REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5068/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Klaudio Čurin, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 29, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, kojeg zastupa opunomoćenik MD, službena osoba, radi statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu i prava na obiteljsku invalidninu, 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-05/23-03/174, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-2 od 15. rujna 2023.

II. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-562-02/22-009/1, URBROJ: 251-09-51/001-23-22 od 9. kolovoza 2023.

III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku donese novo rješenje o zahtjevu tužiteljice, pri čemu je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

IV. Nalaže se Ministarstvu hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, OIB 95131524528, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 EUR (slovima: tri tisuće sedamsto pedeset eura), sa zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-562-05/23-03/174, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-2 od 15. rujna 2023., odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I-562-02/22-009/1, URBROJ: 251-09-51/001-23-22 od 9. kolovoza 2023., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje statusa člana obitelji civilne osobe umrle u Domovinskom ratu i prava na obiteljsku invalidninu, po sinu JD.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako su pobijana rješenja potpuno neobrazložena, ne sadrže nikakve razloge te su u cijelosti nerazumljiva, budući da puko upućivanje na mišljenje Povjerenstva tuženika, bez konkretizacije razloga zbog kojih zahtjev nije usvojen, ne udovoljava standardima prava na obrazloženu odluku te prava na jednakost oružja, odnosno mogućnosti dokazivanja činjenica na kojima se temelji zahtjev. Ističe kako ni prvostupanjsko niti drugostupanjsko rješenje ne sadrže nikakve navode o tome na koji je točno od načina pobrojanih odredbom čl. 5. st. 1. toč. 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata ostvarena zapreka iz te odredbe. Dodaje kako se sve odredbe Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata moraju tumačiti u skladu s odredbama ZUP-a, kao relevantnog postupovnog propisa više pravne snage te se ni jedna odredba Pravilnika ne može tumačiti na način da derogira bilo koju dužnost prvostupanjskog tijela propisanu odredbama ZUP-a. Zaključuje kako pribavljeno mišljenje Povjerenstva iz čl. 5. Pravilnika ne oslobađa upravna tijela koja vode postupak da samostalno ocijene dokaze i utvrde činjenice. Nadalje ističe kako je, protivno stavu Povjerenstva i tuženika, potpuno nedopustivo u demokratskom društvu pridavanje dogmatskog značenja mišljenju Povjerenstva, koje prema očitovanju samog Povjerenstva ima svojstvo dogme, budući da Povjerenstvo smatra da „...nije u obvezi očitovati se na navode stranke na tu okolnost niti ponovno razmatrati spis predmeta.“ Smatra kako citirano stajalište Povjerenstva, pogotovo kad se interpretira zajedno sa stajalištem drugostupanjskog tijela da je mišljenje Povjerenstva neosporno, u ukupnosti predstavljaju negaciju vladavine prava te uvođenje samovolje u upravno pravo, budući da se radi o mišljenju koje je neobrazloženo, odnosno ne sadrži uopće podatke o tome na koji je način ispunjena zapreka. Tvrdi kako je takvo tumačenje protivno pravu na jednakost oružja, koje obuhvaća razumnu mogućnost obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima, u takvim uvjetima koji niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Naime, interpretacija prema kojoj je mišljenje (za koje nije jasno na kojim podacima se temelji, niti što je točno njime utvrđeno, jer se to u obrazloženju osporenih rješenja ne navodi, niti je pak uopće navedeno čime je točno ostvarena zapreka iz čl. 5. st. 1. t. 1. Zakona) neosporan dokaz, predstavlja očitu negaciju prava na jednakost oružja, jer iz takve interpretacije proizlazi da tužiteljica uopće nije bila u mogućnosti dokazivati da nije ostvarena zapreka iz čl. 5. st. 1. t. 1. Zakona, budući da se i samo Povjerenstvo očitovalo da oni nisu dužni uzeti u obzir navode stranke. Tužiteljica pri tome ističe da njezin sin nikada ni u kojem svojstvu nije sudjelovao na strani agresora, odnosno nikad nije bio pripadnik, pomagač ili suradnik neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koje su djelovale protiv RH, već je naprotiv bio odveden i ubijen bez suđenja, pri čemu počinitelji tog zločina nikada nisu kažnjeni, niti je tužiteljica dobila priliku da barem dostojanstveno sahrani svog sina, pa sada ovakve arbitrarne odluke predstavljaju dodatno negaciju temeljnih principa čovječnosti. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te usvojiti njen zahtjev za priznavanjem statusa člana obitelji civilne osobe umrle u Domovinskom ratu, uz naknadu troškova spora sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je zahtjev tužiteljice odbijen zbog neispunjenja Zakonom propisanih uvjeta, uz obrazloženje da je Povjerenstvo za utvrđivanje postojanja zapreke iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, Ministarstva hrvatskih branitelja, dostavilo mišljenje KLASA: 563- 02/22-03/431, URBROJ: 522- 4/1-1-1-23-2, od 27. ožujka 2023., iz kojeg je vidljivo da za podnositeljicu zahtjeva i stradalu civilnu osobu temeljem koje podnositeljica zahtjeva izvodi svoj status postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona. S obzirom na mišljenje Povjerenstva, zahtjev stranke je odbijen.

