REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-126/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović u pravnoj stvari tužitelja INSTAL PRO MIKULČIĆ d.o.o., Sisak, Ulica Božidara Špišića 17, OIB: 93130669608, kojeg zastupa punomoćnica Martina Vunić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grahovac i Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Andrije Hebranga 9, protiv tuženika H&N d.o.o., Gornja Bistra, Novo naselje 5, OIB: 03395365203, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. kolovoza 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 08. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića, Bana Josipa Jelačića 3, poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 1152/2024 od 07. listopada 2024., kojem je naloženo tuženiku H&N d.o.o., Gornja Bistra, Novo naselje 5, OIB: 03395365203, da tužitelju INSTAL PRO MIKULČIĆ d.o.o., Sisak, Ulica Božidara Špišića 17, OIB: 93130669608, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga IOS namiri tražbinu u iznosu od 1,468,10 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. srpnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa] model HR00 s pozivom na broj 03395365203, u od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR, uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 07. listopada 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa] model HR00 s pozivom na broj 03395365203, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 08. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Željko Petrušić iz Zaprešića, Bana Josipa Jelačića 3, donio je u povodu tužiteljevog (tada ovrhovoditeljevog) prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga, (IOS) rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-1152/2024 od 07. listopada 2024.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem navodi kako u cijelosti osporava potraživanje tužitelja, jer su prilikom primopredaje objekta KBC Rebro, Medicinski fakultet Šalata uočeni propusti i nedostatci na više lokacija gradilišta, da su tužitelja pozvali da otkloni nedostatke putem e-maila, da se tužitelj oglušio, pa da je tuženik zbog toga bio prisiljen poslati njegove djelatnike i kooperante, te je investitor poslao i svoje djelatnike da otklone nedostatke, što je tuženiku stvorilo dodatne troškove krivnjom tužitelja, pa prilaže račun za troškove i izjavu o kompenzaciji te specifikaciju nastalih troškova.

3. Rješenjem pod poslovnim brojem Povrv-126/2025 od 17. veljače 2025. ovaj sud je povodom tuženikovog prigovora stavio je izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se na navode iz prigovora očitovao podneskom od 04. travnja 2025. Navodi kakao je iz predmetnog izvatka na temelju kojega je doneseno predmetno rješenje o ovrsi jasno vidljivo da je predmet ovog postupka preostalo potraživanje po računu broj: 1/1/1 od 22. srpnja 2024., a izdanog na temelju usmenog ugovora o djelu između tužitelja i tuženika za usluge montaže. Osporava kao neutemeljene i irelevantne za ovaj postupak navodi tuženika da su prilikom primopredaje uočeni navodni propusti i nedostaci, odnosno da je tuženik pozvao tužitelja da otkloni navodne nedostatke putem e-maila na što se tužitelj navodno oglušio. Uvažavajući navedene činjenice kao i činjenicu da je tuženik trgovačko društvo kojem je u jedna od temeljnih djelatnosti između ostalog i redoviti pregled sustava grijanja i sustava hlađenja ili klimatizacije u zgradi, sasvim je jasno kako su svi navodi tuženika izneseni u prigovoru u potpunosti neutemeljeni i u suprotnosti sa stanjem koje proizlazi iz dokaza, odnosno dokumentacije u spisu. Tim više što je tuženik bio dužan u skladu odredbom čl. 604. Zakona o obveznim odnosima o eventualnim nedostatcima pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima, kada bi isti postojali, obavijestiti tužitelja odmah, odnosno bez ikakve odgode, a što tuženik nije učinio. Sam tuženik je u spis predmeta dostavio e-mail od 23. kolovoza 2024. iz kojega proizlazi da je tuženik predmetni e-mail uputio tužitelju tek nakon što je od strane tužitelja zaprimio opomenu pred ovrhu kojim ga se poziva na plaćanje preostalog iznosa računa i upozorava na mogućnost pokretanja sudskog postupka. Iz navedenog da proizlazi da tuženik, kada bi njegovi navodi o nedostatcima bili točni, a nisu, nije pravovremeno i u skladu sa zakonom obavijestio tužitelja o navodnim nedostatcima, a slijedom čega su sve tuženikove naknadne tvrdnje o nedostatcima i prigovori koje tuženik iznosi u ovom postupku potpuno bespredmetne te ih tužitelj u cijelosti osporava. U odnosu na navode tuženika da je tuženik „sanirao“ navodne propuste i nedostatke tužitelja dostavljajući pri tome račun pod brojem 1/1/24038 u iznosu od 4.081,6 eura i nepotpisanu izjavu o prijeboju međusobno dospjelih novčanih potraživanja od strane tužitelja u iznosima od po 1.468,10 EUR tužitelj ističe kako je neosnovano budući da tuženik ničim nije dokazao osnovanost svoje tražbine, nije dostavio niti jedan dokaz kojim potvrđuje svoje navode već se isti samo paušalno poziva na navodne nedostatke i propuste. Da je tome tako, tužitelj ukazuje kako je tuženikov račun pod brojem 1/1/24038 kao i izjava o prijeboju izdana i sastavljena na isti dan kada je tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi čime se dovodi u pitanje vjerodostojnost navedenog računa i postojanje navodnog tuženikovog potraživanja odnosno tužitelj osporava osnovu i visinu istih. Nadalje, usmenim ugovorom o djelu ovdje tužitelj se obvezao izvršiti uslugu montaže na gradilištu KBC Rebro i Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Na navedenim objektima tužitelj je izvršio montaže metalnih cijevi, sifona, cijevi s izolacijom, PEX cijevi, kupaonskih radijatora sa H blokom, higijenskih radijatora i radijatora, a sve sukladno izdanom troškovniku temeljem kojeg je tužitelj tuženiku izdao račun pod brojem 1/1/1 u iznosu od 4.468,10 eura za obavljene usluge navedenih montaža, a koju obvezu je tužitelj uredno ispunio, a što dokumentira fotografijama iz kojih je razvidan tijek svake pojedine montaže na način kako slijedi: iz fotografije broj 1 vidljiva je priprema montaže cijevi DN 50, dok je iz fotografije broj 2 vidljivo kako je montaža završena. Iz fotografije broj 3 vidljiva je priprema montaže cijevi DN 28, dok je iz fotografije broj 4 vidljivo kako je montaža završena. Iz fotografije broj 5 vidljiva je priprema montaže cijevi DN 22, dok je iz fotografije broj 6 vidljivo kako je montaža završena. Iz fotografije broj 7 i 8 vidljiva je montaža cijevi DN 32 sa izolacijom na način da se plastična cijev nalazi u crvenoj izolaciji (cijev za odvod kondenzata). Iz fotografija 9, 10, 11, 12 i 13 vidljiva je montaža pex cijevi FI 16 na način da su cijevi montirane za razvod cjevovoda radijatora i ventilokonvektora. Iz fotografija 14 i 15 vidljiva je priprema montaže kupaonskih radijatora sa H blokom, dok je iz fotografija 16, 17, 8, 19, 20, 1, 22 i 23 razvidno kako je ista završena. Iz fotografija 24, 25, 26 i 27 vidljivo je kako je tužitelj izvršio montažu higijenskih radijatora. Tužitelj u spis predmeta dostavlja i niz fotografija koje nisu numerirane, a kojima se također dokazuje kako je tužitelj bio na gradilištu i odradio sve navedeno u njegovoj fakturi. Iz navedenog razvidno je kako je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu, dok tuženik nije u cijelosti izvršio svoju obvezu ispunjenja dospjele tražbine. Temeljem navedenog računa, tuženik je tužitelju uplatio iznos od 3.000,00 eura, dok je ostao nepodmiren iznos od 1.468,10 EUR. Navedenom uplatom, tuženik je priznao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva budući da odredba članka 240. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima propisuje da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Stoga, kako tuženik nije ispunio svoju obvezu u cijelosti, ovdje tužitelj je bio primoran pokrenuti sudski postupak kojom se potražuje isplatu preostalog iznosa.

5. Nakon što je zaprimio podneska tužitelja, tuženik se na isti nije očitovao, nije osporio tvrdnje tužitelja niti osnovanost i vjerodostojnost dokumentacije koju je uz navedeni podnesak tužitelj dostavio. Dakle, osim što nije osporio navode iz podneska, tuženik je u nastavku postupka pokazao potpunu pasivnost.

6. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Temeljem čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja.

10. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

11. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u sadržaj isprava koje prileže spisu, i to u karticu partnera (list 7 spisa), izjavu o prijeboju (list 27 spisa), račun tuženika (list 28 spisa ), račun tužitelja (list 29 spisa), e-mail korespondenciju (list 25 spisa), troškovnik i račun (list 47-53 spisa), fotodokumentaciju (list 54-100 spisa), otvorene stavke (list 101 spisa), potvrdu o uplati (list 102 spisa).

