Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P-560/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u građanskopravnom predmetu tužitelja BT iz [adresa], zastupan po punomoćniku Branku Kobašu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupano po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri,, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, na ročištu održanom 26. kolovoza 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja u zamjeni, odvjetnice Andreje Kušec Kovačević i punomoćnika tuženika, odvjetničkog vježbenika ZT, **.**.2025., donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 2 st. 3 Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3207055879, sklopljenog dana 18.07.2006. između tužiteljice i tuženika, potvrđen dana 25.07.2006. po javnom bilježniku Dubravki Koretić iz Vrboveca pod brojem: OU-252/2006, u dijelu odredbe koji glasi: „ Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 313,93 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 28.07.2006. do 31.12.2007. određuje sukladno odredbi članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 433,19 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja tekuće godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 01. srpnja tekuće godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim zatraženim parničnim troškom, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da je dana 18.07.2006. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3207055879, potvrđen dana 25.07.2006. po javnom bilježniku Dubravki Koretić iz Vrboveca pod brojem: OU-252/2006, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 34.241,71 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Citiranim ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca, sa početno ugovorenim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti 487,20 CHF obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Tužitelj je preuzetu obvezu u cijelosti ispunio. Predmetnim tipskim Ugovorom u članku 2 st. 3 ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor. Tuženik je prilikom isplate kredita dana 27.07.2006. naplatio tužiteljici naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 2.365,30 kn, a koja protuvrijednost, sukladno fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, iznosi 313,93 EUR. O ugovornoj odredbi za tzv „ulaznu naknadu“ nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik temeljem gore navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu naplatio i time stekao nepripadajuću imovinsku korist, navedeni je kao nepošten stjecatelj, sukladno čl. 1115 ZOO-a, takovu dužan vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome prigovara na naznačenu vrijednost predmeta spora po tužitelju, osporava osnovu tužbenog zahtjeva, ističe da je tužitelj dužan u ovom postupku dokazati svoj status potrošača, predmetna odredba ugovora za koju se traži utvrđenje ništetnosti je jasna, razumljiva i lako uočljiva, a sukladno odredbi čl. 57 Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako uočljive i razumljive. Tužitelj je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja predmetne odredbe, koja je usklađena i sa Direktivom Vijeća Europske unije 93/13/EEZ čiji je tekst inkorporiran u Zakonu o zaštiti potrošača. Također, tuženik je upoznao i stavio tužitelju na raspolaganje Odluku o Tarifi naknada za usluge kreditora, u kojoj je jasno i razumljivo bilo propisano da naknada za obradu kredita koju je ugovorio tužitelj iznosi 1,50% od iznosa traženog kredita (toč. B3.1.10.1.a.Odluke). službenici banke tužitelju su jasno predočili predmetnu obavezu plaćanja naknade za odobrenje kredita u slučaju odobrenja kredita. Predmetna ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima o obvezama među strankama. Tuženik također ističe i prigovor zastare, obzirom je naknada naplaćena 2006., isto tako osporava zatražene zakonske zatezne kamate na način kako je to postavljeno u tužbenom zahtjevu.

3. Odlučujući o osnovanosti tužbenoga zahtjeva, sud je tijekom dokaznog postupka pročitao tužbu i priloge tužbi (list 1-17), odgovor na tužbu (list 20-63), podnesak tužitelja (list 64-156), podnesak tuženika (list 157-159), podnesak tužitelja (list 163-164), izvršeno je saslušanje tužitelja (list 167).

4. Nakon ocjene svakog dokaza posebno, te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Tužitelj BT u svom iskazu navodi da je sa Zagrebačkom bankom sklopio predmeti ugovor o kreditu za kupnju osobnog vozila za svoje osobne potrebe za vlastiti prijevoz, prijevoz obitelji, putovanja i slično, nije obrtnik, nije poduzetnik bio onda, a niti sada, predmetna dokumentacija bila mu je dana u auto kući Cindrić u Vrbovcu i nije uopće kontaktirao s bilo kakvim službenikom banke, već mu je taj tipski ugovor bio dat od djelatnika auto salona. Nikakva mogućost pregovaranja s tuženikom nije bila, sve su odredbe bile unutar već sačinjenog obrasca za kredit, kao i odredba o naknadi kredita, na to nije mogao niti na koji način utjecati. Misli da je taj ugovor o kreditu potpisao kod javnog bilježnika u Vrbovcu i nije uopće odlazio u bilo koju poslovnicu tuženika. Nitko mu nije objasnio zbog čega se plaća predmetna naknada. Pročitao je ugovor prije nego što ga je potpisao, pa tako je i pročitao ugovornu odredbu o predmetnoj naknadi, no bilo mu je rečeno da je to standardna procedura i da ne može nikako utjecati na sadržaj samog ugovora.

