REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-325/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje maloljetnog djeteta FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2021. u Zagrebu, zastupanog po posebnoj skrbnici ĆŽ iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb i sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, Područni ured Dubrava, Zagreb, Dubrava 49, radi spora o roditeljskoj skrbi, određivanja uzdržavanja i određivanja naknade za uskraćeno uzdržavanje, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 2. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i predstavnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i posebne skrbnice, 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Maloljetni FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2021. u [adresa], stanovat će s majkom, tužiteljicom MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi u [adresa].

II. Tužiteljica MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao majka, potpuno samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetnog FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2021. u Zagrebu i potpuno samostalno će zastupati dijete u svim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) (promjena djetetovog osobnog imena, promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti).

III. Osobni odnosi maloljetnog FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem, ovdje tuženikom OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će se na slijedeći način:

- dva puta mjesečno u trajanju od tri sata, u mjestu stanovanja djeteta, po prethodnom dogovoru s majkom tužiteljice ŠŽ ili sestrom tužiteljice EŽ.

IV. Nalaže se tuženiku kao ocu, PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime uskraćenog uzdržavanja isplati maloljetnom FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za vremensko razdoblje od rujna 2023. do 5. ožujka 2025., iznos od ukupno , što čini slijedeće iznose:

- iznos od 172,67 EUR (slovima: stosedamdesetdva eura i šezdesetsedam centi) za rujan 2023.,

- iznos od 172,67 EUR (slovima: stosedamdesetdva eura i šezdesetsedam centi) za listopad 2023.,

- iznos od 172,67 EUR (slovima: stosedamdesetdva eura i šezdesetsedam centi) za studeni 2023.,

- iznos od 172,67 EUR (slovima: stosedamdesetdva eura i šezdesetsedam centi) za prosinac 2023.,

- iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) za siječanj 2024.,

- iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) za veljaču 2024.,

- iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) za ožujak 2024.,

- iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) za travanj 2024.,

- iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) za svibanj 2024.,

- iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) za lipanj 2024.,

- iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) za srpanj 2024.,

- iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) za kolovoz 2024.,

- iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) za rujan 2024.,

- iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) za listopad 2024.,

- iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) za studeni 2024.,

- iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) za prosinac 2024.,

- iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) za siječanj 2025.,

- iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) za veljaču 2025.,

sve u roku od 15 dana , a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja, MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], otvoren kod Zagrebačke banke d.d., broj: IBAN: [broj bankovnog računa].

V. Nalaže se tuženiku kao ocu, PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečno iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) počevši od 6. ožujka 2025. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s time da je dužan dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja platiti odjednom u roku od 15 dana, a buduće koji će dospijevati do svakog 25-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja, MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], otvoren kod Zagrebačke banke d.d., broj: IBAN: [broj bankovnog računa].

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je povučen tužbeni zahtjev maloljetnog tužitelja FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od kolovoza 2021. do kolovoza 2023., kako je specificiran u tužbi od 6. ožujka 2025.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika kojom predlaže uređenje roditeljske skrbi nad zajedničkim maloljetnim djetetom, određivanje uzdržavanja i naknade za uskraćeno uzdržavanje.

1.1. U tužbi se ističe da stranke nisu živjele zajedno, a skrb o tijeku trudnoće, rođenju i uzdržavanje i brigu o djetetu je vodila tužiteljica uz pomoć svoje majke i sestre s kojima živi trenutno.

1.2. Tužiteljica ističe da tuženik izbjegava svaku obvezu i odgovornost oko odgoja djeteta, ima ovisničkih problema zbog čega predlaže da ima samostalnu roditeljsku skrb, dok bi zbog djeteta predložila da se ostvaruju osobni odnosi s ocem.

