Zakon.hr

Poslovni broj: Us I-360/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

UI M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Jeleni Šarić Mladin, odvjetnici u Splitu, Domovinskog rata 27 b, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinska uprava, Središnji ured, Drugostupanjski disciplinski sud Carinske uprave, Zagreb, Ulica Alexandera von Humboldta 4, zastupanog po opunomoćeniku ŽV, zaposleniku tuženika, prema priloženoj punomoći, radi teške povrede službene dužnosti, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 09. rujna 2025. godine, u prisutnosti stranaka, 09. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnji ured, Drugostupanjski disciplinski sud Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-02/24-01/17, URBROJ: 513-02-8988-25-6 od 10. siječnja 2025. godine i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave KLASA: UP/I-114-02/24-01/21, URBROJ: 513-02- 8989-24-12 od 15. listopada 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-114-02/24-01/17, URBROJ: 513-02-8988-25-6 od 10. siječnja 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da osporeno rješenje tuženika pobija iz razloga: - što u postupku povodom donošenja osporenog rješenja činjenice su pogrešno ili nepotpuno utvrđene, - što se nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, - što obrazloženje osporenog rješenja je u kontradiktornosti sa provedenim dokazima u postupku, - što je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava upravna stvar. Navodi se da dopis Sektora za obavještajnu analitiku, unutarnju reviziju, nadzor i kontrolu dopisom od 07. srpnja 2023. godine treba cijeniti kao obavijest, a ne kao upozorenje tužitelju; da se sadržaj predmetne obavijesti ne odnosi na primjenu propisa iz djelokruga rada carinske službe, nego isključivo na način pisane i usmene poslovne komunikacije u okviru obavljanja poslove iz djelokruga carinske službe; da postupanje suprotno navedenoj Uputi od 15. studenog 2017. godine kada bi i postojalo, se ne bi moglo dovesti u vezu s povredom iz članka 102. stavak 1. točka 8. Zakona o carinskoj službi, koja se tužitelju stavlja na teret. Navodi da ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo u svojim odlukama ne obrazlažu radi li se u povredi iz članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona o državnim službenicima - o nezakonitom radu ili propuštanju poduzimanja mjera ili radnji na koje je državni službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti; da se materijalna odredba članka 9. Zakona o državnim službenicima u osporenim rješenjima nije mogla primijeniti, promatrajući istu u kontekstu utvrđene teške povrede službene dužnosti, samo kroz stavak 1. iste odredbe a da pritom zanemaruje stavak 2. te odredbe; da tuženik pogrešno interpretira zakonske odredbe s ciljem stavljanja tužitelju na teret nepostojeće povrede, kao i da pogrešno izvodi zaključke i u odnosu na predmetnu Uputu o obvezi poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji od 15. studenog 2017. godine na način da se tužitelj pozvao na odredbu članka 2. stavak 1. i članka 4. stavak 3. Zakona o carinskoj službi, članka 14. (starog) Zakona o državnim službenicima, odnosno članka 16. (novog) Zakona o državnim službenicima, članka 4. i 56. stavak 1. Zakona o sustavu državne uprave. U tužbi se navodi da je tužitelj predmetnim podnescima koje je dostavljao ukazivao na možebitne nepravilnosti i/ili nezakonitosti rukovodećih carinskih službenika te ukazivao na možebitne nepravilnosti, nezakonitosti pa i iskazivao sumnje u počinjenja kaznenih dijela. Tužbenim navodima se ističe da je sudjelovanjem službenice ZV u postupku povodom žalbe tužitelja o udaljenju iz službe te sudjelovanje službenika BV u postupku donošenja rješenja o udaljenje i odlučivanju o žalbenom postupku, nezakonito postupano radi čega da je osporeno rješenje nezakonito; da u vezi sa navedenim tuženik donosi pogrešan zaključak da se radi o drugom upravnom postupku a zanemaruje činjenicu da se radi o istoj upravnoj stvari; da tuženik na tužiteljev zahtjev za izuzećem je donio krivi zaključak, odnosno da povodom zahtjeva nije odlučivalo nadležno tijelo te da je od strane predsjednika Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, čije je izuzeće zatraženo donesen krivi zaključak kojim se odbacuje zahtjev za izuzećem Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave kao nedopušten. Navodi da se uvod i izreka zaključka koji je donio predsjednik Drugostupanjskog disciplinskog suda razlikuju budući se zaključkom odlučuje o izuzeću samo u odnosu na predsjednika Prvostupanjskog disciplinskog suda i članova Drugostupanjskog disciplinskog suda, ne i o izuzeću predsjednice tog suda. Tužbenim navodima se dovodi u vezu hijerarhijski podređeni status službenika koji su odlučivali o žalbi te donijeli osporeno rješenje. Navodi se radi besmislenoj pravnoj kvalifikaciji kao i pozivanju na Uputu o obvezi poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji od 15. studenog 2017. godine. U tužbi se iznose različite optužbe na račun odgovornih osoba Carinske uprave te načina funkcioniranja sustava Carinske uprave i njegovih čelnika. Tužbenim navodima se ističe da tužitelj u postupku predlagao da se kao svjedok sasluša UV predsjednik CSK ali ja je isti prijedlog odbijen uz obrazloženje da saslušanje predsjednika CSH ĆV u svojstvu svjedoka je nepotrebno provoditi. Tužbenim navodima se ističe da u postupku nije razmatrana rješenje Odbora za državnu službu od 20. kolovoza 2024. godine vezano za njegov raspored na radno mjesto, već da je navedeno rješenje ocijenjeno irelevantnim za predmetni disciplinski postupak. Naveo je da je kontradiktoran tuženikov navod da su tijekom provedenog postupka izvedeni svi priloženi dokazi jer da isto ne odgovara činjenicama, obzirom da tuženik ignorirao određene podneske tužitelja, donoseći krive zaključke poklanjajući vjeru službeniku LV, iako je isti bio obuhvaćen predstavkom i prijavom tužitelja. U tužbi se navodi da je prema tužitelju od strane nadređenog službenika postupano suprotno odredbama članka 17. Zakona o državnim službenicima i da se prema tužitelju postupalo diskriminirajuće kao i navod da je cijeli postupak imao za cilj izricanje mjere prestanka državne službe. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje tuženika od 10. siječnja 2025. godine i prvostupanjsko rješenje od 15. listopada 2024. godine i da se tužitelj vrati na radno mjesto pomoćnika pročelnika u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split.

