Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-471/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Matijeviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Grada Osijeka, Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642, zastupanog po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Osijeku, s umješačem na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-128/2023-32 od 10. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tuženika Grada Osijeka i umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-128/2023-32 od 10. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.
II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tuženika Grada Osijeka za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 450,66 eura i zahtjev umješača na strani tuženika Croatia osiguranja za naknadom troškova sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 69,08 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:
''I. Nalaže se tuženom Gradu Osijeku, Franje Kuhača 9, Osijek, OIB: 30050049642 isplatiti tužiteljici NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.191,28 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te iznos od 71,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. U preostalom dijelu zakonskih zateznih kamata na glavnicu, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici prouzročene parnične troškove u iznosu od
2.158,13 eur (slovima: dvijetisućestopedesetosameuratrinaestcenti), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude 10. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka odbija se kao neosnovan.''
2. Protiv dijela navedene presude pod točkama I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a tužitelju naloži plaćanje troškova postupka, podredno da se presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 450,66 eura.
3. Umješač na strani tuženika pobija presudu u dosuđujućem dijelu, dakle pod točkama I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga. Predlaže preinačiti presudu na način da se u cijelosti kao neosnovan odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 69,08 eura.
4. Žalba tuženika i žalba umješača na strani tuženika nisu osnovane.
5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda umješača na strani tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) , ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje upire umješač. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire umješač na strani tuženika
.
5.1. Na žalbene navode umješača na strani tuženika glede razloga o visini štete koju trpi tužiteljica valja reći da je sud prvog stupnja iznio razloge glede visine štete koja je nastala na automobilu štete i osnovano tužiteljici dosudio naknadu od 2.191,28 eura. Naime, tužiteljica je uz tužbu priložila ponudu tvrtke Tomić & Co na iznos od 1.375,00 eura koja se odnosi na poliranje cijelog vozila, no vještačenjem je utvrđeno da se šteta ne može otkloniti poliranjem, već lakiranjem vozila, koje je skuplja radna operacija i iznosi 2.191,28 eura. Slijedom toga osnovano je tužiteljici dosuđena naknada u utuženom iznosu.
6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji ističu žalitelji, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku.
7. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:
- da je tuženik kao naručitelj radova sa tvrtkom Sitolor d.o.o. Slavonski Brod kao izvođačem radova zaključio ugovor o izvođenju radova betonske rekonstrukcije pješačkog mosta preko rijeke Drave u Osijeku, kojim je, između ostalog, ugovoreno da za eventualne štete odgovara izvođač radova,
- da su radovi izvođeni 1. lipnja 2022., a neposredni izvođač radova bila tvrtka Sikol antikorozivna zaštita d.o.o. iz Siska,
- da je tužiteljica u vrijeme izvođenja radova bila vlasnica automobila registracijske oznake [registarska oznaka], koji je bio parkiran na parkiralištu na adresi u [adresa], u blizini pješačkog mosta,
- da je prilikom bojanja mosta došlo do oštećenja automobila tužiteljice, na način da su na isti pale kapljice boje i antikorozivne zaštite u vidu bijelih točkica,
- da je vještačenjem utvrđeno da je tehnički moguće i vrlo vjerojatno da su prilikom bojanja mosta kapljice boje i antikorozivne zaštite bile strujanjem zraka odnesene na vozilo tužiteljice,
- da je vještačenjem utvrđeno da su po cijeloj karoseriji vozila tužiteljice vidljivi intenzivni sitni tragovi bjelkaste boje, koji se prostiru po svim vanjskim površinama vozila,
- da su na vozilu mjestimično vidljivi tragovi neuspješnog pokušaja poliranja,
- da je zbog rasprostranjenosti i intenziteta tragova, kontrasta boja tragova u odnosu na crnu boju vozila, te starost i stanje laka vozila, tragove bjelkaste boje moguće ukloniti samo brušenjem laka i ponovnim lakiranjem vozila, a s obzirom da je oštećeno više od 70% površine vozila potrebno je izvršiti lakiranje cijelog vozila,
- da je na vozilu tužiteljice nastala šteta u iznosu od 2.191,28 eura,
- da se priložena ponuda tvrtke Tomić & Co odnosi na poliranje cijelog vozila, a ne na lakiranje, što je skuplja radna operacija,
- da je ponudu za popravak vozila tužiteljica platila 71,50 eura 14. rujna 2023.,
- da je 2./3. lipnja 2022. prilikom bojanja pješačkog mosta osim vozila tužiteljice došlo do oštećenja još 11 vozila na adresi [adresa].
8. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tuženika i umješača na strani tuženika koji svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavljaju ocjeni prvostupanjskog suda, međutim bezuspješno. Naime, prvostupanjski sud odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva temelji na iskazu svjedoka UŠ i GŠ, iskazu tužiteljice te nalazu i mišljenju, a i iskazu vještaka Držena Jeđuda. Kako ni jedna od stranaka nije prigovorila iskazima svjedoka i tužiteljice, a ni nalazu i mišljenju vještaka nakon što je vještak saslušan na glavnoj raspravi, osnovano je sud prvog stupnja te izvedene dokaze ocijenio vjerodostojnima i na tim izvedenim dokazima temeljio odluku. Prema tome, neosnovani su žalbeni navodi da tužiteljica nije dokazala uzročnu vezu između radova koje je tuženik naručio (koji su i izvođeni) i štete.
9. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u čl. 1045., čl. 1046. i 1108. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO). Naime, odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je prema čl. 1046. ZOO šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema čl. 1108. ZOO naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova.
10. Žalitelji, prema tome, neosnovano ističu žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
10.1. Neosnovano umješač na strani tuženika osporava tužiteljici pravo na naknadu iznosa plaćenog za izradu ponude. Radi se o trošku koji je tužiteljica imala radi utvrđenja mogućnosti otklanjanja štete pa joj je tuženik iste dužan naknaditi.
11. Svi drugi žalbeni navodi tuženika i umješača na strani tuženika nisu od odlučnog značaja pa nisu ni posebno cijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).
12. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužiteljica u postupku nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svojeg zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je osnovano na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužiteljici naknadi sve troškove izazvane vođenjem parnice.
13. Zbog svega navedenog je valjalo kao neosnovane odbiti žalbu tuženika i umješača na strani tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.
14. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjska presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen, jer su njihove žalbe odbijene.
15. U nepobijanom dijelu pod točkama II. i IV. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 9. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat
