REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžm-1/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom RT, zbog kaznenog djela iz članka 155. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnog RT, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 16. prosinca 2024. broj Km-32/2023-26, u sjednici održanoj 9. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnog RT kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 7. u vezi s člankom 11. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje: ZSM), zbog kaznenog djela bludnih radnji, iz članka 155. stavka 1. KZ/11. te kaznenog djela prijetnje, iz članka 139. stavka 2. KZ/11., maloljetnom RT je izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora.
1.1. Primjenom članka 89. stavka 1. ZSM, troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio maloljetni RT putem branitelja Saše Stipića, odvjetnika u Zagrebu, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijano rješenje preinačiti "sukladno žalbenim navodima", odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 3. ZSM., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba je neosnovana.
6. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.
6.1. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. ima u vidu, ali se iz sadržaja žalbe može razabrati kako upire na povredu iz članka 469. točke 4. ZKP/08.
6.1.1. Ističe se žalitelju kako se navodi pod točkom 1. obrazloženja pobijanog rješenja odnose na citiranje prijedloga državnog odvjetništva, a kod spomenutog teksta "članak 125. stavak 1. KZ/11.", pod točkom 2. obrazloženja, je očito da se radi o slučajnoj greški u pisanju jer se u ostatku obrazloženja ni u jednom dijelu ne spominje niti taj članak niti članak 152. KZ/11. Pri tomu je razvidno kako prvostupanjski sud ni u jednom dijelu ne navodi da bi se radilo o izbrisanom kaznenom djelu spolnog odnošaja bez pristanka, već dosljedno smatra kako je riječ o kaznenom djelu bludnih radnji iz članka 155. stavka 1. KZ/11. Točno je da su člankom 13. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, "Narodne novine" broj 126/19., naslov iznad članka 152. i članak 152. brisani, sukladno čemu je člankom 16. istog Zakona izmijenjen i tekst članka 155. KZ/11., pa je bilo pravilno djelo kvalificirati kao kazneno djelo bludnih radnji iz članka 155. stavka 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11. Međutim, napominje se žalitelju da je u tekst članka 153. stavka 1. KZ/11. u potpunosti prenesen tekst prijašnjeg kaznenog djela iz članka 152. stavka 1. KZ/11.
7. Suprotno žalbenom prigovoru, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.
7.1. Žalitelj neosnovano pobija pravilnost ocjene izvedenih dokaza, bez valjanih protuargumenata koji bi doveli u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda. Žalitelj tek paušalno ustraje u tvrdnjama o nelogičnosti i neistinitosti iskaza žrtve, maloljetnog TT, proizvoljno navodeći kako njegov iskaz nije potkrijepljen niti jednim drugim dokazom. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je iskaz oštećenog TT pravilno ocijenio vjerodostojnim. Oštećenik je bio jasan kad je iskazivao, dosljedno potvrđujući okolnosti odvijanja događaja, iz kojih proizlaze sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela koja je počinio maloljetnik. Oštećenik je opisao kako je pomogao maloljetniku da se smjesti u krevet nakon što se napio na proslavi stogodišnjice veslačkog kluba, a maloljetnik ga je uhvatio za ruku i stavio mu je na svoje spolovilo, te je oštećenik ruku povukao i odlučio otići, ali ga je tada maloljetnik počeo ispitivati za mobitel, za koji oštećenik nije znao gdje je, pa mu je maloljetnik rekao da će mu polomiti ruke ako ga ne nađu. Također je iskazao da je tada izašao, ali je maloljetnik skočio, uhvatio ga za vrat i bacio na pomoćni krevet, kojem su se od toga polomile podnice, te je skočio na njega i udarao ga šakama po glavi i leđima, a on se branio, rukama štiteći glavu od udaraca. U jednom trenutku ga je maloljetnik pustio te je oštećenik počeo okolo tražiti mobitel, a tada je maloljetnik ponovno "poludio", te ga je počeo udarati polomljenom krevetnom podnicom, ponavljajući da će ga polomiti ako mu ne da mobitel. Oštećenik je uspio nazvati klupskog trenera, kojem je maloljetnik inzistirao da mu se donese mobitel, a zatim se zaključao u sobu kada je maloljetnik izašao, te je nazvao oca kojem je rekao da je maloljetnik pijan, da ga tuče i da zove policiju.
