Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-38/2025-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o. Zagreb, Podružnica Varaždin, Kapucinski trg 5/I., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-222/2017-94 od 14. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužiteljice ĆĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-222/2017-94 od 14. veljače 2025. u točki III. i IV. izreke te u točki V. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev njezin za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.776,25 EUR (dvije tisuće sedam stotina sedamdeset šest eura dvadeset pet centi) sa zateznom kamatom od 14. veljače 2025. do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice ĆĐ za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR (tri stotine dvanaest eura pedeset centi).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

''I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužiteljici ĆĐ isplati bruto iznos 1.058,46 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 664,30 EUR od 15.11.2011. do isplate;

- na iznos 145,02 EUR od 15.12.2011. do isplate;

- na iznos 165,26 EUR od 15.02.2012. do isplate;

- na iznos 28,26 EUR od 15.03.2012. do isplate;

- na iznos 53,96 EUR od 15.04.2012. do isplate;

- na iznos 1,66 EUR od 15.06.2012. do isplate,

po stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u svakom pojedinom mjesečnom bruto iznosu, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužiteljici ĆĐ isplati bruto iznos 795,73 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 92,05 EUR od 15.11.2011. do isplate;

- na iznos 6,74 EUR od 15.12.2011. do isplate;

- na iznos 24,96 EUR od 15.02.2012. do isplate;

- na iznos 8,48 EUR od 15.05.2012. do isplate;

- na iznos 205,04 EUR od 15.06.2012. do isplate;

- na iznos 34,98 EUR od 15.07.2012. do isplate;

- na iznos 46,62 EUR od 15.09.2012. do isplate;

- na iznos 40,07 EUR od 15.10.2012. do isplate;

- na iznos 65,17 EUR od 15.11.2012. do isplate;

- na iznos 130,31 EUR od 15.12.2012. do isplate;

- na iznos 10,04 EUR od 15.12.2013. do isplate;

- na iznos 35,97 EUR od 15.03.2014. do isplate;

- na iznos 7,27 EUR od 15.04.2014. do isplate;

- na iznos 88,03 EUR od 15.05.2014. do isplate,

III. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu daljnjih 485,26 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, preko iznosa koji je dosuđen točkom I. izreke ove presude.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu daljnjih 604,24 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, preko iznosa koji je dosuđen točkom II. izreke ove presude.

V. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužiteljici ĆĐ naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 3.719,91 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14.02.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.''

2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu, navodeći da presudu pobija u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, iako tužiteljica navodi da navedenu presudu pobija u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da istu pobija samo u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, dakle pod točkom III. i IV. izreke te u točki V. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom zatraženom iznosu (čl. 365. st. 1. ZPP). Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom i noću, za vrijeme rada na terenu, dospjele u razdoblju od rujna 2011. do svibnja 2014.

5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju tužiteljica ističe u žalbi jer presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala status djelatne vojne osobe u Oružanim snagama RH, na radnom mjestu zapovjednika voda,

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju pored redovnog rada (radnim danom od 08- 16 sati), u više navrata imala evidentiran i rad na terenu, što je obuhvaćalo i rad dulji od redovnog radnog vremena (npr. radnim danom od 05,00 sati ujutro ili do 22,00 sata navečer) te rad noću i u dane vikenda (oznaka TR),

- da je tužiteljica bila upućivana na slobodne dane (oznaka PRV – preraspodjela radnog vremena ili SD – slobodan dan),

- da evidencije radnog vremena koje je tuženica dostavila u spis prikazuju stvarni radni angažman tužiteljice,

- da osobne evidencije radnog vremena, koje je u spis dostavila tužiteljica, nisu u cijelosti međusobno podudarne,

- da je tuženica za utuženo razdoblje tužiteljici ostala dužna isplatiti ukupno 1.854,19 EUR bruto i to 1.058,46 EUR po osnovi dodatka za prekovremeni rad, a 795,73 EUR bruto po osnovi dodataka za rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanom.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev u navedenom iznosu, a isti odbio za daljnjih 1.089,50 EUR (485,26 EUR po osnovi dodatka za prekovremeni rad te 604,24 EUR po osnovi dodataka za rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanom) koji iznosi predstavljaju razliku između prve varijante vještaka koja je prihvaćena (po službenim evidencijama radnog vremena) i druge varijante vještaka koja nije prihvaćena (po vlastitim evidencijama tužiteljice).

7.1. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbe

- čl. 96. st. 1., čl. 97. st. 3. i čl. 97. st. 5. i 6. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 – dalje: ZSOS/02),

- čl. 2. st. 1. i 2., čl. 12. st. 4. i 5. i čl. 13. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (''Narodne novine'' broj 118/09 – dalje: Odluka o rasporedu radnog vremena/09),

- Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (''Narodne novine'', broj 50/08, 142/08, 118/09, 99/12 i 55/13; dalje Pravilnik o plaći/08).

8. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.

9. Tužiteljica u žalbi osporava zaključak suda koji se tiče dnevnih i mjesečnih evidencija radnog vremena koje je tuženica vodila te ustraje u tvrdnji da potpis (tužiteljice) na evidenciji ne znači i njezinu suglasnost, treba reći da sud isključivo na toj činjenici i ne temelji zaključak o točnosti vođenja tih evidencija od strane tuženice, već je imao u vidu i okolnost da evidencije koje je tuženica dostavila u spis nisu evidencije koje se spominju u iskazima svjedoka, jer su u evidencijama iz spisa detaljno prikazani razni oblici rada tužiteljice (tereni, dežurstva, vojne vježbe, misije, školovanje, preraspodjela radnog vremena, slobodni dani) s različitim radnim vremenima (npr. od 04,00 ujutro ili do 21,00 navečer) i da se stoga ne radi o evidencijama koje bi prikazivale samo redovni rad od 8 sati dnevno, kako to navode svjedoci DĐ i NĐ, kao i da iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da osobne evidencije koje je tužiteljica dostavila u spis nisu u cijelosti međusobno podudarne.

9.1. U odnosu na upise u evidencijama radnog vremena u odnosu na koje tužiteljica ističe da je detaljno obrazložila razloge zbog kojih smatra da su isti pogrešni, treba reći da je u postupku utvrđeno da pojedine tvrdnje tužiteljice nisu potvrđene ni njenim vlastitim evidencijama radnog vremena te da pozivanje tužiteljice na nalaz vještaka iz drugog predmeta za drugog tužitelja (DĐ nije osnovano jer njihovi podaci nisu međusobno usporedivi budući da je DĐ ostvarila oko 400 sati prekovremenog rada u razdoblju kada se tužiteljica nalazila u inozemstvu na mirovnoj misiji.

9.2. Što se tiče tvrdnje tužiteljice da je vještak u obračun trebao uzeti samo one dane koji se mogu potkrijepiti nalozima za slobodne dane, što nije učinio, ovaj sud prihvaća zaključak suda prvoga stupnja i u tom dijelu, kojim je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka kojim su u obzir za izračun uzeti samo oni slobodni dani za koje u spisu postoje pisane odluke da su ti slobodni dani ostvareni s obzirom na rad na terenu, kao i oni za koje nema pisanih odluka, ali su iskorišteni neposredno nakon rada na terenu i to iz razloga što je tužiteljica pravo na slobodne dane ostvarivala i po drugim osnovama, zbog čega nije bilo moguće smatrati da se svi iskorišteni slobodni dani odnose upravo na rad na terenu, koji je jedini predmet ovoga spora.

9.3. U odnosu na ostale žalbene navode tužiteljice koji se tiču ispravnosti vođenja dnevne i mjesečne evidencije radnog vremena koje je dostavila tuženica te da iste ne odgovaraju stvarnom stanju, koje prigovore je tužiteljica iznosila i tijekom postupka na nalaz i mišljenje vještaka, treba reći da ovaj sud prihvaća razloge i zaključak prvostupanjskoga suda da se vještak u dodatnom nalazu i mišljenju, kao i usmeno na raspravi, vrlo detaljno očitovao na sve prigovore i primjedbe tužiteljice te da ih je argumentirano otklonio (točka 22.2. do 22.4. obrazloženja). Stoga tužiteljica u žalbi neosnovano ustraje u navedenim tvrdnjama i prigovorima.

9.4. Rezultate vještačenja sud prosuđuje po općim pravilima o ocjeni dokaza. Kako u ovom slučaju sud nije utvrdio proturječnosti ili nedostatke u nalazu i mišljenju financijskog vještaka, niti se pojavila sumnja u njegovu pravilnost, nije bilo razloga za provođenjem novog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, kako to neosnovano u žalbi ističe tužiteljica (čl. 261. st. 3. ZPP).

9.5. Ostalim žalbenim navodima tužiteljica iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, koju suprotstavlja ocjeni suda prvoga stupnja i iznosi vlastita pravna shvaćanja, koja nemaju uporišta u stanju spisa, kao ni u mjerodavnim zakonskim odredbama, koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio. Stoga ti navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

10. Budući da odluku o trošku tužiteljica ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točki III. i IV. izreke te u točki V. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.776,25 EUR (od dosuđenog u iznosu od 3.719,91 EUR do zatraženog u iznosu od 6.496,16 EUR) sa zateznom kamatom od 14. veljače 2025. do isplate (točka I. izreke ove presude).

12. Budući da tuženica nije uspjela sa žalbom, ne pripada joj pravo na naknadu parničnog troška u povodu sastavljanja pravnog lijeka, sukladno s čl. 154. st. 1., u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a (točka II. izreke ove presude).

13. U nepobijanom dijelu (točka I. i II. izreke te točka V. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 3.719,91 EUR sa zateznom kamatom) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte