblje nije umanjenja obveza uzdržavanja djeteta, jer kako to pravilno ističe prvostupanjski sud iz priloženog ispisa bankovnog računa tuženice proizlaze samo uplate izvršene u razdoblju od 12. listopada 2023. do veljače 2025. Okolnost da bi tuženica plaćanja troškova vrtića vršila i prije listopada 2023. ne proizlazi ni iz ostalih prihvaćenih dokaza, budući da svaka stranka u svom stranačkom iskazu za sebe tvrdi da je snosila sporni trošak, dok je sadržaj dopisa Češkog dječjeg vrtića Ferde Mravenca Daruvar od 12. ožujka 2025. neodređen, obzirom da ne sadrži jasne i precizne podatke kada je i koja od stranaka bila uplatitelj troškova vrtića, dakle ni kada je tuženica vršila uplate te koja je dugovanja podmirila.

14. Stoga i prema ocjeni ovog suda tuženica protivno navodima žalbe nije dokazala da je za razdoblje prije podnošenja tužbe podmirila bilo kakve troškove na ime zadovoljavanja materijalnih potreba mlt. ŠG, time da neosnovano osporava i određivanje iznosa naknade za uskraćeno uzdržavanja na osnovi od osam mjeseci, budući da se radi o razdoblju od veljače do zaključno rujna 2022.

15. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženice kojima nastoji dovesti u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda o njezinim materijalnim prilikama, jer prvostupanjski sud je primjenjujući odredbu čl. 313. ObZ-a pravilno utvrdio njezine ukupne mogućnosti kao obveznice plaćanja uzdržavanja, uvažavajući činjenice da je radno sposobna osoba, zaposlena s redovitim prihodom i financijskom pomoći svojih roditelja, koja nema obveze uzdržavanja druge mlt. djece. Osim toga, određeni iznosi naknade, odnosno doprinosa za uzdržavanje u odnosu na svako dijete manji su od minimalnih novčanih iznosa propisanih odredbom čl. 314. st. 2. ObZ-a i važećim Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta te dobi („Narodne novine“ broj 37/22, 48/23, 49/24).

16. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešno u odnosu na stopu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknada za uskraćeno uzdržavanje naznačio samo stopu koja se obračunava do 30. rujna 2022. i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, jer zatezna kamata po toj stopi teče sve do 31. prosinca 2022. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 78/15), dok nadalje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. zatezna kamata teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena - sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22, 156/22), te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine - sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23).

17. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a žalbu tuženice valjalo djelomično odbiti i u tom dijelu (dio točaka I. i II. izreke, te točke III. i IV. izreke) potvrditi pobijanu presudu, a djelomičnu ju prihvatiti i u tom dijelu pobijanu presudu preinačiti (u dijelu točaka I. i II. izreke), a kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

18. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a, na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Naime, u konkretnom slučaju se radi o obiteljskoj stvari, u svezi čega je spomenutom odredbom propisano da će sud u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima te u stvarima uzdržavanja djeteta o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Dakle, imajući u vidu da se radi o sporu o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju djece, u kojem svaka stranka ima svoje troškove zastupanja, bez obzira na veći uspjeh tužitelja u postupku, obzirom da je uspjeh u sporu samo jedan od elemenata koji je potrebno cijeniti pri donošenju odluke o troškovima postupka, pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve okolnosti slučaja kada je odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Stoga utvrdivši da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija odluka o troškovima, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi pobijanu odluku o troškovima postupka sadržanu u točki VI. izreke prvostupanjske presude.

19. Kako je žalba tužitelja neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe u smislu čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Također, nije mu priznat trošak sastavljanja odgovora na žalbu tuženice, jer taj trošak nije bio potreban za odluku o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

20. Točka V. izreke kojom je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje i doprinosa za uzdržavanje, nije osporavana žalbom pa ista ostaje neizmijenjena.

Varaždin, 9. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić