Poslovni broj: Pn-8/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku – Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: ER (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vedrana Belin, odvjetnica u Dubrovniku, Sv. križa 3, protiv tuženog: ŽR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ines Žanetić, odvjetnica u Blatu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključena 25. kolovoza 2025. u prisutnosti Marije Šeparović, odvjetnice u Blatu, kao zamjenice punomoćnice tužitelja, i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude 9. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I.

Nalaže se tuženiku, isplatiti tužitelju, novčani iznos od 4.503,22 eur na ime nastale neimovinske štete, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.

Dužan je tuženik, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, s pripadajućom zateznom kamatom, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 2.400,00 eur (dvije tisuće i četiristo eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbu koja je u ovom sudu zaprimljena 10. ožujka 2023. navodi se da je 11. ožujka 2020. u oko 13:00 sati, na Korčuli, u mjestu [adresa], u blizini kućnog broja 1119, na predjelu Ekonomija, dok se nalazio na svome bageru, bez ikakvog povoda tužitelja napao tuženik na način da je udario sjekirom u prednje vjetrobransko staklo bagera tužitelja u kojem se on nalazio, potom da je istom tom sjekirom ukupne dužine cca 60 cm udario tužitelja u desnu nogu i desno koljeno, te nastavio udarati po bageru, vikati i prijetiti tužitelju, a kojom prilikom je tužitelju nanio ozljedu porezotinu desne potkoljenice i bolni podljev na desnoj nozi, nakon čega je tužitelj zatražio hitnu medicinsku pomoć, a ozljeda duljine cca 3 cm mu je sanirana sa 4 kirurška šava. Zadobivene ozljede da su pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji koja se dostavlja uz ovu tužbu. Zbog zadobivenih ozljeda, tužitelj je liječen u Općoj bolnici Dubrovnik, te Domu Zdravlja Korčula, te kod privatnih liječnika, a nakon što je otpušten kući, bila mu je potrebna tuđa briga i skrb obitelji, najmanje 10 dana. Uslijed zadobivene ozljede tužitelj je trpio tjelesne bolove (jakog intenziteta, srednjeg intenziteta, manjeg intenziteta kao i povremene bolove manjeg intenziteta) i strah (primarni strah, sekundarni strah jakog, srednjeg i manjeg intenziteta, kao i kasni strah). Tužitelj, a zbog potreba imobilizacije i mirovanja nije mogao obavljati sve privatne poslove koje uobičajeno obavlja samostalno (samostalno oblačenje i obuvanje, zatim održavanje osobne higijene, obavljanje kućanskih poslova, odlaženje u nabavu, odlaženje na medicinske pretrage i kontrole i sl.) pa mu je stoga trebala i pomoć druge osobe u obavljanju tih poslova, a koju pomoć su mu pružali članovi obitelji. Nadalje, po odgovarajućoj medicinskoj dokumentaciji te općepoznatim i općeprihvatljivim činjenicama, da tužitelj osnovano potražuje naknadu štete radi povrede prava osobnosti i predlaže da se utvrdi pravična naknada na način kako slijedi;

- za tjelesne bolove – tužitelj je nakon nezgode trpio fizičke bolove jakog intenziteta 7 dana, bolove srednjeg intenziteta daljnjih 7 dana, te bolove slabijeg intenziteta narednih 10 dana, - za pretrpljeni strah – obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, odnosno nastanka ozljede, tužitelj potražuje i pravičnu naknadu za intenzivan strah koji je trajao koliko i ozljeđivanje, te dugotrajan strah od ponavljanja ovakvih sličnih događaja, kao i strah odnosno zabrinutost od ishoda liječenja ili eventualnih komplikacija koje bi nastale kao posljedica ozljeđivanja i liječenja ozljede, - za naruženost, tužitelj potražuje pravičnu naknadu i po osnovi trajne naruženosti jer mu je uslijed ozljede zaostao trajni ožiljak te kvrga na lijevoj nozi/koljenu, a koji su jasno vidljivi svima i ne mogu se sakriti, a uslijed čega tužitelj trpi duševnu bol, - za tuđu pomoć i njegu - zbog potreba imobilizacije i mirovanja tužitelj nije mogao obavljati sve privatne poslove koje uobičajeno obavlja samostalno (samostalno oblačenje i obuvanje, zatim održavanje osobne higijene, obavljanje kućanskih poslova, odlaženje u nabavu, odlaženje na medicinske pretrage i kontrole i sl.) najmanje 7 dana, pa mu je stoga trebala i pomoć druge osobe u obavljanju tih poslova, a koju pomoć su mu pružali članovi obitelji, pa potražuje pravičnu naknadu za tuđu pomoć i njegu. Obzirom da tužitelj, u trenutku podnošenja tužbe ne raspolaže točnim podacima temeljem kojih bi bilo moguće utvrditi visinu nastale štete čiju isplatu zahtijeva ovom tužbom, isti objektivno nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev za isplatu u smislu njegove visine. Stoga se – pozivom na odredbu iz čl. 186. b. st. 3. ZPP-a, predlaže sudu provesti vještačenje na okolnosti visine nastale štete, saslušati tužitelja na gornje okolnosti, a nakon čega će tužitelj točno odrediti visinu tužbenog zahtjeva i tijek i visinu pripadajuće zakonske zatezne kamate. Tužitelj da može samo pretpostaviti da je riječ o šteti u iznosu ne manjem od 4.000,00 eura, pa je u tom smislu i naznačena možebitna vrijednost predmeta spora.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 31. srpnja 2023. tuženik ističe kako poriče tužiteljeve navode, u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i po osnovu i visini. Prije svega se navodi kako je tužitelj podnio predmetnu tužbu na temelju odredbe članka 186. b st. 3. Zakona o parničnom postupku i to na način da nije uopće odredio visinu tužbenog zahtjeva t. j. nije postavio određeni tužbeni zahtjev.

