Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4194/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. R. iz S., zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu J., G. i partneri j.t.d., D., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsIrs-163/20-9 od 27. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsIrs-163/20-9 od 27. svibnja 2022. te sudi:
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114-04/20-02/57, urbroj: 511-01-158-20-5 od 22. rujna 2020.
II. Žalba se odbija.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od primitka presude tužitelju naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 933.21 eur/7.031,25 kuna.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-114-04/20-02/57, urbroj: 511-01-158-20-5 od 22. rujna 2020. (točka I. izreke) i u točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
Nastavno u žalbi tužitelj navodi i obrazlaže razloge zbog kojih odluku prvostupanjskog suda, kao i tuženikovo rješenje smatra nepravilnim, prije svega zbog pogrešno utvrđenih činjenica, a koji propusti su, smatra, doveli i do pogrešne primjene materijalnog prava na njegovu štetu.
Dalje u žalbi daje osvrt na tijek postupka koji je prethodio donošenju pobijane presude, zaključujući da su utvrđenja tuženika pogrešna i nepotpuna, odnosno da nisu utemeljena na podacima spisa predmeta i provedenim dokazima u prvostupanjskom disciplinskom postupku, zbog čega nije bilo osnove da se poništi prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelj oslobođen odgovornosti da je počinio povredu službene dužnosti za koju ga se tereti, a da je tuženik danim uputama i primjedbama prvostupanjskom disciplinskom sudu u biti prejudicirao ishod postupka, jer je na neizravan način naložio prvostupanjskom tijelu da utvrdi činjenice koje bi dovele do zaključka o disciplinskoj odgovornosti tužitelja.
Tužitelj dalje u žalbi dodaje i da prvostupanjski sud nije otklonio navedene propuste koje je učinio tuženik, a nije proveo ni odgovarajući dokazni postupak u kojem bi se utvrdile bitne činjenice i sa time u vezi proveli dokazi, što je smatra dovelo i do povrede ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje. U prilog toj tvrdnji se tužitelj poziva na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Dodaje da se u predmetnom slučaju pogrešno prihvaća stajalište izraženo u sudskoj praksi o dokaznoj vrijednosti ne kontradiktornih dokaza i službenih bilješki, a što je dopušteno samo ukoliko svjedok nije neposredno saslušan pred tijelom koje vodi disciplinski postupak, a o kojoj situaciji nije riječ, jer je svjedok M. V. ispitan tijekom prvostupanjskog postupka, što znači da je provedeno neposredno i zakonito (kontradiktorno) ispitivanje svjedoka, a zbog čega nije primjenjiv stav o dokaznoj vrijednosti ne kontradiktornih dokaza i službenih bilješki. Tužitelj dodaje i da je svjedok M. V. zakonito i kontradiktorno ispitan tri puta, dva puta pred Općinskim državnim odvjetništvom i treći puta na usmenoj raspravi pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, a sadržaj njegovih izjava tužitelja ne tereti za počinjenje bilo kakvog disciplinskog djela.
Konačno, tužitelj ukazuje i na propisano načelo o povoljnom ishodu disciplinskog postupka koji se vodi protiv policijskog službenika, ukoliko postoji dvojba o činjenicama koje čine obilježja povrede službene dužnosti ili utječu na utvrđivanje odgovornosti policijskog službenika, koje u konkretnom slučaju nije primijenjeno, a niti se njegova primjena uopće razmatrala.
Zaključno, tužitelj smatra da je i predlaganje dokaza tek u žalbenom postupku od strane podnositelja zahtjeva u disciplinskom postupku nezakonito, odnosno protivno Zakonu o općem upravnom postupku, zbog čega je osporeno rješenje doneseno protivno mjerodavnom pravu.
Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji, odnosno donese odgovarajuću odluku sukladno žalbenim navodima.
Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška upravnog spora i žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući zakonitost osporene presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, odnosno da su žalbeni razlozi tužitelja osnovani.
6. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u S., Klasa: UP/I-114-04/20-02/88, urbroj: 511-01-158-20-9 od 21. svibnja 2020. (dalje: prvostupanjsko rješenje) oslobođen odgovornosti za počinjenje teže povrede službene dužnosti činjenično opisane u izreci tog rješenja, a u članku 96. stavku 1. točki 7. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.) opisane kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije".