2. Tuženo tijelo je dostavilo odgovor na tužbu u kojem ostaje kod navoda iz osporenog rješenja. Očitovao se je po tužbenim navodima da su pogrešno i nepotpuno utvrđene bitne činjenice, da je počinjena povreda pravila postupka koje su bile od utjecaja na rješavanje stvari, da je pogrešno primijenjen propis na temelju kojeg je riješena upravna stvar te da je obrazloženje osporenog rješenja u kontradiktornosti s provedenim dokazima u postupku te je iste osporio kao netočne; da tužiteljevo tumačenje izraza iz dopisa Sektora za obavještajnu analitiku, unutarnju reviziju, nadzor i kontrolu dopisom od 07. srpnja 2023. godine, kao obavijest, a ne kao upozorenje, ne utječe na činjenicu da je kroz predmetni akt tužitelju činjenici da je tijekom provedenog postupka nesporno utvrđeno i od tužitelja potvrđeno da poznaje sadržaj Upute o obvezi poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji kao i načela postupanja, ali da je tužitelj ignorirajući navedeni sadržaj, ponovio postupanje konkretizirano kroz obraćanje nadležnim službenicima, ponovnim nepoštivanjem jasno, hijerarhijski definirane komunikacije. Ističe da su osporenom rješenju prethodile svi dokazi priloženi u spisu prvostupanjskog predmeta u kojem je bilo i rješenje o prestanku državne službe, u odnosu na koje, kao i na provedeni postupak, nisu pronađene manjkavosti na koje tužitelj ukazuje u tužbi; da tužitelj netočno tumači sadržaj predmetne obavijesti pojašnjavajući kako se ista ne odnosi na primjenu propisa iz djelokruga rada carinske službe, nego isključivo na način pisane i usmene poslovne komunikacije u okviru obavljanja poslove iz djelokruga carinske službe; da u odnosu na sadržaj Upute da pogrešno izvodi zaključak da i postupanje suprotno navedenoj Uputi od 15. studenog 2017. godine kada bi i postojalo, se ne bi moglo dovesti u vezu s povredom iz članka 102. stavak 1. točka 8. Zakona o carinskoj službi, koja se tužitelju stavlja na teret. Tuženik ističe da je odredbom članka 102. stavak 1. točka 8. Zakona o carinskoj službi propisano kako se teškom povredom službene dužnosti smatra i ne postupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe, što je u osporavanim rješenjima jasno, konkretno i obrazloženo; da je iz stanja spisa nesporno da je Uputu o obvezi poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji od 15. studenog 2017. godine donio Središnji ured i da ista svojim sadržajem jasno definira način kao i obvezu poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji; da je navedena Uputa donesena upravo iz razloga da službenici Carinske uprave kada obavljaju poslove iz nadležnosti Ministarstva financija, Carinske uprave poštuju načelo vertikalne i horizontalne povezanosti kao i na način upravljanja, pri čemu je nesporno da se takva komunikacija treba odvijati u zadanim okvirima te da takva komunikacija, kroz koju konzumiraju svoja prava, ali i preuzimaju obveze, jeste neizostavan dio poslovnih aktivnosti službenika te se kao takva ne može gledati kao izolirana pojavnost, nego životno, kao dio jednog sustava koji jeste usmjeren na niz propisa, zakona, podzakonskih akata i uputa; da je pogrešno tumačenje tužitelja da ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo u svojim odlukama ne obrazlažu radi li se u povredi iz članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona o državnim službenicima o nezakonitom radu ili propuštanju poduzimanja mjera ili radnji na koje je državni službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti. U vezi sa navedenim tuženik ističe da se radi o zakonskom opisu konkretne povrede, čije počinjenje je utvrđeno u provedenom disciplinskom postupku, a sadržaj odredbe izrijekom naveden u izreci osporenih rješenja; da su u odnosu na konkretnu tešku povredu službene dužnosti u obrazloženjima osporenih rješenje navedene odredbe Zakona o državnim službenicima i to članak 4. stavak 2., članak 6. stavak 1. te članak 7., 8. i 9. kojima se jasno i nesporno obrazlaže odluka, a tužiteljevo postupanje kao državnog službenika, dovodi u vezu s navedenim odredbama, posljedično čemu i s utvrđenom povredom. Tuženik ističe da je obveza svih službenika postupati sukladno zakonu, te kako je Zakonom čija je povreda utvrđena, propisano koja su prava, obveze i temeljna načela postupanja državnih službenika te da se postupanje suprotno navedenom niti ne može drugačije ocijeniti, nego kao nezakoniti rad, pri čemu šteta koju ističe tužitelj kao nužni element nezakonitog rada, nije materijalnog niti opipljivog karaktera, nego šteta koja se reflektira na cijeli sustav dio kojega je i tužitelj; da je nesporno da je djelovanje unutar sustava pa i u slučajevima kojima se ukazuje na moguće nezakonitosti i u sferi kaznenih prijestupa unutar tog istog sustava, nužno i s razlogom uređeno i Zakonom o državnim službenicima te se istog Zakona na propisani način trebao pridržavati i tužitelj, čija odgovornost vezano za povredu je ocijenjena znatnijom radi činjenice da se radilo o dugogodišnjem rukovodećem službeniku; da tužitelj u tužbi izvodi pogrešan zaključak da se materijalna odredba članka 9. Zakona o državnim službenicima u osporenim rješenjima nije mogla primijeniti, promatrajući istu u kontekstu utvrđene teške povrede službene dužnosti, samo kroz stavak 1. iste odredbe ada pritom zanemaruje stavak 2. te odredbe. Tuženik se u odgovoru na tužbu očitovao po tužiteljevim navodima da tuženik pogrešno interpretira zakonske odredbe s ciljem stavljanja tužitelju na teret nepostojeće povrede, kao i da pogrešno izvodi zaključke i u odnosu na predmetnu Uputu o obvezi poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji od 15. studenog 2017. godine na način da se tužitelj pozvao na odredbu članka 2. stavak 1. i članka 4. stavak 3. Zakona o carinskoj službi, članka 14. (starog) Zakona o državnim službenicima, odnosno članka 16. (novog) Zakona o državnim službenicima, članka 4. i 56. stavak 1. Zakona o sustavu državne uprave. U vezi sa navedenim tuženik ističe da je iste argumente tužitelj isticao tijekom provedenog disciplinskog postupka i da su isti argumenti cijenjeni te detaljno obrazloženi u osporenim rješenjima; da je u osporenim rješenjima konstatirano da je nesporno pravo svih službenika da podnose pritužbe i predstavke, ali da je ukazano da se zakonska odredba članka 16. Zakona o državnim službenicima, sadržajno odnosi na ostvarivanje prava iz državne službe; da je tužitelj predmetnim podnescima koje je dostavljao ukazivao na možebitne nepravilnosti i/ili nezakonitosti rukovodećih carinskih službenika te dijelom na ostvarivanje svojih prava iz državne službe, što nikako ne isključuje da se radi o obliku poslovne komunikacije; da činjenica da je tužitelj ukazivao na možebitne nepravilnosti, nezakonitosti pa i iskazivao sumnje u počinjenja kaznenih dijela, tužitelja nikako nisu izuzeli od obveze da u konzumiranju svojih prava postupa u zadanim okvirima, definiranim Zakonom o državnim službenicima, Zakonom o carinskoj službi i Uputom o obvezi poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji od 15. studenog 2017. godine, što je nesporno u postupanju tužitelja uz njegov voljni moment da upravo tako i postupa, izostalo, a koje postupanje tužitelj pogrešno dovodi u vezu s člankom 56. stavak 1. Zakona o sustavu državne uprave. U odgovoru na tužbu tuženik se očitovao na tužbeni navod da je sudjelovanjem službenice ZV u postupku povodom žalbe tužitelja o udaljenju iz službe te sudjelovanje službenika BV u postupku donošenja rješenja o udaljenje i odlučivanju o žalbenom postupku, nezakonito postupano radi čega da je osporeno rješenje nezakonito, te navod da tuženik donosi pogrešan zaključak da se radi o drugom upravnom postupku a zanemaruje činjenicu da se radi o istoj upravnoj stvari. U vezi sa navedenim tuženik ističe da su predmetni navodi i ranije isticani tijekom disciplinskog postupka i bili razmatrani te ocijenjeni kao neosnovani. Navodi se da su se u odnosu na tužitelja vodila dva odvojena upravna postupka te da na odluku o tužiteljevoj odgovornosti za teške povrede službene dužnosti nije mogla biti od utjecaja odluka Carinske uprave o njegovom udaljenju, cijeneći tijek prvostupanjskog disciplinskog postupka, sastavnim dijelom kojega je usmena rasprava u kojoj je tužitelj aktivno sudjelovao izvođenjem svih dokaza priloženih spisu predmeta. Vezano za tužbeni navod o sudjelovanju službenice ZV u prvostupanjskom disciplinskom postupku te u postupku udaljenja tužitelja iz službe tuženik ističe prvostupanjsko rješenje donijelo vijeće sastavljeno od tri člana (državna službenika), jednoglasno, a da u postupku po žalbi tuženik nije utvrdio nepravilnosti već da su poštivana pravila postupka, sve sukladno Zakonu o općem upravnom postupku i da su poštivan članak 5. (načelo zakonitosti), članak 8. (načelo materijalne istine te članak 12. (načelo samostalnosti i slobodne ocijene dokaza); da nije utvrđeno postojanje razloga koji bi ukazivali da je sudjelovanje jednog člana vijeća Prvostupanjskog disciplinskog suda, prepreka i smetnja donošenju pravilne i na zakonu osnovane odluke; u da u postupku po žalbi nije utvrđeno postojanje razloga koji bi upućivali da bi bilo nužno primijeniti odredbu članka 24. Zakona o općem upravnom postupku, na postojanje kojih razloga se pazi po službenoj dužnosti; da je uvidom u spis prvostupanjskog predmeta utvrđeno da je odluka o tužiteljevoj odgovornosti, sukladno članku 105. stavku 3. Zakona o carinskoj službi, donesena u propisanom sastavu od tri člana, jednoglasno; da činjenica sudjelovanja jednog člana Vijeća, koji je sudjelovao i u drugom upravnom postupku u konkretnom slučaju nije mogla biti od utjecaja na donesenu prvostupanjsku odluku, što je tuženik cijenio i obrazložio u svojoj odluci. Vezano za sudjelovanje službenika VV u donošenju odluke o udaljenju tuženik je istakao da je isti zamjenik ravnatelja te da je predsjednik Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, radi čega je, po službenoj dužnosti bio uključen u donošenje predmetne odluke; da je tuženik u žalbenom postupku ocijenio da uključenje službenika VV nije bilo takvog karaktera da bi Sud cijenio kako postupak koji je prethodio osporavanom rješenju tuženika nije pravilno proveden a da je osporeno rješenje nezakonito. Tuženik se je u odgovoru na tužbu očitovao na tužbeni navod da tuženik na tužiteljev zahtjev za izuzećem je donio krivi zaključak, navodeći da povodom zahtjeva nije odlučivalo nadležno tijelo te da je od strane predsjednika Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, čije je izuzeće zatraženo donesen krivi zaključak kojim se odbacuje zahtjev za izuzećem Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave kao nedopušten. U vezi sa navedenim navodom tuženik ističe da je tijekom provedenog disciplinskog postupka cijenjen i zahtjev i odluka donesena u odnosu na tako postavljeni zahtjev tj. zaključak, pri čemu je zahtjev obzirom na njegov sadržaj ocijenjen kao nedopušten, radi čega je odbačen; da tužitelj podnesenim zahtjevom nije tražio izuzeće službene osobe iz razloga navedenih u članku 24. stavku 1. i stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku nego je tražio izuzeće svih članova Prvostupanjskog i Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, postavljajući time zahtjev u odnosu na razloge općenito; da je Zakonom o Carinskoj službi propisana nesporna nadležnost Prvostupanjskog suda Carinske uprave za postupanje u predmetima teške povrede službene dužnosti, budući da je člankom 11. stavkom 1. točka 21. Zakona o carinskoj službi propisano da Središnji ured u skladu sa istim Zakonom i posebnim propisima osniva prvostupanjski disciplinski sud i vodi poslove disciplinskog sudovanja u prvom stupnja; da je člankom 103. istog Zakona propisano da se za odlučivanje o teškim povredama službene dužnosti za sve carinske službenike u prvom stupnju ustrojava Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave u sjedištu Središnjeg ureda Carinske uprave u Zagrebu. Slijedom navedenog da je nesporno da je jedino Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave stvarno bio nadležan za postupanje u konkretnom predmetu; da je u žalbenom postupku tuženik ocijenio da u postupku donošenja zaključka kao i njegova sadržaja nije bilo pogrešaka bilo formalne bilo materijalne prirode. Navodi se da je predsjednik Prvostupanjskog disciplinskog suda bio stvarno nadležan odlučiti o zahtjevu koji se odnosio na rad Prvostupanjskog disciplinskog suda, dok je u odnosu na rad Drugostupanjskog disciplinskog suda odluku donio predsjednik tog suda; da tužitelj pogrešno navodi da se uvod i izreka zaključka koji je donio predsjednik Drugostupanjskog disciplinskog suda razlikuju budući se zaključkom odlučuje o izuzeću samo u odnosu na predsjednika Prvostupanjskog disciplinskog suda i članova Drugostupanjskog disciplinskog suda, ne i o izuzeću predsjednice tog suda. U vezi sa navedenim tuženik ističe da je predsjednik Drugostupanjskog disciplinskog suda odlučio u okvirima postavljenog uopćenog zahtjeva, pri čemu je nesporno da nije pronašao razloge za izuzeće niti predsjednika Prvostupanjskog disciplinskog suda niti u odnosu na članove Drugostupanjskog disciplinskog suda, što je jasno pojašnjeno i u obrazloženju osporenog rješenja; da su navodi tužitelja kojim dovodi u vezu hijerarhijski podređeni status službenika koji su odlučivali o žalbi te donijeli osporeno rješenje irelevantni s aspekta nadležnosti tog suda, pravila i dužnosti postupanja njegovih članova po zakonu, uključujući i temeljna načela postupanja državnih službenika, a sve u odnosu na položaj i ulogu ravnatelja; da tužitelj iznošenjem niza zlonamjernih insinuacija u odnosu na osobnu zainteresiranost ravnatelja za ishod disciplinskog postupka kao i u odnosu na funkcioniranje sustava Carinske uprave, njegovih čelnika te u sustavu iste i disciplinskih tijela, nastoji skrenuti pozornost sa svojih nezakonitih postupanja kvalificiranih kao teške povrede službene dužnosti u odnosu na utvrđenje kojih je tužitelju izrečena najstroža kazna prestanka državne službe koju osporava iznošenjem neprimjerene i apstraktne argumentacije. Tuženik se očitovao na tužbeni navod o postojanju nepobitnih činjenica i dokaza dostavljenih u odgovoru na zahtjev za pokretanje postupka zbog težke povrede službene dužnosti, iskaza danog tijekom postupka i priloženih dokaza na usmenoj raspravi, kao i navoda o besmislenoj pravnoj kvalifikaciji do pozivanja na Uputu o obvezi poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji od 15. studenog 2017. godine. U vezi sa navedenim tuženik je istakao da je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj svojim radnjama počinio obilježja teške povrede službene dužnosti kršeći jasno definirana pravila o hijerarhiji te da je tužitelj znao ta takvo postupanje nije sukladno temeljnim načelima postupanja državnih službenika niti predmetnoj Uputi; da tužitelj tijekom provedenog postupka nije osporavao da dobro poznaje sustav funkcioniranja Carinske uprave, budući je bio dugogodišnji rukovodeći carinski službenik; da je nesporno da je tužitelj komunikaciju s ciljem ostvarivanja svojih prava i podnošenja predstavki kojima je želio ukazati na možebitna nezakonita postupanja, postupao izvan zadanih okvira, unatoč činjenici da je rad po njegovoj predstavci započelo nadležno tijelo – služba unutar Carinske uprave. Tuženik se je očitovao na tužbeni navod da je pogrešan zaključak u odnosu na prijedlog tužitelja za saslušanjem predsjednika CSH ĆV u svojstvu svjedoka kao nepotreban te je naveo da je takva odluka obrazložena u prvostupanjskom rješenju i da je cijenjena u postupku povodom žalbe; da je tuženik u provedenom postupku cijenio sve dokaze, odluke donesene tijekom postupka a svoju odluku donio cijeneći taj konkretan zaključak kojim se odbija izvođenje dokaza za saslušanje imenovane osobe u svojstvu svjedoka, opravdanim. U odnosu na tužbeni navod da rješenje Odbora za državnu službu od 20. kolovoza 2024. godine kojim je riješeno o njegovoj žalbi u drugom upravnom postupku, nije razmatrano i ocijenjeno irelevantnim za disciplinski postupak, tuženik je istakao da je u vrijeme pokretanja postupka zbog teške povrede službene dužnosti tužitelj kao državni službenik bio raspoređen na radno mjesto predstojnika carinskog ureda, a da je predmetni postupak proveden prema tužitelju kao državnom službeniku radi počinjenja teških povreda službene dužnosti neovisno o njegovu rasporednom rješenju i drugom upravnom postupku kojim se odlučivalo o pravima službenika, koji kao takav nije mogao biti od utjecaja na tijek i ishod disciplinskog postupka. Tuženik se očitovao na tužbeni navod da je tuženik kontradiktoran u odnosu na navod da su tijekom provedenog postupka izvedeni svi priloženi dokazi jer da isto ne odgovara činjenicama, jer da tuženik ignorira određene podneske tužitelja, donoseći krive zaključke poklanjajući vjeru službeniku LV, iako je isti bio obuhvaćen predstavkom i prijavom tužitelja. U vezi sa navedenim tuženik ističe da su u provedenom postupku u kontekstu teških povreda koje se tužitelju stavljaju na teret, cijenjeni svi priloženi dokazi, pri čemu su cijenjeni kao odlučni oni koji su bili u vezi s postupanjem tužitelja u kontekstu ocijene njegove disciplinske odgovornosti; da je netočan i nejasan tužbeni navod da tuženik donosi krivi zaključak u odnosu na ukupan period postupanja Sektora za obavještajnu analitiku, unutarnju reviziju, nadzor i kontrolu u odnosu na USKOK, iako se radi o različitim postupcima budući da je u kontekstu postupanja tužitelja koje je rezultiralo teškim povredama službene dužnosti, u provedenom disciplinskom postupku i donesenom rješenju obrazlagan tijek postupanja nadležne službe/sektora, koji je uključivao obavještavanje i nadležnog tijela - USKOK-a s obzirom na vrstu nepravilnosti na koje je tužitelj ukazivao; da je netočan navod tužitelja da je prema njemu od strane nadređenog službenika postupano suprotno odredbama članka 17.Zakona o državnim službenicima; da je netočan tužbeni navod da se prema tužitelju postupalo diskriminirajuće kao i navod da je cijeli postupak imao za cilj izricanje mjere prestanka državne službe, budući da je nesporno da je tužitelj kršio temeljna načela postupanja državnih službenika i da je postupao suprotno Uputi o obvezi poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji od 15. studenog 2017. godine; da je tužiteljeva odgovornost cijenjena u kontekstu njegovog postupanja cijenjenih i kao olakotne i otegotne; da je tužitelj bio ustrajan u svojim postupanjima koja nisu podrazumijevala poštivanje jasno, hijerarhijski definirane komunikacije; da tužitelj kao dugogodišnji carinski službenik i rukovodeći kadar, svojim nepoštivanjem hijerarhije prema nadređenim službenicima je poslao lošu poruku svim onim službenicima kojima je trebao i morao biti primjer i poučavati ih o normama zakonito prihvatljivog postupanja, uključujući i komunikaciju; da je u provedenom disciplinskom postupku utvrđeno da da je odnos tužitelja prema sustavu čiji je dio, u bitnome, radi njegova postupanja, a posebice iskazanog nepovjerenja prema rukovodećim, najviše rangiranim službenicima, bespovratno narušen; da unatoč činjenici da je tužitelj na svoje podneske zaprimao odgovor, kao i odgovor drugih tijela izvan sustava Carinske uprave tužitelju nije bilo dostatno, posebice s gledišta da su tužiteljeve sumnje na nezakonitost opsega na koji je ukazivao se nisu potvrdile. Predloženo je da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika od 10. siječnja 2025. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave KLASA: UP/I-114-02/24-01/21, URBROJ: 513-02-8989-24-12 od 15. listopada 2024. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj se oglašava krivim: što je dana 26. lipnja 2023. godine u 14,08 sati, sa službene adrese elektroničke pošte HV.[adresa elektroničke pošte]. izravno uputio na adrese [adresa elektroničke pošte] i podredno [adresa elektroničke pošte] elektroničku poruku naziva "Predstavka na možebitno nezakonito postupanje pročelnika PCU Split IV i dr., dostavlja se", a nakon što je prethodno upozoren od strane Sektora za obavještajnu analitiku, unutarnju reviziju, nadzor i kontrolu dopisom od 07. srpnja 2023. godine (KLASA:042- 03/23-01-9, URBROJ: 513-02-2030/3-23-17) na neprihvatljivost takvog postupanja, uzimajući u obzir načelo hijerarhijske podređenosti, ponovno se pisano obratio Kabinetu ministra financija dana 04. ožujka 2024. godine u 9,56 sati sa službene adrese elektroničke pošte HV.[adresa elektroničke pošte] na adresu OVcarina.hr i LVcarina.hr te podredno na adrese [adresa elektroničke pošte] i [adresa elektroničke pošte] elektroničkom porukom pod nazivom "Predstavka te dostava podataka, moli se", čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", br. 155/23, dalje u tekstu Zakon o državnim službenicima) i to - "nezakoniti rad ili propuštanje mjera ili radnji na koje je državni službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti", povredom načela hijerarhijske podređenosti propisanog člankom 9. Zakona o državnim službenicima i povredom članka 102. stavak 1. točka 8. Zakona o carinskoj službi i to "nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga carinske službe" zbog povrede obveze poštivanja vertikalne hijerarhijske linije u pisanoj poslovnoj komunikaciji uređene Uputom o obvezi poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji, stoga je službeniku HV temeljem članka 124. stavak 2. točke c) Zakona o državnim službenicima izrečena kazna prestanka državne službe.

4. Tužitelj je dana 18. kolovoza 2025. godine sudu dostavio podnesak kojim se je očitovao na odgovor na tužbu. U navedenom podnesku tužitelj je u bitnom ostao kod svih tužbenih navoda osvrćući se na navode iz odgovora na tužbu na način da se istim očitovanjem u bitnom ponavljaju tužbeni navodi, pa se isti navodi posebno ne iznose.

5. Na ročištu od 09. rujna 2025. godine opunomoćenica tužitelja je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te sadržaja očitovanja tužitelja dostavljenog sudu osim u jednom dijelu kako se navodi na zapisniku. Navela je da je disciplinski postupak protiv tužitelja pokrenut zbog nepostojeće povrede službene dužnosti sa unaprijed pripremljenom kaznom o prestanku državne službe, samo zato što je tužitelj kao državni službenik postupao sukladno temeljnim načelima pravima i obvezama proizašlim iz Zakona o državnim službenicima, Zakona o carinskoj službi, Zakona o kaznenom postupku, te svim uputama uključujući i Uputu o obvezi poštivanja vertikalne i hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj komunikaciji od 15. studenog 2017. godine, kao i Uputi o provedbi antikorupcijskih mjera od 08. veljače 2022. godine. Istakla je da je tužitelj na Obavijest odgovorio e-mailom na koji mu tuženik nije odgovorio; da se u konkretnoj situaciji radilo o komunikaciji u vidu konzumiranja prava tužitelja kao državnog službenika uređeno člankom 16. i 17. Zakona o državnim službenicima; da je tužitelju izrečena najstroža disciplinska mjera samo zato što je tužitelj postupao ispravno i savjesno, čime je tužitelj dodatno ponižen ne samo u odnosu na druge državne službenike već i u odnosu na užu i širu društvenu zajednicu u kojoj je bio cijenjen i respektiran. Predložila da da je u upravnom sporu sasluša tužitelj.

Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje kod odgovora na tužbu te je naveo da su Prvostupanjski i Drugostupanjski sud na temelju dokaza izvedenih u provedenom postupku na pravilan i nedvojben način utvrdili da je tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti na način kako mu se stavlja na teret. Naveo je da je prvostupanjski disciplinski sud dao detaljne razloge svoje odluke i odluku detaljno obrazložio, a da je drugostupanjski disciplinski sud u obrazloženju osporenog rješenja ocijenio žalbene razloge te se pozvao na navode prvostupanjskog disciplinskog suda na koji način je u cijelosti postupio sukladno članku 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku; da je iz izvedenih dokaza razvidno da je tužitelj postupio suprotno Uputi o obvezi poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji, jer se ta vrsta komunikacije jedino i može okarakterizirati kao poslovna, a ne privatna. U odnosu na mišljenje tužitelja da mu je dopisom Sektora za obavještajnu analitiku, unutarnju reviziju, nadzor i kontrolu poslana obavijest a ne upozorenje, istakao je da iako je naziv dopisa "Obavijest" da je sasvim jasno iz sadržaja dopisa da isti predstavlja upozorenje, a da u slučaju da tužitelju nije bilo sasvim jasno da je trebao tražiti dodatno pojašnjenje dopisa. U odnosu na tužiteljevo preispitivanje legitimnosti disciplinskih tijela i njihovih članova da je isto neutemeljeno obzirom da su ista disciplinska tijela ustrojena temeljem članka 103. Zakona o carinskoj službi kojima je propisana nadležnost za odlučivanje o teškim povredama službene dužnosti za sve carinske službenike; da je člankom 104. istog Zakona jasno navedeno da su predsjednik i članovi prvostupanjskog i drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, carinski službenici; da je odluka disciplinskog suda legitimna utemeljena na relevantnim činjenicama i dokazima; da su u disciplinskom postupku odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrđene i da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno prava, radi čega da su tužbeni navodi neutemeljeni.