1.3. Imajući u vidu da tuženik nije do sada davao ništa od novčanih sredstava za uzdržavanje djeteta, predlaže se donošenje presude za uskraćeno uzdržavanje i za redovno uzdržavanje, a koji prijedlog je uređen na ročištu održanim kod ovoga suda 2. listopada 2025., navela je da povlači zahtjev za uskraćeno uzdržavanje do rujna 2023., a od rujna 2023. do prosinca 2023. iznos od 172,67 EUR (slovima: stosedamdesetdva eura i šezdesetsedam centi) te od siječnja 2024. pa nadalje iznos od 195,16 eur (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi), s dospijećem svakog iznosa do 15-tog u mjesecu uplatom na njezin račun kao majke i zakonske zastupnice djeteta.

2. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), maloljetnom djetetu imenovana je posebna skrbnica Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava Klasa: UP/I-552-05/25-06/49, Urbroj: 139-116-10/27-25-2 od 14. travnja 2025. imenovanjem posebne skrbnice u osobi ĆŽ, diplomiranoj pravnici, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, radi zaštite prava i interesa djeteta u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-325/2025.

2.1. Nakon imenovanja posebne skrbnice, dostavljena joj je tužba s cjelokupnom dokumentacijom spisa na očitovanje, a isto je dostavljeno i tuženiku.

3. Posebna skrbnica u tijeku postupka nije dala svoje mišljenje niti prijedlog, niti je osporila mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad –Područnog ureda Dubrava.

4. Tuženiku je dostavljena tužba na odgovor te poziv na ročište radi saslušanja.

4.1. Tuženik nije dao odgovor na tužbu, a isto tako nije ni pristupio ročištu radi njegova saslušanja, a koje ročište je održano pred ovim sudom 2. listopada 2025

4.2. Isto tako, ističe se da do dana pisanja ove presude tuženik nije dostavio nikakvo očitovanje na dosadašnji tijek postupka i izvedene dokaze niti je opravdao svoj nedolazak na ročište.

5. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u rodni list za maloljetno dijete izdan od Matičnog ureda Dubrava od 13. siječnja 2025. (list 5 spisa), izvješće o obveznom savjetovanju sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Dubrava Klasa: 552-05/24-07/110, Urbroj: 139-116- 10/03-24-6 od 17. prosinca 2024. (list 6-8 spisa), izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama sačinjeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Dubrava Klasa: 552-05/25-08/23, Urbroj: 139-116-10/03-25-9 od 23. rujna 2025. (list 21-30 spisa), odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

5.1. Izveden je dokaz saslušanja tužiteljice na ročištu održanim pred ovim sudom 2. listopada 2025.

5.2. S obzirom na to da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena. S tim u vezi ističe se da je sud kod donošenja navedene odluke uzeo u obzir i dob maloljetnog djeteta te okolnosti predmetnog postupka u kojem je tuženik tokom cijelog postupka bio pasivnog držanja.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) te u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u izreci presude.

7. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona.

8. Nije sporno da su stranke roditelji maloljetnog djeteta, kako i proizlazi iz rodnog lista za maloljetno dijete izdan od Matičnog ureda Dubrava od 13. siječnja 2025. (list 5 spisa), kao i ostale dokumentacije koja prileži spisu.

8.1. Nije sporno da je prekinuta zajednica stranaka te da tužiteljica sama skrbi o djetetu, a što proizlazi iz pisanog nalaza i mišljenja na tužbu, te pisanog izvješća o socio- ekonomskim, obiteljskim i imovinskim prilikama stranaka sve sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Dubrava i iskaza tužiteljice.

8.2. Isto tako, nije sporno da su odnosi između stranaka teško poremećeni što utječe i na njihov dogovor oko skrb za njihovim zajedničkim maloljetnim djetetom, a što prvenstveno proizlazi iz činjenice da tuženik ne sudjeluje u izvršavanju roditeljske skrbi i ne doprinosi za uzdržavanje djeteta, te činjenice da nije podnio odgovor na tužbu, a isto tako nije pristupio niti ročištu radi njegova saslušanja na okolnosti naznačene u tužbi. Osim toga, narušenost odnosa stranaka proizlazi i iz pisanog nalaza i mišljenja na tužbu, te pisanog izvješća o socio-ekonomskim, obiteljskim i imovinskim prilikama stranaka sve sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Dubrava.

8.3. Među strankama je sporno s kojim roditeljem će stanovati zajedničko maloljetno dijete, te održavanju osobnih odnosa maloljetnog djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje i određivanja obveze uzdržavanja za maloljetno dijete.

9. Iz izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama sačinjeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Dubrava Klasa: 552-05/25-08/23, Urbroj: 139-116- 10/03-25-9 od 23. rujna 2025. (list 21-30 spisa), proizlazi u bitnome slijedeće: a) za tužiteljicu:

- rođena kao mlađe dijete od ukupno dvoje djece, roditelji su razvedeni i otac živi u [adresa], a majka ŠŽ u [adresa],

- njezina sestra EŽ je završila srednju ugostiteljsku školu, a ona srednju ugostiteljsku školu i ima 6 mjeseci radnog staža, te je većinu poslova obavljala neprijavljeno

- dobrog je zdravlja

b) za tuženika:

- rođen kao prvi od ukupno troje djece, roditelji su razvedeni, a on je odrastao u obitelji koja je bila u tretmanu i evidenciji Područnog ureda Susedgrad dugi niz godina te su u obitelji izricane mjere obiteljsko-pravne zaštite u cilju prevladavanja poteškoća i pomoći u odgoju djece,

- bio je dva puta izdvojen iz obitelji te smješten u dječji dom A.G. Matoš u kojem se provodio tretman "malih skupina", a u 2014. je izdvojen iz obitelji i smješten u odgojni dom u Malom Lošinju gdje je završio školovanje za pomoćnog kuhara

- dugi niz godina je u tretmanu Područnog ureda Susedgrad kao osoba društveno neprihvatljivog ponašanja, sklon je bio konfliktima s vršnjacima i izostajanju iz škole.

9.1. Tijekom zajedničkog života stranaka, majka tužiteljice je prijavila policiji zabrinutost što stranke konzumiraju opojna sredstva no nisu utvrđeni elementi kažnjivih radnji na štetu djeteta. Nakon toga su uslijedile anonimne prijave da stranke konzumiraju opojna sredstva i da se dijete zanemaruje, a tužiteljica je priznala da od srednje konzumira marihuanu i da je s tim upoznata policija i Zavod. Navela je da tuženik kocka i da im je odnos narušen. Tijekom 2023. utvrđeni su neadekvatni stambeni uvjeti u kojima su stranke boravile i zapuštenost i prljavština prostora u kojem dijete boravi. Iz razgovora sa strankama se zaključuje da o djetetu brine tužiteljičina majka kod koje dijete uglavnom boravi, te da su njihovi odnosi i nadalje narušeni, ali i da su dijete znali ostavljati kod osobe kojoj su zbog neadekvatnog izvršavanja roditeljske skrbi izricane mjere obiteljskopravne zaštite. Tada je i utvrđeno da stranke kao roditelji nemaju osnovnih znanja o razvojnim fazama djeteta niti njegovim potrebama, ovisni su o pomoći drugih osoba i pasivni su.

9.2. Nadalje, utvrđeno je da tužiteljica ima pomoć svoje majke i sestre koje su iskazale da mogu preuzeti skrb o djetetu. Žive u podstanarskom stanu, obje su zaposlene, a stan je opremljen i zadovoljava potrebe obitelji i skrbi o djetetu. Imajući u vidu da je dijete boravkom kod stranaka bilo u visokom riziku, donesena je mjera izdvajanjem djeteta iz neposrednog okruženja i povjereno je na skrb teti EŽ koja živi s majkom ŠŽ.

9.3. U međuvremenu, tužiteljica je rodila drugo dijete i to maloljetnog SŽ koji je neutvrđenog očinstva 2. srpnja 2024. Preselila se kod majke jer nije više bila u mogućnosti živjeti nigdje drugdje, dok za tuženika navodi da se bavi preprodajom droge.

