Poslovni broj Povrv-497/2018-55

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, čiji OIB glasi 64899829392, zastupane po zakonskom zastupniku Građansko- upravnom odjelu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, protiv tuženice IĆJ, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 20. veljače 2025. godine, u prisutnosti zakonske zastupnice tužiteljice i punomoćnika tuženice, 09. listopada 2025. godine, javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je 22. studenog 2013. godine, pod poslovnim brojem Ovrv-3053/2013-3, donio javni bilježnik Darko Paravić iz Rijeke, i to u dijelu na temelju kojega je tuženici IĆJ naloženo da, u roku od 8 dana, tužiteljici Republici Hrvatskoj isplati iznos od 1.693,97 eura/12.763,18 HRK (slovima: tisuću šesto devedeset tri eura i devedeset sedam centa/dvanaest tisuća sedamsto šezdeset tri kune i osamnaest lipa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 23. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine teku po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25%, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženici IĆJ da tužiteljici Republici Hrvatskoj naknadi troškove postupka, u iznosu od 1.400,00 eura (slovima: tisuću četiristo eura), u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. II., a do zatraženog iznosa od 1.600,00 eura, zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske za naknadu troškova postupka odbija se.

IV. Odbija se zahtjev tuženice IĆJ za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 2.766,78 eura.

r i j e š i o  j e

I. Ispravlja se zapisnik od 23. siječnja 2019. godine, tako da iza riječi „održanom“, a umjesto nastavne naznake „pripremnom ročištu“, bude upisano „ročištu za glavnu raspravu“, odnosno tako da početni dio tog zapisnika ispravno glasi:

„ZAPISNIK od 23. siječnja 2019. godine o održanom ročištu za glavnu raspravu kod Općinskog suda u Rijeci“.

II. Smatra se da je tužba u uvodno opisanoj pravnoj stvari povučena za iznos od 5.746,90 eura (43.300,05 HRK), s pripadajućim kamatama, koji iznos predstavlja razliku između iznosa potraživanog prijedlogom za ovrhu od 21. studenog 2013. godine, u visini od 7.440,87 eura (56.063,23 HRK), te iznosa potraživanog konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, istaknutim na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 23. siječnja 2019. godine, u visini od 1.693,97 eura (12.763,18 HRK).

Obrazloženje

1. Prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, od 21. studenog 2013. godine, potraživana je od tuženice IĆJ (u daljnjem tekstu: tuženica) isplata iznosa od 56.063,23 HRK, sa zakonskim zateznim kamatama te s troškovima ovršnog postupka.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je 22. studenog 2013. godine, pod poslovnim brojem Ovrv-3053/2013-3, donio javni bilježnik Darko Paravić iz Rijeke, naloženo je tuženici da namiri utuženo potraživanje tužitelja, s troškovima ovršnog postupka.

3. U kontekstu spominjanja tužitelja važno je navesti da je prijedlog za ovrhu izvorno bio podnesen po Fondu za naknadu oduzete imovine, ali da je, na temelju Zakona o prestanku važenja Zakona o Fondu za naknadu oduzete imovine (Narodne novine broj 117/17; u daljnjem tekstu: Zakon), Fond za naknadu oduzete imovine prestao s radom, i to, po odredbi čl. 2. Zakona, danom stupanja na snagu Zakona, dakle, u smislu odredbe čl. 10. Zakona, 01. siječnja 2018. godine, s tim da je, po odredbi čl. 3. Zakona, poslove Fonda za naknadu oduzete imovine preuzelo Ministarstvo financija.

4. Kako, pak, Ministarstvo financija nema (zasebnu) pravnu osobnost, već se radi o tijelu državne uprave čiji je djelokrug određen Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (Narodne novine, br. 85/20, 21/23 i 57/24), tako je tužitelj ispravno postupio kada je na (drugom) pripremnom ročištu, održanom 17. prosinca 2018. godine, kao aktivno legitimiranu stranu u sporu označio Republiku Hrvatsku, Ministarstvo financija.