6. Sud je odbio prijedlog za saslušanjem tužitelja, jer je ocijenjeno da je navedeno saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušanja. Kod prijedloga za saslušanje tužitelja nije naznačene u vezi čega bi se tužitelja saslušavalo (na koje okolnosti i sl.), te je s time u vezi istaći da je u disciplinskom postupku održana usmena rasprava na kojoj je bio nazočan tužitelj zajedno sa svojom opunomoćenicom iz Nezavisnih hrvatskih sindikata.

7. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu i to: tužbe, osporenog rješenja od 10. siječnja 2025. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 18. kolovoza 2025. godine sa prilozima, te je pregledan sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaza.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, uzimajući u obzir navode stranaka iznesene u tužbi, odgovoru na tužbu, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenje tuženika, KLASA: UP/II-114-02/24-01/17, URBROJ: 513-02-8988-25-6 od 10. siječnja 2025. godine odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem od 16. listopada 2024. godine tužitelj pravilno i zakonito oglašen krivim za počinjenje teške povrede službene dužnosti (na način kako je opisano u izreci osporenog rješenja) tj. počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona o državnim službenicima kao - "nezakoniti rad ili propuštanje mjera ili radnji na koje je državni službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti", povredom načela hijerarhijske podređenosti propisanog člankom 9. Zakona o državnim službenicima i povredom članka 102. stavak 1. točka 8. Zakona o carinskoj službi i to "nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga carinske službe" zbog povrede obveze poštivanja vertikalne hijerarhijske linije u pisanoj poslovnoj komunikaciji uređene Uputom o obvezi poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji, stoga je službeniku HV temeljem članka 124. stavak 2. točke c) Zakona o državnim službenicima izrečena kazna prestanka državne službe.

10. Sporno je da li je zakonito tužitelj proglašen odgovornim za tešku povredu službene dužnosti iz članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona o državnim službenicima, činjenično i pravno opisanu u prvostupanjskom rješenju rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave KLASA: UP/I- 114-02/24-01/21, URBROJ: 513-02-8989-24-12 od 15. listopada 2024. godine i osporenim rješenjem tuženika od 10. siječnja 2025. godine, te da li se pravilno i zakonito tužitelj za počinjenje navedene povrede izriče sankcija – prestanak državne službe.

11. Prema stanju spisa proizlazi: da načelnik Područnog carinskog ureda Split dana 04. lipnja 2024. godine Prvostupanjskom disciplinskom sudu Carinske uprave podnio Zahtjev za pokretanje postupka protiv tužitelja radi osnovane sumnje da je isti počinio tešku povredu službene dužnosti, činjenično i pravno opisanoj u predmetnom zahtjevu.

12. Člankom 9. stavak 1. Zakona o državnim službenicima je propisano da su državni službenici dužni izvršavati naloge čelnika tijela te naloge nadređenog dužnosnika i nadređenog državnog službenika ( u daljnjem tekstu: nadređena osoba) vezane za poslove radnog mjesta na koje su raspoređeni, osim ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije propisano.

Stavkom 2. istog članka je propisano da ovlasti odgovornosti u državnoj službi odgovaraju propisanom hijerarhijskom redu prema kojem svakoj hijerarhijskoj razini pripada određeni stupanj ovlasti i odgovornosti.

13. Člankom 112. stavak 1. točka 2. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 155/23,85/84), propisano je da su teške povrede službene dužnosti nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je državni službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti.

14. Prema članku 124. stavak 2. Zakona o državnim službenicima za teške povrede službene dužnosti mogu se izreći slijedeće kazne: pod a) novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u novčanom iznosu od 10 do 20 % ukupne plaće u neto iznosu, isplaćene državnom službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena, - pod b) premještaj na drugo radno mjesto iste razine obrazovanja, - pod c) prestanak državne službe.

15. Člankom 102. stavak 1. točka 8. Zakona o carinskoj službi je propisano da teškim povredama službene dužnosti, osim povreda propisanih Zakonom o državnim službenicima se smatraju i: nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe.

16. Prema stanju spisa proizlazi da je Središnji ured Ministarstva financija dana 15. studenog 2017. godine donio Uputu o obvezi poštivanja vertikalne i hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji, KLASA:011-02/17-03/17, URBROJ:513-02-1820/3-17-1, koja svojim sadržajem jasno definira način kao i obvezu poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji. Prema sadržaju maila kojeg je tužitelj u više navrata, dostavlja Kabinetu ministra financija, Uredu ravnatelja Carinske uprave i drugim odgovornim osobama, nazvane Predstavka na možebitno nezakonito postupanje…. i sličnim nazivima, kojima tužitelj kao rukovodeći državni službenik iznosi sumnju na možebitne nepravilnosti u radu odgovornih osoba, jasno je da se u konkretnoj situaciji radilo o poslovnoj komunikaciji.