9.4. Nakon provedene procjene i izvida na adresi stanovanja, obitelj tužiteljice je iskazivala da je majka sposobna samostalno brinuti o djetetu uz pomoć majke, a da otac ne sudjeluje u skrbi o djetetu. te je dijete i vraćeno ovdje tužiteljici na svakodnevnu skrb kojoj su izricane dvije mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora o ostvarivanju skrbi o djetetu u trajanju od godinu dana i utvrđeni su pozitivni pomaci na strani majke. Za oca je navedeno da je nedostupan.

9.5. S tim u vezi se ističe da je majka iskazala visok stupanj angažiranosti za svoju djecu, preuzela je skrb o njima i radi na promjeni životnih okolnosti, dok je otac nepoznatog boravka i nestabilnih životnih okolnosti. Radi navedenoga se predlaže da majka ima samostalnu roditeljsku skrb i da dijete s ocem ostvaruje osobne odnose dva puta mjesečno u trajanju od tri sata u mjestu stanovanja majke po prethodnom dogovoru s majkom.

9.6. Iz mišljenja psihologa proizlazi da majka posjeduje dostatne roditeljske kompetencije i iskazuje trud i motiviranost o skrbi i brizi o djetetu i samostalno je preuzela svakodnevnu skrb o djetetu o kojem primjereno skrbi. Za oca se ističe ako promijeni nepovoljne okolnosti i iskaže motivaciju i interes za aktivnijim i primjerenijim sudjelovanjem u roditeljskoj skrbi, može se povećati opseg ostvarivanja osobnih odnosa. On nema uređene osobne niti životne prilike niti iskazuje želju za promjenom. Stoga je mišljenja kao i u točki 9.5. ovog obrazloženja presude.

10. Strankama i posebnoj skrbnici je dostavljen nalaz i mišljenje iz točke 9. ovog obrazloženja presude i nitko nije dostavio svoje primjedbe na isti.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njezina izvanbračna zajednica s tuženikom prestala u rujnu 2023. Odselila je s djetetom iz zajedničkog stana i vratila se kod svoje majke. Od tada on je viđao dijete, ali ne redovito. Kada bi dolazio u posjetu bio bi u alkoholiziranom stanju, a ona bi bila u grču što mu mora predati dijete. On je znao samo dati 20,00 eura ali nije plaćao za uzdržavanje djeteta.

11.1. Nadalje, ističe da nije u dobrim odnosima s tuženikom, misli da ne bi ni dao suglasnost da ga pita bilo što oko djeteta, sama odgaja dijete uz pomoć svoje majke.

11.2. Maloljetno dijete je sada u dobi od 4 godine, ide u vrtić koji plaća mjesečno 20,00 eura, zdrav je dječak. Ima uobičajene potrebe oko odjeće, obuće i prehrane. Ide na sport u vrtiću koji plaća 35,00 eura mjesečno, a engleski 60,00 eura mjesečno. Zna potrošiti na odjeću, obuću i hranu oko 300,00 eura mjesečno.

11.3. Ona je nezaposlena, radi povremeno u cvjećarni i kao hostesa pa si na taj način stekne prihode oko 600,00-700,00 eura. Prima dječji doplatak u iznosu od 39,90 eura. Zdrava je i radno sposobna, nije vlasnica imovine. Tuženik ima dugove koje ona mora otplaćivati, a odnose se na mobitele koje je podizao na njezino ime. Ostao je dug od 5.000,00 eura za kupovinu uređaja Iphone 12, 13 i 14.

11.4. Ne zna ništa o tuženiku, niti gdje radi, niti kako trenutno živi. Ako bi on dolazio viđati dijete bez utjecaja alkohola i droge, suglasna bi bila da viđa dijete. Misli da bi dijete htjelo viđati oca.

12. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).

13. Iz navoda tužiteljice proizlazi da su odnosi između nje i tuženika teško i trajno poremećeni, te je evidentno da nisu imali dobru komunikaciju nakon prekida izvanbračne zajednice no niti tijekom trajanja iste.

