REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kžzd-28/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ST, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 25. listopada 2024. broj Kzd-5/2024-39, u sjednici održanoj 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, optuženi ST je proglašen krivim zbog triju kaznenih djela povrede djetetovih prava, iz članka 177. stavka 2. KZ/11., zbog kaznenog djela nasilja u obitelji, iz članka 179.a KZ/11., zbog kaznenog djela prijetnje, iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. te zbog kaznenog djela ubijanja ili mučenja životinja, iz članka 205. stavka 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11., uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., optuženiku su za svako kazneno djelo utvrđene kazne zatvora po deset mjeseci. Na temelju članka 179.a KZ/11., uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju deset mjeseci. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11., uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 5. KZ/11., utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju pet mjeseci, a na temelju članka 205. stavka 1. KZ/11., utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju tri mjeseca. Primjenom članka 51. KZ/11., optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine te mu je, na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 4. KZ/11., izrečena uvjetna osuda, tako da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik za vrijeme četiri godine ne počini novo kazneno djelo i ako izvrši obveze iz sigurnosnih mjera izrečenih tom presudom.

1.2. Optuženiku je, na temelju članka 54. KZ/11., u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme boravka u istražnom zatvoru od 27. listopada 2023. do 8. ožujka 2024.

1.3. Primjenom članka 69. stavaka 1. i 3. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja se, na temelju članka 69. stavka 2. KZ/11., izvršava u zdravstvenoj ili dugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava i uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, za vrijeme trajanja roka provjeravanja, a može trajati najdulje tri gdine.

1.4. Na temelju članka 73. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane uznemiravanja žrtava ĆT, CT JT i BT, u trajanju dvije godine, a sud može, na prijedlog optuženika, po proteku polovine njenog trajanja, obustaviti njeno izvršenje ako utvrdi da više ne postoji opasnost za žrtve

1.5. Primjenom članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći bezuvjetnu kaznu zatvora, odnosno "djelomično uvjetnu kaznu zatvora".

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi ST putem braniteljice Vesne Rogulj, odvjetnice u Zagrebu, predlažući žalbu državnog odvjetnika odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba je neosnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni.

6.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

6.2. Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a onda i pravilno vrednovao sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne.

6.3. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku olakotnim cijenio priznanje kaznenih djela, te iskazano kajanje i žaljenje, kao i utvrđenu bitno smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela i optuženikovu raniju neosuđivanost te je pravilno olakotnim naglasio i optuženikovo ponašanje nakon počinjenih kaznenih djela. Uvažavajući pravilno utvrđeni potpuni izostanak otegotnih okolnosti, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe o ublažavanju kazne za kaznena djela povrede djetetovih prava, nasilja u obitelji i prijetnje, s obzirom na to da, protivno žalbenim navodima, sve utvrđene olakotne okolnosti u svom zbiru predstavljaju naročite olakotne okolnosti.

6.4. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je izrečena kazna preblaga te da se samo izricanjem bezuvjetne kazne zatvora, odnosno djelomičnom uvjetnom osudom, može postići svrha kažnjavanja. Pogrešan je stav žalitelja koji utvrđene olakotne okolnosti smatra imanentnima redovnom ponašanju građana. Žalitelj ispušta iz vida da je optuženik priznanjem kaznenih djela, pored toga što je time iskazao spremnost preuzimanja odgovornosti za vlastito protupravno ponašanje, istovremeno omogućio žurno i učinkovito vođenje postupka i njegovu ekonomičnost. Prvostupanjski sud je pri tomu pravilno iskrenim ocijenio iskazano optuženikovo kajanje i žaljenje zbog počinjenih djela, a s tim u vezi i pokazanu samokritičnost, koja je osobito vidljiva u promjeni načina života optuženika nakon počinjenih djela, s obzirom na to da je optuženik osvijestio svoju ovisnost o alkoholu i apstinirao od istog nakon ukidanja istražnog zatvora, kao što se i zaposlio te redovno skrbi, brine se i uzdržava obitelj. Ove okolnosti je potvrdila žrtva, optuženikova supruga, pa su neopravdane tvrdnje žalitelja kako optuženik ničim nije potkrijepio ozbiljnost svojih namjera. Ove pozitivne promjene u načinu života optuženika svakako bi bile dovedene u pitanje njegovim odlaskom na izdržavanje kazne zatvora, odnosno izricanjem djelomične uvjetne osude. Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti počinjenja kaznenih djela i njihovu brojnost, imajući u vidu zaštitne objekte i stupanj njihove povrede počinjenim kaznenim djelima te nastupjele posljedice, te je dostatnu mjeru kritičnosti uložio prilikom vrednovanja optuženikovog načina postupanja, a primjerena mjera strogosti adekvatno se reflektirala u duljini trajanja vremena provjeravanja, primjenom uvjetne osude, kao i njenim dodatnim uvjetovanjem ispunjavanjem obveza iz izrečenih sigurnosnih mjera iz članaka 69. i 73. KZ/11. Pri tomu, apostrofirajući pojedina bitna obilježja nekih od kaznenih djela zbog kojih je optuženik proglašen krivim, žalitelj zanemaruje kako ove okolnost nije dopušteno dvostruko vrednovati, najprije kao bitno obilježje djela, a onda i kao otegotnu okolnost.

6.5. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, s obzirom na adekvatno, primjenom odredbi o ublažavanju, utvrđene pojedinačne kazne te međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, uvjetovanjem iste na vrijeme četiri godine. Ovakvom uvjetnom osudom, koja je primjerena svim navedenim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu, izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

6.6. Stoga, strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik, nije osnovano.

7. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

8. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 9. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec