Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-1069/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Baniću, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne rasprave zaključene 1.rujna 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Maše Milardović Jakovljević, odvjetnica u Malom Lošinju, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 9.listopada 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u toč.7.Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103409262 sklopljenog dana 09.02.2007.g. između tužiteljice i tuženika kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak u dijelu koji glasi: „VALUTNA KLUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja“.

II. Utvrđuje se da postoji tužiteljevo potraživanje prema tuženiku u iznosu glavnice od 13.738,50 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uveća-njem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća, pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 0,66 €, od 2.3.2007., do isplate,

- na iznos od 1,17 €, od 2.4.2007., do isplate,

- na iznos od 3,55 €, od 4.3.2008., do isplate,

- na iznos od 9,31 €, od 2.4.2008., do isplate,

- na iznos od 36,08 €, od 4.11.2008., do isplate,

- na iznos od 7,03 € od 2.12.2008., do isplate,

- na iznos od 40,12 €, od 6.1.2009., do isplate,

- na iznos od 43,61 €, od 3.2.2009., do isplate,

- na iznos od 45,81 €, od 3.3.2009., do isplate,

- na iznos od 39,25 €, od 2.4.2009., do isplate,

- na iznos od 39,23 €, od 5.5.2009., do isplate,

- na iznos od 31,97 €, od 2.6.2009., do isplate,

- na iznos od 23,46 €, od 2.7.2009., do isplate,

- na iznos od 26,96 €, od 4.8.2009., do isplate,

- na iznos od 33,13 €, od 2.9.2009., do isplate,

- na iznos od 27,13 €, od 2.10.2009., do isplate,

- na iznos od 26,54 €, od 3.11.2009., do isplate,

- na iznos od 33,67 €, od 2.12.2009., do isplate,

- na iznos od 39,39 €, od 5.1.2010., do isplate,

- na iznos od 46,87 €, od 2.2.2010., do isplate,

- na iznos od 45,06 €, od 2.3.2010., do isplate,

- na iznos od 57,93 €, od 2.4.2010., do isplate,

- na iznos od 55,15 €, od 4.5.2010., do isplate,

- na iznos od 58,20 €, od 2.6.2010., do isplate,

- na iznos od 92,44 €, od 2.7.2010., do isplate,

- na iznos od 84,87 €, od 3.8.2010., do isplate,

- na iznos od 112,74 €, od 2.9.2010., do isplate,

- na iznos od 12.677,17 €, od 14.9.2010., do isplate.

III. Utvrđuje se da postoji tuženikovo potraživanje prema tužitelju u iznosu od kn 1.063,48 / EUR 141,15 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 55,33 / EUR 7,34 od 02.05.2007. pa do isplate,

- kn 71,08 / EUR 9,43 od 02.06.2007. pa do isplate,

- kn 91,87 / EUR 12,19 od 02.07.2007. pa do isplate,

- kn 91,72 / EUR 12,17 od 02.08.2007. pa do isplate,

- kn 63,24 / EUR 8,39 od 02.09.2007. pa do isplate,

- kn 105,62 / EUR 14,02 od 02.10.2007. pa do isplate,

- kn 106,66 / EUR 14,16 od 02.11.2007. pa do isplate,

- kn 76,92 / EUR 10,21 od 02.12.2007. pa do isplate,

- kn 80,18 / EUR 10,64 od 02.01.2008. pa do isplate,

- kn 17,16 / EUR 2,28 od 02.02.2008. pa do isplate,

- kn 31,62 / EUR 4,20 od 02.05.2008. pa do isplate,

- kn 59,88 / EUR 7,95 od 02.06.2008. pa do isplate,

- kn 29,01 / EUR 3,85 od 02.07.2008. pa do isplate,

- kn 90,55 / EUR 12,02 od 02.08.2008. pa do isplate,

- kn 76,71 / EUR 10,18 od 02.09.2008. pa do isplate,

- kn 15,93 / EUR 2,11 od 02.10.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IV. Prebijaju se potraživanja utvrđena pod točkom II. i III., te se tuženiku nalaže da ispuni nekompenzirani dio tužiteljevog potraživanja, a tužbeni zahtjev se za kompenzirani dio odbija.

V. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.250,00 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je između istih parničnih stranaka od ranije u tijeku parnični postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P-2845/2019 (uvidom u eSpis utvrđeno je da je taj postupak u tijeku), predmetom kojeg da je tužbeni zahtjev usmjeren k utvrđenju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te zahtjevom za isplatu tako pretplaćenih iznosa.

2. Stranke ovog postupka da su dana 9.2.2007. sklopile ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103409262, kojim ugovorom da je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 105.444,00 CHF obračunatu prema srednjem tečaju za CHF na dan puštanje kredita u tečaj; da se radilo o namjenskom, stambenom kreditu s valutnom klauzulom na rok otplate 180 mjeseci i da je posve notorno da je riječ o standardiziranom po tuženiku unaprijed sastavljenom ugovoru o čijim pojedinačnim odredbama tužitelj da nije mogao pregovarati, niti na iste utjecati; čl.7. da je utvrđena primjena valutne klauzule, koji kredit da je tužitelj u cijelosti prijevremeno otplatio, a ovu tužbu podno jer smatra da ugovor sadrži nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli, koje da su protivne Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva te osnovnim načelima obveznog prava propisanim Zakonom o obveznim odnosima, kao i načelima prava zaštite potrošača, uslijed čega da su iste ništetne i ne proizvode pravni učinak, stoga da tužitelj ovom tužbom traži da sud spornu odredbu utvrdi ništetnom te da naloži tuženiku da tužitelju vrati svu korist stečenu primjenom ništetnih ugovornih odredbi, a koji tužbeni zahtjev je specificiran podneskom tužitelja od 25.8.2025.

3. Radi izbjegavanja bilo kakvih nedoumica tužitelj dalje navodi da je 13.9.2010. s tuženikom sklopio Aneks broj 1 Ugovora o kreditu kojim da je izvršena primjena valuta iz CHF u EUR, time da se nije radilo o klasičnoj konverziji ugovora sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju odnosno osnovom intervencije zakonodavca, a što da dovoljno potvrđuje činjenica povezana s danom sklapanja samog aneksa broj 1. U trenutku sklapanja Aneksa br. 1 valutna klauzula da nije utvrđena ništetnom i sukladno istoj tuženik da je koristio promjenjiv tečaj, pa da je slijedom istog preostala neotplaćena glavnica postala značajno viša od one koja je po početnom tečaju i kamati, tako da je tuženik izvršio obračun na način da je primijenio tečaj CHF na dan konverzije, što da je nezakonito, jer da se primjena takvog tečaja temelji na ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli i tuženik da je morao izračunati iznos nedospjele glavnice prema tečaju CHF na dan isplate kredita.

4. Tuženik da tužiteljici nije niti prije, niti u trenutku zaključenja spornog ugovora pružio potpunu, jasnu i razumljivu informaciju o svim bitnim uvjetima i parametrima koji utječu na ukupan trošak kredita, a naročito ne o rizicima uzimanja potrošačkog kredita istodobnom primjenom CHF valutne klauzule i promjenjive valutne stope, a da bi tužitelj na temelju takvih dobivenih obavijesti doista mogao razumjeti cjelokupnost ekonomskih posljedica koje bi za njega mogle proizaći iz takvog pravnog posla, tuženik da je koristio svoju jaču pregovaračku poziciju, da se radilo o standardiziranom unaprijed formuliranom ugovoru i tužitelju da nije bilo dopušteno pojedinačno pregovarati; tuženik da tužitelja nije upozorio na specifične rizike vezane za valutnu klauzulu CHF, da nije razložio ekonomske razloge ugovaranja CHF valutne klauzule već da je tužitelju prikazao isključivo prednosti kredita s valutnom klauzulom, slijedom navedenog da tužitelju nije dana potpuna obavijest u pogledu odlučnih činjenica. Tužitelj se poziva na presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013. potvrđenu odlukama VTS RH Pž-7129/13 od 13.6.2014. i Pž-6632/17 od 14.6.2018., dalje ukazujući na odluku VSRH Rev-2221/18 od 3.9.2019.

5. Tuženik spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Sklopljenim Aneksom broj 1 strane da su u cijelosti uredile svoj ugovorni odnos i riješili problematiku predmetnog postupka, sijedom čega da daljnje vođenje ovog postupka predstavlja isključivo obijesno parničenje tužitelja i da je razvidno da nema nikakve pravne osnove za podnošenje predmetne tužbe. Status potrošača da se ne presumira, već da je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu da je tada teret dokaza te činjenice na tužitelju koji da je dužan dokazati status potrošača. Tuženik dalje ističe prigovor zastare potraživanja pozivajući se dalje na zaključak suda EU i čl.22. Zakona o obveznim odnosima u smislu da je ugovorena valutna klauzula odraz dispozitivne zakonske odredbe i da je isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, čak i ako se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a u odgovoru na tužbu poziva se na pisani iskaz ŽŠ, voditeljice službe upravljanja ciljanim proizvodima, a kasnije direktor podrške prodaji koja da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bila zadužena za nadzor i koordinaciju rada zastupnika tuženika u pogledu ugovaranja ugovora o kreditu ovakve vrste. U odnosu na razliku glavnice u CHF i EUR tužitelj da nema pravo na isplatu, pozivajući se na sudsku praksu, prigovara i na tijek zateznih kamata ističući i prigovor radi prijeboja za manje plaćeni iznos s osnove tečaja, pa ukoliko bi sud iz bilo kojih razloga utvrdio ništetnost pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine po osnovi potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu označenu u točci III. izreke ove presude.