13.1. Na temelju prikupljenih podataka neosporno je zaključiti da tuženik ne izvršava niti minimum svojih roditeljskih dužnosti, da s djetetom ne kontaktira niti je to pokušao na bilo koji način. U skladu sa tako utvrđenim činjeničnim stanjem, smatra se da nije u interesu djeteta da boravi u kućanstvu oca. Ako otac pokaže spremnost na ostvarivanje kontakata opravdano je odrediti osobne odnose s djetetom, međutim prema prethodnom dogovoru tuženika s osobom u koju majka ima povjerenje imajući u vidu dosadašnje narušene odnose i izostanak komunikacije stranka kao roditelja.

14. Sud je u odnosu na socio-ekonomske prilike stranaka prihvatio iskaz tužiteljice i priloženu dokumentaciju u spisu predmeta.

15. Pri tome se ističe da sud nije utvrđivao mišljenje maloljetnog djeteta posebno, s obzirom na nisku kronološku dob i činjenicu da je tužiteljica brine o djetetu uz svoju majku i sestru, a da je tuženik odsutan i ne ostvaruje niti jedan oblik roditeljske skrbi. Međutim, sud je prilikom donošenja ove presude uzimao u obzir ovlasti koje ima propisane Obiteljskim zakonom, a kojima će se omogućiti djetetu odrastanje u sigurnom i zdravom okruženju, ostvarujući pritom osobne odnose s tuženikom koji će morati poraditi na razdvajanju partnerskih odnosa od roditeljskog odnosa zbog dobrobiti djeteta. Posebice na način da će poraditi na kontroli emocija, odvikavanju od alkohola i izbjegavaju bilo kakvog nasilja.

16. Sud je prihvatio i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava jer smatra da su dali svoje mišljenje objektivno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, poštivajući pri tome odredbe važećeg Obiteljskog zakona i Međunarodne Konvencije o pravima djeteta i načela slobode izražavanja mišljenja propisanog čl. 12. spomenute konvencije. Osim toga, njihovo mišljenje je u skladu s priloženom dokumentacijom u spisu, te je isto i dostatno imajući u vidu da posebna skrbnica nije navedeno izvješće osporila.

17. Odredbom čl. 413. st. 1. točka 1. Obiteljskog zakona navedeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i to odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja.

17.1. Odredbom čl. 119. Obiteljskog zakona navedeno je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Stavkom 2. istoga članka zakona navedeno je da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su mu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

17.2. Odredbom čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a stavkom 4. određeno je da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja rješavati sporazumno.

17.3. Nadalje, odredbom čl. 92. Obiteljskog zakona propisano je što čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi. Treba reći da po odredbi čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje obiteljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Po stavku 2., jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i 3. tog zakona. Po stavku 4. toga članka, roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

17.4. Odredbom čl. 420. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu održavanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta. Stavkom 2. istog članka određeno je da ako roditelji sporazumno odluče ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb, sporazum mora uređivati sva bitna pitanja iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u skladu s odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona.

17.5. Odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da se planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora detaljno urediti mjesto i adresa djetetova stanovanja, vrijeme koje će provoditi sa svakim od roditelja, način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete, razmjene važnih informacija u vezi s djetetom, visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojeg dijete ne stanuje i način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja.

17.6. Roditeljsku skrb prema odredbi čl. 91. Obiteljskog zakona čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja kao i pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom i zastupanje djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa, što predviđa odredba čl. 92 citiranog zakona.

17.7. Iz odredbe čl. 105. Obiteljskog zakona proizlazi da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka pri čemu je sud dužan posebno voditi računa o tome koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u skladu s čl. 416. st. 2. i st. 3. Obiteljskog zakona.

17.8. Iz odredbe čl. 3. Konvencije o pravima djeteta proizlazi da u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela najbolji interes djeteta mora imati prednost.

18. Pri donošenju odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju roditeljske skrbi sud je imao u vidu prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava kojeg je prihvatio na način da dijete stranaka stanuje s majkom, te da se osobni odnosi oca, ovdje tuženika s djetetom kako je to i navedeno u točki IV. izreke presude, imajući u vidu narušene odnose s tužiteljicom te činjenicu da njezina majka i sestra su već upućene u situaciju i brinule su o djetetu dok je bilo izuzeto iz obitelji stranaka.

19. Stoga, kako je u ovom postupku potrebno ponajprije zaštiti dobrobit djeteta i njegova prava, zdravlje i svekolike najbolje interese, a prema mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Dubrava, sud je uvažio prijedlog tužiteljice i Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Dubrava kod opsega ostvarivanja osobnih odnosa. Pri čemu se navedeni osobni odnosi neće ostvariti ako tuženik dođe po utjecajem alkohola ili bilo kojih opijata i droge.

20. Ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s oba roditelja je nužno za pravilan psihofizički razvoj djeteta, međutim ako se tuženik ne bi pridržavao navedenog opsega osobnih odnosa tada se nastupaju okolnosti koje opravdavaju izmjenu odluke.

21. Također, u slučaju neizvršavanja i otežanog izvršavanja roditeljstva, nužno je roditeljima ili pojedinom roditelju ponovo omogućiti stručnu pomoć kroz mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, a koja je u nadležnosti Hrvatskog zavoda za socijalni rad, te koje mjere su ranije i provedene i za koje su stranke pozitivno reagirale, sve radi ponovnog uspostavljanja njihove suradnje i komunikacije koja je nužna za pravilan psihofizički razvoj djeteta.

22. Stoga je primjenom odredbi čl. 95., 96. i 119. Obiteljskog zakona, odlučeno kao u točki I. i III. izreke ove presude.

23. S obzirom na sve navedeno i utvrđeno tijekom postupka, a poglavito uzimajući u obzir dob maloljetnog djeteta i aktualnu obiteljsku dinamiku, kao i činjenicu da tuženik kao otac uopće ne sudjeluje u životu djeteta jer to sam odbija, zatim da dijete od prekida bračne zajednice kontinuirano stanuje s tužiteljicom kao majkom, i njezinoj majkom i sestrom, koja adekvatno zadovoljava sve njihove potrebe, a posebice s obzirom na nedvojbene probleme koje majka ima u svakodnevnom funkcioniranju zbog činjenice da joj je otac nedostupan i nekooperativan, sud je utvrdio da je u interesu djeteta da majka potpuno samostalno ostvaruje pravo na roditeljsku skrb i u tom smislu je prihvatio mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava opisano u točki 9. ovog obrazloženja presude i zahtjev majke, a što je u skladu s čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, jer je iz svih provedenih dokaza utvrđeno da zajednička roditeljska skrb nije u interesu i za dobrobit djeteta.

24. Slijedom svega navedenoga, sud smatra da je opravdano i u skladu s dobrobiti djeteta da tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb i sama zastupa dijete u bitnim osobnim pravima bez suglasnosti tuženika, odnosno prihvatio je zahtjev tužiteljice, i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava.

25. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

26. Isto tako, sud upućuje stranke da za slučaj novih bitno promijenjenih okolnosti u budućnosti imaju u vidu i mogućnost pokretanja novoga postupka u kojem se može donijeti nova odluka o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuju, u ovom slučaju tuženikom kao ocem.

27. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, sud je također uzeo u obzir iskaz tužiteljice kao i svu dokumentaciju koja prileži spisu.

28. Tuženik, koji je obveznik uzdržavanja, radno je sposoban, prema podacima iz točke 9. ovog obrazloženja presude, bez podataka o drugim osobama koje mora uzdržavati i bez podataka o zaposlenju, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ostvarivao prihode ne prijavljenim radom.

29. Tuženik tijekom postupka nije osporio navod majke djece da u razdoblju od prekida izvanbračne zajednice pa nadalje nije doprinosio za uzdržavanje djeteta, slijedom čega je sud navedeno uzeo u obzir prilikom određivanja iznosa.

30. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona.

30.1. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

30.2. Prema odredbi čl. 27. st. 2. Konvencije o pravima djeteta roditelji imaju prije svih odgovornost, da ovisno o svojim sposobnostima i materijalnim mogućnostima osiguraju životne uvjete koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj.

31. Ocjenjujući mjesečne potrebe djeteta za utvrditi je da ima uobičajene mjesečne životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, igračaka, vrtića, sportskih aktivnosti, satova engleskog jezika, higijenskog pribora i kozmetike i slično, kako je i detaljno navedeno u točkama 1. i 9. te 11. ovog obrazloženja presude.

32. Iz izvedenih dokaza te uvidom u isprave priložene u spisu, zatim čitanjem mišljenja iz točke 9. ovog obrazloženja presude i očitovanja tužiteljice iz točaka 1. i 11. ovog obrazloženja presude, utvrđeno je da tužiteljica sama doprinosi za uzdržavanje djeteta, te da predloženi iznos uzdržavanja djelomično pokriva materijalne potrebe za uzdržavanje djeteta.

32.1. S tim u vezi, sud je pazio da kod donošenja odluke pazi da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja u skladu s čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona, posebice imajući u vidu da zbog nedostupnosti tuženika nije bilo mogućnosti točno utvrditi njegove materijalne prilike.

33. Člankom 307. stavkom 1. Obiteljskog zakona propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.

33.1. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

33.2. Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode u imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

33.3. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće, dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

33.4. Uzdržavanje je pravo i dužnost roditelja te je radno sposoban roditelj dužan uzdržavati svoje maloljetno dijete u skladu s čl. 288. Obiteljskog zakona. Pri određivanju visine potrebnog iznosa uzdržavanja u prvome redu mora se voditi računa o dobrobiti djeteta, a u vezi s njegovom dobi i potrebama djeteta. S tim u vezi, radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja djeteta.

34. Minimalni novčani iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 49/2024) koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, određuju se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za 2023. godinu, iznosi 1.148 eura, prema objavi Državnog zavoda za statistiku (»Narodne novine«, broj 21/24) iznose:

– za dijete do 6 godina 17 % prosječne neto plaće 195,16 eura (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi).

35. Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ br. 49/2024) koju je donijelo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na temelju čl. 314. st. 4. Obiteljskog zakona propisani su iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj. U skladu s navedenim, utvrđen je također isti iznos kao u točki 34., a imajući u vidu da nije poznata visina primanja tuženika koja tokom postupka nije dostavio podatke te je uzeto u obzir minimalno prosječno primanje s obzirom na to da je mlađe životne dobi.

36. Prilikom određivanja iznosa uzdržavanja, sud je uzeo u obzir podatke o minimalnim iznosima iz točaka 34. i 35. ovog obrazloženja presude koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, a koje iznose nije osporio tuženik.

36.1. Osim toga, Minimalni novčani iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 75/2025) ukazuju da je za dijete do 6 godina iznos 17 % prosječne neto plaće odnosno 224,00 eura (slovima: dvadesetčetiritisuće eura), a prema Minimalnim novčanim iznosima za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 49/2024) proizlazi da je za dijete do 6 godina potreban iznos 17 % prosječne neto plaće odnosno 172,67 eura (slovima:stosedamdesetdvaeura i šezdesetsedam centi).

37. Nadalje, a u skladu s odredbom čl. 311. i 313. Obiteljskog zakona, sud je prilikom donošenja odluke o visini uzdržavanja uzeo u obzir da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja te da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu u smislu odredbe čl. 310. Obiteljskog zakona.

37.1. S tim u vezi, sud je preispitao potrebe maloljetne djeteta, zatim potrebe i mogućnosti tuženika kao osobe koja daje uzdržavanje, a sve prema očitovanju tužiteljice i priloženoj dokumentaciji.

37.2. U skladu s navedenim, ovaj sud je ocijenio da tuženik može bez ugrožavanja svojih životnih potreba plaćati za maloljetno dijete iznos od 195,16 eura (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi) od siječnja 2024. pa nadalje, posebice jer je navedeni iznos i niži od iznosa koji je sada propisan odlukom o minimalnim novčanim iznosima, a navedeni iznos će biti tek dostatan za njegove životne potrebe, pritom uzevši u obzir da određeni iznos daje i majka s kojom živi dijete te da tuženik uopće ne ostvaruje niti jedan sadržaj roditeljske skrbi zbog kojeg bi mu eventualno bio umanjen iznos.

