REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-376/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠH, zbog kaznenog djela iz članka 307. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-23/2022 od 4. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici optuženi ŠH je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog djela povrede tajnosti postupka iz članka 307. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.
2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08, nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada izabranog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Pravodobnu žalbu je uložio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju Krunoslavu Kunštiću, odvjetniku iz Koprivnice, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
6. Žalba nije osnovana.
7. Žalitelj smatra, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, da je predmetni dopis tajan dokument, da je optuženik toga bio svjestan kada je dopis predao novinaru i da nije utvrđeno da bi taj dopis bio deklasificiran kao tajni dokument, imajući u vidu da je na tom dopisu istaknuta oznaka „povjerljivo“. Također, to što je taj dokument predan optuženiku ne znači samim time da je prestao biti tajni dokument, a na okolnost tajnosti i deklasifikacije je trebalo saslušati ravnatelja ŽH, no taj je prijedlog prvostupanjski sud odbio. Nadalje, to što se Centar nije očitovao na upit novinara ne može se cijeniti u smislu da nema odavanja tajnih podataka.
7.1. Protivno prigovoru žalitelja, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, nije bilo potrebno saslušanje ŽH na okolnost povjerljivosti dokumenta od 29. siječnja 2019. jer je pitanje tajnosti postupka ili određenog dokumenta regulirano zakonskim i podzakonskim aktima, pri čemu navedeni svjedok nije radio na konkretnom predmetu, a o tome zašto je stavljena oznaka povjerljivosti je iskazivala svjedokinja MH.
7.2. Neosnovano se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, utvrdio je sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da nema dokaza da bi radnjama optuženika bila ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.
7.3. Iz sadržaja žalbe je evidentno da se prigovara zaključku suda da se nije radilo o tajnom dokumentu i posebno se ističe da je optuženik bio svjestan da se radi o tajnom dokumentu. Po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je nesporno da je, kao stranci u postupku, optuženiku odobren uvid u dokumentaciju vezano za sve postupke koji su se vodili kod tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Koprivnica, kao i da mu je odobreno umnožavanje sve dokumentacije u tim spisima, pa tako i spornog dokumenta od 29. siječnja 2019. Nadalje, iz iskaza svjedokinje FH, kojoj je kasnije dodijeljen spis u rad, a tako i iz iskaza MH koja je radila na predmetu u kojem se nalazi sporni dokument, bi proizlazilo da ukoliko je neki dokument označen kao tajan, odnosno prema iskazu MH ako ima oznaku „povjerljivo“, on se ne uručuje stranci do okončanja postupka, a prilikom uvida se stranka upozorava da se radi o tajnom dokumentu i takvo se upozorenje evidentira isključivo putem zapisnika. Svjedokinja MH je decidirano iskazala da se takvi dokumenti neće dati na uvid stranci, pri čemu nije znala odgovoriti zbog čega je taj dokument označila oznakom „povjerljivo“.
7.4. Nadalje, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na zaključak stručnog tima Centra za socijalnu skrb Koprivnica od 16. rujna 2019., u kojem je timu bila i svjedokinja MH, a iz kojeg je razvidno da je optuženiku odobren uvid u sporni dopis od 29. siječnja 2019. i odobreno mu je umnožavanje istog, iz čega je očito da stručni tim nije smatrao da se radi o tajnom dokumentu. Uz navedeno, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je Pravilnik o poslovnoj i profesionalnoj tajni Centra za socijalnu skrb podzakonski akt kojim se posebno razrađuju odredbe Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“ broj 79/07 i 86/12), pri čemu člankom 3. Pravilnika se definira što je poslovna tajna i ona se odnosi na poslovanje Centra, što znači da se odnose na zaposlenike Centra, a ne i optuženika. Posebno se prvostupanjski sud pozvao na članak 9. Pravilnika prema kojim je propisano da se otisak „Povjerljivo“ stavlja u gornji desni rub dokumenta, a oznaku o stupnju tajnosti donosi stručni tim Centra uz suglasnost ravnatelja. Ovo je pravilno prvostupanjski sud povezao sa ranije navedenim zaključkom stručnog tima Centra kojim je optuženiku odobren uvid i umnožavanje dokumenata, pa tako i spornog.
7.5. Imajući u vidu gore navedeno i da je člankom 9. točkama 6. i 7. Pravilnika jasno propisano da se neće dati na uvid podaci čije neovlašteno priopćavanje može znatno ugroziti dostojanstvo ili dobrobit korisnika ili treće osobe, tada nema dvojbe da odobrenjem optuženiku da izvrši uvid u spis predmeta i umnoži dokumentaciju bez ograničenja, neovisno od oznake koja je stavljena na dokument mimo procedure, nije trebao znati da se radi o dokumentu za koje postoje ograničenja u priopćavanju, to tim više što zapisnički nije upozoren da se radi o dokumentu otkrivanje kojeg bi predstavljalo povredu tajnosti postupka. Osim toga, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da, sukladno članku 10. Pravilnika, sporni dokument nije pravilno označen jer MH nije bila ovlaštena označiti ga oznakom „Povjerljivo“. Jednako tako je pravilno prvostupanjski sud imao u vidu da čak kad bi se i radilo o povjerljivom dokumentu, a što nije utvrđeno, iz iskaza MH proizlazi da bi se ta oznaka na dokumentu isključivo odnosila na Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, pri čemu je decidirano iskazala da ukoliko se radi o dokumentu koji je ostao klasificiran s oznakom „Povjerljivo“ tada se isti ne bi dao stranci, što znači da u trenutku izvršenog uvida u dokumentaciju dokument više ne bi bio tajan.
8. Imajući u vidu sve navedeno nije dokazano niti postojanje subjektivnog elementa terećenog kaznenog djela pa je neosnovan prigovor u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge u odnosu na odlučne činjenice, a te razloge prihvaća i drugostupanjski sud, to se u svemu ostalome žalitelj upućuje na te razloge radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sukladno članku 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 9. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
