Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-247/2023-4

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Ivana Jurišića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. OĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., - dalje KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. OĆ podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu od 27. travnja 2023. posl. br. K-864/2016, u sjednici vijeća održanoj dana 9. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. OĆ za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

II. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. OĆ u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme oduzimanja slobode u vezi s kaznenim djelom od 12. veljače 2016. do 13. veljače 2016.

III. Žalba opt. OĆ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu od 27. travnja 2023. posl. br. K- 864/2016 proglašen je krivim opt. OĆ zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom droga iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, pa je na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a potom je optuženiku na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je osuđen u trajanju od šest mjeseci izvršiti, dok preostali dio kazne u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. OĆ u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s kaznenim djelom od 12. veljače 2016. do 13. veljače 2016.

1.2. Temeljem čl. 190. st. 8. KZ/11 od opt. OĆ trajno su oduzeti privremeno oduzeti predmeti i to dvije PVC prozirne vrećice sa sadržajem smeđe praškaste materije izgleda i mirisa karakterističnog za drogu heroin (T1 = 42 g, T2 = 5 g sveukupne težine 47 g) koja droga je oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 934925 i jedna digitalna vaga za precizno mjerenje NN marke sive boje sa vidljivim tragovima smeđe praškaste materije nalik na drogu, te će se po pravomoćnosti presude uništiti temeljem čl. 79. st. 1., 2. i 6. KZ/11.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč.1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25, - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. OĆ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 641,44 EUR, od čega se iznos od 265,45 EUR odnosi na trošak pisanog nalaza i mišljenja psihijatra Časlava Lončara od dana 20.1 studenog 2019., iznos od 84,00 EUR odnosi se na trošak psihijatrijskog vještačenja psihijatra Časlava Lončara na raspravi od dana 20. ožujka 2023., iznos od 199,08 EUR na trošak sudsko-psihijatrijskog vještačenja po vještaku prof. emerit. dr. sc. ŠĆ od dana 16. ožujka 2016., a iznos od 92,91 EUR na paušalni trošak postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se opt. OĆ osudi na kaznu zatvora bez izricanja djelomične uvjetne osude, te opt. OĆ po branitelju Nediljku Ivančeviću odvjetniku iz OD Ivančević i partneri iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba opt. OĆ nije osnovana.

U odnosu na žalbu opt. OĆ, osim zbog odluke o kazni

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik u žalbi navodi da se pobijana prvostupanjska presuda ne može ispitati jer je izreka iste proturječna razlozima presude te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Pa se u žalbi navodi, u odnosu na istaknutu žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, da prvostupanjski sud u predmetnom slučaju nije sudio na temelju izvedenih dokaza, već na temelju interpretacija i osobnih zaključaka, u dokaznom postupku da sud nije izveo "gotovo ni jedan dokaz" iz kojeg bi se neprijeporno moglo zaključiti da je optuženik drogu heroin nabavio s ciljem daljnje prodaje, prvostupanjski sud da svoj zaključak da je optuženik nabavio drogu s ciljem daljnje prodaje temelji na količini droge heroin koja je zatečena kod okrivljenika, zaključujući da je prevelika za njegovu osobnu upotrebu. Nadalje, prvostupanjski sud da samo na temelju indicija zaključuje kako je namjera optuženika bila stavljati drogu u promet, iako se isti nikada nije bavio preprodajom droge, a s druge strane da je nesporno da je optuženik i dalje konzument droge heroin i to u većim količinama, iako je povremeno uzima. Da je nejasno, ističe se dalje u žalbi, zbog čega prvostupanjski sud ne prihvaća obranu optuženika u kojoj "nijednom nije spomenuo stavljanje droge u promet ili daljnju preprodaju", dok s druge strane uzima kao dokaz o namjeri daljnje prodaje količinu droge.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjska presuda je jasna, razumljiva i određena, njezina izreka i obrazloženje u skladu su s činjeničnim stanjem utvrđenim u postupku i sadrži valjano obrazloženje o svim odlučnim činjenicama, koje su utvrđene na temelju izvedenih dokaza, dok se izloženim žalbenim prigovorom zapravo pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu slijedi obrazloženje u osvrtu na tu žalbenu osnovu.

6.2. Stoga, protivno žalbenim navodima optuženika u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a niti je ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije osnovana.

7. Nije osnovana žalba optuženika ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, protivno žalbenim navodima optuženika, koji se u suštini svode na preocjenjivanje zaključaka prvostupanjskog suda na temelju subjektivnog viđenja stanja stvari, prvostupanjski sud je savjesnom i kritičnom ocjenom obrane optuženika i provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te izveo ispravan zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