17. Navedena Uputa donesena upravo iz razloga da službenici Carinske uprave kada obavljaju poslove iz nadležnosti Ministarstva financija, Carinske uprave poštuju načelo vertikalne i horizontalne povezanosti kao i na način upravljanja, pri čemu je nesporno da se takva komunikacija treba odvijati u zadanim okvirima te da takva komunikacija, kroz koju konzumiraju svoja prava, ali i preuzimaju obveze, jeste neizostavan dio poslovnih aktivnosti službenika te se kao takva ne može gledati kao izolirana pojavnost, nego životno, kao dio jednog sustava.

Tužitelj tijekom provedenog postupka nije osporavao da dobro poznaje sustav funkcioniranja Carinske uprave, budući je bio dugogodišnji rukovodeći carinski službenik.

18. Prema stanju spisa proizlazi da je povodom Zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti dostavljenog Prvostupanjskom disciplinskom sudu, dana 16. rujna 2024. godine pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom provedena usmena rasprava u nazočnosti stranaka: - pomoćnika pročelnika Područnog carinskog ureda Split u ime podnositelja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, te nazočnosti tužitelja i njegove opunomoćenice iz Nezavisnih hrvatskih sindikata.

19. Nesporno je iz spisa da tužitelj kao dugogodišnji rukovodeći službenik u Carinske upravu poznaje sadržaj Upute o obvezi poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji kao i načela postupanja. Međutim, tužitelj pogrešno tumači sadržaj predmetne obavijesti pojašnjavajući kako se ista ne odnosi na primjenu propisa iz djelokruga rada carinske službe, nego isključivo na način pisane i usmene poslovne komunikacije u okviru obavljanja poslove iz djelokruga carinske službe, te pogrešno izvodi zaključak da i postupanje suprotno navedenoj Uputi od 15. studenog 2017. godine kada bi i postojalo, se ne bi moglo dovesti u vezu s povredom iz članka 102. stavak 1. točka 8. Zakona o carinskoj službi, koja se tužitelju stavlja na teret.

20. Tužitelj je, kako se navodi u činjeničnom opisu djela, dana 26. lipnja 2023. godine sa svog službenog e-maila dostavio (mail) na Kabinet ministra financija te na Ured ravnatelja Carinske uprave, kao predstavku u kojoj je ukazivao na možebitne nepravilnosti, nezakonitosti pa i iskazivao sumnje u počinjenja kaznenih dijela. Nakon što mu je odgovoreno na navedeni mail i nakon što je tužitelj upozoren na neprihvatljivost načina komunikacije, dopisom Sektora za obavještajnu analitiku, unutarnju reviziju, nadzor i kontrolu od 07. srpnja 2023. godine, tužitelj je ponovo dana 04. ožujka 2024. godine sa svog službenog maila dostavio e-mail na adrese rukovodnih službenika Carinske uprave, te Kabinet ministra financija i Ured ravnatelja Carinske uprave, čime je pokazao voljni moment da upravo postupa na navedeni način tj. da na navedeni način vrši komunikaciju u vertikalnoj liniji.

Dakle, tužitelj je ignorirajući pravila o načinu vršenja komunikacije i sadržaj Upute o obvezi poštivanja vertikalne i hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji, ponovio postupanje konkretizirano kroz obraćanje nadležnim službenicima, ponovnim nepoštivanjem jasno, hijerarhijski definirane komunikacije.

21. Tužitelj kao dugogodišnji carinski službenik i rukovodeći kadar, svojim nepoštivanjem hijerarhije prema nadređenim službenicima je poslao lošu poruku svim onim službenicima kojima je trebao i morao biti primjer i poučavati ih o normama zakonito prihvatljivog postupanja, uključujući i komunikaciju.

22. Sasvim je jasno iz sadržaja dopisa Sektora za obavještajnu analitiku, unutarnju reviziju, nadzor i kontrolu od 07. srpnja 2023. godine, da isti predstavlja upozorenje tužitelju. Svakako, ukoliko tužitelju nije bio sasvim jasan sadržaj navedenog dopisa od 07. srpnja 2023. godine, što nije vjerojatno obzirom da tužitelj kao dugogodišnji rukovodeći carinski službenik je poznavao organizaciju i način funkcioniranja tog sustava te sadržaj i smisao navedene Upute od 15. studenog 2017. godine, trebao tražiti dodatno pojašnjenje dopisa., što tužitelj nije učinio već je na isti način ponovo vršio komunikaciju, iskazujući svoju odlučnost u vršenju navedenog načina komunikacije.

23. Iako je tužitelj ukazivao na možebitne nepravilnosti, nezakonitosti pa i iskazivao sumnje u počinjenja kaznenih dijela, tužitelj je bio u obvezi da u konzumiranju svojih prava (podnošenju pritužbi i predstavki), postupa u zadanim okvirima, definiranim Zakonom o državnim službenicima, Zakonom o carinskoj službi i Uputom o obvezi poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji od 15. studenog 2017. godine.

24. Pored navedenog iz sadržaja spisa (tužbe) je vidljivo da je tužitelj osim predstavki navedenih u činjeničnom opisu djela slao i druge predstavke-pritužbi- prijava-požurnice i to: prijava upućena e-poštom dana 11. travnja 2022. u 13,36 sati, požurnica upućena e-poštom dana 25. rujna 2023. u 09,23 sati, predstavka upućena e-poštom dana 03. travnja 2024. u 12,30 sati na adresu kabineta ministra financija, predstavka upućena e- porukom dana 15. svibnja 2023. u 09,16 sati, te požurnica dostavljena e-porukom dana 25. rujna 2023. u 08,38 sati, predstavka upućena e- porukom dana 09. listopada 2023., predstavka upućena e-porukom dana 30. listopada 2023., predstavka upućena e-porukom dana 12. prosinca 2023. godine.

25. Tužitelj je komunikaciju s ciljem ostvarivanja svojih prava i podnošenja predstavki kojima je želio ukazati na možebitna nezakonita postupanja, postupao izvan zadanih okvira, unatoč činjenici da je rad po njegovoj predstavci započeto postupanje od nadležnog tijela unutar Carinske uprave odnosno službe na nadzor. Navedenim postupanjem tužitelj je kršio temeljna načela postupanja državnih službenika te je postupao suprotno Uputi o obvezi poštivanja vertikalne i horizontalne hijerarhijske linije u pisanoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji od 15. studenog 2017. godine.