7.1.1. U ovom dijelu je iskaz oštećenika potkrijepljen iskazom njegovog oca, svjedoka ZT, koji je potvrdio da ga je oštećenik nazvao i rekao mu da ga maloljetnik tuče, da ga hoće ubiti i da je prestrašen, a u dvorištu je zatekao maloljetnikovu baku, koja ga je tražila da zove policiju jer da će joj on ubiti djecu, a zatim je došao i trener ĐT. Iskazujući o svojim posrednim saznanjima, iz razgovora koji je vodio s oštećenikom, svjedok ZT je potvrdio da mu je oštećenik rekao da je tu večer maloljetnik previše popio i da ga je oštećenik otpratio kući, a maloljetnik ga nije puštao otići te ga je bacio na pod i izudarao nekom letvom. Isto tako, svjedok ĐT je iskazao da su maloljetnika drugi treneri, još za vrijeme proslave u klubu, upozoravali da prestane konzumirati alkohol, a u ranim jutarnjim satima ga je nazvao preplašeni oštećenik koji ga je tražio da dođe smiriti maloljetnika, a u pozadini je za vrijeme razgovora čuo buku, "deranje" i maloljetnika kako viče "šta si mi uradio" i "pederu jedan" te oštećenika kako viče da mu nije ništa učinio, a kad je stigao do maloljetnikove kuće je uočio oštećenika koji je pokušavao doći do zraka te je bio uzrujan i plakao, a maloljetnik mu je djelovao mirno i izbjegavao ga pogledati.
7.1.2. Pri tomu je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenim prigovorima, pravilno zaključio kako nema razloga sumnjati u istinitost i vjerodostojnost iskaza oštećenika, neovisno o tomu što svjedok ZT nije potvrdio da bi s oštećenikom razgovarao o onom dijelu događaja koji je prethodio udarcima, a koji se tiče bludne radnje. Naime, sud prvog stupnja je pravilno imao u vidu da se radi o maloljetniku koji je u vrijeme događaja imao šesnaest godina i koji, kao takav, posve prirodno, ne želi s ocem razmjenjivati informacije o proživljenom seksualnom iskustvu, evidentno neželjenom i nemilom. Isto tako, ističe se žalitelju kako prvostupanjski sud nije niti trebao podrobnije elaborirati čime je maloljetnik prijetio oštećeniku. Naime, oštećenik je, kako je već rečeno, decidirano i detaljno iskazivao te je potvrdio na koji način i kojim izrazima mu je maloljetnik prijetio, a njegov iskaz je sud u potpunosti prihvatio, ocijenivši ga vjerodostojnim, pri čemu su njegovu uzrujanost i preplašenost potvrdili i svjedoci ZT i ĐT. Pored toga, prvostupanjski sud je ovo pravilno stavio u kontekst sadržaja medicinske dokumentacije oštećenika, kada je pravilno zaključio kako su postupcima maloljetnika ostvarena sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje. Isto tako, neosnovan je stav žalitelja kojim neuspješno nastoji opravdati svoje tvrdnje o nevinosti maloljetnika, selektivno upirući na iskaz svjedoka ĐT u dijelu u kojem svjedok citira riječi koje je čuo da maloljetnik viče tijekom razgovora s oštećenikom. Pored toga što je netočan navod da bi maloljetnikov mobitel bio u posjedu žrtve, jer takvo što ne proizlazi iz provedenih dokaza, žalitelj zanemaruje ukupan sadržaj iskaza svjedoka ĐT, kao i cijeli kontekst odvijanja događaja, odnosno činjenicu da je maloljetnik bio alkoholiziran, da je upravo preplašena žrtva zvala svjedoka, kao i da je oštećenik bio taj kojeg je svjedok zatekao uplakanog i uzrujanog, dok je maloljetnik svjedoka izbjegavao pogledati, što citiranim riječima maloljetnika "šta si mi uradio, pederu jedan", u ukupnosti njegova ponašanja prema žrtvi, daje sasvim drukčiju konotaciju od one na koje neargumentirano upućuje žalitelj.
7.1.3. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno nevjerodostojnim smatrao iskaz svjedokinje KT, bake maloljetnika, ocijenivši neistinitim njene navode o tomu da su se žrtva i maloljetnik samo svađali i vikali te da ne zna ništa o fizičkom naguravanju, kao i da nije vidjela nikakve ozljede. Sud prvog stupnja je pri tomu pravilno zaključio kako takav njen iskaz ne podupire iskaz svjedoka ZT, koji je iskazao da mu je maloljetnikova baka u dvorištu rekla da zove policiju jer se bojala da će joj maloljetnik "pobiti djecu", kao niti zapisnik o očevidu, odnosno zatečeno stanje u kući maloljetnika i medicinska dokumentacija oštećenika. Imajući u vidu ovu materijalnu dokumentaciju, prvostupanjski sud je također pravilno otklonio vjerodostojnost obrane maloljetnika, koji za polomljen krevet i podnice ne daje nikakvo logično objašnjenje, kao niti za evidentirane ozljede žrtve. Pri tomu su pravilno neuvjerljivim ocijenjene maloljetnikove tvrdnje kojima, očito u pokušaju ublažavanja svojeg fizičkog nasrtanja na žrtvu, žrtvu optužuje za neprimjereno seksualno ponašanje prema njemu. Naime, doista nije logično da bi maloljetnik bio šokiran od navodnog postupka žrtve koji mu je, kako navodi, gurao prst u anus, pa da bi istodobno upravo istu žrtvu tražio da mu doda mobitel kako bi nazvao policiju, kako proizlazi iz njegove obrane.
7.2. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza, osnovano zaključio da je maloljetnik ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 155. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.
8. Sukladno članku 478. ZKP/08., u vezi s člankom 3. ZSM, kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zbog povrede kaznenog zakona, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri, to je ovaj drugostupanjski sud razmatrao i odgojnu mjeru koja je izrečena maloljetniku, sada već mlađem punoljetniku.
8.1. Prvostupanjski sud je, pravilno prihvaćajući izmijenjeni prijedlog državnog odvjetnika, koji se priklonio argumentiranom mišljenju stručne savjetnice suda, kao i predstavnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, pravilno imao u vidu osobnost maloljetnika, kompleksne obiteljske okolnosti u kojima je maloljetnik odrastao, budući da je bio primoran preuzeti uloge koje nisu bile primjerene njegovoj dobi, kao i njegovo ponašanje u inkriminirano vrijeme, kada se nalazio u izuzetno stresnoj situaciji, jer su majka i očuh oboje bili u istražnom zatvoru zbog obiteljskog nasilja, ali i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenih djela. Pravilno je vrednovana okolnost da je kod maloljetnika uočen značajan pozitivan pomak te da je postao dostupan vođenju i pokazao istinsku suradnju u dosadašnjem provođenju mjera Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kao što je pravilno razmotreno i njegovo uredno izvršenje ranije mu izrečene mjere psihosocijalnog savjetovanja.
8.2. Pravilno razmatrajući težinu i narav kaznenih djela, a s tim u vezi i nužnost usmjeravanja maloljetnika na društveno prihvatljiva ponašanja, uz osvještavanje posljedica društveno neprimjerenih postupaka, kao i razvijanje kritičnog stava prema asocijalnim i antisocijalnim ponašanjima, izrečenom odgojnom mjerom apelira se na razvoj i sposobnost preuzimanja vlastite odgovornosti maloljetne osobe, ali se maloljetniku i nadalje omogućava trajnija pomoć i podrška koja mu je potrebna, s obzirom na utvrđeni nedostatni odgojni potencijal majke i određenu diskrepanciju u funkcioniranju maloljetnika unutar obitelji.
8.3. Stoga, prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, izrečena odgojna mjera, kao izvaninstitucionalna mjera, primjerena je svim okolnostima konkretnog slučaja, imajući u vidu da se radi o sada već mlađem punoljetniku, koji je izvan redovnog sustava obrazovanja, ali je upisao strukovno obrazovanje za odrasle. Izrečenom odgojnom mjerom, vodeći računa o odredbi članka 8. ZSM, u dovoljnoj mjeri će se utjecati na jačanje odgovornosti i promišljanje maloljetnika da ne čini ovakva ili slična kaznena djela, čime će se najbolje ostvariti svrha odgojne mjere.
9. Imajući u vidu izloženo, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja, a sve u vezi s člankom 3. ZSM.
Velika Gorica, 9. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