38. Pri tome se napominje da sud nije u mogućnosti, s obzirom na nedostupnost oca, utvrditi točno kakve su njegove ukupne mogućnosti kako je to propisano čl. 313. Obiteljskog zakona te je odluku utemeljio na očitovanju tužiteljice i priloženoj dokumentaciji u spisu, ali i činjenici da tuženik nije osporio visinu zatraženog iznosa.

39. Naime, tuženik ne živi s djetetom, niti doprinosi za njihovo uzdržavanje niti brine o njemu, pa bi određeni iznos predstavljao minimalan iznos koji bi roditelj, trebao plaćati za svoje dijete s obzirom na činjenicu da je radno i zdravstveno sposoban i mlađe životne dobi.

39.1. Naime, roditelj uvijek treba staviti svoje dijete u prioritet i bilo kakve svoje osobne potrebe podrediti potrebama djeteta, sve dok dijete nije u mogućnosti samostalno ostvarivati svoje prihode, a što djeca sigurno sada nisu.

40. Imajući u vidu utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja; da od prekida zajednice života roditelja pa do donošenja ove presude tuženik kao otac nije plaćao za uzdržavanje djeteta niti na bilo koji način ostvarivao roditeljsku skrb, kao i da svaki roditelj treba jednako sudjelovati u troškovima obuće i odjeće i hrane djeteta, te imajući u vidu podatke iz obrazloženja presude, u skladu s odredbama čl. 309., čl. 314. st. 2. Obiteljskog zakona, sud je naložio tuženiku kao ocu da za uzdržavanje djeteta plaća kako je navedeno u točki V. izreke ove presude.

41. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki V. izreke ove presude.

42. Ovdje se ističe da je uzdržavanje dosuđeno od dana podnošenja tužbe pa nadalje, jer su sve okolnosti bitne za donošenje odluke postojale u trenutku podnošenja tužbe, te tuženik nije tijekom postupka osporio da nije doprinosio za uzdržavanje djeteta.

43. S tim u vezi se ističe da je tuženik prema odredbi čl. 289. st. 1. Obiteljskog zakona u obvezi podmiriti naknadu za uskraćeno uzdržavanje i to upravo u skladu s naprijed navedenim zakonskim minimalnim novčanim iznosima, a primjenom čl. 314. Obiteljskog zakona.

44. Na osnovu utvrđenog imovinskog stanja stranaka u razdoblju uskraćenog uzdržavanja, imajući u vidu prihode, sposobnost za rad i zdravstveno stanje, mogućnost stjecanja zarade, vlastite potrebe, zakonske obveze uzdržavanja te da dijete ima prednost ispred drugih obveza, dob djeteta, kao i primjenu Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 30/21, 37/22 i 48/23) te imajući u vidu podatke iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 30/2021, 37/2022 i 48/2023) i Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ br. 49/2024), sud je sukladno odredbi čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311. Obiteljskog zakona odredio za dijete mjesečni iznos kako je navedeno u točki IV. izreke ove presude.

45. Na zatraženi iznos uzdržavanja je određeno, u skladu s tužbenim zahtjevom, i potraživanje zatezne kamate (odlučujući u granicama postavljenog zahtjeva) primjenom stope kamate od 1. siječnja 2023. koja je dosuđena sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30. prosinca 2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).

46. Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti bitno promijene, uvijek mogu tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.

47. U odnosu na povlačenje zahtjeva za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje do rujna 2023., sud je odlučio kao u točki I. izreke rješenja s obzirom na to da je tužiteljica u navedenom dijelu povukla prijedlog.

48. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, a uzimajući u obzir cjelokupni postupak, pri čemu je sud u obzir uzeo tijek i konačne rezultate postupka te činjenicu da tužiteljica nije potraživala trošak.

50. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

U Zagrebu, 8. listopada 2025.

SUDAC:

Neda Šola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude i rješenja.

Dostaviti:

1. Tužiteljici,

2. Tuženiku,

3. Posebnoj skrbnici maloljetnog djeteta,

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Dubrava,

5. Spis