7. Rješenjem tuženika od 22. rujna 2020. je uvažena žalba načelnika PU D.-n. i poništeno prvostupanjsko rješenje, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
8. Tuženik u osporenom rješenju u bitnom ocjenjuje da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja nije u dostatnoj mjeri utvrđeno, odnosno ocjenjuje da nisu utvrđene sve okolnosti odlučne za donošenje pravilnih zaključaka u svezi disciplinske odgovornosti tužitelja. S time u vezi je tuženik u osporenom rješenju naveo upute u kojem pravcu će prvostupanjsko tijelo nastaviti disciplinski postupak, odnosno u tom postupku razjasniti prije svega proturječnost iskaza svjedoka M. V., koji je bio neposredni svjedok predmetnog događaja. Tuženik navodi da je disciplinski postupak potrebno provesti na način da se s M. V. suoče i saslušaju drugi svjedoci saslušani u postupku, policijski službenik Z. T., M. M.-B., službenik PNUSKOK-a, kao i policijske službenice koje su dana 15. svibnja 2020. uzimale izjavu od M. V. na zapisnik, R. R. i A. M..
9. Tuženik drži da je nužno na navedeni način provesti daljnji dokazni postupak, a radi ostvarivanja smisla i cilja načela materijalne istine, tj. utvrditi pravo stanje stvari, kao bitnog uvjeta za donošenje zakonite odluke. Pri tome tuženik zaključuje i da je tek nakon što se provede dodatni dokazni postupak sukladno danim uputama, moguće eventualno donijeti oslobađajuću odluku, tj. oduku o disciplinskoj odgovornosti tužitelja primjenom načela "in dubio pro reo".
10. Tuženik uz navedeno dodaje da nakon saslušanja svih navedenih svjedoka, disciplinsko vijeće treba navesti i pobliže obrazložiti razloge kojima se rukovodilo kod donošenja odluke o disciplinskoj odgovornosti tužitelja, a nakon analize svih provedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj svezi.
11. Međutim, ovaj Sud ocjenjuje da je protivno zaključku tuženika, a čije zaključke i stajališta iznesena u osporenom rješenju je prihvatio i prvostupanjski sud, prvostupanjsko disciplinsko vijeće donijelo odluku kojom je tužitelja oslobodilo disciplinske odgovornosti za disciplinsko djelo pobliže opisane teže povrede službene dužnosti za koju se u predmetnom slučaju tereti, na temelju iscrpno provedenog dokaznog postupka, odnosno nakon što je provelo sve prikladne dokaze za utvrđenje pravog stanja stvari. Naime, tijekom postupka je saslušalo sve svjedoke koji su bili sudionici predmetnog događaja, odnosno koji su neposredno imali saznanja o tijeku razgovora koji se vodio tijekom tog događaja.
12. Ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski disciplinski sud odluku o disciplinskoj odgovornosti tužitelja donio nakon ocjene rezultata sveukupno provedenog dokaznog postupka, odnosno nakon iscrpne analize izjava svih saslušanih svjedoka, odnosno nakon ocjene svih provedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj svezi. Stoga, ovaj Sud, a na temelju svih podataka spisa predmeta, nalazi da je prvostupanjsko disciplinsko vijeće provelo sve dokaze prikladne za utvrđenje pravog stanja stvari, odnosno da je odluku donijelo na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, a u kojem, protivno ocjeni tuženika, nije bilo potrebno provesti dokaze na način koji sugerira tuženik, iz razloga koji se u nastavku ove presude pobliže navode i obrazlažu.
13. Naime, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je Prvostupanjsko disciplinsko vijeće dalo jasnu i iscrpnu argumentaciju razloga zbog kojih je poklonilo vjeru iskazu svjedoka M. V. koji je dao u prethodnom postupku policijskim službenicima PN USKOK-a, a prije svega jer je dan neposredno nakon događaja, odnosno u vrijeme dok još nije znao niti pretpostavljao koje su moguće posljedice njegovog iskaza, ili koje bi mogle nastati u smislu pokretanja kaznenog ili nekog drugog postupka. Također je poklonjena vjera i iskazu koji je imenovani svjedok dao u uredu načelnika PU D.-n., a kojom prigodom je upozoren na kaznenu odgovornost za davanje neistinitog iskaza, kao i na činjenicu da iskaz daje upravo u svrhu dokazivanja činjenica u disciplinskom postupku, a iskaze je vlastoručno potpisao.