7.1. Pravilno je prvostupanjski sud detektirao dvije sporne činjenice u predmetnom postupku, a to su je li optuženik posjedovao predmetnu drogu te je li ta droga bila namijenjena prodaji. Prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je iz izvedenih dokaza tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je optuženik inkriminirane prigode posjedovao drogu navedenu u optužnici, dvije PVC vrećice sa 44,58 grama heroina, jer je prilikom ispitivanja kod državnog odvjetništva jasno kazao da je predmetna droga bila kod njega, dok ispitan na raspravi tvrdi da droga nije pronađena kod njega nego pored njega, pa upitan da razjasni zbog čega je kod državnog odvjetnika drugačije iskazivao, dakle da je droga bila kod njega, iskazuje da je to "isti par postola", pa bi se moglo zaključiti da optuženik smatra, kako to navodi prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, da je isto je li droga pronađena točno kod njega ili pored njega. Osnovano prvostupanjski sud takvu obranu optuženika na raspravi cijeni usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, mada, kako prvostupanjski sud osnovano primjećuje, proizlazi da optuženik zapravo i ne spori da se radi o njegovoj drogi, samo je pitanje je li bila kod njega ili pored njega, s tim da prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik inkriminirane prigode predmetnu drogu imao kod sebe. U odnosu na drugu spornu činjenicu, je li ta droga koju je posjedovao optuženik inkriminirane prigode, a radi se o heroinu u količini od 44,58 grama, bila namijenjena prodaji, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik predmetnu drogu držao kod sebe s namjerom da je proda. Naime, provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika utvrđeno je da kod optuženika nisu pronađeni nikakvi elementi ovisnosti o drogama, a sam optuženik je vještaku kazao da se s heroina "skinuo" 2009. i da uzima heptanon, a samo povremeno koristi drogu heroin, prigodno. Obzirom na to i na količinu droge koju je optuženik posjedovao, 44,58 grama heroina, u dvije PVC vrećice, da je od njega oduzeta i digitalna vaga za precizno mjerenje, što je nužna stvar da bi se droga mogla mjeriti u gramima, karakteristično za daljnju preprodaju. Kada se ima u vidu sve naprijed navedeno, uz činjenicu da je optuženik prilikom ispitivanja kod državnog odvjetnika kazao da mu ta droga koja je pronađena kod njega služi za osobne potrebe, dok na raspravi to uopće ne navodi, već pokušava dovesti u pitanje je li to uopće njegova droga ili ne, tvrdnjom da je predmetna droga heroin pronađena u njegovoj blizini, na udaljenosti desetak metara od stepenica na kojima je on sjedio, a potom kada mu je predočena njegova obrana kod državnog odvjetnika iz koje bi proizlazilo da je droga bila kod njega, a ne pored njega, ustvrdio da je to "isti par postola", osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je predmetna droga heroin koju je optuženik inkriminirane prigode posjedovao bila namijenjena neovlaštenoj prodaji.

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni

8. Žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni je osnovana, dok žalba opt. OĆ nije osnovana.

9. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, smatrajući da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti koje je našao na strani optuženika, naročito optuženikovo primjereno ponašanje pred sudom, jer da je upravo zbog čestih nepristupanja na raspravu optuženik znatno doprinio neprimjereno dugom trajanju kaznenog postupka, a s druge strane da je nedovoljno otegotnim cijenio optuženikovu osuđivanost koja ukazuje na njegovu trajnu neusklađenost s pozitivnim pravnim propisima te da je propustio otegotnim cijeniti društvenu opasnost inkriminiranog kaznenog djela koja se odnosi na distribuciju opasnih tvari kojima se povrjeđuje zdravlje ljudi kao pravno zaštićeni objekt. S druge strane, optuženik smatra da je izrečena kazna prestroga obzirom na uredan obiteljski život optuženika, da je otac dvoje maloljetne djece i da je zaposlen, pa da bi primjerena bila kazna uz uvjetnu osudu, dakle bez djelomične uvjetne osude.

9.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno te okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenog kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonom.

9.2. Za razliku od stajališta prvostupanjskog suda, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, uzimajući u obzir stupanj krivnje optuženika, a radi se o najvećem stupnju krivnje jer je optuženik postupao s izravnom namjerom, pobuda iz kojih je kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim počinjeno, posjedovanje opojne droge heroin namijenjene neovlaštenoj prodaji, dakle namjera je optuženika bila prodavati drogu koju je posjedovao da bi ostvario novčanu korist bez obzira što time ugrožava zdravlje ljudi, osoba koje konzumiraju tu tešku drogu, da se radi o osobi koja je do sada osuđivana, ne postoji visok stupanj vjerojatnosti da bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, a primjerena kazna za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim, po ovom drugostupanjskom sudu je zatvorska kazna u trajanju od 1 (jedne ) godine i 2 (dva) mjeseca, koja kazna je u svemu podobna da se njome postigne svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11, dakle da se njome izrazi društven osuda zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela, jača povjerenje građana u javni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na optuženik, ali i sve druge, da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a s druge strane kazna je takva da omogućuje optuženiku, nakon izdržane kazne, ponovno uključivanje u društvo.

9.3. Glede navoda optuženika u žalbi podnesenoj po branitelju, da je kazna previsoka obzirom na okolnost da je on zaposlen, iz zapisnika s rasprave od 24. travnja 2023. proizlazi da je optuženik dajući podatke o sebi kazao da je nezaposlen, a na istom ročištu rasprave zamjenica njegova branitelja u završnom govoru unatoč tomu navodi da je optuženik zaposlen, što se ponavlja i u žalbi pisanoj 15. lipnja 2023., iz čega se može zaključiti zamjenica branitelja na raspravi, a branitelj u žalbi, samo paušalno i netočno navode taj podatak. U odnosu na navod u žalbi da optuženik ima uredan obiteljski život nažalost to ne bi proizlazilo iz podataka koji su dostupni kroz eSpis, budući je optuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. K-755/2024 zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine uz izricanje djelomične uvjetne osude izvršavanja jedne godine zatvora, a drugog dijela također u trajanju od jedne godine s rokom provjeravanja od četiri godine, a presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu posl. br. Pp-1678/2025-6 od 3. veljače 2025. proglašen je krivim i zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u oba navrata je žrtva bila njegova majka, a vezano za drogu, doduše nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. K-810/2023 proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a u pitanju je bila također droga heroin. Međutim, bez obzira na (ne)zaposlenost, (ne)uredan obiteljski život optuženika i spomenutu nepravomoćnu presudu, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerena i opravdana kazna koju je valjalo izreći optuženiku za kazneno djelo za koje je proglašen krivim je upravo kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, kojom kaznom će se, kao što je naprijed navedeno, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11.

10. Ispitujući pobijanu presudu povodom podnesenih žalbi, a po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

11. Slijedom svih naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482.

ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku 9. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Jakoliš