REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-311/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje BŠG, u upravnom sporu tužitelja BŠ, vl. obrta [obrt], obrta za ugostiteljstvo sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Peharec, odvjetnica u Puli, Dobrilina 4, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi ukidanja rješenja, 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-335- 06/24-01/126, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-25-2 od 24. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određenje odgodnog učinka tužbe.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-335-06/24-01/126, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-25-2 od 24. veljače 2025. izmijenjena je izreka rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za turizam Pula, KLASA: UP/I-335-02/24-01/435, URBROJ: 2163-10/19-24-6 od 11. listopada 2024. na način da se odbija zahtjev suvlasnika stambene zgrade na adresi [adresa], za ukidanje rješenja od 29. svibnja 2014. o utvrđivanju ispunjavanja minimalnih tehničkih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste bistro-pizzeria, naziva NOMA, na adresi [adresa], u kojem posluje tužitelj (točka I.), te se ukida rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za turizam Pula, KLASA: UP/I-335-02/23-01/156, URBROJ: 2163-10/26-23-3 od 19. srpnja 2023. o utvrđivanju minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na prostoru za usluživanje na otvorenom

- terasi ispred tog ugostiteljskog objekta (točka II.).

2. Tužitelj je protiv t. II. navedenog rješenja tuženika podnio pravodobnu tužbu osporavajući zakonitost odluke u tom dijelu iz svih zakonskih razloga. Ističe kako prvostupanjsko tijelo i tuženik nisu nadležni utvrđivati valjanost Ugovora o pravu raspolaganja poslovnih prostora i pripadajućih terasa poslovno stambene zgrade na k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], od 1. srpnja 2022., da predmetni ugovor nije otkazan niti raskinut, te da se nisu pojavile nove okolnosti koje nisu postojale u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja. Navodi da se taj ugovor može poništavati u parničnom postupku pred sudom, a ne pred upravnim tijelom. Kako je tuženik kao o prethodnom pitanju (valjanost i zakonitost ugovora) odlučio o stvari izvan njegove nadležnosti, kao i to da ne postoje uvjeti za ukidanje ukinutog rješenja ili poništavanje istog, te da je postupanje predlagatelja u prvostupanjskom postupku poduzeto izvan svih zakonom predviđenih rokova za traženo, predlaže odbiti prijedlog predlagatelja i poništiti osporavano rješenje u dijelu u kojem se ukida rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za turizam Pula, od 19. srpnja 2023. Predlaže i da sud odredi odgodni učinak tužbe jer bi mu se izvršenjem predmetnog akta nanijela teško popravljiva šteta (nemogućnost rada u sezoni i ostvarivanje zarade).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Obrazlaže da stav tuženika kako navedeni ugovor nije pravna osnova za stjecanje prava korištenja predmetnog prostora nije odluka o pravnoj valjanosti ugovora u građanskopravnom smislu, već odluka o neprihvatljivosti tog ugovora kao pravno relevantnog u konkretnom upravnom postupku, odnosno da isti nije dostatan dokaz o pravu korištenja predmetnim poslovnim prostorom na otvorenom, a razmatranje spornog ugovora u smislu prihvatljivosti istog u konkretnom upravnom postupku, proizlazi iz temeljnih načela općeg upravnog postupka, a osobito načela zakonitosti i načela utvrđivanja materijalne istine navedenim u člancima 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku. Obveza preispitivanja zakonitosti spornog rješenja je propisana člankom 117. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku, koji točno navodi okvir postupanja drugostupanjskog tijela u slučaju kada činjenično stanje nije u potpunosti i točno utvrđeno, stoga tuženik ističe da se radi o obvezi upravnog tijela da u okviru žalbenog postupka osigura zakonitost postupanja u konkretnoj upravnoj stvari. Slijedom spomenutih načela i navedene odredbe utvrđeno je kako su činjenice u ranijem postupku nepotpuno utvrđene, odnosno da nedostaju suglasnosti ostalih suvlasnika u pogledu korištenja otvorenog dijela terase, zbog čega je osporeno rješenje ukinuo. Slijedom, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Kako sukladno odredbi čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS) stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, uz primjenu načela učinkovitosti iz čl. 8. ZUS-a prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, sud je ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz dokumentacije u spisu predmeta upravnog postupka proizlazi da je rješenjem KLASA: UP/I-335-02/23-01/156, URBROJ: 2163-10/26-233 od 19. srpnja 2023. utvrđeno da tužitelj, kao vlasnik [obrt], Obrta za ugostiteljstvo sa sjedištem u [adresa], raspolaže površinom namijenjenom za prostor za usluživanje na otvorenom od 200 m2, ispred ugostiteljskog objekta NOMA, vrste bistro-pizzeria, koji posluje na lokaciji sjedišta obrta te da prostor i oprema prostora za usluživanje na otvorenom udovoljavaju minimalnim uvjetima za usluživanje gostiju na otvorenom (ukupnog kapaciteta 150 sjedećih konzumnih mjesta). U predmetnom rješenju se navodi da je nakon pregleda dokumentacije i očevida na licu mjesta utvrđeno da su ispunjeni svi uvjeti propisani čl. 24. st. 1 . Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i Pravilnika o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina „Restorani”, „Barovi”, „Catering objekti” i „Objekti jednostavnih usluga”.

8. Suvlasnici poslovno stambene zgrade u [adresa], su 2. srpnja 2024. podnijeli prijedlog za ukidanje rješenja o utvrđivanju minimalnih uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga u prostoru za usluživanje na otvorenom - terasi od 19. srpnja 2023. i za ukidanje rješenja od 29. svibnja 2014. o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste bistro-pizzeria, naziva NOMA, [adresa]. Prvostupanjskim rješenjem KLASA: UPA-335-02/24-01/435, URBROJ: 2163-10/19-24-6 od 11. listopada 2024. odbijen je rečeni zahtjev suvlasnika, a po žalbi protiv kojeg rješenja je tuženik donio pobijani akt. 9. Osporavanu točku. II. izreke rješenja tuženika od 24. veljače 2025. tuženik je donio pozivom na odredbu čl. 24. st. 1. t. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine br. br. 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20., 126/21., 152/24.; dalje: Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti), a u vezi odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV) budući tužitelj nema suglasnost svih suvlasnika za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na prostoru za usluživanje na otvorenom.

10. Odredbom čl. 24. st. 1. t. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenje o ispunjavanju propisanih minimalnih uvjeta izdati ugostitelju koji ispunjava uvjet, među ostalima, da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom.

11. Odredbom čl. 27. st. 1. t. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenje kojim se utvrđuje jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju te utvrđuje ispunjavanje uvjeta za posebni standard i dodjelu oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz skupina »Ostali ugostiteljski objekti za smještaj«, »Restorani« i »Barovi«, ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog čl. 24. st. 1. toga Zakona.

12. Dalje, odredbom čl. 41. st. 1. ZV-a propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih vlasnika. Stavkom 2. toga članka propisano je da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitog upravljanja.

13. Odredbom čl. 67. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da vlasništvo posebnog dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija. Stavkom 3. toga članka propisano je da se uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnog dijela nekretnine može protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji. Stavkom 6. toga članka propisano je da vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnog dijela nekretnine te da se u sumnji uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnog dijela.

14. Uvidom u Ugovor o pravu raspolaganja poslovnih prostora i pripadajućih terasa poslovno stambene zgrade na k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], od 1. srpnja 2022., a kojim je tužitelj namjeravao dokazati postojanje uvjeta iz čl. 24. st. 1. t. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, proizlazi da je sklopljen između LŠ i UŠ kao zakupodavaca i ovdje tužitelja kao zakupnika predmet kojeg je zakup tri poslovna prostora u suvlasništvu zakupodavaca (suvlasnički dijelovi 44/780, 118/780, 47/780) s terasama ukupne površine 200 m2.