Odredbom članka 186. b st. 3. Zakona o parničnom postupku propisano je doslovce: “U sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.” Tuženik ne raspolaže bilo kakvim podacima, koji bi tužitelju bili potrebni za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, štoviše, tužitelj to i ne tvrdi, niti traži od suda da rješenjem naloži tuženiku dostavljanje tih podataka. Također, tužitelj i ne tvrdi da mu tuženik ne želi, ili izbjegava dati bilo kakve podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. S tim u vezi, tužitelj kao dokaz dostavlja medicinsku dokumentaciju (u prilogu tužbe) te navodi da će sam do zaključenja prethodnog postupka dostaviti medicinsku dokumentaciju. Slijedom navedenog, očigledno je da tužitelj raspolaže svim podacima potrebnim za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva (ili je sam mogao doći do istih prije podnošenja predmetne tužbe), kao i da dolazak do tih podataka u ničemu ne ovisi o volji tuženika. Po pitanju merituma spora tuženik poriče da bi nanio tužitelju bilo kakvu tjelesnu ozljedu navedenu u predmetnoj tužbi. K tome da su se u pogledu predmetnog događaja od 11. ožujka 2020. vodila tri kaznena postupka pred Općinskim sudom u Dubrovniku i to: - poslovni broj: K-177/2020, radi kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. st. 1. Kaznenog zakona, u kaznenoj stvari privatnog tužitelja ER (ovdje tužitelja) i okrivljenika ŽR (ovdje tuženika), a koji postupak je pravomoćno okončan rješenjem o odbačaju privatne tužbe od 06. srpnja 2022. g. i to radi povlačenja tužbe od strane tužitelja ER; - poslovni broj: K-258/2020, radi kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. st. 1. Kaznenog zakona, u kaznenoj stvari optuženika ŽR (ovdje tuženika), a koji postupak je pravomoćno okončan presudom (kojom se optužba odbija) od 2. ožujka 2021. g. i to iz razloga odustanka oštećenika ER (ovdje tužitelja) od prijedloga za kazneni progon protiv optuženika ŽR; - poslovni broj: K- 232/2020, radi dva kaznena djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. st. 1. Kaznenog zakona, u kaznenoj stvari optuženika ČR (tužiteljev sin), a koji postupak je okončan rješenjem (o obustavi kaznenog postupka) od 5. srpnja 2022. g. i to iz razloga odustanka oštećenika ŽR (ovdje tuženika) i oštećenika JR (tuženikovog oca) od prijedloga za kazneni progon protiv optuženika ČR. Svi prethodno navedeni kazneni postupci su pravomoćno okončani na prethodno opisani način i to iz jednog jedinog razloga, a taj je da su se tužitelj i tuženik dana 02. ožujka 2021. g. (prije rasprave zakazane tog dana u predmetu tog suda, poslovni broj: K-258/2020 ) međusobno sporazumjeli/nagodili da će postupiti na prethodno navedeni način (odustati od svih postupaka) i time okončati sve međusobne sporove te da nemaju bilo kakvih daljnjih međusobnih potraživanja jedan spram drugog po bilo kojem osnovu, kao da ih nemaju ni tuženik ni JR (tuženikov otac) spram ČR (tužiteljevog sina). Upravo iz navedenih razloga, kao i da neimovinske štete nije ni bilo, tužitelj je povukao privatnu tužbu u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: K-177/2020. Međutim, podnošenjem predmetne tužbe dvije godine nakon postizanja navedenog sporazuma/nagodbe, tužitelj očigledno postupa protivno tom sporazumu/nagodbi, a što samo ukazuje da mu nije ništa za vjerovati. Nadalje, nakon 02. ožujka 2021. kao dana postizanja navedenog sporazuma/nagodbe između tužitelja i tuženika, tužitelj se ni na koji način nije obratio tuženiku vezano za predmet ovog spora. Međutim i da ne bi bilo zabune, sve i da se tužitelj obratio tuženiku, a nije ovaj bi bilo kakav prijedlog za isplatom odbio, to iz razloga što su sve međusobne sporove sporazumno/nagodbom riješili na dan 02. ožujka 2021., kao i iz razloga što mu nije nanio bilo kakvu tjelesnu ozljedu navedenu u predmetnoj tužbi.