3.1. Tuženik obrazlaže kako je, sukladno odredbama članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata te članaka 20., 21. i 22. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata, prvostupanjsko tijelo pribavilo uvjerenje Općinskog suda u Zagrebu od 6. travnja 2022., iz kojeg je vidljivo da se protiv tužiteljice ne vodi kazneni postupak u Republici Hrvatskoj. Od Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije, Zagreb pribavljena su uvjerenja od 9. svibnja 2022., prema kojima ĐD i JD nisu osuđivani za kaznena djela iz članka 5. Zakona. Od Povjerenstva za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, Ministarstva hrvatskih branitelja, u predmetu ĐD pribavljeno je mišljenje KLASA: 563-02/22-03/431, URBROJ 522-4/1-1-1-23-2 od 27. ožujka 2023., u kojem je navedeno da je sukladno članku 21. Pravilnika Povjerenstvo od nadležnih tijela pribavilo podatke o podnositelju zahtjeva i stradaloj civilnoj osobi temeljem koje podnositelj zahtjeva izvodi svoj status, radi utvrđivanja zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona te je na sjednici održanoj 26. siječnja 2023. dalo mišljenje da u pogledu imenovanih postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona.

3.2. Nadalje je u spis predmeta pribavljen dopis Povjerenstva za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona KLASA: 563-02/22-03/431, URBROJ 522-4/1-1-1-23-2 od 23. svibnja 2023., u kojem se navodi da je prvostupanjsko tijelo uz svoj dopis od 16. svibnja 2023. dostavilo ovom Povjerenstvu na postupanje i ponovno razmatranje spis predmeta ĐD, nakon što je Povjerenstvo na sjednici 26. siječnja 2023. dalo mišljenje da u pogledu imenovanih postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona. Budući da status i prava utvrđena Zakonom ne mogu ostvariti osobe kao i članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja, ukoliko je utvrđeno postojanje zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona, spis predmeta vraćen je prvostupanjskom tijelu na daljnje postupanje i donošenje rješenja sukladno danom mišljenju. Povjerenstvo za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona nakon što je od nadležnih tijela pribavilo podatke o podnositelju zahtjeva i stradaloj civilnoj osobi, i dalo svoje mišljenje vezano za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona, nije u obvezi očitovati se na navode stranke na tu okolnost niti ponovno razmatrati spis predmeta. Stoga je u privitku ovog dopisa spis predmeta vraćen prvostupanjskom tijelu na daljnje postupanje.

3.3. S obzirom na navedeno mišljenje Povjerenstva i utvrđenu zapreku, tuženik je odbio žalbu tužiteljice. U odnosu na prigovore iz tužbe, tuženik ističe da navedeno mišljenje Povjerenstva od 27. ožujka 2023., sukladno članku 5. Zakona te člancima 20., 21. i 22. Pravilnika, predstavlja propisani dokaz kojim se na neosporan način utvrđuje postojanje zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona te protivno navedenom mišljenju u ovoj upravnoj stvari nadležno prvostupanjsko tijelo nije moglo donijeti drugačije rješenje. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i klasificirane podatke SOA-e označene stupnjem tajnosti „povjerljivo“ te je održao raspravu.

6. Na raspravi 8. travnja 2025. tuženik navodi da je mišljenje nadležnog Povjerenstva o postojanju zapreke iz članka 5. Zakona doneseno na temelju uvida u klasificirane podatke SOA-e označene stupnjem tajnosti „povjerljivo“, a koje je SOA dostavila Povjerenstvu dopisom od 17. siječnja 2023. te predlaže sudu da izvrši uvid u navedene klasificirane podatke. Opunomoćenik tužiteljice predlaže da se pita SOA-u da li može deklasificirati predmetne podatke tj. da li i dalje postoji dovoljno ozbiljan razlog za klasifikaciju istih, uzimajući u obzir načelo razmjernosti i pravo stranke da se upozna s činjenicama i dokazima na temelju kojih se odlučuje o njenom zahtjevu.

7. Sud je 6. svibnja 2025. izvršio uvid u klasificirani dopis SOA-e od 17. siječnja 2023., na kojem se temelji mišljenje Povjerenstva o postojanju zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona.

7.1. Potom je SOA, sukladno prijedlogu tužiteljice, provela periodičnu procjenu cijelog dokumenta prema Zakonu o tajnosti podataka (Narodne novine broj 79/07, 86/12) te je odlukom SOA-e izvršena njegova djelomična deklasifikacija (deklasifikacija je djelomična, jer je dopisom od 17. siječnja 2023. obuhvaćeno više predmeta, a deklasifikacija se odnosi samo na predmet tužiteljice).

7.2. Iz podataka SOA-e proizlazi da je GD, otac stradale civilne osobe i suprug tužiteljice, bio pripadnik srpskih paravojnih formacija na području Grubišnog Polja koje su aktivno sudjelovale u oružanoj pobuni u cilju rušenja Ustavom utvrđenog poretka Republike Hrvatske. Iz tog razloga je PP Grubišno Polje 1992. godine protiv njega podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela iz članka 141. (genocid), članka 142. (ratni zločin protiv civilnog stanovništva) te članka 236. stavka 1. (oružana pobuna) Kaznenog zakona. GD zajedno sa suprugom ĐD od 2015. prebiva u [adresa] na adresi u [adresa].

8. Na raspravi 9. rujna 2025. tužiteljica ističe kako iz deklasificiranih podataka SOA-e proizlazi da ne postoji zapreka iz članka 5. Zakona, jer su sporne okolnosti utvrđene u odnosu na GD tj. supruga tužiteljice, a tužiteljica svoj status temelji na stradavanju njezina sina u odnosu na kojeg nije utvrđena spomenuta zapreka. Ističe da ni u odnosu na sada pokojnog GD nikada nije bio pokrenut ni vođen kazneni postupak za djela za koja je prema podacima SOA-e bio kazneno prijavljen, a GD je za života nesmetano dolazio u Republiku Hrvatsku.

8.1. Tuženik ističe da iz podataka SOA-e proizlazi da je suprug tužiteljice bio pripadnik paravojnih formacija, a budući da je tužiteljica kao njegova supruga s njim živjela, tuženik smatra da je Povjerenstvo ispravno utvrdilo da zapreka postoji na strani tužiteljice. Stoga tuženik zaključuje da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje traženog statusa tužiteljici.

