Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

P-3684/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Frano Bazina, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB:92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupan po punomoćniku Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 11.rujna 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika, dana 9.listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna Odredba 23. Ugovora o kreditu broj 17/05 od 2. lipnja 2005. godine zaključenog između tužitelja ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 kao kreditora koja glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja

Kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora.“

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, isplati iznos od 172,42 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od 2.8.2011. godine do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 25.rujna 2024. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora i isplate.

2. U tužbi se navodi da je tužitelj dana 2.lipnja 2005. s tuženikom kao kreditorom zaključio ugovor o kreditu ( dalje Ugovor) broj 17/05 temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 86.500,00 CHF, isplaćen u protuvrijednosti u kunama. Nadalje, da je tuženik u unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru u čl. 23 ugradio nepoštenu odredbu na način da je naveo kako je u slučaju prijevremene otplate kredita tužitelj kao korisnik kredita dužan platiti naknadu prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, nadalje, da je predmetna odredba nepoštena i ništetna iz razloga što se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, te iz razloga što se tužitelju nameće kao prekomjeran teret i obveza te iz razloga što suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), slijedom čega tužitelj predlaže kao u izreci.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti te navodi da je ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva, te da je tužitelju predočio Odluku o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor kao i da je istu bio ovlašten naplatiti po Ugovoru, što da je tužitelju bilo poznato, nadalje, ističe i prigovor zastare.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu, potvrde Zagrebačke banke d.d. o naplaćenim naknadama urudžbeni broj: 01-010916- 23 od 24.kolovoza 2023. te ostale dokumentacije koja prileži spisu, saslušanjem tužitelja, pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju naknade utvrđene aktom Kreditora kod prijevremene otplate kredita te isplata utuženog iznosa zbog utvrđene ništetnosti te ugovorne odredbe.

6. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 86.500,00 CHF uz rok otplate od 120 mjeseci. Nadalje, nije sporno da je tužitelj podnio zahtjev za prijevremenu otplatu kredita te da je tuženik od istog naplatio naknadu za prijevremenu otplatu u iznosu od 1.299,10 kuna odnosno 172, 42 EUR.

7. Nadalje, u vrijeme zaključenja ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, 46/07 i 79/07, dalje ZZP), koji je u odredbi članka 81. stavka 1. i 2. propisao kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na šteti potrošača. Smatra se da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

8. Tuženik se brani navodeći da je predmetna naknada u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge u poslovima Kreditora te da ista predstavlja sporazumno dogovorenu naknadu koju je tuženika bio ovlašten, a tužitelj bio dužan podmiriti sukladno Ugovoru.

9. Tužitelj ističe da stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi iz članka 23. Ugovora o kreditu od 2.lipnja 2005. a kojom ugovornom odredbom je bilo propisano da korisnik može prijevremeno otplatiti kredit uz plaćanje naknade Kreditoru.

10. Radi utvrđivanja jesu li stranke prilikom sklapanja Ugovora o kreditu pregovarale o ulaznoj naknadi saslušan je tužitelj kao stranka.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit podigao za kupnju obiteljskog stana, a kada je odlučio zatvoriti kredit tom prilikom mu je službenik u banci objasnio da uz prijevremeno zatvaranje kredita banka uvjetuje plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita. Nadalje, da mu je službenik u banci objasnio samo kako je jedan od uvjeta prijevremenog zatvaranja kredita plaćanje predmetne naknade te da istome nije objašnjeno niti kolika će biti predmetna naknada niti je ekspert za to.

11. Jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja te kao takav i prihvaćen od strane ovog suda ukazuje da je predmetni ugovor bio unaprijed sastavljen od strane tuženika kao i da se prilikom dolaska u banku i solemnizacije Ugovora kod javnog bilježnika nije razgovaralo o naknadi niti mu je ista pojašnjena. Dakle, proizlazi, da je tužitelj pristao na uvjete kreditiranja od strane tuženika jer mu je trebao kredit, a pri tome nije znao na što sve točno pristaje

12. U konkretnom slučaju, tuženik nije dokazao da se o pobijanoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Naime, isti tvrdi da je tužitelj bezuvjetno pristupio ugovornoj klauzuli kojom se ovlašćuje tuženika na naplatu naknade za prijevremeno zatvaranje kredita međutim iz iste nije razvidna visina te naknade, a nesporno je po navedenoj formulaciji banka bila ovlaštena donijeti odluku o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita, slijedom čega proizlazi da je zavisnost ugovorne odredbe o odluci tuženika dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer isti kao prosječni potrošač nije mogao utjecati na to kako će se formirati niti kolika će biti visina sporne naknade.

13. Slijedom toga, jasno proizlazi da je predmetna ugovorna odredba, zbog toga što se o istoj pojedinačno nije pregovaralo, prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer doista u trenutku sklapanja predmetnog ugovora tužitelj kao korisnik kredita nije mogao unaprijed znati kolika je naknada niti utjecati na njezin sadržaj niti na visinu slijedom čega nije mogao znati kako će se odraziti na njegovu ekonomsku situaciju jer u trenutku sklapanja Ugovora tužitelju kao ugovornoj strani, ostali su nepoznati parametri za utvrđivanje iste, dok je tuženik s druge strane bio ovlašten istu zaračunati sukladno internim odlukama Banke.

