REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

51500 Krk

Poslovni broj: Psp-3/2021.-35.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona u pravnoj stvari tužiteljice ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dušan Trifunović, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 15. rujna 2025., javno objavivši odluku 9. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženica BO iz [adresa], smetala tužiteljicu ĐO u zadnjem, mirnom i faktičnom posjedu stana koji se nalazi u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – nova, na adresi [adresa], i to na način da je 11. siječnja izdala nalog HEP, Ispostava Krk, da isključi dovod struje u stan, a koji nalog je HEP i izvršio, te se zabranjuje tuženici da ubuduće vrši takvo ili slično smetanje posjeda navedenog stana ili posjeda prava korištenja električne energije u tom stanu.

II Utvrđuje se da je povučena tužba tužiteljice u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem se nalaže tuženici da izvrši ukapčanje dovoda struje u spomenuti stan, odnosno da to ukapčanje, ukoliko tuženica to ne učini, izvrši HEP, Ispostava Krk.

III Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 792,89 EUR-a, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĐO je 9. veljače 2021. podnijela protiv tuženice BO tužbu radi smetanja posjeda s tužbenim zahtjevom sadržaja kao u točki I izreke ovog rješenja, kojeg je tužiteljica konačno uredila na ročištu 15. rujna 2025. kada je povukla kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, uz obrazloženje da je dovod struje uspostavljen donošenjem rješenja o određivanju privremene mjere u ovom postupku, a ustrajala kod deklaratornog dijela zahtjeva za utvrđenjem da je smetanje počinjeno te dijela kojim se zabranjuje tuženici takvo i slično postupanje. U tužbi je navela da je HEP - Ispostava Krk dana 11. siječnja 2021., na zahtjev tuženice, isključio dovod električne struje u stan tužiteljice koji se nalazi u prizemlju zgrade na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – nova, na adresi [adresa], gdje da tužiteljica živi sa svojom obitelji, slijedom čega je predložila da ovaj sud, po provedenom dokaznom postupku, donese rješenje kojim će se uspostaviti ranije posjedovno stanje, tj. ukopčati struja u stanu tužiteljice. Uz predmetnu tužbu tužiteljica je podnijela sudu i prijedlog za određivanjem privremene mjere kojom je tražila od tuženice da odmah, a najkasnije u roku od 2 sata, podnese zahtjev HEP-u, Ispostavi Krk, da uključi dovod struje u stan tužiteljice, sve uz prijetnju izricanja novčane kazne.

2. U odgovoru na tužbu od 16. travnja 2021. tuženica BO je navela da je električna energija u prizemlju stambene kuće u [adresa], na adresi [adresa], isključena po njezinom zahtjevu na rok do podmirenja duga, koji da je u prosincu 2020.godine iznosio 2.544,63 kune, a kojeg da je napravila tužiteljica, odnosno njezina kćer Đ kroz 2020. godinu, s obzirom da je ista živjela u tom stanu, dok da se tužiteljica u to vrijeme bila preselila kod svoje druge kćeri Natalije na drugu lokaciju u Baški. Nadodala je da je ona vlasnica predmetne nekretnine na adresi [adresa], međutim da joj tužiteljica to vlasništvo osporava, zbog čega da između njih postoje nesuglasice koje su dovele i do sudskih postupaka kao što je ovaj. Navela je da ne spori da je HEP isključio struju 17. prosinca 2020., i to po njezinom nalogu za isključenje struje kojeg da je dala 16. prosinca 2020., međutim da je HEP, nakon očitanja struje 8. siječnja 2021., ponovno uključio struju u stanu tužiteljice, zbog čega da je tuženica ponovno podnijela zahtjev za isključenje struje do podmirenja duga, jer da je kod očitanja potrošnje struje na brojilu stana tužiteljice uočena velika razlika između pretpostavljene i očitane potrošnje struje. Nadodala je da je račun u siječnju 2021. iznosio 2.131,92 kune, međutim da je tužiteljica isti očito podmirila, ali ne u potpunosti, jer da je na računu iz ožujka 2021. dug iznosio 86,83 kune. Navela je da je 19. ožujka 2021. HEP ponovno ukopčao struju za stan tužiteljice, i to po sudskom nalogu. U privitku odgovora na tužbu tuženica je dostavila u sudski spis tablični prikaz HEP-ovih računa i dugova po obračunima za utrošak električne energije u prizemlju kuće na adresi [adresa], 8, za razdoblje od 28.08.2017. do 1.03.2021. sa preslikama računa, zatim obavijest o planiranoj privremenoj obustavi isporuke električne energije na zahtjev opskrbljivača od 8.11.2019. i 10.11.2020., opomenu od 2.12.2020., te presliku zahtjeva za isključenje od 16.12.2020.godine.

3. Rješenjem ovog suda, poslovni broj Psp-3/2021-11, od 19. ožujka 2021., određena je privremena mjera po prijedlogu tužiteljice sa ročišta od 19. ožujka 2021., te je naloženo tuženici da najkasnije u roku od 24 sata od njezina primitka podnese zahtjev HEP-u, Ispostava Krk, da uključi dovod električne energije u stan tužiteljice u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – nova, na adresi [adresa], odnosno da to isto učini HEP, Ispostava Krk, ukoliko tuženica ne postupi po privremenoj mjeri. Citirano rješenje u međuvremenu je postalo pravomoćno, te je tijekom postupka nespornim utvrđeno da je HEP, Ispostava Krk, postupio po sudskom nalogu, te 19. ožujka 2021. ukopčao struju u stanu tužiteljice.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja je dostavljena po strankama, te je izveo dokaz saslušanjem stranaka, dok ostale predložene dokaze nije proveo, budući da su stranke u međuvremenu, tj. na posljednjem ročištu odustale od njihova izvođenja.

5. Iz iskaza tužiteljice CO proizlazi da ista živi u prizemlju kuće u [adresa] i to od 1975., a da se iznad tog prizemlja nalazi kat sa dva apartmana kojeg koristi tuženica. U siječnju 2021., kada je izvršeno smetanje posjeda, na način da je iskopčana struja u stanu tužiteljice, sa tužiteljicom da su živjele njezina kćer Đ i unuka B te da je upravo unuka B bila ta koja je uočila da u stanu nema struje. Tužiteljica da je u to vrijeme često boravila kod svoje druge kćeri u [adresa], kojoj da je pomagala s obzirom da je ista imala malu bebu, ali da se tužiteljica unatoč tome uredno vraćala u svoj stan na adresu [adresa], gdje se nalaze i sve njezine pokretnine. Nakon dojave unuke B da u stanu nema struje, tužiteljica da je nazvala Elektroprimorje i oni da su joj tada rekli da je struja isključena i to zbog nekog dugovanja. Ne sjeća se da li su joj tada rekli da je do isključenja došlo na zahtjev. Spomenuto dugovanje tužiteljica da je nakon toga podmirila. Brojilo za njezin stan da se nalazi unutar toga stana, s tim da u kući postoji još jedno brojilo, a oba da glase na ime tuženice. Račune za struju da uredno plaća svaki mjesec međutim, kako ne dobiva račune, jer isti glase na tuženicu, ona da svaki mjesec samostalno radi očitanja i napamet izračunava dug za struju, kojeg zatim plaća. Nakon što je sud u ovoj pravnoj stvari donio rješenje o privremenoj mjeri, tužiteljici da je struja ukopčana i od tada da je cijelo vrijeme ima u svom stanu.