5. Jednako tako, utemeljeno je naznačeno da Republiku Hrvatsku, Ministarstvo financija, u ovoj parnici zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci jer to proizlazi iz odredaba Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine, broj 67/18 i 21/22).

6. Konačno, no ne i najmanje važno, upravo polazeći od sadržaja Zakona, osnovano je spoznati da je Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, pravni sljednik Fonda za naknadu oduzete imovine.

7. Zbog svega upravo objašnjenog, nakon 01. siječnja 2018. godine svim pravima i obvezama Fonda na naknadu oduzete imovine ovlaštena je disponirati Republika Hrvatska, Ministarstvo financija. Zato upravo Republika Hrvatska, Ministarstvo financija ima status tužitelja u konkretnom sporu (u daljnjem tekstu: tužitelj i/ili tužiteljica).

8. U pravodobno izjavljenom prigovoru ukazano je na to da je najveći dio utuženog potraživanja u zastari, dok je na sve iznose tužitelj obračunao mjesečnu naknadu, na nju obračunao zakonsku zateznu kamatu i potom na tu kamatu obračunao novu kamatu.

9. Rješenjem ovoga suda, poslovnog broja Povrv-497/2018-2, od 14. lipnja 2018. godine, stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi imenovanog javnog bilježnika, od 22. studenog 2013. godine, u dijelu u kojem je određena ovrha ukinute provedene ovršne radnje te odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

10. U postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je ustrajao kod tužbe, a tuženica kod navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

11. Tužitelj je, pritom, kroz sadržaj pisanog podneska od 13. srpnja 2018. godine, činjenično i pravno obrazložio utuženu novčanu tražbinu, naglasivši da je predmetna tražbina nastala zbog izostanka ispunjenja obveza iz Ugovora o prodaji stana broj 40250, koji je 19. kolovoza 1997. godine sklopljen između [adresa] i IĆ u odnosu na stan na adresi [adresa] u [adresa], a koji je, na temelju Ugovora od **.**.2002., IĆ prodala tuženici koja je preuzela i obvezu ispunjenja isplate preostalih iznosa otkupne cijene stana. U istom je podnesku pojašnjeno da tuženica nije platila dugovanje koje je dospjelo 19. veljače 2002. godine pa da je, stoga, protiv nje podnesen ovršni prijedlog, s tim da je ukazano na to da je dospjelo dugovanje iznosilo 35.631,87 HRK, da su dospjele kamate iznosile 24.991,36 HRK, a da je u periodu od 01. studenog 2004. godine do 31. listopada 2013. godine ukupno plaćeno 4.560,00 HRK, što znači da dugovanje tuženice prema tužitelju iznosi 56.063,23 HRK (35.631,87 HRK uvećano za dospjele kamate od 24.991,36 HRK te potom umanjeno za uplaćeni iznos od 4.560,00 HRK).

12. Budući da je tuženica tužitelju obavila određene isplate, tužitelj je tijekom postupka u dva navrata smanjio tužbeni zahtjev; najprije na pripremnom ročištu od 17. prosinca 2018. godine, kada je, umjesto prvotno utuženog iznosa od 56.063,23 HRK, zatražio isplatu iznosa od 20.165,04 HRK te, potom, na ročištu za glavnu raspravu od 23. siječnja 2019. godine kada je zatražio isplatu iznosa od 12.763,18 HRK.

13. Budući da smanjenje tužbenog zahtjeva formalno-pravno predstavlja djelomično povlačenje tužbe, za tuženicu je bilo pridržano pravo izjasniti se o takvoj procesnoj radnji aktivno legitimirane strane u sporu.

14. U oba navrata smanjenja tužbenog zahtjeva tuženica je presumirano pristala na djelomičnog povlačenja tužbe. To zato jer se, u roku iz odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), nije izjasnila o djelomičnom povlačenju tužbe pa, posljedično, treba smatrati da je na to pristala.

15. Zato je o tome donesena odluka iz t. II. izreke rješenja. Takva odluka počiva na primjeni pravila iz odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a.

16. Odluka iz t. I. dispozitiva rješenja utemeljena je na odredbi čl. 342. st. 1. ZPP-a.

17. Naime, na (drugom) pripremnom ročištu, koje je održano 17. prosinca 2018. godine, zaključen je prethodni postupak i ročište za glavnu raspravu određeno je za 23. siječanj 2019. godine. No, kod sastavljanja zapisnika od 23. siječnja 2019. godine navedeno je da se radi o zapisniku o održanom pripremnom ročištu. Ovaj prvostupanjski sud takvo što nalazi očitom pogreškom u pisanju, a budući da je odredbom čl. 342. st. 1. ZPP-a utanačeno da će takve pogreške ispraviti u svako doba sudac pojedinac, trebao je odlučiti kao u t. I. izreke rješenja.

18. I nakon što je u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga tužbeni zahtjev smanjen, tuženica se suprotstavljala takvom zahtjevu, smatrajući da je tužitelj nedopušteno obračunao kamate na kamate, da tužitelj nije aktivno legitimiran, da je tražbina tužitelja prema tuženici u zastari te da je tuženica prema tužitelju ispunila sve svoje obveze.

19. U dokaznom postupku sud je obavio uvid u isprave priložene spisu.

20. Također, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Mariji Franelić.

21. Uz izvedene dokaze, niti jedna od stranaka nije predlagala provođenje daljnjih dokaza do onog stadija parnice do kojega je to bila u mogućnosti učiniti u skladu s utanačenjima iz odredaba čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a, u svezi s čl. 292. st. 7. ZPP-a.

22. Ponavlja se da je u konkretnom sporu prethodni postupak zaključen na (drugom) pripremnom ročištu, održanom 17. prosinca 2018. godine. O tome je sud na istom ročištu donio i posebno procesno rješenje (list 90./2. sudskog spisa).

23. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

24. Među strankama su sporne sve činjenice bitne za presuđivanje, točnije dvojbeno je sljedeće:

- aktivna legitimacija

- je li prestalo pravo tužitelja da od tuženice zahtijeva ispunjenje obveze (zastara) te

- je li tuženica prema tužitelju ispunila sve obveze.

25. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud smatrao da su sve isprave u koje je obavio uvid vjerodostojne i u skladu kako međusobno, tako i s izvedenim personalnim dokazom (financijskim vještačenjem).

26. Što se, pak, tiče nalaza i mišljenja vještakinje Marije Franelić, za naglasiti je da sud nalazi da su izrađeni savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine te da, kao takvi, ne ostavljaju mjesta nejasnoćama, nepotpunosti niti proturječnosti kako sami sa sobom, tako niti s izviđenim okolnostima u predmetu.

27. U odnosu na aktivnu legitimaciju nužno je ponoviti da ona proizlazi iz odredaba Zakona. Njegovim stupanjem na snagu (u skladu s odredbom čl. 10. Zakona do toga je došlo 01. siječnja 2018. godine) prestao je postojati Fond za naknadu oduzete imovine i njegove je obveze preuzelo Ministarstvo financija, a ono je tijelo državne uprave Republike Hrvatske.

28. Budući da je stan koji je tuženica kupila od IĆ predstavljao imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, što je vidljivo iz Ugovora o prodaji stana koji je IĆ sklopila s Gradom Rijekom (s lista 63. sudskog spisa), za neispunjene obveze koje je tuženica preuzela od IĆ sklapanjem Ugovora o prodaji nekretnina od 19. veljače 2002. godine (s lista 67. sudskog spisa) vjerovnik je bio upravo Fond za naknadu oduzete imovine, a kako su njegova prava Zakonom prešla na Ministarstvo financija, koje je tijelo državne uprave Republike Hrvatske, tako je, protivno razmišljanju tuženice, neupitna aktivna legitimacija Republike Hrvatske, Ministarstva financija.

29. Stoga je prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kojim se tuženica suprotstavljala istaknutom tužbenom zahtjevu u ovom sporu, valjalo otkloniti kao neosnovan.

30. Isto tako, tuženica nije u pravu kada ističe prigovor zastare.

31. Naime, ona je sama na prvom održanom pripremnom ročištu od 26. listopada 2018. godine ukazala sudu na to da je "tijekom jučerašnjeg dana" tužitelju obavila uplatu. O tome je predočila i odgovarajući dokaz, konkretno detalje prometa tekućeg računa u kunama (s lista 84. sudskog spisa) iz kojega je bilo razvidno da je 24. listopada 2018. godine Fondu za naknadu oduzete imovine uplatila iznos od ukupno 44.319,87 HRK.

32. Čak i da je prema Fondu za naknadu oduzete imovine, kao pravnom predniku Ministarstva financija Republike Hrvatske, dugovanje tuženice prestalo zbog nastupanja zastare, imajući u vidu da davanje otplate predstavlja priznanje duga, a da je 24. listopada 2018. godine tuženica Fondu za naknadu oduzete imovine nedvojbeno uplatila iznos od 44.319,87 HRK, o čemu svjedoči isprava "detalji prometa tekućeg računa u kunama" (s lista 84. sudskog spisa), koju je punomoćnik tuženice predao sudu na pripremnom ročištu, održanom 26. listopada 2018. godine, osnovano je zaključiti da je uplatom od 24. listopada 2018. godine došlo do prekida zastare.

33. Takav prekid zastare reguliran je odredbom čl. 240. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima od 17. ožujka 2005. godine (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), jer je tim odredbama predviđeno da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, s tim da se dug može priznati i davanjem otplate.

34. Dakle, uplatom od 24. listopada 2018. godine došlo je do prekida zastare po odredbi čl. 240. st. 2. ZOO-a, s tim da je odredbom čl. 245. st. 1. ZOO-a propisano da nakon prekida zastare ona počinje iznova teći pa u okolnostima konkretnog slučaja to znači da bi zastara počela iznova teći od 24. listopada 2018. godine. No, kako se u to doba već vodila predmetna parnica te kako je time, također, prekinuta zastara jer je to posljedica utanačenja iz odredbe čl. 241. ZOO-a, tako će, u konačnici, zastara početi iznova teći tek nakon što se ta parnica (pravomoćno) okonča. Potonje je regulirano odredbom čl. 245. st. 3. ZOO-a.

35. Zbog netom iznijetog objašnjenja, prigovor zastare, istaknut po tuženici, ukazuje se neutemeljenim.

36. Stoga niti po osnovi zastare (jednako kao niti po osnovi nedostatka aktivne legitimacije) ne postoji osnova zbog koje bi tužbeni zahtjev bio pravno neutemeljen.

37. Onaj prigovor za koji se tijekom čitavog spora tuženica, zapravo, najviše zalagala i u okviru kojega je pledirala za odbijanje tužbenog zahtjeva ticao se njezina motrišta da je svim uplatama koje je obavila Fondu za naknadu oduzete imovine prema toj pravnoj osobi, a time i prema tužitelju, kao sljedniku Fonda za naknadu oduzete imovine, ona u potpunosti podmirila sva svoja dugovanja te da zato tužitelju u ovoj parnici više ništa niti ne duguje.

38. Da bi se provjerila ispravnost takvog njezinog stajališta, sud je u ovom sporu proveo dokaz financijskim vještačenjem te dokaz obnovom financijskog vještačenja.