26. Obveza svih službenika postupati sukladno zakonu. Kako je Zakonom čija je povreda utvrđena, propisano koja su prava, obveze i temeljna načela postupanja državnih službenika, postupanje suprotno navedenom niti ne može drugačije ocijeniti, nego kao nezakoniti rad.

27. Člankom 16. Zakona o državnim službenicima je propisano da državni službenik ima pravo uputiti čelniku tijela predstavku i pritužbu u vezi s ostvarivanjem prava iz državne službe te dobiti na njih odgovor u roku od 30 dana.

28. Člankom 17. stavak 1. Zakona o državnim službenicima je propisano da obraćanje državnog službenika zbog opravdane sumnje na korupciju ili podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim državnim tijelima ne predstavlja razlog za prestanak državne službe. Prema stavku 2. istog članka državnom službeniku koji zbog opravdane sumnje na korupciju podnese prijavu o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima jamči se zaštita anonimnosti, zaštita od uskraćivanja ili ograničavanja prava utvrđenih ovim Zakonom i zaštita od bilo kojeg oblika zlostavljanja. Prema stavku 3. istog članka čelnik tijela dužan je pokrenuti postupak zbog teške povrede službene dužnosti protiv rukovodećega državnog službenika koji postupa protivno stavku 2. ovoga članka. Stavkom 4. istog članka je propisano da zlouporaba obveze državnog službenika na prijavljivanje opravdane sumnje na korupciju predstavlja tešku povredu službene dužnosti.

29. Nije sporno da tužitelj kao državni službenik te posebno kao rukovodeći carinski službenik ima pravo ali i obavezu da sukladno članku 16. i 17. Zakona o državnim službenicima podnosi predstavke i pritužbe kao i prijave kojima ukazuje na moguće nepravilnosti u sustavu carinske uprave te iznosi sumnje na možebitno počinjenje kaznenih dijela.

Međutim, predstavke, pritužbe ili prijave treba podnositi uz poštivanje vertikalne hijerarhijske linije tj. u zadanim okvirima za vršenje poslovne komunikacije.

30. Tužitelj je u konkretnom slučaju mogao podnijeti predstavku nadležnom kontrolnom tijelu unutar Carinske uprave odnosno Službi zaduženoj za unutarnju kontrolu u Carinskoj upravi, što je tužitelj i učinio podnošenjem predstavke navedenoj Službi, putem e-maila dana 11. travnja 2022. godine, dakle, tužitelju je bio poznat način na koji treba podnositi pritužbu. Podnošenje navedene predstavke Službi zaduženoj za unutarnju kontrolu u Carinskoj upravi, tužitelj je iskoristio svoje pravo ali i izvršio svoju obvezu kao državni službenik i kao rukovodeći državni službenik, te ga u vezi sa navedenim nitko više ne može eventualno pozivati na odgovornost.

31. Tužitelj nije istražitelj, stoga tužitelj u situaciji kada je započeto postupanje po njegovoj pritužbi od nadležnog tijela unutar Carinske uprave, nije odgovoran za daljnje postupanje po njegovoj pritužbi kojom ukazuje na nepravilnosti i moguće počinjenje kaznenog djela, niti je dužan voditi svoju istragu, pratiti aktivnosti u vezi sa podnijetom pritužbom, niti može biti odgovoran za ishod postupka po podnijetoj pritužbi.

Uz navedeno tužitelj je u vezi sa sumnjom na moguće počinjenje kaznenog dijela, mogao samostalno podnijeti prijavu Državnom odvjetništvu odnosno USKOK- u. Iz spisa je vidljivo da je nakon zaprimanja tužiteljeve predstavke ista dostavljena USKOK-u.

32. Tužbeni navod koji se odnosi na sudjelovanjem službenice ZV u postupku te BV i njegov zahtjev za izuzeće istih kao i zahtjev za izuzećem cijelog Suda, koji nije prihvaćen te je odbijen, zbog čega bi osporena rješenja bila nezakonita, Sud ocjenjuje neosnovanim. Sud ocjenjuje da su u osporenim rješenjima dati jasni razlozi na navedene odluke sudova te cijeni da su odluke disciplinskih sudova u vezi sa izuzećem pravilne i zakonite. Sud u potpunosti prihvaća obrazloženje rješenja te radi ekonomičnosti nema potrebe isto ponavljati u ovoj presudi.

33. Isto tako Sud u potpunosti prihvaća obrazloženje osporenog rješenja koje se odnosi na tužbeni navod da u postupku na pravilan način nije cijenjeno rješenje Odbora za državnu službu od 20. kolovoza 2024. godine. Naime, navedeno rješenje donijeto je u upravnom postupku u kojem se je odlučivalo o rasporedu tužitelja na radno mjesto, dakle, odlučivalo se o pravima službenika, koji kao takav nije mogao biti od utjecaja na tijek i ishod disciplinskog postupka. Stoga navedeno rješenje Odbora za državnu službu je irelevantno za predmetni disciplinski postupak, odnosno navedeno rješenje nije u vezi predmetnog disciplinskog postupka, niti ga je trebalo cijeniti u disciplinskom postupku.

Također po ocijeni suda pravilno je odbijen prijedlog tužitelja za saslušanjem predsjednika CSH ĆV u svojstvu svjedoka.

34. Sud ocjenjuje da je disciplinski postupak pred Prvostupanjskim i Drugostupanjskim sudom pravilno i zakonito proveden, da je u postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj svojim radnjama počinio obilježja teške povrede službene dužnosti kršeći jasno definirana pravila o hijerarhiji iako je tužitelj znao ta takvo postupanje nije sukladno temeljnim načelima postupanja državnih službenika niti predmetnoj Uputi, te da je izrečena primjerena sankcija.

35. Sud ocjenjuje da je u disciplinskom postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 09. listopada 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja, Jeleni Šarić Mladin, Split, Domovinskog rata 27 b,

- tuženiku, Ministarstvo financija, Carinska uprava, Središnji ured, Drugostupanjski disciplinski sud Carinske uprave, Zagreb, Ulica Alexandera von Humboldta 4

- u spis.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte