Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj:Ovr-902/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Mladenu Budiši, u pravnoj stvari ovrhovoditelja PANSION MAESTRAL d.o.o. za trgovinu i ugostiteljstvo sa sjedištem u [adresa], OIB:44529013771, protiv ovršenika DIZALA ĐURČEVIĆ d.o.o. za montažu, održavanje i remont dizala sa sjedištem u [adresa], OIB:55659871784, koga zastupa punomoćnik Kosta Lacmanović, odvjetnik u Virovitici, Trg bana Josipa Jelačića 21, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, 9. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice ovjerene kod javne bilježnice Dubravke Filipović-Kovačić pod brojem OV-2097/2023 od 27. travnja 2023.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice ovjerene kod javne bilježnice Dubravke Filipović-Kovačić pod brojem OV- 2097/2023 od 27. travnja 2023. iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., u daljnjem tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je 22. srpnja 2024. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice ovjerene kod javne bilježnice Dubravke Filipović-Kovačić pod brojem OV-2097/2023 od 27. travnja 2023.

2. U svom prijedlogu navodi kako je ovrhovoditelj protiv ovršenika podnio prijedlog za izravnu ovrhu radi naplate iznosa od 19.980,00 eura sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2023., a koji prijedlog je podnesen na temelju bjanko zadužnice od 27. travnja 2023. ovjerene po javnom bilježniku Dubravki Filipović-Kovačić pod poslovnim brojem OV-2097/2023 do iznosa od 20.000,00 eura. Tvrdi da je ovrha nedopuštena jer je prijedlog za izravnu naplatu rezultat zlouporabe povjerenja od strane ovrhovoditelja. Naime, stranke su prethodno 14. travnja 2023. sklopile Ugovor za isporuku i ugradnju dizala po kojem je ovrhovoditelj ovršeniku bio dužan platiti iznos od 19.980,00 eura bez PDV-a. Radi osiguranja isplaćenog iznosa ovršenik je ovrhovoditelju izdao navedenu bjanko zadužnicu. Zatim, ističe da je ovršenik obavio glavni dio posla odnosno 90% poslova, a preostalih 10% poslova nije obavljeno zbog pogreške ovrhovoditelja kao izvoditelja građevinskih radova, a što je poremetilo dinamiku radova. Tvrdi da iz navedenog slijedi da je ovrhovoditelj zloupotrijebio bjanko zadužnicu tako što se podnošenjem prijedloga za izravnu naplatu praktički koristio nasiljem i želi naplatiti ono što mu ne pripada. Uslijed toga provedbom ovrhe za ovršenika bi nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a koja se sastoji već u tome što je ovrhovoditelj, osim što je zadržao sve naprijed ugrađene vitalne dijelove dizala, još želi i povrat onoga što je ovršeniku platio. Takvo postupanje ovrhovoditelja protivno je sklopljenom ugovoru i odredbama Zakona o obveznim odnosima te Ovršnog zakona. Ovršenik drži da su ispunjeni uvjeti iz članka 65. točka 1. i 2. OZ-a. Naime, kada OZ govori o sprječavanju nasilja on ne misli samo na fizičko nasilje nego i na nasilno ostvarivanje tražbine na čije ispunjenje ovrhovoditelj nema pravo.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju, koji u svom očitovanju na prijedlog ističe kako su prigovor na izravnu ovrhu i prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe neosnovani te iste osporava u cijelosti.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom članka 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok je odredbom članka 210. stavak 2. OZ-a propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

5.1. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1. točke 1. -11. navedenog članka OZ-a.

5.2. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u članku 65. stavak 1. točka 1. -11. OZ-a.

5.3. Prijedlogom od 22. srpnja 2024. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a.

5.4. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz članka 65. OZ-a – da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje – sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

5.5. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

5.6. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određen način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

5.7. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

5.8. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja.

5.9. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa.

5.10. Nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete ovršenik obrazlaže time da ovrhovoditelj želi naplatiti ono što mu ne pripada.

5.11. Međutim, takvi razlozi, ma kako bili otegotni za ovršenika, ne predstavljaju razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Odnosno takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

5.12. Obzirom ovršenik nije podnio nikakav dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi da ovrhovoditeljeva imovina nije dostatna za eventualni povrat onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa sud smatra da isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a.

5.13. Osim toga, ovršenik nije učinio vjerojatnim niti da je ovrhovoditelj kod pokretanja i tijekom postupka izravne naplate poduzeo ili se priprema poduzeti kakvu protupravnu radnju koja ima obilježje nasilja. Prisilna naplata tražbine i bjanko zadužnice, koja po samom zakonu predstavlja ovršnu ispravu temeljem odredbe članka 215. OZ-a, nije i ne može biti protupravna. Činjenica da je postupak izravne naplate pokrenut temeljem bjanko zadužnice koja je izdana kao sredstvo osiguranja tražbine ovrhovoditelja iz Ugovora za isporuku i ugradnju dizala od 14. travnja 2023. ne upućuje na vjerojatnost da je odgađanje ovrhe potrebno da bi se spriječilo nasilje.

5.14. Zbog svega ranije navedenog sud je na temelju članka 65. stavak 1. OZ- a u vezi članka 210. stavak 1. i 2. OZ-a odbio ovršenikov prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao u izreci ovog rješenja.

6. Odredbom članka 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Članak 210. stavak 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno članku 210. stavak 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točka 9.

– 11. OZ-a.

7. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ističe razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a odnosno tvrdi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave.

8. Odredbom članka 52. stavak 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

9. Kako ovršenik ističe razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, a koje navode ovrhovoditelj osporava, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe članka 210. OZ-a u vezi s člankom 52. stavak 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka. Naime, ovaj ovršni sud nije ovlašten upustiti se u ispitivanje spornih činjenica već u tom slučaju treba uputiti ovršenika da u određenom roku pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

U Slatini 9. listopada 2025.

Sudac:

Mladen Budiša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismenim putem u tri jednaka primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno članku 11. stavak 5. OZ-a).

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelj,

2. Ovršenik po punomoćniku