8.2. Tužiteljica ističe da ništa u podacima SOA-e ne ukazuje na to da bi ona na bilo kakav način pomagala neprijatelju, pa čak ne proizlazi ni činjenica da je u vrijeme oružane pobune ona doista i živjela s GD, ali neovisno o tome ističe kako naš pravni sustav ne priznaje koncept krivnje po bliskosti, već je na tuženiku teret dokazivanja konkretnih radnji kojima je po njegovoj tvrdnji tužiteljica pomogla neprijatelju.

8.3. Tuženik ističe da je pomaganje neprijatelju svaki oblik pomaganja pripadniku neprijateljske vojske, što uključuje, po mišljenju tuženika, čak i pranje, kuhanje i slično pripadniku neprijateljske vojske, a što tuženik smatra da je tužiteljica činila kao supruga.

9. Prema članku 5. stavku 1. točki 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (Narodne novine br. 84/21, dalje Zakon) statuse i prava utvrđena ovim Zakonom ne mogu ostvariti pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku i svi koji su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja.

9.1. Člankom 21. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata (Narodne novine br. 118/21, dalje Pravilnik) propisano je da će Povjerenstvo iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravilnika od nadležnih tijela pribaviti podatke o podnositelju zahtjeva i civilnoj osobi poginuloj, umrloj ili nestaloj u Domovinskom ratu temeljem koje podnositelj zahtjeva izvodi svoj status, u svrhu utvrđivanja zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona.

10. Iz citiranih odredbi proizlazi da se zapreka može odnositi na stradalu civilnu osobu i člana obitelji koji želi ostvariti status iz Zakona. Tuženik u osporenom rješenju navodi kako je Povjerenstvo za utvrđivanje postojanja zapreke iz članka 5. Zakona dostavilo mišljenje od 27. ožujka 2023., iz kojeg je vidljivo da za podnositeljicu zahtjeva i stradalu civilnu osobu temeljem koje podnositeljica zahtjeva izvodi svoj status postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona.

11. Međutim, iz uvida u podatke SOA-e na kojima se to mišljenje Povjerenstva temelji, razvidno je da bi zapreka postojala na strani supruga tužiteljice, a ne na strani stradale civilne osobe niti podnositeljice zahtjeva.

12. Vezano uz navod tuženika s rasprave da je pomaganje neprijatelju svaki oblik pomaganja pripadniku neprijateljske vojske, što uključuje, po mišljenju tuženika, čak i pranje, kuhanje i slično pripadniku neprijateljske vojske, a što tuženik smatra da je tužiteljica činila kao supruga, sud napominje da tuženik nije dokazao niti da je tužiteljica u relevantno vrijeme živjela sa svojim suprugom, a kamoli da mu je prala i kuhala, pri čemu javnopravna tijela svoje odluke ne mogu donositi na temelju pretpostavki, već utvrđenih činjenica. Citirana odredba članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona ne dopušta da statuse i prava iz Zakona ostvare oni koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku ili su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju. Po mišljenju ovoga suda pomaganje neprijatelju se mora odnositi na aktivnosti vezane uz oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku, a ne na obavljanje zajedničkih kućanskih poslova koji s tom agresijom nemaju nikakve veze.

13. Slijedom navedenoga, sud osporeno i prvostupanjsko rješenje ne može ocijeniti zakonitim, jer u postupku nije dokazano da na strani tužiteljice ili stradale civilne osobe postoje zapreke iz čl. 5. st. 1. t. 1. Zakona, a što je dužan dokazati tuženik koji tvrdi da takva zapreka postoji (čl. 20. i 25. Pravilnika).

14. U pogledu navoda tuženika kako mišljenje Povjerenstva od 27. ožujka 2023. predstavlja propisani dokaz kojim se na neosporan način utvrđuje postojanje zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona, sud upućuje na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj: Usž-3167/2024-2 od 26. veljače 2025., u kojem se navodi da je pogrešno pravno stajalište upravnih tijela da se samo mišljenje Povjerenstva uzima kao relevantan dokaz za utvrđivanje ispunjavanja pretpostavki propisanih za utvrđivanje statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu jer za rješavanje ove vrste predmeta nije propisana formalna dokazna maksima, primjerice utvrđivanjem činjenica isključivo na temelju mišljenja drugih tijela (točka 17. obrazloženja). Prema članku 25. stavku 3. Pravilnika službena osoba može zatražiti i druge dokaze, ukoliko dokazi propisani ovim Pravilnikom nisu dovoljni za rješavanje upravne stvari.

15. U upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu tužiteljici su povrijeđena i prava iz članaka 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21, dalje ZUP), jer je tužiteljica tek tijekom upravnog spora saznala razloge zbog kojih je njen zahtjev odbijen kako bi se o istima mogla očitovati odnosno učinkovito ih osporiti. Naime, u mišljenju Povjerenstva od 27. ožujka 2023. navodi se samo da je Povjerenstvo na sjednici održanoj 26. siječnja 2023. na temelju pribavljenih podataka dalo mišljenje da u pogledu podnositeljice zahtjeva i stradale civilne osobe postoji zapreka iz čl. 5. st. 1. t. 1. Zakona, bez navođenja o kojoj konkretnoj zapreci se radi i na temelju kojih podataka je ista utvrđena. To mišljenje tužiteljici nije dostavljeno, nego je dopisom prvostupanjskog tijela od 19. travnja 2023. tužiteljica obaviještena da je u spis pribavljeno mišljenje Povjerenstva koje je utvrdilo postojanje zapreke iz čl. 5. st. 1. t. 1. Zakona, slijedom čega zahtjev tužiteljice neće biti usvojen te se tužiteljica sukladno čl. 30. ZUP-a poziva u roku od 15 dana izjasniti o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari. Tužiteljica je dostavila očitovanje od 6. svibnja 2023., koje je prvostupanjsko tijelo dopisom od 16. svibnja 2023. zajedno sa spisom predmeta dostavilo Povjerenstvu na razmatranje. Povjerenstvo se očitovalo dopisom od 23. svibnja 2023. navodeći kako nije u obvezi očitovati se na navode stranke na okolnost postojanja zapreke niti ponovno razmatrati spis predmeta.

15.1. Dakle, tužiteljici je mogućnost očitovanja dana samo formalno, jer se o sadržaju navoda tužiteljice kojima ona osporava postojanje zapreke nisu očitovali ni Povjerenstvo ni prvostupanjsko tijelo niti tuženik. Stoga tužiteljica osnovano ističe da puko upućivanje na mišljenje Povjerenstva tuženika, bez konkretizacije razloga zbog kojih zahtjev nije usvojen, ne udovoljava standardima prava na obrazloženu odluku te prava na jednakost oružja odnosno mogućnosti dokazivanja relevantnih činjenica. Iz svega navedenog proizlazi zaključak da konkretni razlozi odbijanja predmetnog zahtjeva nisu bili poznati ne samo tužiteljici, nego ni prvostupanjskom tijelu koje je o njenom zahtjevu odlučilo, već su isti bili poznati samo Povjerenstvu tuženika, koje svoje mišljenje ne obrazlaže niti se očituje na navode i prigovore stranaka, a što je protivno temeljnim načelima upravnog postupka.

16. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim i prvostupanjskim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice, zbog čega je sud na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) poništio navedena rješenja te s obzirom na prirodu stvari predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, koje je sukladno čl. 151. ZUS-a vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

17. Sud je na temelju čl. 144. i čl. 147. st. 1. ZUS-a naložio tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 EUR, i to za sastav tužbe te zastupanje na raspravi 08.04.2025. i 09.09.2025. po 500 bodova, u skladu s Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. Tarife, koji trošak je sud ocijenio opravdanim i potrebnim za vođenje spora.

17.1. O zateznim kamatama na trošak spora, koje teku od dana donošenja odluke do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku, odlučeno je u skladu s člankom 144. stavkom 4. ZUS-a i člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

U Zagrebu 9. listopada 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točaka I., II. i III. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točke IV. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Klaudio Čurin, Ilica 29, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, [adresa] Zagreb, sa spisom

3. U spis