3. Tijekom prethodnog postupka stranke su ustrajale u svojim navodima time što je tužitelj postupajući po raspravnom rješenju na zapisniku s ročišta održanog 8. siječnja 2024. podneskom od 17. siječnja 2024. specificirao potraživanje naknade štete na ime koje je utužio iznos od ukupno 4.503,22 eur s osnova povrede prava osobnosti (neimovinska šteta). Tuženik je ustrajao u prigovoru promašene pasivne legitimacije navodeći da se tužitelj očito sam ozlijedio, a da je kojim slučajem, kako se to upire u tužbi, ozljeda nanesena od strane tuženika da je riječ o toliko maloj i zanemarivoj ozljedi da bi itko zbog ozljede takve vrste potraživao iznos od čak 4.503,22 eur.

4. U postupku je proveden dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, saslušanjem svjedoka dr. BR, RR, E, MR, JR, dr. KR te uvidom u priložene spise Općinskog suda u Dubrovniku PpJ-112/2020, K-258/2020, K-177/2020. Prema ocjeni ovog suda iz tako provedenih dokaza ne proizlazi osnova tužbenog traženja tužitelja pa je sud odbio daljnje dokazne prijedloge, prije svega provedbu dokaza medicinskim vještačenje na okolnost visine potraživanja tužitelja.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, dalje: ZPP), ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja – fizičkog napada tuženika. Postojanje tuženikove odštetne odgovornosti tužitelj temelji na članku 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) i to za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na temelju članka 19. stavak 1. i 2. u svezi članka 1100. ZOO-a, te za naknadu imovinske štete zbog tjelesne ozljede (za tuđu pomoć i njegu) na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a. Konkretno, tužitelj traži naknadu štete od tuženika zbog ozljede potkoljenice koju je navodno pretrpio tijekom međusobnog incidenta iz štetnog događaja 11. ožujka 2020., kada su se stranke, uslijed poremećenih odnosa zbog neriješenim imovinskopravnih zahtjeva sukobili.

7. U postupku nije sporno da je tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu –posjekotinu desnog koljena. Sporan je mehanizam nastanka tjelesne ozljede tužitelja odnosno da li je ozljeda nastala na način kao što tvrdi tužitelj – udarcem sjekirom od strane samog tuženika.

8. Analizom sadržaja spisu priložene materijalne dokumentacije u postupku je utvrđeno sljedeće činjenično stanje:

- da je, kako to proizlazi iz Dokumentacijskog lista pregleda u ambulanti izdanog od ZZHM Dubrovačko-neretvanska županija na dan 11. ožujka 2020. u 13:24 izvršen upis po dolasku ovdje tužitelja kao pacijenta nakon čega je upisana Dijagnoza S80 Površinska ozljeda potkoljenice uz naznaku da je riječ o prvom pregledu pacijenta kao i da je posjekotina desnog koljena učinjena pri napadu sjekirom od susjeda (ovo očito po izjavi samo tužitelja kao tada na hitnom prijemu zaprimljenog pacijenta).

- da je u naprijed iznesenom Nalazu navedeno kako je pacijent, tj. sada tužitelj dobrog općeg stanja, uredan za zadržavanje u policijskoj postaji time da je rana urednog izgleda, duljine 3cm, ne krvari.

- da je Liječničkom potvrdom izdanom od Ordinacije opće medicine Dr. Marina Hajdić na dan 6. travnja 2020. potvrđeno kako je pacijent, sada tužitelj, liječen u navedenoj ambulanti u periodu od 11. ožujka 2020. do 23. ožujka 2020. radi razderotine na prednjem dijelu koljenog zgloba nanesene od strane druge osobe oštrim predmetom (sjekirom).

- da iz nalaza Protokol broj: 2020/001864 izdanog u OB Dubrovnik 29. svibnja 2020. proizlazi kako je pacijent, ovdje tužitelj zadobio ozljede sjekirom prije dva mjeseca, vidljiv stari poprečni uredno zarasli ožiljka infrapatelatno, desno znaci nestabilnosti koljena uz tegobe kroz noć s pozicioniranjem koljena radi čega je tužitelj upućen na MRI D koljena i vježbe uz fizioterapeuta.

- da je, kako to proizlazi iz priloženog prekršajnog spisa, MUP, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Policijska postaja Korčula pod br. 511-03-10/05-5-32- 1/2020 od 12. ožujka 2020. podnijela optužni prijedlog protiv ovdje parničnih stranaka i ČR, sina tužitelja, kao okrivljenika zbog počinjenja prekršaja iz čl. 13 st. 1 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

- da je u navedenom optužnom prijedlogu, u činjeničnom opisu radnje prekršaja i poduzetim mjerama konstatirano: "utvrđeno je da je 11.03.2020. g. oko 13,00 sati, u blizini adrese [adresa]…zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa između istih došlo do verbalnog sukoba između ER (1962) i ŽR (1986) koji su se vičući međusobno vrijeđali i psovali jedan na drugoga, nakon čega je ŽR uzeo sjekiru te je sa istom udario u prednje vjetrobransko staklo radnog stroja u kojem se je nalazio ERkojom prilikom je razbio staklo te je sjekira navedenom trenutku završila na desnoj potkoljenici ER. Čuvši buku, vikanje i lom stakla sa druge strane kuće se je prema istima uputio ČR (1987) sin ER te vidjevši što se događa vičući je počeo vrijeđati ŽR nakon čega je uzeo kamen te ga je bacio prema ŽR kojom prilikom je kamen završio u zadnjem vjetrobranskom staklu OA [registarska oznaka] (Audi) vlasništvo ŽR koje se je raspalo uslijed udarca."

- da je u navedenom optužnom prijedlogu konstatirano i kako je protiv okrivljenih u vezi s istim događajem podnesena kaznena prijava 11. ožujka 2020. zbog oštećenja radnog stroja, oštećenja vozila OA [registarska oznaka] i vozila [registarska oznaka] (Golf IV), isto tako da je tjelesna ozljeda evidentirana kao kazneno djelo po privatnoj tužbi (počinitelj ŽR).

- da je po ispravku optužnog prijedloga prekršajni sud proveo postupak koji je okončan presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. Pp J-112/2020 od 20. svibnja 2021. kojom su ovdje tuženik i ČR, sin tužitelja, proglašeni krivim zbog narušavanja javnog reda i mira uslijed incidenta 11. ožujka 2020., dok je ovdje tužitelj kao tamo okrivljenik oslobođen optužbe.

- da je, kako to proizlazi iz spisa Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. K- 258/2020, vođen kazneni postupak protiv ovdje tuženika kao okrivljenika zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1 KZ-a zbog oštećenja tuđe stvari (konkretno radnog stroja-bagera u vlasništvu ovdje tužitelja ER koji kazneni postupak je pravomoćno okončan presudom od 2. ožujka 2021. kojom je odbijena optužba, a to uslijed izjave ovdje tužitelja kao tamo oštećenog da ne postavlja imovinskopravni zahtjev i ne ustraje u kaznenom progonu

- da spisu Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. K-258/2020 prileži preslika spisa Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku Broj: KP-DO-219/20 u kaznenom postupku protiv ovdje tuženika ŽR pokrenutom povodom kaznene prijave od strane odvjetnice Vedrane Belin kao punomoćnice oštećenika ER za kazneno djelo iz čl 118. st. 1 u vezi s čl. 34 KZ-a (zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju)

- da je u navedenom postupku od strane Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku zatraženo od PP Korčula izvršiti preostala kriminalistička istraživanja i obaviti obavijesne razgovore, među ostalima, i sada s parničnim strankama.

-da je po provedenom postupku rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku broj: KP-DO-219/2020 od 14. svibnja 2020. temeljem čl. 206. st. 5 u vezi sa st. 1 i 4 Zakona o kaznenom postupku odbačena kaznena prijava protiv ŽR (sada tuženika) zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1 u vezi sa čl. 34 Kaznenog zakona uz obrazloženje kako nema osnovane sumnje da su se radnjama ŽR ostvarila obilježja kaznenog djela jer cit: "..okrivljeni ŽR u svojoj obrani ne negira da je udario sjekiricom koju je imao u ruci po radnom stroju u kojem se nalazio ER, a od čega je puklo vjetrobransko staklo na tom radnom stroju, navodeći kako je njegova namjera bila samo zaustaviti radove koje je ER krenuo izvoditi te kako i sam oštećenik navodi da je ŽR sjekirom udario po bageru od čega se vjetrobransko staklo rasulo po njemu, a nakon čega je nastavio udarati po bageru, to uzevši u obzir navedeno ne proizlazi osnovana sumnja da bi ŽR pokušao teško tjelesno ozlijediti ER budući bi tada zasigurno njega pokušao udariti.."

- da u spisu KP-DO-219/20 prileži zapisnik o očevidu sačinjen od MUP, PU Dubrovačko-neretvanska, Policijska postaja Korčula Broj: 511-03-10/02-KU/13 i KU/14-20 sačinjen 11. ožujka 2020. (list 21-23 spisa) na licu mjesta-asfaltiranom putu između kućnog broja 1109 i 1119 (prema utvrđenjima u postupku kuće parničnih stranaka), a koji očevid je započeo u 13:40 i završio u 14:40 povodom dojave DR zbog osnova sumnje da je počinjeno kazneno djelo oštećenja tuđe stvari (na licu mjesta bager tužitelja i osobni automobili obitelji parničnih stranaka).

- da u zapisniku koji je naveden u prethodnoj stavci nije konstatirao niti jedno nanošenje tjelesne ozljede

- da je 11. ožujka 2020. ovdje tužitelj u prostorijama PP Korčula podnio kaznenu prijavu protiv ovdje tuženika zbog toga što ga je tuženik navedenog dana uzeo sjekiru, prišao bageru, počeo lupati po njemu kojom prilikom je polomio vjetrobransko staklo na bageru i jedno manje bočno staklo, zakvačio ga sjekirom po desnom koljenu te mu nanio ozljede u vidu posjekotine koje su okvalificirane u DZ kao lakše tjelesne ozljede.

- da je prilikom uzimanja iskaza ovdje tužitelj kao svjedoka na dan 7. svibnja 2020. u prostorijama PP Korčula kritičnu zgodu opisao cit: "…kada je to ŽR vidio…uzeo sjekiru i trčećim korakom dotrčao do bagera za čijim sam se upravljačem nalazio te zamahnuo sjekirom i udario u prednje veliko vjetrobransko staklo u visini mog desnog koljena koje se rasulo po meni te nastavio udarati međutim sada se od šoka ne mogu sjetiti koliko puta, ali sa sigurnošću mogu tvrditi da je bilo više udaraca jer je od tih udaraca puklo i manje staklo" (op. ne opisujući dakle trenutak eventualnog nanošenja ozljede"…"Kada sam izišao iz bagera moj sin ČR primijetio je da krvarim iz desnog koljena što je posljedica Goranovog udarca sjekirom."

- da je 9. lipnja 2020. ovdje tužitelj kao privatni tužitelj podnio privatnu tužbu protiv ovdje tuženika kao okrivljenika radi kaznenog djela iz čl. 117. st. 1 KZ-a zbog nanošenja tjelesne ozljede porezotine desne potkoljenice i bolnog podlijeva na desnoj nozi

- da je po privatnoj tužbi navedenoj u prethodnoj stavci pokrenut kazneni postupak u Općinskom sudu u Dubrovniku pod posl.br. K-177/2020 koji postupak je okončan rješenjem od 6. srpnja 2022. kojim je odbačena privatna tužba iz razloga što je privatni tužitelj podneskom od 4. srpnja 2022. u cijelosti povukao privatnu tužbu.

9. U konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva naknadu neimovinske štete od tuženika na temelju građansko-pravne odgovornosti, pa odluka o tužbenom zahtjevu tužitelja ne ovisi o tome je li tuženik počinio kazneno djelo. Pri tome je u ovom postupku tužitelj dužan dokazati postojanje pretpostavki odgovornosti tuženika za naknadu štete u smislu odredaba odnosno dužan je dokazati da je tuženik počinio štetnu radnju i da je šteta koju tužitelj trpi u uzročnoj vezi sa štetnom radnjom tuženika, odnosno da je nastala kao posljedica štetne radnje. Za ocjenu odgovornosti tuženika nebitno je da li štetna radnja istovremeno predstavlja kazneno djelo jer se odgovornost tuženika za naknadu štete prosuđuje u skladu s odredbama ZOO-a. Pored toga, u parničnom postupku sud je u smislu odredbe čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP), u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda, kojom se optuženik oglašava krivim, dok oslobađajuća presuda u kaznenom postupku nije zapreka parničnom sudu da ocjenjuje građansko pravnu odgovornost počinitelja za naknadu štete.