39. Pri tome je sud uzeo u obzir i pravila o redu uračunavanju iz odredbe čl. 171. ZOO-a.

40. Kada je Fondu za naknadu oduzete imovine (a opetovano se ističe da je to pravni prednik tužitelja) 24. listopada 2018. godine obavila uplatu iznosa od 44.319,87 HRK, tuženica je decidirano navela da to čini po osnovi 156 obroka od po 276,00 HRK, ali umanjeno za uplatu koju je već obavila, u visini od 4.560,00 HRK, te da uplatu obavlja po osnovi Ugovora o otkupu stana br. 40250 od 19. kolovoza 1997. godine. To jasno i nedvosmisleno slijedi iz opisa plaćanja u detaljima prometa tekućeg računa u kunama (s lista 84. sudskog spisa).

41. Iz odredbe čl. 171. st. 1. ZOO-a proizlazi da se, onda kada između istih osoba postoji više istorodnih obveza pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve obveze, a kada o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obavlja onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.

42. Tužitelj u ovom sporu niti s najnižim stupnjem vjerojatnosti nije dokazao da o redoslijedu ispunjenja između njega i tuženice postoji sporazum, koji spominje odredba čl. 171. st. 1. ZOO-a. Sud je pravnog uvjerenja da je teret dokaza o tome bio pridržan upravo za tužitelja, i to u skladu s načelom stranačke istine, proklamiranim u odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

43. S druge strane, tuženica je prilikom ispunjenja, konkretno prilikom uplate od 24. listopada 2018. godine odredila što točno plaća. Ponavlja se da je to uočljivo iz detalja prometa tekućeg računa u kunama (s lista 84. sudskog spisa).

44. Zato sud drži da odluku o osnovi i o visini tužbenog zahtjeva treba utemeljiti na tzv. "opciji 1" iz obnove financijskog vještačenja (s lista 166. sudskog spisa).

45. U toj je "opciji" vještakinja Marija Franelić zaključila da je, nakon uplate od 24. listopada 2018. godine (prema ispravi s lista 84. sudskog spisa), ostao nepodmireni dug za zatezne kamate u iznosu od 36.865,83 HRK.

46. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je upravo to iznos dugovanja tuženice prema tužitelju.

47. No, tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, smanjenim na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 23. siječnja 2019. godine, na teret tuženice zahtijevao isplatu iznosa od 1.693,97 eura (12.763,18 HRK).

48. Budući da je taj iznos manji od onoga za koji je kroz obnovu vještačenja utvrđeno da ga tuženica duguje tužitelju, a da, po odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a, u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, konačno postavljeni tužbeni zahtjev usvojen je u cijelosti (u odnosu na glavnicu) i tuženica je obvezana isplatiti tužitelju iznos od 1.693,97 eura (12.763,18 HRK).

49. Cijeneći to da taj iznos predstavlja dospjele kamate, a da se, na temelju odredbe čl. 31. st. 2. ZOO-a, na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, sud je pravnog stava da je i zahtjev tužitelja u dijelu koji se tiče tijeka kamata osnovan.

50. Zahtjev za isplatu dospjelih kamata tužitelj je po prvi puta tražio već prigodom podnošenja prijedloga za ovrhu, a do toga je došlo 21. studenog 2013. godine (prema bilješci o primitku, s lista 1. sudskog spisa).

51. To znači da je tužitelju pripadalo pravo da na iznos glavnice, zatražen konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, kamate traži počevši od 21. studenog 2013. godine.

52. No, tužitelj je kamate, glede njihova tijeka, tražio od kasnijeg trenutka, točnije počevši od 23. siječnja 2019. godine pa, posljedično, sud nalazi da mu takvo pravo i pripada. I kod donošenja odluke o tijeku kamata sud je primijenio pravilo iz odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a (ne eat iudex ultra et extra petita partium).

53. Tuženica se tijekom spora poziva na to da je tužitelj nezakonito obračunao kamate na kamate, međutim u takvoj svojoj tvrdnji tuženica nije u pravu.