6. Sud je cijenio iskaz tužitelja životno vjerodostojnim i istinitim, jer je životno i uvjerljivo opisao zbog čega je i za koje potrebe je zaključio predmetni kreditni odnos, u svom iskazu isti navodi da se u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bavio nikakvom poduzetničkom djelatnošću, a niti obrtom. Također je iskazao da nije imao nikakav kontakt sa službenikom banke i da je svu dokumentaciju dobio i potpisao izvan poslovnice tuženika u auto kući Cindrić i kod javnog bilježnika u Vrbovcu. Tuženik nije osporio iskaz tužitelja, odnosno nije predložio izvođenje personalnog dokaza kojim bi osporio navode tužitelja bitne za razrješenje ovog spora.

7. Nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila 18.07.2006. potvrđen dana 25.07.2006. po javnom bilježniku Dubravki Koretić iz Vrbovca pod brojem OU-252/2006 za iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 34.241,71 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita na rok otplate 84 mjeseca, s time da je u ugovoru u čl. 2 st. 3 ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora. Također nije sporno da je po predmetnom kreditu tužitelju naplaćena dana 27.07.2006. naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.365,30 kuna. Ove nesporne činjenice proizlaze iz sukladnih očitovanja parničnih stranaka, te tome podudarne pisane dokumentacije u spisu.

8. Spornim se pokazala osnova tužbenog zahtjeva, odnosno da li su odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na dužne naknade ništetne, također je sporan zatraženi tijek zakonske zatezne kamate, kao i to da li je predmetno potraživanje u zastari.

9. Odredbom č. 81 st. 1 i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 46/07 i 79/07; dalje ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je sukladno odredbi čl. 87 st.1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

10. Prema odredbi čl. 84 ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, s time da je i odredbom čl. 4 st. 2 Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano da se procjena o tome jesu li neke odredbe nepoštene ne odnosi na definiciju glavnog predmeta ugovora ni na primjerenost cijene i naknade na jednoj strani te isporučene usluge i robe na drugoj strani, sve dok su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene. Ugovorna odredba je jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.

11. Imajući na umu da se odredbama ZZP-a uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u ugovorima s trgovcima posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, što je sukladno odredbi čl. 295 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23; dalje ZOO) i predmetni Ugovor kreditu za kupnju motornog vozila, pojavljuju kao "slabija strana", jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, sud je analizirajući odredbu čl. 2 st. 3 predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza plaćanja svih naknada i troškova u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora, stava da ta ugovorna odredba ne predstavlja odredbu o predmetu ugovora i cijeni, odnosno "glavni predmet ugovora", što rezultira time da se na tu ugovornu odredbu ne odnosi isključenje testa poštenosti. Obzirom da pri ocjeni o tome da li je neka ugovorna odredba obuhvaćena pojmom "glavni predmet ugovora" treba uzeti u obzir narav, opću strukturu i odredbe ugovora, pravni i činjenični kontekst ugovora. Sud Europske unije postavio je određene kriterije nacionalnim sudovima za ocjenu predstavljaju li pojedine odredbe ugovora o kreditu glavni predmet ugovora ili ne, odnosno mogu li se te odredbe i pod kojim uvjetima testirati na poštenost, pa je tako u presudi broj C-224/19 i C-259/19 od 16. srpnja 2020. utvrdio da se točan doseg pojmova "glavni predmet" i "cijena" u smislu odredbe čl. 4 st. 2 Direktive 93/13/EEZ ne može odrediti pojmom "ukupni troškovi kredita za potrošače", pa se naknada za otvaranje kredita ne može smatrati bitnom činidbom hipotekarnog zajma samo zato što je uključena u njegove ukupne troškove. Drugim riječima bitne činidbe ugovora, "glavni predmet ugovora" su odredbe kojima se utvrđuju bitne činidbe ugovora koje ga određuju kao takvog, karakteriziraju ugovor i bez koji to nije taj ugovor, za razliku od ugovornih odredbi akcesornog karaktera, koje ne definiraju glavni predmet ugovora, pa podliježu testu poštenosti, a u koje odredbe se svakako ubraja i odredba o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, jer ta odredba ne definira bit ugovora o kreditu, iako ulazi u "ukupne troškove kredita za potrošače".

12. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je odredba čl. 2 st. 3 predmetnog ugovora o kreditu, kojim su ugovorene naknade i troškovi u skladu s Odlukom banke tuženika, a koja naknada je u konkretnom slučaju iznosila 2.365,30 kuna (313,93 eura), nepoštena ugovorna odredba, a time sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništetna, jer se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, nije ostvaren nikakav kontakt sa službenicima banke, već isključivo sa djelatnikom auto kuće koji nije mogao, a niti je ovlašten pregovarati s tužiteljem oko uvjeta kreditiranja, predmetna ugovorna odredba je nesporno unaprijed formulirana od strane tuženika trgovca, zbog čega tužitelj - potrošač, niti nije imao utjecaja na njezin sadržaj, u pitanju je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, sud je stava da je ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, s obzirom da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača, a tim više što je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku (1,50%) od odobrenog iznosa kredita, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj. Drugim riječima iako je tuženik, trgovac, prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita imao određene troškove, koji se "pokrivaju" tom naknadom, nije dokazao koji su to troškovi. Sama činjenica da je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenim naknadama za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", odnosno plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.

13. Nastavno, bitno je naglasiti da za pojam potrošača u smislu Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. nije odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača, što je razumljivo, jer je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima banke, kreditora, koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju, pa svi oni neovisni o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu u odnosu na banku, kreditora, dijele jednaki, podređeni položaj. Isto tako prema praksi ES-a za pojam potrošača, a to je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije, nije odlučno što je potrošački ugovor prestao ispunjenjem, jer korisnici kredita, potrošači koji su otplatili kredit i traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove, s obzirom da su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao ispunjenjem.

14. Također, prigovor zastare potraživanja je neosnovan. Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda RH proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

15. Obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 1,50% od iznosa kredita kako to proizlazi iz Odluke Kreditora o Tarifi naknada, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115 ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

16. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 325 st. 1 ZPP-a u svezi s odredbom čl. 81 st. 1 i st. 2 ZZP-a, odredbom čl. 84 ZZP-a, odredbom čl. 87 st. 1 ZZP- a, odredbom čl. 2, 4 st. 2 i 5 Direktive Vijeća 93/13/EEZ, odredbom čl. 2 ZPP-a, odredbom čl. 295 ZOO-a, odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a i odredbom čl. 1115 ZOO-a, sud je usvojio kao osnovan tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje ništetnom odredba čl. 2 st. 3 predmetnog ugovora o kreditu, te su donijete odluke kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

17. Po prigovoru tuženika na iskazanu vrijednost predmeta spora tužitelja u tužbi od 1.340,50 eura, sud je prihvatio prigovor tuženika i odredio vrijednost predmeta ovog spora na glavnoj raspravi od 26. kolovoza 2025. (list 166) i to u iznosu od 313,93 eura, jer suprotno stavu tužitelja, sud smatra da deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti spora.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je s odredbom čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 dalje; Tarifa) i vrijednošću predmeta spora.

19. Osnovan je zatraženi parnični trošak tužitelja i to za sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife, za sastav podneska od 17.01.2025. 100,00 eura prema Tbr. 8/1 Tarife, za zastupanje na ročištu 02.07.2025. i 26.08.2025. od po 100,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife, što predstavlja ukupni trošak zastupanja od 400,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 eura, odnosno sveukupno 433,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

20. Nije osnovan zatraženi trošak tužitelja zastupanja na ročištu radi objave, obzirom taj trošak nije nužan i ne može ići na teret protivne strane, jer se sudska odluka objavljuje na eOglasna ploča sudova odmah nakon objave i dostupna je u elektronskom obliku strankama, također tužitelj potražuje trošak prema vrijednosti predmeta spora koji je postavio u tužbi, a sud je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 313,93 eura, tako da je više zatraženi trošak tužitelja za prije opisane troškove zastupanja i trošak sudske pristojbe na presudu neosnovan.

21. Tužitelju je priznat trošak pristojbe na presudu od 6,64 eura, obzirom se tužitelju presuda dostavlja u elektronskom obliku, te tužitelj ima mogućnost plateža iste u presuđenom iznosu od 6,64 eura (čl. 7 st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23; dalje ZSP)), a što se smatra nužnim troškom sudske pristojbe. U slučaju da tužitelj u roku od 3 dana od dostave ove presude, uz generirani nalog za platež pristojbe, ne plati pristojbu u visini polovice propisanog iznosa, isti će biti dužan platiti puni iznos sudske pristojbe, međutim to ne može ići na teret protivne strane.

22. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 09. listopada 2025.

Sudac

Lidija Jakšić

Uputa o pravo na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. Presudu dostaviti putem e-oglasne ploče za tužitelja i tuženika

2. Presuda nepravomoćna

3. Kal 20 dana