14. Vezano uz opis sadržaja razgovora sudionika događaja (u mjesecu prosincu 2019.) u ugostiteljskom objektu M. u mjestu B., kada je policijski službenik T. R. izrekao kako će Z. T. i B. R. "riješiti" i kako će im on doći na očevid, kao i razgovora koji se dogodio dana 08./09.03.2020. godine, tijekom večere sa M. V. i H. N. u restoranu S. u S., a kojom prilikom je policijski službenik T. R. izrekao u više navrata kako će on Z. T. "riješiti", odnosno da će se istoga riješiti, valja reći da su saslušani svjedoci suglasno izjavili da za vrijeme večere u restoranu S. T. R. u niti jednom trenutku nije izrekao riječi koje bi se mogle protumačiti kao kakva prijetnja Z. T., odnosno da bi se na taj način sadržaj razgovora mogao protumačiti. Međutim, saslušani svjedok M. V. je na sporne okolnosti dana 15. svibnja 2020. dao i izjavu na zapisnik u PU D.-n., a u toj vlastoručno potpisanoj izjavi je u bitnom iskazao da je dana 8. ožujka 2020. bio na večeri u restoranu S. u S., a da je policijski službenik T. R., koji je bio u vidno alkoholiziranom stanju, među ostalim, više puta pred njim i H. N. izrekao da će se riješiti Z. T., da je to više puta ponovio, a da je tijekom te večeri govorio i da će ga se riješiti kada njegovi dođu na vlast u 9. mjesecu. S obzirom na proturječnost iskaza saslušanog svjedoka M. V., Prvostupanjsko disciplinsko vijeće je na usmenoj raspravi saslušalo imenovanog svjedoka, koji je tom prilikom pojasnio da razgovor koji se vodio sporne večeri, nije sadržavao bilo kakve prijetnje, već je policijski službenik T. R. govorio da bi u slučaju da dođe do promjena u 9. mjesecu napravio određene kadrovske smijene, ali je decidirano iskazao da prijavljeni policijski službenik niti u jednom trenutku nije spominjao Z. T.. Dodaje i da ukoliko su ranije dani iskazi drugačijeg sadržaja, bez obzira što je zapisnike o uzimanju izjave vlastoručno potpisao, da se radi o pogrešnoj interpretaciji policijskog službenika koji je sastavljao zapisnik, a u drugom slučaju da je zapisnik o uzimanju izjave potpisao, premda ga prethodno nije pročitao.
15. Iz naprijed navedenih razloga, a s obzirom na izričitu proturječnost danih iskaza svjedoka M. V., a na kojem se primarno temelji dio zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, Prvostupanjsko disciplinsko vijeće nije iskaz imenovanog svjedoka ocijenilo kao vjerodostojan dokaz u cilju utvrđenja disciplinske odgovornosti policijskog službenika T. R., već je svoju odluku utemeljilo na iskazima drugih sudionika spornog događaja, policijskih službenika H. N. i L. M. te vlasnika restorana S. A. M., ocjenjujući da su ti svjedoci dosljedno i istovjetno dali iskaz o okolnostima spornog događaja, odnosno da sadržaj njihovih iskaza ne ostavlja bilo kakvu dvojbu o istinitosti tih iskaza, već štoviše u ukupnoj i međusobnoj analizi tih iskaza, njihov sadržaj se o bitnim činjenicama za ocjenu disciplinske odgovornosti policijskog službenika T. R. podudara.
16. Iz sadržaja navedenih iskaza proizlazi da je tijekom spornog događaja T. R. iskazivao negodovanje svojim statusom u PU D.-n., odnosno da je razmatrao mogućnosti rješavanja svog pravnog statusa, ali da tom prilikom nije spominjao bilo kojeg kolegu poimence, niti Z. T. ili bilo kojeg drugog od kolega iz PU D.-n. Također Prvostupanjsko disciplinsko vijeće u odnosu na prvi dio povrede službene dužnosti koja se policijskom službeniku T. R. stavlja na teret, navodi da podnositelj zahtjeva taj dio disciplinske povrede temelji isključivo na iskazu policijskog službenika B. R., odnosno kaznenoj prijavi Z. T., a s time da Z. T. svoje navode iz prijave temelji isključivo na informacijama koje mu je o navodnom događaju dao B. R..
17. Dalje valja navesti da je saslušani svjedok Z. T. u kaznenoj prijavi protiv T. R. podnesenoj dana 11. ožujka 2020. u ODO-u D., prethodno u odnosu na navedeni dio disciplinske povrede, u bitnom naveo da mu je prije dva ili tri mjeseca načelnik PP S. B. R. rekao da su do njega došle informacije da je T. R. u jednom caffe baru, u alkoholiziranom stanju, nekim osobama govorio da će kad-tad riješiti Z. T. i da će mu doći na očevid- Dodaje da mu je te informacije prenio B. R., jer je to smatrao pravilnim učiniti, a da je tom prilikom rekao da je T. R. govorio i nešto protiv njega osobno.
17. Iz sadržaja službene zabilješke o obavljenom obavijesnom razgovoru sa policijskim službenikom B. R. od 12. ožujka 2020. (pred djelatnicima PN USKOK-a) proizlazi da je B. R. susreo poznanika čiji identitet ne želi otkriti na traženje te osobe, a od kojeg je doznao da je u restoranu M. u mjestu B. bio spornog događaja prisutan T. R. u društvu policijskog službenika L. M. i S. B., a da je tom prilikom njegov izvor (osoba čiji identitet ne želi otkriti) čuo da su razgovarali o slučaju iz rujna 2019. (kada su na području NP M. od strane rendžera parka u nedozvoljenom ribolovu zatečeni L. M. i S. B.), a da je T. R. u vidno alkoholiziranom stanju govorio da će "riješiti" Z. T. i njega osobno, a nakon toga će sam obaviti očevid. Također je policijski službenik B. R. iskazao da je osoba čiji identitet nije želio otkriti (informator) pod pojmom "riješiti" shvatio da je T. R. mislio "ubiti", ali da on osobno sadržaj razgovora nije shvatio ozbiljno, odnosno kao ozbiljnu prijetnju, ali da je o tome odmah obavijestio Z. T., koji je također rekao da navedene prijetnje ne smatra ozbiljnima.
19. Također se dodaje da iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja rješenja Prvostupanjskog disciplinskog vijeća proizlazi da podnositelj zahtjeva drugi dio disciplinske povrede (vezano uz događaj tijekom večere sa M. V. i H. N. u restoranu S. u S., dana 8/9. 3. 2020.) temelji isključivo na iskazu sudionika spornog događaja M. V., kao i kaznenoj prijavi Z. T., koji pak svoje viđenje događaja temelji isključivo na informacijama koje mu je o tom događaju dao M. V..
20. Na temelju svih provedenih dokaza proizlazi da su sudionici spornih događaja tijekom tih događaja popili veću količinu alkohola, odnosno da je policijski službenik T. R. davao izjave u vidno alkoholiziranom stanju, a da su ključni dokazi na kojima se temelji zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka zasnovani na informacijama koje ne proizlaze iz neposrednog saznanja, već ih je dala osoba nepoznatog identiteta, ili ih je posredno prenijela osoba, čiji iskaz tijekom provedenog postupka nije ocijenjen vjerodostojnim.
21. Dakle, Prvostupanjsko disciplinsko vijeće je pravilno utvrdilo da su iskazi ključnog svjedoka optužbe M. V. nedosljedni i proturječni, jer je svojim iskazom danim na usmenoj raspravi tijekom provedenog disciplinskog postupka u cijelosti opovrgao ranije dane iskaze na kojima se temelji zahtjev predlagatelja. S druge strane je Prvostupanjsko disciplinsko vijeće iskaze policijskih službenika H. N., L. M. i vlasnika restorana u kojem se odvio sporni događaj A. M., ocijenio životnim, logičnim i podudarnim, zbog čega su prihvaćeni kao vjerodostojan i istinit dokaz.
22. Također je Prvostupanjsko disciplinsko vijeće, uvažavajući sve okolnosti konkretnog događaja i nesporno utvrđene činjenice, pravilno utvrdilo da u postupanju policijskog službenika T. R. prilikom spornih događaja nema protupravnog postupanja, već da se odigravao razgovor u veseloj i opuštenoj atmosferi, uz konzumiranje veće količine alkoholnih pića, a da su u takvim okolnostima mogući i komentari neprimjerenog sadržaja, bilo o drugim policijskim službenicima ili rukovoditeljima u MUP-u. Međutim, Prvostupanjsko disciplinsko vijeće je, na temelju svih provedenih dokaza i danih argumenata zaključilo da su saslušani svjedoci uvjerljivo, logično i životno objasnili opisano postupanje policijskog službenika T. R. u predmetnim događajima, ali je zaključilo da na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka nije sa sigurnošću utvrđeno da je policijski službenik T. R. uopće u razgovoru spominjao policijskog službenika Z. T. u kontekstu rješavanja njegovog statusa, već je u bitnom komentirao vlastiti radno pravni status, iskazujući s tim u vezi svoje mišljenje.
23. Stoga, valja napomenuti da kontekst cjelokupnih događaja, kao i sadržaj razgovora sudionika tih događaja, valja razmatrati u svjetlu svih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno uvažiti pri tome i da je bitan dio sadržaja razgovora utvrđen na temelju posrednih opažanja, odnosno na temelju informacija osoba čiji identitet nije utvrđen. Dodaje se i da se iskazi sudionika koji su neposredno sudjelovali u spornim događajima, trebaju razmatrati u okolnostima konkretnog slučaja, odnosno da su njihovi iskazi dani neposredno nakon predmetnih događaja, a iskazi dani kasnije, nakon proteka određenog vremena, mogu biti bitno različiti, a što dalje znači da niti provođenje daljnjeg dokaznog postupka na način kako to sugerira tuženik, prema ocjeni ovog Suda ne bi doveo do rezultata koji bi bili od značaja za donošenje odluke o disciplinskoj odgovornosti tužitelja. Ovaj Sud smatra i da neki od dokaza čije provođenje sugerira tuženik (saslušanje policijskih službenika koji su uzimali iskaze na zapisnik) nisu uopće prikladni za utvrđenje pravog stanja stvari i činjenica bitnih za donošenje zakonite odluke u predmetnoj stvari.
24. Stoga, iz naprijed navedenog slijedi da disciplinska odgovornost tužitelja za opisane teške povrede službene dužnosti nije u disciplinskom postupku na nedvojben način utvrđena, zbog čega je osnovano policijski službenik T. R. prvostupanjskim rješenjem oslobođen od disciplinske odgovornosti. Iz naprijed iznesenog proizlaze i razlozi zbog kojih ovaj Sud smatra da nema osnove za provođenje daljnjeg dokaznog postupka na način koji sugerira tuženik pa ocjenjuje da nije bilo osnove u povodu žalbe podnositelja zahtjeva poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
25. U prilog navedenom se dodaje da postojanje disciplinskih djela za čije se počinjenje tereti policijski službenik T. R. mora biti dokazano na način koji isključuje bilo kakvu sumnju u pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tj. da ne ostavlja prostor za dvojbu je li policijski službenik počinio teške povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret ili ne, odnosno jesu li se u njegovom ponašanju stekla obilježja teških povreda službene dužnosti ili ne, na način kako su disciplinska djela činjenično opisana u zahtjevu. Također se zaključci disciplinskog suda ne mogu temeljiti na iskazu nekih od svjedoka, koji nisu u cijelosti podudarni s iskazima drugih svjedoka, a koji su neposredno svjedočili o okolnostima konkretnih događaja.
26. Stoga, ovaj Sud prihvaća zaključke i stajališta iznesene u obrazloženju prvostupanjskog rješenja u cijelosti, ocjenjujući da daljnji dokazni postupak i provođenje dokaza na način kako to upućuje tuženik u osporenom rješenju ne bi doveo do relevantnih saznanja o spornim događajima. Ovaj Sud je prihvaćajući žalbene razloge osnovanima pozivom na članak 74. stavak 2. ZUS-a riješio kao u izreci . S obzirom da je tužitelj uspio u sporu u cijelosti, priznati su mu i traženi troškovi u ukupnom iznosu od 933,21eur/7.031,25 kn za sastav tužbe, sastav žalbe i pripadajući PDV u pobliže naznačenom iznosu, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 20. rujna 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.