5. U odnosu na prigovor prijeboja istaknut od strane tuženika tužitelj ističe prigovor zastare na tzv. tečajne razlike.

6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103409262 sklopljen između tuženika-banka i tužitelja kao korisnika kredita te MŠ kao sudužnika 9.2.2007., Aneks broj 1. Ugovora o predmetnom kreditu sklopljen 13.9.2010., otplatni plan za kredit s lista 16-20 spisa, pregled prometa po partiji kredita za razdoblje 13.9.2010. – 7.1.2011. s lista 21-28 spisa, Poslovanje s građanstvom-informacije s lista 86-101, 104-111, pisani i ovjereni iskaz ŽŠ s lista 102-103, priopćenje za javnost HNB od 21.1.2015. s lista 115-126, presudu Europskog suda C-81/19 i nalaz i mišljenje vještaka Goranke Šmer Maraš iz Rijeke od 16.3.2025., uz očitovanje od 3.8.2025 povodom prigovora tužitelja, a proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice.

7. U postupku kolektivne zaštite interesa potrošača od strane Trgovačkog suda u Zagrebu donesena je presuda P-1401/12 od 4.srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača-korisnika kredita ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima, koji su bili zaključeni u vremenskom periodu od 2003.-2008., ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i ta odluka je postala pravomoćna 13.lipnja 2014. kada je prvostupanjska odluka potvrđena presudom VTS Pž-7129/2013 od 13.lipnja 2014., dok je u odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odlučeno prvostupanjskom odlukom, odnosno presudom TS u Zagrebu P-1401/12 od 4.srpnja 2013., potvrđenom od strane VTS Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018.

8. Uvidom u presudu VTS Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako su tom presudom odbijene žalbe tuženika, između ostalog i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. koji je tuženik u ovom postupku i potvrđena je presuda TS u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.srpnja 2013. Iz obrazloženja presude dalje proizlazi kako je pobijanom presudom P-1401/12 od 4.7.2013. TS u Zagrebu utvrdio da je između ostalih tuženik Erste&Steiermärkische Bank d.d. u razdoblju od 1.travnja 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljen na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te da je u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008., a koja povreda da traje i nadalje, povrijedio kolektive interese i prava potrošača, korisnike kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženici kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatni stopa, a sve na štetu potrošača, pa da su tuženi time od 10.rujna 2003. postupali suprotno odredbama tada važećeg ZZP 03 i to čl.81., 82., 90., a od 7.kolovoza pa na dalje protivno odredbama tada važećeg ZZP 07 i to čl.96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, tom prvostupanjskom odlukom dalje je naloženo svim tuženicima pa tako i ovdje tuženiku da prekinu s gore opisanim postupanjem te je svim tuženicima naloženo da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojim je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezano uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, zabranjeno je tuženicima takvo ili slično postupanje ubuduće, na koju odluku se opravdano tužitelj poziva u tužbi. U odnosu na primjenu te presude trgovačkog suda potvrđene presudom VTSRH VSRH je u svojoj odluci Rev-3142/18 od 19.3.2019. jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem čl.502.c ZPP-a, a isto tako i čl.118.ZZP vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106.st.1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Dakle, tužitelj opravdano navodi da su svi tuženikovi navodi kojima se osporava ništetnost spornih ugovornih odredbi već raspravljeni u kolektivnom postupku i otklonjeni kao neosnovani. Prihvaćajući i primjenjujući stav Vrhovnog suda da nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, ovaj sud imao je u vidu i uzeo je u obzir također odluku i stav Ustavnog suda RH U-III-5458/2021 od 30.lipnja 2022. o zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu da predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi. Na tuženiku je u ovom postupku –pojedinačnom potrošačkom sporu bio teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača – tužitelja u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, a tuženik je na ročištu održanom dana 22.4.2024. osim prijedloga za saslušanjem tužitelja naveo da ne predlaže provođenje drugih personalnih dokaza bankara i sl., a u odnosu na poslovanje tuženika dostavio je pisanu izjavu ŽŠ iz [adresa], u koju izjavu je sud izvršio uvid i iz koje izjave proizlazi da se ne radi o osobnom bankaru tužitelja već zaposleniku tuženika na poziciji voditelja službe upravljanja iskustvom klijenata, koji iskazuje općenito o poslovanju tuženika i odnosa tuženika s klijentima, tako da taj pisani iskaz je općenite prirode, odnosno ne odnosi se konkretno na odnos ovdje stranaka, na predugovornu fazu i davanje obavijesti ovdje tužitelju. Tim pisanim iskazom tuženik dakle nije doveo u pitanje istinitost iskaza tužitelja koji je svojim iskazom ponovio navode iz tužbe i one istaknute tijekom postupka, a vezano za predugovornu fazu i potpunu obavijest tužitelju o rizicima i posljedicama sklapanja ugovora o kredita s valutnom klauzulom. U odnosu na status potrošača tužitelj je iskazao da je kredit podignut za kupnju nekretnine koja da je bila u izgradnji, a po izgradnji da je tužitelj tu nekretninu prodao kako bi bio u mogućnosti vratiti kredit; ta nekretnina da je bila smještena u Puli, u Ližnjanu i tužitelj da je imao namjeru sa suprugom preseliti u Pulu, tužitelj da je prodao nekretninu 2011. koje godine da je i zatvoren kredit, pa budući tuženik nije dokazao suprotno, doveo u pitanje istinitost iskaza tužitelja, niti u tom smjeru predložio provođenje dokaza po pitanju statusa tužitelja kao potrošača to je ocjena suda kako je neupitan status tužitelja kao potrošača