10. Radi utvrđenja okolnosti nastanka štetnog događaja, odnosno nanošenja tjelesne ozljede sud je saslušao predložene svjedoke i parnične stranke. Tako svjedokinja dr. BR po čitanju od strane suda liječničke potvrde koja prileži spisu (od strane suda se konstatira je svjedokinji pročitan potvrde na listu 6 spisa) navodi da je tužitelj pacijent liječničke ordinacije u kojoj radi pa se sjeća da je uslijed nekog sukoba zadobio određene ozljede kao i da mu je prva pomoć pružena na hitnom prijemu u Domu zdravlja ovdje u Korčuli. Nakon toga da je ER u njenu ordinaciju dolazio na daljnju obradu. Koliko se sjeća bila je riječ o razderotini koljena, ali imenovanog nije bilo potrebno upućivati na daljnje obrade, liječen je njenoj mojoj ordinaciji opće medicine. Po potonje navedenim podrazumijeva previjanje i ostali redovni postupak kod takvih vrsta ozljede. Tako je to liječene završilo u njenoj ordinaciji, a koliko se sjeća tužitelja nije upućivala ni na kakve specijalističke pretrage. Ne sjeća se ni čime je nanesena konkretna ozljeda jer je u konkretnom slučaju to bila stvar službe hitne pomoći koja je u ovom konkretnom slučaju prva zaprimila tužitelja kao pacijenta i kao takva bila dužna napraviti prijavu nadležnoj PP u situaciji kad se utvrdi da je do ozljede došlo uslijed nasilja. Iskaz svjedoka dr KR je u ovoj pravnoj stvari neodlučan jer je imenovani naveo da se obzirom na protek vremena i broj pacijenata koje dnevno pregleda u Općoj bolnici u Dubrovniku ne sjeća tužitelja niti mu je bilo što poznato po pitanju liječenja tužitelja. Iz iskaza svjedokinje RR, supruge tužitelja, proizlazi da je kritične zgode bila prisutna na licu mjesta pa tako navodi u jednom momentu vidjela tuženika ŽR da sjekirom trči prema bageru kojim je upravljao tužitelj nakon čega je tuženik ŽR počeo mahnito lupati po staklu. U tom momentu da se nalazila na udaljenosti 0,5-1 metar. Sjeća se da se staklo od bagera zasulo, susjedi su izišli vani. Na upit suda da li joj je poznato kako je došlo do ozljeđivanja tužitelja tvrdi da se staklo prvo zasulo nakon čega je tuženik ŽR sa sjekirom udario tužitelja u nogu. Sjeća se i da je tužitelj tom prilikom nosio termo hlače, a po izlasku iz bagera izjavio je kako ga strašno boli noga. Potom su na lice mjesta pristigli službenici nadležne PP koji su odvezli tužitelja na hitni prijem gdje su liječnici obavili šivanje noge. Svjedok ČR, sin tužitelja, u svom iskazu navodi kako je bio očevidac kritične zgode jer je bio u neposrednoj blizini mada nije vidio udarac kojeg je zadobio tužitelj. Naime, da se u tom trenutku zajedno sa svojim bratom TR nalazio na udaljenosti na nekih od dvadesetak metara od bagera kojim je upravljao tužitelj. U jednom momentu je čuo udarac i staklo koje je puklo. Potom sam se približio i vidio tužitelja koji je izišao iz bagera s krvavom nogom. U predjelu koljena tužitelja da bila uočljiva razderotina nakon čega je postavio tužitelja da sjedne. Po dolasku službenika PP da su isti tužitelja prevezli na hitni prijem u DZ Korčua. Svjedok pak TR, drugi sin tužitelja, u svom iskazu tvrdi kako je baš vidio kada je tuženik sjekirom udario tužitelja u koljeno u kojem momentu se nalazio niti 10m2 udaljenosti. Svjedokinja MR, majka tuženika, kritične zgode je izišla iz svoje kuće kada je začula galamu, vrijeđanje, lupanje u automobile. Međutim, tvrdi da joj nije poznato da li je tog dana netko ozlijeđen niti je nešto tako vidjela, a njen sin. tj tuženik tvrdi da nije nikoga udario. Svjedok JR, otac tuženika, u svom iskazu prije svega navodi da nitko niti od strane njegove familije niti od strane familije tužitelja nije bio prisutan kada je tužitelj nasrnuo bagerom na tuženika niti kada je tuženik sjekirom udario bager. Svi oni ostali da su izišli tek kada smo čuli udarac. Na izričiti upit suda da li je tom prilikom došlo do ozljeđivanja i na koji način tvrdi kako posjeduje snimku iz koje je vidljivo da tužitelj skače na jednu nogu, isto tako tvrdi da je tužitelj radio cijelo jutro bagerom pa nitko ne može znati u kojem je momentu ozlijeđen, a na daljnji upit tko je tužitelju nanio ozljede tvrdim da to ne može znati nitko jer tu do momenta kada je došlo do svađe između sviju nitko i nije bio prisutan osim parničnih stranaka.

11. Saslušan kao parnična stranka tužitelj u svom iskazu navodi da je kritične zgode bagerom pošao svoje zemljište nakon čega je došao tuženik, naletio na bager i počeo tući sa sjekirom. Riječ je o sjekiri dimenzija cca 40 cm zajedno s ručkom i drškom. U momentu kada je tuženik naletio sa sjekirom da se nalazio u svom bageru, riječ je o malom bageru u kojem stane jedan čovjek. Na upit suda da detaljno opiše dinamiku udaraca od strane tuženika tvrdi da je tuženik prvo počeo tući po bageru, konkretno po cijevima od bagera, s prednje pa i s bočne strane. Uslijed takvih udaraca staklo bagera se rasulo u milijun komadića radi čega je nemoguće i nelogično da je predmetna ozljeda nastala od razderotine stakla. Vjerojatno kako je tuženik udarao da je sjekira posjekla njega tužitelja.

12. Tuženik u svom iskazu navodi da je dana koji se navodi u tužbi tužitelj bagerom zašao na njegovo zemljište radi čega ga je krenuo zaustaviti na način da je tom momentu uhvatio sjekiricu i samo jedan put udario u staklo bagera. Tom prilikom da je udario u prednje staklo bagera nakon čega se staklo rasulo u milijardu komadića. Na izričit upit suda što se pak desilo s bagerom i u kakvom je stanju bio tužitelj nakon što je sjekirom udario u staklo bagera tuženik tvrdi da se bager zaustavio, tužitelj je izišao kao da mu nije ništa, a naredne dane da je tužitelja viđao oko kuće mada tužitelj tvrdi da je bio na nekim terapijama u Dubrovniku. Na upit suda je li tužitelj uslijed udarca sjekirom kako je opisao u svom iskazu, zadobio neke ozljede tuženik je izričit u kazivanju da nije vidio ništa, nikakvu ozljedu ili tragove krvi, a tek u prostorijama PP da je primijetio kako tužitelj šepa. Na izričit upit suda da je sam dana koji se navodi u tužbi na bilo koji način udario tužitelja tuženik tvrdi da nije, a navedenog dana je tužitelj cijeli dan radio bagerom iza svoje kuće pa svakako postoji mogućnost da se negdje ozlijedio.

13. Za navesti je da po traženju ovog suda spisu nije priložen spis Općinskog suda u Dubrovniku K-232/2020 jer se nalazi na rješavanju u drugostupanjskom postupku. Međutim, sud nije ni smatrao u daljnjem tijelu postupka pribavljati navedeni spis jer je predmetom istog bilo postupanje povodom prijavljenog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, a predmetom ovog postupka jest naknada štete zbog nanošenja tjelesne ozljede.

14. Zahtjev za naknadu štete u ovoj pravnoj stvari prosuđuje se po kriteriju presumirane krivnje iz članka 1045. stavak 1. ZOO-a kojim je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Da bi postojala odštetna odgovornost tuženika nužno je da se ispune sve pretpostavke odštetne odgovornosti i to: šteta, štetna radnja, protupravnost i uzročna veza između štete i štetne radnje. Sukladno istaknutim odredbama, tužitelj, da bi uspio u sporu, treba dokazati (prema članku 7. stavak 1. i članku 219. stavak 1. ZPP-a), prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) da je na strani tuženika postojala štetna radnja koja bi bila protupravna (nezakonita ili nepravilna) i u adekvatnoj uzročnoj vezi utuženom štetom (sve obzirom da u izostanku te radnje i uzročne veze ne bi postojala ni pretpostavka odštetne odgovornosti tuženika).