6. Iz iskaza tuženice BO proizlazi da ista pola godine živi u [adresa] na adresi [adresa], a pola godine u [adresa] na adresi [adresa], gdje da joj stižu putem pošte računi za struju. Ne spori da je dala zahtjev HEP-u za isključenje struje za prizemlje kuće u [adresa], kojeg da koristi tužiteljica i to zbog dugovanja. Tada da je dug iznosio preko 2.000,00 kn, što da je tuženica saznala nakon što joj je na adresu stigla obavijest o dugovanju pred ovrhu. Čini joj se da je čak ovrha i bila pokrenuta međutim, da nije otišla dalje u obradu. U kući na adresi [adresa], da postoje inače dva brojila i oba da su na njezinom imenu. Ona da plaća struju za sebe tj. za gornji kat. Na početku da je postojalo samo jedno brojilo i to ono u prizemlju, ali da je u međuvremenu došlo do svađe između nje i sestre, zbog čega da je tuženica najprije otišla iz [adresa], a nakon nekog vremena da se vratila u [adresa] i uredila gornji kat kuće, dok da je njezina sestra cijelo vrijeme bila u prizemlju. Za taj gornji kat, tuženica da je morala platiti novi priključak za struju, slijedom čega da je dobila i novo brojilo koje se nalazi vani. Brojilo u prizemlju kuće da nije očitano od strane HEP-a zasigurno desetak godina, a u jednom razgovoru sa radnikom HEP-a, tuženica da je saznala da nije bandažirano sigurno 14 godina iako da je obveza bandažirati ih svakih pet godina. Razlog tome da je taj što tužiteljica nije puštala radnike HEP-a da uđu u kuću kako bi očitali brojilo i u konačnici zamijenili staro i postavili novo. Tuženica da je dala nalog HEP-u 2021. za isključenje struje i to pismeno, nakon što joj je stigla obavijest o dugovanju. Navedeno dugovanje tužiteljica da je platila, ali ne u potpunosti, jer da je i dalje ostao dug od kojih 86,83 kn. Zbog tog duga, tuženica da nije dala nalog HEP-u da se struja ukopča. Drži da u situaciji da nije podnijela nalog za iskopčanje, da u tom slučaju dug prema HEP-u ne bi mogla naplatiti od tužiteljice i to sve dok se pravomoćno ne okonča spor koji se između njih dvije vodi na ovom sudu, radi utvrđenja prava vlasništva na toj kući. Tuženica da nije bila prisutna u trenutku kada je struja ukopčana po predmetnoj privremenoj mjeri. Navela je da joj i dalje stižu opomene za neplaćenu struju, te da su joj u međuvremenu stigle opomene za 4. i 5. mjesec ove godine. To što tužiteljici ne stižu računi za struju, to ne znači da ih ona ne može platiti, jer da se prema stanju brojila, vrlo lako može izračunati potrošnja. Ne spori da je tužiteljica u posjedu prizemlja na adresi [adresa] i da je u tom posjedu bila u vrijeme izvršenog smetanja, jer da je unatoč tome što je boravila kod kćeri u [adresa], na Pešćivici 6 i 8, svakih cca 15 dana dolazila u [adresa].

7. Analizom svih provedenih dokaza, i to svakog zasebno, te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj svezi, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP), ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice, kojeg je ista konačno precizirala na posljednjem ročištu od 15. rujna 2025. osnovan, i to zbog razloga koji će biti pojašnjeni u nastavku ove odluke.

8. Prema odredbi čl. 20. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

9. U odredbi čl. 21. st. 1. ZV-a stoji da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Stavkom 3. tog članka je propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, a u stavku 4. stoji da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći. Prema odredbi stavka 5. tog članka posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu.

10. Odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a je propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U stavku 2. tog članka stoji da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, a stavkom 3. tog članka je propisano da se pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

11. Imajući u vidu navode tuženice iz odgovora na tužbu, kao i tijekom postupka, kojima je priznala da je upravo ona izvršila predmetni čin smetanja posjeda koji se sastojao u tome da je dala nalog HEP-u, Ispostava Krk, za isključenje dovoda struje u stan koji je u posjedu tužiteljice na adresi u [adresa], to je ovaj sud nespornim utvrdio činjenicu da je u konkretnom slučaju izvršen čin smetanja posjeda na način kako je to opisano u tužbi i da je to smetanje počinila tuženica. Prema odredbi čl. 22. ZV-a, osim čina smetanja, tužiteljica je u ovom postupku trebala dokazati i svoj posljednji mirni posjed na stanu, tj. na brojilu (struji) koje pripada tom stanu. Iz iskaza stranaka, a nadasve tuženice, nespornom je utvrđena i činjenica da je tužiteljica bila posljednji mirni posjednik stana u prizemlju, odnosno posljednja mirna korisnica struje u tom stanu. Naime, tuženica je na posljednjem ročištu priznala da je tužiteljica u vrijeme smetanja bila u posjedu stana u prizemlju predmetne kuće, bez obzira što je u to vrijeme često boravila kod svoje druge kćeri Natalije, koja je u to vrijeme rodila, a koja je živjela na drugoj adresi u [adresa] ([adresa]), jer se tužiteljica u stan na adresi [adresa] (gdje su joj bile i sve pokretnine) vraćala svakih 15-ak dana. Iz navedenog dakle proizlazi da tužiteljica nije napustila posjed predmetnog stana, a da okolnost što su u tom stanu u vrijeme smetanja, zajedno sa tužiteljicom, živjele i tužiteljičina kćer Đ i unuka, ne utječe na drugačiji zaključak suda glede njezinog posjeda na tom stanu, kojeg niti sama tuženica ne osporava. Prema tome, u situaciji kada su tijekom postupka nespornim utvrđene sve odlučne činjenice iz čl. 22. ZV-a od kojih ovisi osnovanost zatražene posjedovne zaštite, to je valjalo prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice koji je preciziran na ročištu od 15. rujna 2025., te odlučiti kao u izreci ovog rješenja. Naime, kako je tijekom postupka, a sukladno donesenom rješenju o određivanju privremene mjere, poslovni broj Psp-3/2021-11, od 19. ožujka 2021., uključen dovod električne energije u stan tužiteljice, to je tužiteljica na ročištu od 15. rujna 2025. povukla kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, držeći isti bespredmetnim. Kako je povlačenje učinjeno na ročištu, na kojem je prisustvovala i tuženica, a ista se u odnosu na učinjeno povlačenje nije usprotivila, već se upustila u raspravljanje u odnosu na novouređeni tužbeni zahtjev, to je ovaj sud zaključio da je ista pristala na djelomično povlačenje tužbe sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a. Sukladno tome, a imajući u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci Rev- 520/2021 od 8.06.2021. (ranije i u odlukama Rev-672/09 i Rev-1709/16), prema kojem je posjedovnu zaštitu moguće pružiti, ukoliko su za to ispunjeni uvjeti iz čl. 22. ZV-a, tako što će se utvrditi čin smetanja posjeda i izreći zabrana takvog ili sličnog budućeg smetanja, bez potrebe da se nalaže uspostava prijašnjeg stanja kada za istu nema pretpostavki, to je ovaj sud našao osnovanim tužbeni zahtjev kojeg je tužiteljica precizirala na ročištu dana 15. rujna 2025., budući je u postupku nespornim utvrđen kako čin smetanja posjeda kojeg je izvršila tuženica, tako i posljednji mirni posjed tužiteljice na predmetnom stanu (i električnoj energiji koja se odnosi na taj stan).