12. Raspravnim rješenjem od 27. kolovoza 2025. sud je odlučio da se neće provoditi dokazi predloženi od strane tužitelja, saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka, saslušanjem svjedoka, provođenje građevinskog vještačenja, te financijsko knjigovodstvenog vještačenje, budući je sud zaključio da u ovom sporu male vrijednosti provođenje daljnjih dokaza ne bi bilo svrsishodno i samo bi povećalo troškove postupka, a u spisu postoji dovoljno materijalnih dokaza temeljem koji sud može donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari, s time da se naglašava da tuženik nije predlagao provođenje bilo kakvih dokaza osim onih dostavljenih uz prigovor.

13. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je potraživanje tužitelja osnovano.

14. Tužbeni zahtjev odnosi se na plaćanje dijela računa broj 1/1/1 od 22. srpnja 2024. u iznosu od 1.468,10 EUR.

15. Tužitelj tvrdi da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem usmenog ugovora o djelu, a što tuženik ne osporava pa sud zaključuje da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem usmeno sklopljenog ugovora o djelu. Odredbom čl. 590. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – 29/18, dalje: ZOO) kojim je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao kao i izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog umnog ili fizičkog rada i sl., a naručitelj mu se obvezuje platiti za to naknadu, a u konkretnom slučaju nije sporno kako se tužitelj obvezao obaviti odnosno izvršiti montažu metalnih cijevi, sifona, cijevi sa izolacijom, PEX cijevi, kupaonskih radijatora sa H blokadom, higijenskih radijatora i radijatora sve sukladno izdanom troškovniku (list 51-52 spisa). Nije sporno da je tužitelj tuženiku izdao račun broj 1/1/1 u iznosu od 4.468,10 EUR za obavljene usluge naprijed navedenih montaža, da je navedene montaže obavio proizlazi iz fotografija koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 04. travnja 2025. Tuženik nije osporio vjerodostojnost i istinitost navedenih fotografija.

16. Među strankama nije sporno da je po predmetnom računu tuženik uplatio 3.000,00 EUR i to dana 30. srpnja 2024.

17. Sporno jesu li radovi koje je tužitelj izvršio za tuženika, imali nedostataka, je li tuženik na vrijeme i bez odgađanja prigovorio nedostatcima je li tužitelju ostavljen rok za otklanjane istih, te je sporno je li tuženik sam izvršio radove za koje je izdao račun broj 1/1/24038 u iznosu od 4.081,82 EUR temeljem kojeg je dao izjavu o kompenzaciji broj 10/2024.

18. Odredbom čl. 604. ZOO-a propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to moguće po redovnom tijeku stvari i o određenim nedostatcima bez odgađanja obavijestiti izvođača (st. 1.), a nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke, koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih a nije iz pokazao naručitelju (st. 3.), a odredbom čl. 605. ZOO-a propisano je da u slučaju ako se kasnije pokaže kakav nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se može pozvati na njega pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja.

19. Dakle, tuženik tvrdi da je prigovarao kvaliteti izvedenih radova a jedini dokaz koji u tom smislu dostavlja i predlaže je e-mail od 23. kolovoza 2024. (list 25 spisa).

20. Uvidom u predmetni e-mail sud je utvrdio da tuženik navedenog dana, dakle 23. kolovoza 2024., poziva tužitelja da se pojavi na gradilištu KBC Rebro, te da instalira i pusti u funkciju ventilokonvektore, liniju i vod grijanja te da ukloni sve greške i nedostatke kojih ima mnogo, kao i da će mu nakon toga račun bit plaćen u cijelosti, uz upozorenje da će poslati tim koji će to učiniti umjesto tužitelja, kao i da će zadržati iznos od 1.400,00 EUR odnosno umanjiti izdani račun za navedeni iznos. Iz e maila nadalje proizlazi kako se tužitelj nije pojavio zadnja tri tjedna na gradilištu i da nije završio posao.