14. Sukladno odredbi čl. 84. ZZP/03 je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i primjerenosti cijene poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 17/05 utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom standardiziranom (tipskom) ugovoru, unaprijed sročenom od strane banke. Ugovor sadrži odredbu u čl.23. da se kod prijevremenog zatvaranja kredita naplaćuje naknada sukladno Odluci Kreditora.

15. U predmetnom Ugovoru, međutim, nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada, na što se ista naknada odnosi, niti su definirani egzaktni parametri o načinu određivanja i izračunu visine te naknade. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama akata kredita koje reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom Ugovoru po prirodi stvari niti ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati o naknadi za prijevremenu otplatu kredita (tzv. izlazna naknada) koja je iznosila jednokratno 2 % od iznosa uplate.

15.1. Temeljem utvrđenih činjenica proizlazi da je odredba Ugovora o kreditu u čl. 23. kojim je određena izlazna naknada za prijevremeno zatvaranje kredita bila teško razumljiva jer u trenutku sklapanja Ugovora tužitelju nisu bili poznati parametri koje utječu na visinu te naknade, a tuženik je kao jača strana u Ugovoru jednostrano donio odluku o plaćanju izlazne naknade, a da o tome sa tužiteljem nije pregovarao, pa se ista primjenom odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 smatra nepoštenom. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

16. Nadalje odredbom čl. 295. ZOO-a je propisano je da su Opći uvjeti Ugovora, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj Ugovora koje je jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja Ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom Ugovoru), bilo da se na njih Ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene međugovarateljima u istom Ugovoru. Odredbom čl. 269. st. 1. propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. istog čl. propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, Ugovor je ništetan.

17. U svijetlu navedenih odredbi proizlazi da je predmetna ugovorna odredba neodrediva jer Ugovor ne sadrži jasno definirane parametre o načinu određivanja i izračuna visine te naknade pa je ugovorna odredba ništetna u smislu odredbe čl. 270. ZOO-a.

18. Prihvaćanjem takve ugovorne odredbe o kojoj stranke nisu unaprijed pregovarale, već je obveza rezultat prihvaćanja standardiziranog Ugovora, unaprijed sročenog i priređenog od strane banke, tužena je kao jača strana ugovornog odnosa postupila nepošteno, suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. i 5. ZOO-a što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača pa je navedena odredba ništetna i u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a.

19. Odredbom čl. 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog Ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

20. Dakle, plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer se o toj naknadi nije pojedinačno pregovaralo.

21. Nadalje, čl. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 05.04.2003. se jednako kao i u ZZP/03 definira pojam nepoštene ugovorne odredbe pri čemu se uz taj čl. 3. nalazi i prilog koji sadrži indikativan i ne taksativni popis odredbi koje se mogu smatrati nepoštenim, a među njima je i neopozivo obvezivanje potrošača na odredbe s kojima nije imao stvarne mogućnosti upoznati se prije sklapanja Ugovora, a tužitelj ovdje nije imao stvarne mogućnosti s obzirom da mu nije bilo objašnjeno na koji točno način će se utvrditi visina izlazne naknade, koju je tuženik, u konkretnom slučaju, tužitelju naplatio.

22. Dakle, u situaciji kada se o ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo jer je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, već je tuženiku dano da jednostrano svojom odlukom utvrđuje visine te naknade, time je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a time je i prouzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a zbog čega je predmetna odredba Ugovora o kreditu čl. 3 ima smatrati nepoštenim, te slijedom toga i ništetnom.

23. U odnosu na istaknuti prigovor zastare isti nije osnovan. Naime Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno znači da zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti. Tu valja ukazati i na Zaključak Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine

24. Obzirom tuženik nije sporio visinu, niti predlagao dokaze na okolnost visine utužene naknade sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te istome dosudio na ime plaćene naknade za prijevremeno zatvaranje kredita iznos od 172,42 EUR s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2.kolovoza 2011. jer su takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja, pa je sud tužitelju dosudio navedeni iznos temeljem odredbi čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277 st. 1. ZOO-a, po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), prema čl. 29. st. 2. ZOO- a i po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za 5 postotnih poena, te prema odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

26. U odnosu na prigovor tuženika previsoko naznačenoj vrijednosti predmeta spora navodi se da je sud kod utvrđivanja vrijednosti predmeta spora imao na umu odredbu čl. 40. ZPP-a kojom je propisano da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota (st. 1.). U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi ( samo na novčanu svotu), mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (st. 2.), a kako se u konkretnoj stvari radi o nenovčanom i novčanom tužbenom zahtjevu, sud je istu utvrdio sukladno odredbi čl. 40 stavak 3) ZPP-a, u svezi s čl. 223.stavak 1) ZPP-a.

27. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 156 ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora. Slijedom navedenog, tužitelju pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 27.veljače 2025. te pristup na ročište od 10.travnja 2025. te 11.rujna 2025. za svaku radnju po 100 bodova što ukupno iznosi 400 bodova, što pomnoženo sa vrijednosti boda jednako 2,00 eura ( Tbr. 54) iznosi 800,00 eura, uvećano za PDV-a od 25% u iznosu od 200,00 eura sveukupno iznosi 1.000,00 eura. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu jer isti nije niti pozvan na plaćanje istog sukladno čl. 11.stavak 1) točka 20 Zakona o sudskim pristojbama.

28. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29.st.2 ZOO u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12,25/13 i 93/14). Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 9.listopada 2025.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

(Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.)

Dostaviti:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika

- u spis