REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-131/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽI, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2024. broj K-2155/2021-106, u sjednici održanoj 9. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženi ĐI je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje, iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Na temelju citirane zakonske odredbe, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik za vrijeme dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Primjenom članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), oštećeni OI je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
1.2. Primjenom 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08., optuženi ĐI je dužan platiti troškove kaznenog postupka, u paušalnom iznosu 300,00 eura, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći bezuvjetnu kaznu zatvora.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba je neosnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni.
6.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
6.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku olakotnim cijenio, uz žaljenje i kajanje te neprotivljenje osuđujućoj presudi iskazano u završnom govoru, protek vremena od počinjenja kaznenog djela te optuženikovo narušeno zdravstveno stanje, kao što je pravilno otegotnom ocijenjena dosadašnja kaznena osuđivanost optuženika.
6.3. Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, koji smatra da su olakotne okolnosti precijenjene, a otegotne nisu potpuno ocijenjene, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a onda i pravilno vrednovao sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne.
6.4. Nije u pravu žalitelj kada smatra da je izrečena uvjetna osuda neprimjerena okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobnim okolnostima optuženika. Sud prvog stupnja je u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti počinjenja kaznenog djela, imajući u vidu zaštitni objekt i stupanj njegove povrede počinjenim kaznenim djelom. Protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je dostatnu mjeru kritičnosti uložio prilikom vrednovanja optuženikovog načina postupanja, koji ni po čemu značajnije ne odstupa od okolnosti koje su uobičajeno svojstvene činjenju ovakvih kaznenih djela. Isto tako, sud prvog stupnja je pravilan značaj dao činjenici optuženikove dosadašnje kaznene osuđivanosti. Prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu da se u većini radi o kaznenim djelima koja nisu ni ista ni istovrsna kaznenom djelu zbog kojeg je sad optuženik osuđen, pri čemu je pravilno vodio računa o tomu da istovrsno kazneno djelo prijetnje, zbog kojeg je optuženik ranije kažnjen, datira prije 13 godina. Ističući, pak, kako je znatan protek vremena od počinjenja djela prouzročen optuženikovim nedolascima na rasprave, žalitelj upire na procesnu nedisciplinu optuženika, koja ne može predstavljati otegotnu okolnost prilikom odabira vrste i mjere kazne, a pri tomu zanemaruje kako su neke rasprave odgađane i zbog neurednosti u dostavi poziva optuženiku i zbog promjene njegovih branitelja, kao i da je tijekom postupka u čak dva navrata došlo do promjene raspravnog suca. Pri tomu, neosnovano je žaliteljevo upiranje na prekršajnu kažnjavanost optuženika. Naime, pored toga što je riječ isključivo o kršenju Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji nema nikakve poveznice s počinjenim kaznenim djelom, vidljivo je da se radi o prekršajima koji su počinjeni nakon kaznenog djela zbog kojeg je ovdje optuženik osuđen. Povrh svega, žalitelj neopravdano zanemaruje, a prvostupanjski sud je pravilno naglasio značajne zdravstvene probleme koje optuženik trpi i za kojeg, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, postoji životna ugroza zbog nepravilnog rada štitnjače, a dijagnosticirani su mu i morbidna pretilost, predijabetes te gastroduodenitis, koje okolnosti svakako značajno doprinose općenitom smanjenju kvalitete života optuženika.
6.5. S obzirom na izloženo, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), bilo je opravdano optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci te istu uvjetovati na vrijeme dvije godine. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
6.6. Stoga, strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik, predlažući izricanje bezuvjetne kazne zatvora, nije osnovano.
7. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
8. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Velika Gorica, 9. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