15. Iz Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižnog odjela Pula, za nekretninu upisanu zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. broj [katastarska čestica], u naravi poslovno stambena zgrada, dvorište uz stambenu zgradu [adresa], podul. 1-12, proizlazi da je 1 . suvlasnički dio: 44/780 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-l) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu oznake „A” u prizemlju, koji se sastoji od prodajnog prostora, priručnog skladišta, predprostora i WC-a, ukupne površine 43,93 m2 , u suvlasništvu UŠ i LŠ, svaki u 1/2 dijela, 2. suvlasnički dio: 118/780 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu oznake „B” u prizemlju, koji se sastoji od uslužne prostorije, kuhinje, spremišta, predprostora-osoblje, wc-osoblje, predprostora-muški, wc-muški, predprostor ženski i wc-ženski, ukupne površine 117,70 m2 , u suvlasništvu UŠ i LŠ, svaki u 1/2 dijela, 3. suvlasnički dio 47/780 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu oznake „C”, u prizemlju, koji se sastoji od uslužne prostorije, priručnog skladišta, predprostora- osoblje, wc-osoblje, predprostora-gosti, wc-gosti, ukupne površine 47,23 m2 , u suvlasništvu UŠ i LŠ, svaki u 1/2 dijela. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu dalje proizlazi kako ima ukupno dvanaest etaža od kojih su etaže E-5 do E-11 u vlasništvu drugih vlasnika, te iz istog ne proizlazi da bi vlasništvo LŠ i UŠ obuhvaćalo prostor na otvorenom i natkrivene terase ukupne površine 200m2 u smislu citirane odredbe čl. 67. st. 3. ZV-a. S druge strane, iz opisa katastarske čestice vidljivo je da se ista sastoji od dvorišta uz stambenu zgradu.

16. Ovaj sud utvrđuje pravilnim stav javnopravnih tijela prema kojem su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti propisani čl. 27. st. 1. t. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti kojim je propisano da će se rješenje o odobrenju obavljanja ugostiteljske djelatnosti ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanih čl. 24. st. 1. toga Zakona.

17. Naime, imajući u vidu odredbu čl. 41. st. 1. i st. 2. ZV-a prema kojima, između ostalih poslova, davanje u zakup terase, odnosno zajedničkog dvorišta, kojem se suvlasnici izričito protive, predstavlja posao izvanrednog upravljanja, za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika, a koju tužitelj nije priložio iako se na istu poziva u samom Ugovoru o zakupu, a okolnost što ne postoji suglasnost svih suvlasnika za korištenje prostorom ima za posljedicu ukidanje rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu,. Dakle, pravilno je u postupku utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 24. st. 1. t. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

18. Tužitelj osporava da bi tuženik bio nadležan odlučivati o postojanju suglasnosti svih suvlasnika na zakup terase, odnosno o valjanosti samog ugovora o zakupu, no takav prigovor nije od utjecaja na drugačiju odluku suda. Naime, u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se u smislu čl. 27. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ukida rješenje o minimalnim uvjetima za obavljanje ugostiteljske djelatnosti ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta propisanih čl. 24. st. 1. istoga Zakona (konkretno, pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom), što je ovdje nedvojbeno utvrđeno. Stoga se ne radi o utvrđivanju pravne valjanosti ugovora u građanskopravnom smislu, već o utvrđivanju činjeničnog stanja u konkretnom upravnom postupku, sve kako je tuženik detaljno obrazložio u odgovoru na tužbu, a koje razloge prihvaća i ovaj sud kao osnovane.

19. Slijedom svega navedenog, budući iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj nema pravni osnov za korištenje dijela prostora za usluživanje na otvorenom - terasi ispred ugostiteljskog objekta za koje mu je rješenjem od 19. srpnja 2023. utvrđeno postojanje minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, rješenje tuženika u dijelu u kojem je osporavano (točka II.) ocijenjeno je zakonitim, pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan kako je to navedeno u izreci ove presude.

20. Nadalje, tužitelj je predložio određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja predmetnog upravnog spora uz obrazloženje da bi mu izvršenjem rješenja predstavljao financijsku štetu te bi bio prisiljen i podijeliti otkaze radnicima.

21. Prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe nije osnovan.

22. Člankom 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak (stavak 1.) te da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.).

23. U smislu citirane odredbe čl. 42. st. 2. ZUS-a potrebno je učiniti vjerojatnim da bi izvršenjem rješenja tuženika nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, a tužitelj, osim samim tužbenim navodima, ničim nije dokazao vjerojatnost nastanka štete za njegovo poslovanje (primjerice dokumentacijom o prometu ugostiteljskog objekta).

24. Slijedom, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 42. ZUS za određivanje odgodnog učinka tužbe, pozivom na citiranu odredbu riješeno je kao u t. I. izreke ovog rješenja.

25. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 8. listopada 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).