9. Neosnovan je i prigovor zastare tuženika, jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su- IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Predmetna tužba na valutnu klauzulu podnesena je 5.lipnja 2023., dok je presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018., tako da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl.225. ZOO-a za predmetna potraživanja.

10. Mišljenje je vještaka da preplate obroka kredita kao razlike između svakog više plaćenog obroka obračunatog po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i plaćenog obroka obračunatog po tečaju na dan isplate kredita, odnosno pozitivne tečajne razlike iz razdoblja višeg tečaja od početnog, ukupno iznose 1.061,33 EUR, dok da manje plaćeni obroci kredita kao razlike između svakog plaćenog obroka obračunatog po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog obroka obračunatog po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike iz razdoblja nižeg tečaja od početnog, ukupno iznose 141,14 EUR. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužitelj predložio pozvati vještaka uzeti u obzir početni valutni tečaj CHF iz ugovora o kreditu prilikom sklapanja Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu od 13.9.2010., za koliki bi to iznos novoutvrđene glavnice u valuti EUR u tom slučaju bio zadužen tužitelj, odnosno za koji to iznos u valuti EUR je tužitelj više zadužen prilikom sklapanja spomenutog aneksa. Na prijedlog i poziv tužitelja vještak se očitovao navodeći da je tužiteljici pri konverziji kredita na dan 13.09.2010. godine umjesto tada važećeg tečaja CHF /HRK 1 CHF=5,57930 HRK bio primijenjen početni tečaj kredita novoutvrđena konvertirana glavnica kredita iznosila bi 56.755,92 EUR, a što znači da je tužiteljici s osnova razlike u tečaju u odnosu na početni tečaj kredita nedospjela glavnica kredita viša za iznos od 95.516,17 HRK, a što sada primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 12.677,17 EUR, a po pisanom očitovanju vještaka od 3.8.2025. stranke nisu imale prigovora, niti daljnjih pitanja za vještaka, neovisno o kojoj činjenici da stranke nisu imale prigovora, primjedbi i pitanja za vještaka sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti kao stručan, objektivan, jasan i nedvosmislen, izrađen za potrebe presuđenja u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

11. U odnosu na istaknuti prigovor zastare istaknut od strane tužitelja taj prigovor je neosnovan s obzirom da je prigovor radi prijeboja od strane tuženika stavljen već u samom odgovoru na tužbu, dakle prije zaključenja prethodnog postupka.

12. Odredbom čl.323.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO) propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ta odredba jasno propisuje da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, temeljem koje odredbe tuženik ima pravo na ime negativne tečajne razlike potraživati od tužitelja od strane vještaka utvrđeni iznos.

13. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno osnovana su potraživanja ovdje stranaka, kako po tužbi, tako i po prigovoru prijeboja, stoga je valjalo postupiti kao u izreci.

14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP), a troškovi dosuđeni tužitelju odnose ne na sastav tužbe, podneska od 25.4. i 25.8.2025., zastupanja na ročištima 28.5.2024. i 1.9.2025., sve u iznosima od po 500,00 €, za zastupanje na ročištu 22.4.2024. 250,00 € uz trošak vještačenja u iznosu od 500,00 €.

U Malom Lošinju 9.listopada 2025.

S u d a c

Tomislav Stopar

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a:

1. Punomoćniku tužitelja – odvjetnik Petar Banić

2. Punomoćniku tuženika – odvjetnik Damir Metelko