15. Konkretno, tužitelj je trebao dokazati da ga je tuženik udario i da u uzročnoj vezi s takvim njegovim postupkom trpi utuženu štetu. To znači da je tužitelj dužan iznijeti dokaze kako bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi štetnu radnju tuženika, a u suprotnom se tužitelj izlaže riziku da tu činjenicu neće moći dokazati i što je trebao uzeti u obzir prilikom podnošenja tužbe.

16. Prema ocjeni ovog suda tužitelj takvo protupravno postupanje tuženika i tu uzročnu vezu nije dokazao, jer na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću nije utvrđeno da je tuženik sjekirom fizički udario tužitelja, pa sud na temelju članka 221.a ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključuje da nije dokazana odštetna odgovornost tuženika. Posebno se ističe da je podnošenjem tužbe tužitelj u obvezi dokazati sve pretpostavke odštetne odgovornosti i time preuzima rizik da te pretpostavke i pravno odlučne činjenice neće moći dokazati. Uzevši u obzir činjenicu da se u zapisniku o očevidu koji je kritične zgode sačinjen na licu mjesta nigdje ne navodi da je tuženik udario sjekirom tužitelja uslijed čega je došlo do tjelesne ozljede; obrazloženje pod st. 5 3. str. Rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku Broj: KP-DO-219/2020 od 14. svibnja 2020., izjavu ovdje tužitelja u tom postupku iz kojeg proizlazi da mu je nanesenu ozljedu- krvarenje iz desnog koljena kad je izišao iz bagera primijetio tek sin ČR što bi upućivalo na zaključak da tužitelj ozljedu nije ni fizički osjetio pa i ne zna u kojem momentu je došlo do ozljeđivanja, sud nalazi da tužitelj nije dokazao uzročnu posljedičnu vezu u konkretnom slučaju. Da je tom tako može se zaključiti i iz iskaza tužitelja saslušanog u svojstvu parnične stranke gdje tvrdi "vjerojatno kako je tuženik udarao ta je sjekira mene posjekla" što opet upućuje na zaključak da ni sam tužitelj nije siguran kako i na koji način je zadobio navedenu ozljedu. Istina, iz iskaza svjedokinje RR proizlazilo bi da je tuženik tužitelja baš udario sjekirom, a takva činjenica proizlazila bi i iz iskaza svjedoka TR. Međutim, sud iskazu potonje saslušanog svjedoka nije poklonio vjeru jer iz njegova iskaza u prekršajnom postupku (list 30 spisa Pp-J-112/2020) proizlazi da je došavši do pozicije gdje je stajao bager vidio da otac krvari iz koljena i da su stakla na bageru razbijena što znači da nije bio neposredni očevidac eventualnog udarca zadanog tužitelju baš od strane tuženika. K tome potonje imenovani svjedoci su bliski članovi najuže obitelji tužitelja što dovodi u sumnju vjerodostojnost njihova iskaza. Ostale osobe koji su bili očevici ili u posrednoj vezi s kritičnom zgodom tužitelj nije predlagao kao svjedoke (primjerice policijske službenike), a na temelju iskaza kojih bi sud bio u stanju utvrditi odgovarajuće relevantne činjenice.

17. Kako, dakle, tužitelj nije dokazao protupravno postupanje tuženika, ovaj sud smatra da njegov zahtjev nije osnovan zbog čega je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev. Budući tužitelj nije dokazao osnov potraživanja naknade štete to sud nije dovodio u vezu dokaze na okolnosti visine štete niti je smatrao potrebnim odugovlačiti postupak provedbom medicinskog vještačenja.

18. Stoga je i presuđeno kao u izreci pod toč. I/.

19. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je sud obvezao tužitelja naknaditi tuženiku one troškove za koje je utvrđeno da su bili potrebni za vođenje parnice, a koji se sastoje od izdataka tuženika za zastupanje po punomoćnici odvjetnici i to za sastav odgovora na tužbu, pristup na pripremna ročišta održana8. siječnja 2024. i 4. ožujka 2024., pristup na ročišta glavne rasprave održana 18. lipnja 2024., 20. rujna 2024., 13. studenog 2024.17. siječnja 2025., 31. ožujka 2025. i 25. kolovoza 2025 te za sastav pisanog obrazloženog podneska od 1. ožujka 2024. i 27. siječnja 2025. po 100 bodova sve sukladno Tbr. 8. toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23).

U Korčuli, 9. listopada 2025.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).