54. Ono što je tužitelj tražio od tuženice ticalo se dospjelih kamata (riječima ZOO-a, "neisplaćenih kamata"), a budući da je odredbom čl. 31. st. 2. ZOO-a striktno predviđena mogućnost traženja takve isplate, i to, k tome, s kamatama od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, motrište tuženice nije pravno ispravno pa ga zato nije bilo moguće niti prihvatiti u ovom postupku.

55. Dakle, sumarno, tužitelj je u ovom sporu aktivno legitimiran, za tražbinu tužitelja prema tuženici nije nastupila zastara i konačno postavljeni tužbeni zahtjev, u visini od 1.693,97 eura (12.763,18 HRK) s kamatama od 23. siječnja 2019. godine do isplate, osnovan je glede glavnice i tijeka kamata.

56. Stoga je odlučeno kao u t. I. izreke presude.

57. Nomotehnički je takva odluka posljedica utanačenja iz odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

58. U vezi stope zakonskih zateznih kamata, za pojasniti je da je odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 17. srpnja 2015. godine (iz Narodnih novina broj 78/15; u daljnjem tekstu: ZID ZOO), izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a, na način da je određeno da se stopa zateznih kamata na odnose izvan odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Stoga je o visini kamatne stope sud odlučio po izmijenjenoj odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a iz ZID ZOO-a, odnosno iz Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 03. listopada 2022. godine (iz Narodnih novina broj 114/22; u daljnjem tekstu: ZID ZOO/22) te iz Uredbe o izmjeni ZOO-a od 30. prosinca 2022. godine (iz Narodnih novina broj 156/22; u daljnjem tekstu: Uredba ZOO/22).

59. U sadržaj t. I. izreke presude sintagma iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, prema ZID ZOO-u/22 i prema Uredbi ZOO/22, unijeta je zbog moguće promjene stope kamata nakon 01. siječnja 2026. godine, i to kako na više, tako i na niže, a sve radi olakšavanja eventualnog ovršnog postupka u povodu ove presude.

60. Odluka o naknadi troškova postupka iz t. II. dispozitiva presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 163. ZPP-a.

61. Troškovi tužitelja sastoje se od nagrade za sastavljanje jednog obrazloženog podneska, od 25. travnja 2024. godine (tužiteljica ga naziva podneskom od 18. travnja 2025. godine, imajući, evidentno, na umu datum njegova sastavljanja, a ne dan predaje sudu putem e-komunikacije), u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 8. st. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (iz Narodnih novina broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23), te za zastupanje na šest ročišta, od 26. listopada 2018. godine, od 17. prosinca 2018. godine, od 23. siječnja 2019. godine, od 02. srpnja 2020. godine, od 29. studenog 2024. godine i od 20. veljače 2025. godine, na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, odnosno izvodili su se dokazi pa nagrada za svako od njih iznosi po 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. st. 1. Tarife/23.

62. Kod odluke o troškovima postupka sud je primijenio izmijenjenu odredbu čl. 154. ZPP-a, prema ZID ZPP/19. Naime, odredba čl. 154. ZPP-a izmijenjena je kroz članak 28. ZID ZPP-a/19, a iz odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP- a/19 slijedi da se odredba čl. 28. ZID ZPP-a/19 primjenjuje i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ZID ZPP-a/19 nije donesena prvostupanjska odluka. Kako se prvostupanjska odluka u konkretnom postupku donosi 09. listopada 2025. godine, a kako je ZID ZPP/19 stupio na snagu 01. rujna 2019. godine, tako treba spoznati da i kod donošenja odluke o troškovima postupka sud mora primijeniti novelirani čl. 154. ZPP-a iz ZID ZPP-a/19.

