REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – istok, Turinina 3
Posl.br. P Ob-196/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Jošku Meštrovu-Urodi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. mlt. AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. mlt. HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], obojice zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona zastupana po punomoćniku Ninu Ćosiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženog ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi uzdržavanja, nakon javne glavne rasprave, zaključene dana 23. rujna 2025., u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja sa zamjenikom punomoćnika, odvjetnikom Dariom Zaradićem, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženog, dana 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženom ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da po osnovi zakonskog uzdržavanja mlt. AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], te mlt. HI, OIB: [osobni identifikacijski broj],
1) isplati ukupni dospjeli iznos uzdržavanja za svako dijete za razdoblje od 15. rujna 2023. do 31. svibnja 2025. u iznosu od po 3.947,28 eura (tritisućedevetstočetrdesetsedam eura dvadesetosam centi),
2) isplaćuje iznose uzdržavanja za razdoblje od 1. lipnja 2025. pa nadalje u iznosima od po 224,00 eura (dvjestodvadesetčetiri eura) za svako dijete,
s pripadajućim zateznim kamatama po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje teku počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, najkasnije do svakog 15.-tog u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate, putem računa majke i z.z. PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod OTP banka.
II. U preostalom dijelu do pune visine zatraženih mjesečnih iznosa od po 195,16 eura (do 30. travnja 2025.), za mlt. AI, te mlt. HI, tužbeni zahtjev se odbija.
III. Nalaže se tuženom da naknadi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura (četiristo sedamdeset sedam eura sedamdeset jedan cent), sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 7. listopada 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova do pune visine zahtjeva od 500,00 eura.
Obrazloženje
1. Mlt. tužitelji, zastupane po majci i zakonskoj zastupnici (dalje u tekstu: z.z.) u tužbi od 14. lipnja 2024. navode da su z.z. i tuženik bivši su bračni drugovi koji su potpisali Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dana 7. kolovoza 2023., a koji je odobren Rješenjem Naslovnog suda poslovni broj: R1 Ob- 497/2023 od 20. rujna 2023. Međutim, u istom Planu omaškom da nije naveden iznos uzdržavanja koji je tuženik dužan podmirivati. Nakon toga tužitelji su također pred Naslovnim sudom pokrenuli postupak radi donošenja privremene mjere radi određivanje visine uzdržavanja, a u kojem je postupku pod poslovnim brojem: R1 Ob-239/2024. dana 15. travnja 2024. doneseno Rješenje o donošenju Privremene mjere kojim se tuženiku nalaže da za mlt. tužitelje doprinosi mjesečno iznos od 172,67 EUR po djetetu. Istim Rješenjem ovdje tužitelji da su pozvani pokrenuti ovaj postupak koji se osigurava Privremenom mjerom. Slijedom navedenoga, postavljen je tužbeni zahtjev kojim se potražuje isplata uzdržavanja za svakog od mlt. tužitelja u iznosu od po 195,16 eura i to od 15. studenoga 2022. pa nadalje, putem računa majke i z.z.
2. Podneskom od 13. veljače 2025., tužitelji su po punomoćniku precizirali i ispravili tužbeni zahtjev na način da se uzdržavanje potražuje počevši od 15. rujna 2023. i to iz razloga što su stranke potpisale Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dana 7. kolovoza 2023.m a isti odobren Rješenjem ovoga suda R1 Ob-497/2023 od 20. runa 2023.
3. U odgovoru na tužbu od 3. travnja 2025. tuženi ne osporava tvrdnju iz tužbe da su stranke zajednički potpisale Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u kojem je navedeno da tuženi ima obvezu plaćati mjesečno iznos od 195,16 eura po djetetu dok za to postoje zakonom propisani uvjeti. Međutim, izričito se protivi zahtjevu za isplatu zaostalih obroka uzdržavanja od rujna 2023. iz razloga što je z.z. od rujna 2023. do dana sastavljanja odgovora na tužbu isplatio ukupno više od 3.000,00 eura. Osim toga, tuženikov otac, a bivši svekar z.z. da je u više navrata isplatio novčane iznose za djecu, koje na žalost da nije evidentirao niti uplatio na račun. Osim toga, tuženi da je djeci uplatio i ljetovanje, pa je i te prigode z.z. dao veći iznos novca, ukupno više od 1.000,00 eura. Stoga dane postoje nepodmireni zaostali iznosi uzdržavanja, nego je dosadašnjim uplatama, osobno i po svom ocu i premašio iznose uzdržavanja koje su stranke dogovorile i potpisale u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Stoga je predložio donošenje presude kojom bi ga se obvezalo na plaćanje uzdržavanja za svakog mlt. tužitelja u iznosu od po 195,16 eura, ali od dana donošenja presude u ovom predmetu.
