Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1471/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe A. U. iz M., radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3736/2021-11 od 21. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 20. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3736/2021-11 od 21. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/21-01/172, urbroj: 566-01/16-21-3 od 4. studenoga 2021. Tuženikovim rješenjem od 4. studenoga 2021. je poništeno rješenje Ministarstva financija, klasa: UP/I-112-02/17-01/1703, urbroj: 513-02-6000/2-20-14 od 28. prosinca 2020. i predmet je dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Tim prvostupanjskim rješenjem se zainteresirana osoba, službenik A. U., diplomirani inženjer za pomorski promet s danom 1. rujna 2017. raspoređuje na radno mjesto višeg inspektora u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu R., Carinskom uredu R., Službi za nadzor, Odjelu za inspekcijske i nadzorne poslove u području trošarina i posebnih poreza (red. broj 61. iz Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu R.), na način naveden u točki I. izreke rješenja. U točkama II. – IV. izreke tog rješenja se definira način na koji se raspoređenom službeniku utvrđuje plaća. U točki V. izreke prvostupanjskog rješenja se utvrđuje da je A. U. položio državni stručni ispit dana 23. prosinca 1983., u točki VI. se određuje da se plaća prema tom rješenju isplaćuje od 1. rujna 2017., a u točki VII. se utvrđuje da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
3. Nastavno u žalbi tužitelj pobliže obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i nepravilne primjene mjerodavnog materijalnog prava donio nezakonitu odluku, a prvostupanjski sud prihvatio stajališta iznesena u osporenom rješenju, bez posebne ocjene i razmatranja činjenica odlučnih za donošenje pravilne odluke u predmetnoj stvari. Dodaje da su, protivno utvrđenju tuženika i prvostupanjskog suda, u prvostupanjskom rješenju iscrpno izneseni razlozi koji su bili odlučni za ocjenu pojedinih dokaza kao i razlozi koji su bili relevantni za raspored zainteresirane osobe na predmetno radno mjesto. Stoga smatra da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda o proturječnosti navoda koji se odnose na stručno znanje i iskustvo zainteresirane osobe, a koji su bili relevantni za raspored i na rukovodeće radno mjesto.
Dalje u žalbi iscrpno se navodi kronologija događaja i slijed poduzetih radnji tijekom postupka, a dodaje se i da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka.
Dalje se u žalbi navodi da zamolba za premještaj zainteresirane osobe nije bila jedina i odlučujuća činjenica kod donošenja prvostupanjskog rješenja, ali da je opravdano uzeta u obzir. Dodaje se da se u konkretnom slučaju odlučivalo o rasporedu svih službenika Područnog carinskog ureda R. na dan 1. rujna 2017. na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, a u takvim okolnostima da se službenik raspoređuje na radno mjesto iz novog pravilnika o unutarnjem redu, prema potrebama službe i stručnom znanju. Također se dodaje i da u takvim okolnostima čelnik javnopravnog tijela nije u obvezi službenike rasporediti na radna mjesta na kojima su ranije obnašali svoje dužnosti, već ima diskrecijsku ovlast rasporediti službenike na radna mjesta za koja smatra da će službenik na najbolji način i u najboljem interesu službe obavljati radne zadatke tog mjesta. Sa tim u vezi se u žalbi dodaje i da su uvažene sve okolnosti i potrebe službe koje su bile odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke.
Zaključno, tužitelj upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava, konkretno odredbe članka 127. Zakona o državnim službenicima, smatrajući da su stajališta prvostupanjskog sud i tuženika protivna dosljednoj upravnosudskoj praksi. Stoga smatra da je pobijana presuda nezakonita i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, iz razloga koji se u žalbi iscrpno navode i obrazlažu. Tužitelj se u žalbi poziva na zaključke i stajališta iznesena u pobliže navedenim presudama ovog Suda i presudama prvostupanjskih sudova, vezano uz primjenu članka 127. Zakona o državnim službenicima, a osobito na stajalište da radno mjesto na koje je službenik ranije bio raspoređen ne vezuje poslodavca kod raspoređivanja uslijed organizacijskog preustroja, a niti su osobne preferencije službenika u svezi rasporeda od utjecaja na ishod postupka, jer mjerodavne odredbe ne obvezuju poslodavca da službenika rasporedi na radno mjesto koje ima isti naziv ili koeficijent složenosti poslova kao i ranije radno mjesto.
Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi pobijanu presudu, odnosno usvoji tužbeni zahtjev i poništi tuženikovo rješenje od 4. studenog 2021.
4. Tuženik, iako uredno pozvan da se očituje o žalbenim navodima, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama propisanih člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženje pobijane presude proizlazi da je tuženik rješenjem od 4. studenog 2021. poništio prvostupanjsko rješenje Ministarstva financija, klasa: UP/I-112-02/17-*01/1703, urbroj: 513-02-6000/2-20-14 od 28. prosinca 2020. i predmet dostavio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.
8. Prvostupanjskim rješenjem od 28. prosinca 2020. zainteresirana osoba A. U. je, kao državni službenik, diplomirani inženjer za pomorski promet s pobliže navedenim ukupnim radnim stažem, raspoređen s danom 1. rujna 2017. na radno mjesto višeg inspektora u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu R., Carinskom uredu R., Službi za nadzor, Odjelu za inspekcijske i nadzorne poslove u području trošarina i posebnih poreza (red. br. 61 Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravni, Područnom carinskom uredu R.). S te osnove je zainteresiranoj osobi utvrđeno i pravo na plaću, način uvećanja plaće i početak obračuna plaće, a sve pobliže navedeno u prvostupanjskom rješenju.
9. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je državni službenik A. U. u razdoblju od 1. kolovoza 2016. do 1. rujna 2017. bio raspoređen na radno mjesto voditelja Službe za nadzor, a da su Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija unutar Službe za nadzor ustrojena dva odjela, i to Odjel za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine, trgovine i usluga i Odjel za inspekcijske i nadzorne poslove u području trošarina i posebnih poreza. Također proizlazi da se opis poslova navedene službe značajno proširio poslovima vezanim uz područje trošarina i posebnih poreza, ali tuženik ocjenjuje da je u predmetnom slučaju službenih raspoređen na radno mjesto niže složenosti poslova, premda je za vrijeme obavljanja poslova voditelja službe bio ocijenjen ocjenom "primjeran", te da se stručno usavršavao upravo u području trošarina, tj. da je osposobljen upravo za obavljanje tih poslova.
10. Nadalje je tuženik na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja ocijenio da su proturječni navodi koji se tiču stručnog znanja i iskustva zainteresirane osobe, a koji mogu biti relevantni i za raspored na rukovodeće radno mjesto, zbog čega smatra da je bilo potrebno razmotriti i mogućnost rasporeda na rukovodeće radno mjesto u Službi za nadzor, jer je zainteresirana osoba raspoređena na radno mjesto koje je najviše klasificirano nerukovodeće radno mjesto, a koje podrazumijeva potrebu obavljanja najsloženijih poslova.
11. Tuženik uz navedeno dodaje i da su radna mjesta više složenosti popunjena u istom ili kratkom vremenskom razdoblju od rasporeda zainteresirane osobe, a čime je doveo u pitanje navod iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja da je čelnik tijela ocijenio da je popunjavanje radnog mjesta višeg inspektora prioritet u odnosu na popunjavanje nepopunjenih radnih mjesta više složenosti u Područnom carinskom uredu R..
Pri tome tuženik ističe i da nije jasno obrazloženo u prvostupanjskom rješenju na koji način je stručno znanje i osposobljavanje zainteresirane osobe upravo u području trošarina doprinijelo rasporedu službenika na predmetno radno mjesto u odnosu na druge službenike koji su raspoređeni na rukovodeća radna mjesta, a u kojem pravcu je zainteresirani u žalbi izričito prigovorio.
12. Dakle, u predmetnom slučaju se radi o poništenju prvostupanjskog rješenja i vraćanju predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje s osnove članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. – dalje: ZUP), jer je s obzirom na prirodu upravne stvari, potrebno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela. Stoga je tuženik na temelju odredbe članka 117. stavka 2. ZUP-a, o žalbi tužitelja odlučio na način da je pobijano rješenje poništio i vraćajući predmet na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, dao uputu na koji način valja otkloniti utvrđene nedostatke i potpuno i pravilno utvrditi činjenice bitne za donošenje odluke o rasporedu na predmetno radno mjesto, uz obrazloženje razloga koji upućuju na zaključak da je odluka o rasporedu zakonita.
13. Prema odredbi članka 58. ZUS-a, ako sud povodom tužbe utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.
14. U predmetnom upravnom sporu, prema ocjeni ovog Suda, upravni sud je imao osnove za zaključak da je rješenje tuženika zakonito, jer je primjenom odredbe članka 117. stavka 2. ZUP-a tuženik pravilno iskoristio ovlaštenje usvojiti žalbu i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak radi provođenja ispitnog postupka, jer je za donošenje novog rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela. Protiv rješenja donesenog u nastavku postupaka tužitelj ima mogućnost izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.
15. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen pravilnom primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, nije bilo zakonske osnove riješiti o upravnoj stvari u sporu pune jurisdikcije s osnove primjene odrede članka 58. stavka 1. ZUS-a, koja takvu mogućnost propisuje samo u slučaju kada je odluka tuženika nezakonita.
16. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni prigovori nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost pobijane presude, pa je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 20. rujna 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić v.r.