63. Nužno je navesti da se Tarifa/23 primjenjuje pozivom na njezin Tbr. 52. st. 3. jer sud o troškovima postupka odluku donosi u trenutku objave predmetnih presude i rješenja, točnije 09. listopada 2025. godine, a to je, pak, nakon što je, u smislu dijela XIX. st. 1. Tarife/23, ta Tarifa stupila na snagu.

64. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen je u dijelu u kojemu se takav zahtjev odnosio na naknadu troškova sastavljanja prijedloga za ovrhu. Taj prijedlog sastavio je, naime, samostalno Fond za naknadu oduzete imovine koji u tom momentu nije bio zastupan po odvjetniku pa za njega, a time niti za tužiteljicu kao njegovu pravnu sljednicu, nije nastao trošak po toj osnovi te joj ne pripada niti pravo da takav trošak potražuje na teret protivne strane u parnici – tuženice. Zato je taj dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka sud odbio kao neosnovan. O tome je donio odluku iz t. III. izreke presude.

65. Budući da je tuženica u cijelosti izgubila ovu parnicu, ne pripada joj niti pravo na naknadu troškova postupka na teret tužiteljice, pa tako niti u zatraženoj visini od 2.766,78 eura, zbog čega je odlučeno kao u t. IV. dispozitiva presude.

66. U čl. 48. st. 1., 2. i 6. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22 – Ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon o uvođenju eura) te u čl. II. st. 4. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 85/22) predviđeno je da se u razdoblju od 05. rujna 2022. godine u 00:00 sati do 31. prosinca 2023. godine u 24:00 sati u sudskim odlukama dvojno iskazuje iznos novčane obveze, i to uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro te u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz čl. 14. citiranog Zakona.

67. Iz odredaba navedenih propisa za zaključiti je da za period nakon 01. siječnja 2024. godine više ne postoji obveza suda da u svojim odlukama dvojno iskazuje novčane obveze pa kako se konkretna odluka donosi 09. listopada 2025. godine, tako su u toj odluci iznosi novčanih obveza izraženi u onoj valuti koja je aktualna u Republici Hrvatskoj, dakle u eurima.

68. Izuzetak se odnosi na iznos iz t. I. izreke presude te na iznose iz t. II. dispozitiva rješenja. Da bi, naime, sudionicima spora, kao i svima onima koje će odluka u tom sporu posredno ili neposredno tangirati bilo pregledno vidljivo koji su iznosi isplate zahtijevani u konkretnoj parnici, sud je te iznose prikazao i u eurima i u kunama. Pritom je kod preračunavanja respektirao tečaj od 7,53450 kuna za jedan euro, a uzeo je u obzir i pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

U Rijeci 09. listopada 2025.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja, donesenih u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude i rješenja (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu i rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda i rješenje postanu pravomoćni u dijelu koji se pobijaju žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude i rješenja odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a).

DNA:

- z. z. tužitelja

- pun. tuženice

uz zapisnik od 04. travnja 2025. o odgodi ročišta za objavu presude i uz zapisnik od 09. listopada 2025. o održanom ročištu za objavu presude

e-komunikacijom, imajući u vidu da je Odlukom ministra pravosuđa od 20. travnja 2020. godine, koja je na službenoj Internet stranici Ministarstva pravosuđa objavljena 21. travnja 2020. godine, utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za e- komunikaciju na svim općinskim sudovima (...), a da su se time, u smislu pravila iz odredbe čl. 118. st. 1. ZID ZPP-a (Narodne novine broj 70/19), ostvarili uvjeti za obveznu e-komunikaciju općinskih sudova s odvjetnicima i s državnim odvjetnicima

PRISTOJBE:

- za naplatu pristojbe nadležan je ovlašteni službenik u sudu, određen godišnjim rasporedom poslova, u skladu s odredbom čl. 28. st. 6. Zakona o sudskim pristojbama od 27. prosinca 2018. godine (Narodne novine broj 118/18 i 51/23)

U Rijeci 09. listopada 2025.

S u t k i nj a