12. Vezano za prigovore tuženice iznijete tijekom postupka, a koji se u suštini svode na dug zbog neplaćene struje za predmetni stan tužiteljice i razloge zbog kojih je tuženica kao formalnopravna vlasnica kuće odlučila dati nalog HEP-u za iskopčanje struje u stanu tužiteljice, valja istaći da ti razlozi nisu predmet razmatranja u ovom postupku. Prema odredbi čl. 20. st. 1. i 2. ZV-a svaka samovlast je zabranjena, slijedom čega tuženica nije imala pravo, unatoč neplaćenoj struji, smetati tužiteljicu u posjedu njezina stana na način da joj isključi struju u tom stanu, slijedom čega razlozi koje tuženica nalazi opravdanim za takvo postupanje, nemaju za posljedicu drugačiju odluku ovoga suda, jer ne opravdavaju njezino takvo postupanje. Naime, umjesto izvršenog čina smetanja, tuženica je mogla ili tražiti od tužiteljice da plati dug ili u konačnici sama taj dug platiti, a onda u eventualnoj regresnoj parnici potraživati od tužiteljice povrat plaćenog iznosa, a ne joj zbog toga onemogućiti korištenje struje koja je danas neophodna za normalan život.

13. Budući je tužiteljica uspjela u predmetnom sporu, to je valjalo temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu sa Tbr. 7. toč. 2. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje Tarifa), koja se primjenjuje u ovom postupku temeljem Tbr. 52. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025), priznati tužiteljici pravo na jednokratnu nagradu za cijeli postupak sa PDV-om u ukupnom iznosu od 500,00 EUR-a, a u preostalom dijelu odbiti zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka kao neosnovan, jer je zatražen protivno relevantnoj odredbi Tbr. 7. toč. 2. Tarife koja se primjenjuje u ovom sporu. Tužiteljici je pored navedenog troška valjalo dosuditi i trošak prijedloga za određivanje privremene mjere sukladno Tbr. 11. toč. 2 Tarife u visini od 160,00 EUR-a, a što uz uvećanje za trošak PDV-a, iznosi 200,00 EUR-a. Ukupnom trošku od 700,00 EUR-a, valjalo je pribrojiti i trošak sudskih pristojbi na tužbu i predmetno rješenje u ukupnom iznosu od 53,08 EUR-a te trošak sudskih pristojbi na prijedlog za određivanje privremene mjere u visini od 13,27 EUR-a te rješenje kojim je određena privremena mjera u visini od 26,54 EUR-a, što sve ukupno iznosi 792,89 EUR-a. Slijedom navedenog, naloženo je tuženici da naknadi tužiteljici ukupni trošak ovog postupka u visini od 792,89 EUR-a, a kako to proizlazi iz točke III izreke ovog rješenja.

U Krku 9. listopada 2025.

Sutkinja

Natalija Denona

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.