21. Međutim iz navedene korespondencije ne proizlazi da je tuženik tužitelja u naprijed propisanim rokovima upozorio i obavijestio o kojim se točno određenim nedostatcima radi, niti je vidljivo kada je tužitelj izveo navedene radove, jedino je vidljivo da tužitelj nije bio na gradilištu zadnja tri tjedna, iz čega bi se moglo zaključiti da je od izvršenih radova prošlo najmanje tri tjedna. Ukoliko je tuženik imao bilo kakvih prigovora na kvalitetu navedenih radova bio je dužan o tome odmah obavijestiti tužitelja, specificirati nedostatke i pozvati tužitelja da iste otkloni i za to mu odrediti primjereni rok, a ako bi uklanjane nedostataka zahtijevalo pretjerane troškove izvođač bi to mogao odbiti, ali u tom slučaju bi tuženiku pripadalo pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete.

22. Tuženik nije dokazao da je tužitelju iznio konkretne prigovore u pogledu nedostataka na radovima koje je izvršio tužitelj, niti je dokazao da je tužitelju ostavio primjereni rok za otklanjanje tih nedostataka, niti je na navedene okolnosti predložio adekvatna dokazna sredstva, niti je dokazao kada je to učinio te jesu li i kada radovi koje je izvodio tužitelj dovršen te kada su ti eventualni nedostatci uočeni.

23. Naime, tužitelj je račun u iznosu od 4.468,10 EUR izdao 22. srpnja 2024., sa rokom plaćanja 29. srpnja 2024. Tuženik je dio računa u iznosu od 3.000,00 EUR platio dana 30. srpnja 2024., a nije dokazao da je pri plaćanju računa obavijestio tužitelja o bilo kakvim nedostatcima i koje posljedice iz toga proizlaze.

24. Iz predmetnog e-maila nadalje proizlazi da je tužitelj 23. kolovoza 2024., dakle nakon djelomično plaćenog računa, pozvao tuženika na plaćanje razlike, na što mu je tuženik odgovorio e-mailom dana 23. kolovoza 2024., i tek u tom e-mailu tuženik spominje nedostatke, a koje nedostatke ne specificira (govori o svim greškama i nedostatcima), a niti mu u tom e-mailu za otklanjanje eventualnih nedostatke ostavlja primjereni rok u kojem bi tužitelj bio dužan popraviti navodne nedostatke.

25. Osim toga odredbom čl. 240. st. 2. ZOO-a, propisano je da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. U konkretnom slučaju tuženik je nesporno primio račun broj 1/1/1 te je nesporno da je pretežiti dio tog računa platio, a tuženik nije dokazao da je pri tom isticao da je preostali neplaćeni iznos po tom računu neosnovan niti je dokazao da je u pogledu neosnovanosti računa tužitelju izjavio bilo kakav prigovor ili da mu je račun vratio čime je priznao cjelokupni dug na posredan način odnosno priznao je i osnovanost i visinu računa.

26. Ukoliko je tuženik smatrao da obveza tužitelja nije bila izvršena kako je to ugovoreno ili da je isporučeno djelo imalo bilo kakvih nedostataka, tuženik je bio dužan najkasnije po primitku računa isti osporiti i vratiti ga tužitelju, a tuženik niti je tvrdio niti je dokazao da je osporavao predmetni račun, nego je račun u pretežitom dijelu i platio, a prve prigovore na kvalitetu radova tuženik ističe tek 23. kolovoza 2024. nakon što ga je tužitelj pozvao na plaćanje ostatka računa stoga sud zaključuje da tuženik iznesenim prigovorima bezrazložno izbjegava plaćanje dospjele obveze, te zaključuje da je tužbeni zahtjev za isplatom utuženog iznosa od 1.468,10 EUR osnovan.

27. Odredbom čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – 155/2023, dalje: ZOO), propisano je da dužnik može prebiti tražbinu sa protutražbinom vjerovnika, ako obje glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

28. Tuženik u svom prigovoru od 29. listopada 2024. navodi da tužitelj ima dug prema tuženiku s osnova nastalih troškova radi otklanjanja nedostataka za koje nedostatke je odgovoran tužitelj. Kao dokaz svojih tvrdnji prilaže račun broj 1/U/24038 na iznos od 4.081,62 EUR (list 28 spisa), izdan 29. listopada 2024. sa datumom dospijeća 29. listopada 2024., te izjavu o kompenzaciji broj 10/ kojom vjerovnikove dospjele obveze u iznosu od 1.468,10 EUR prebija sa dužnikovim dospjelim obvezama u iznosu od 1.468,10 EUR.

29. Svoje tvrdnje o postojanju obveze ovdje tužitelja tuženik dokazuje samo računom broj 1/1/24038. Uvidom u predmetni račun sud je utvrdio da je isti izdan za izvedene radove 6.7.8./2024. godine, bez jasne naznake o kojim se točno radovima radi, tko ih je i kada izveo.

30. Sadržaj računa propisan je Općim poreznim zakonom, Zakonom o porezu na dodanu vrijednost, Pravilnikom o porezu na dohodak i Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Slijedom odredbi navedenih Zakona i Pravilnika, svaki račun obvezno sadrži slijedeće elemente: broj i datum izdavanja računa, ime i prezime (naziv), OIB poduzetnika koji je isporučio dobra ili obavio usluge, odnosno adresu prebivališta ili uobičajenog boravišta vlasnika odnosno nositelja zajedničke djelatnosti, naznaku mjesta gdje je isporuka dobara ili usluga obavljena (broj prodajnog mjesta, poslovnog prostora, prodavaonice, naziv radnje, poslovne jedinice i sl.) količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga, ukupni iznos naknade i poreza razvrstanih po poreznoj stopi.

31. Predmetni račun ne sadrži sve elemente propisane Zakonom, a prije svega iz računa nije vidljivo tko je i kada radove izveo, u kojim količinama i po kojim cijenama, dakle račun ne sadrži specifikaciju usluga, a uz to račun je izdan 29. listopada 2024. istog dana kada je izjavljen i prigovor, sa dospijećem istog tog dana , pa kada se uzme u obzir da je račun jednostrani akt poslovnog subjekta – knjigovodstvena isprava iz čl. 8. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj 85/2024; dalje ZOR), a ne javna isprava iz čl. 230. st. 1. ZPP-a kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, sud zaključuje da tuženik nije dokazao da ima dospjelu novčanu tražbinu prema tužitelju, odnosno tuženik nije dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine, a posljedično tome njegova izjava o prijeboju nema nikakvog pravnog učinka prema tražbini tužitelja.

32. Slijedom iznijetog ovaj sud smatra da je tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari svoje tvrdnje o postojanju i visini potraživanja prema tuženiku dokumentirao i dokazao te je sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio uvidom u priloženu dokumentaciju.

33. Čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika pa je sud temeljem navedenog članka te primjenom članka 221.a ZPP-a uzeo za dokazanu tvrdnju tužitelja. S druge strane tuženik nije dokazao da je isporučeno djelo imalo ikakvih nedostataka te da je o tome propisno obavijestio tužitelja niti je dokazao da je ukoliko je smatrao da ništa ne duguje tužitelju osporio i vratio predmetni račun.

34. Tuženik svojim izlaganjem u prigovoru, kao i nastavnim pasivnim ponašanjem u parnici, nije uvjerio ovaj sud da bi tužbeni zahtjev bio neosnovan.

35. Imajući u vidu sve navedeno, valjalo je platni nalog opisan u točki I. izreke presude održati na snazi i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

36. Prema odredbama čl. 9. ZOO-a sudionik u obvezno - pravnom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje pa je tuženika valjalo obvezati na platež utuženog duga, a prema odredbama čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje pa je sukladno čl. 29. ZOO-a zbog zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze dužan pored glavnice platiti i zateznu kamatu od dospijeća do plateža.

37. Odluka o trošku javnobilježničkog postupka broj UPP/OS-Ovrv-201/2023 iz točke I. izreke temelji se na čl. 155. st. 1. ZPP-a kojim je određeno da će pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud uzet u obzir troškove koji su bili potrebni, a sud zaključuje da je predmetni ovršni trošak bio potreban ,stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.

38. Odluka o parnično trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i st. 2. i 164. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama , a prema zahtjevu za naknadu troškova (list 104 spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

39. Stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi parnični trošak, a prema čl. 154. i 155. ZPP-a sud prilikom odmjeravanja troškova u obzir uzima samo one radnje koje su bile bitne za vođenje postupka.

40. Tužitelju je priznat trošak podneska od 04. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR svaki (Tbr. 7.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 27. kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife), što uvećano za PDV po stopi od 25% ukupno iznosi iznos 625,00 EUR, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke, uz napomenu da je o trošku sastava prijedloga za ovrhu odlučeno u okviru platnog naloga.

41. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni trošak temelji se na odredbama čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 08. listopada 2025.

Sudac:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni Visoki trgovački sud Republike Hrvatska

DNA:

-Tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

-Tuženiku