4. Na ročištu glavne rasprave održanom 23. rujna 2025. zamjenik punomoćnika tužitelja ispravio je navod iz tužbe koji se odnosi na IBAN zz tužitelja a koji glasi [broj bankovnog računa], kod OTP banke. Ujedno uređuje tužbeni zahtjev, s obzirom na protek vremena, i donošenja nove Odluke o propisanim minimalnim novčanim iznosima, na način da se zaključno sa 30. travnja 2025. za svakog od mlt. tužitelja potražuju iznosi od 195,16 eura, a od 1. svibnja 2025. pa na dalje iznosi od 224,00 eura za svako dijete. U cijelosti je osporio navode odgovora na tužbu kao netočne i neistinite, budući da tuženi osim dva iznosa od 500,00 eura koji su već navedeni u drugom postupku stranaka, nije doprinosio za uzdržavanje djece. Osporava se da su stranke dogovorile konkretan novčani iznos uzdržavanja prilikom ispunjavanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a tek je privremenom mjerom u ovosudnom predmetu R1 Ob-239/2024 od 15. travnja 2024. određena obveza privremenog uzdržavanja u iznosima od po 172,67 eura mjesečno.
5. Izvedeni su dokazi uvidom u podatke HZMO-a o radno-pravnom statusu i primanjima tuženog (str. 40), očitovanje ZK odjela o vlasništvu nekretnina na imenu tuženog (str. 48), očitovanje Porezne uprave o primanjima tuženog (str. 50 do 56), saslušanjem z.z. tužitelja dok je sud odustao od saslušanja tuženog, koji se nije odazvao pozivu radi saslušanja, niti je opravdao izostanak. Izvršen je uvid u priklopljeni ovosudni predmet R1 Ob-497/2023, te kratki uvid u ovosudni predmet R1 Ob-642/2024 (koji nije priklopljen jer je još u rješavanju) iz kojeg je za potrebe ovoga postupka izdvojen raspravni zapisnik od 23. rujna 2025.
6. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.
7. Odredbom čl. 288. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20. i 156/23; dalje: ObZ) propisane su opće pretpostavke za uzdržavanje maloljetne djece, time da se sukladno čl. 306. ObZ-a uzdržavanje određuje počevši od danja podnesenog zahtjeva. Odredbom pak, čl. 289. ObZ- a propisana je obveza roditelja koji ne stanuje s djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete, da isplati naknadu uskraćenog uzdržavanja od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe.
8. Uvidom u ovosudni predmet R1 Ob-497/2023 utvrđeno je daje dana 20. rujna 2023. doneseno rješenje kojim je sporazumno razvedene brak stranaka, te odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 7. kolovoza 2023. Uvidom u citirani Plan ovaj sud utvrđuje da u obrascu Plana nije navedeni nominalni novčani iznos uzdržavanja, kako za svako pojedino zajedničko maloljetno dijete, tako ni u rubrici "ukupni iznos uzdržavanja". Radi se dakle o inegzistentnoj (nepostojećoj) sudskoj odluci u pogledu uzdržavanja djece.
9. Stoga ne odgovara istini navod tuženog da je odobrenim Planom definirana njegova obveza plaćanja uzdržavanja u iznosima od po 195,16 eura. Kako dakle, između stranaka ne postoji pravomoćna sudska odluka o glavnoj stvari (ne privremena mjera!) koja bi obvezivala tuženog na plaćanje uzdržavanja za mlt. tužitelje, to je u ovom predmetu valjalo odlučiti o postavljenom zahtjevu u svrhu donošenja sudske odluke kojom bi se ta obveza utvrdila i za razdoblje koje prethodi podnošenju tužbe, i to sukladno preciziranom zahtjevu, za razdoblje od 15. rujna 2023. pa nadalje.
10. Mlt. tužitelji AI (rođen. **.**.2018.), te HI (rođen **.**.2022.) obojica su, čitavim tijekom postavljenog zahtjeva pa do zaključenja glavne rasprave u ovom prvostupanjskom postupku u uzrastu od 0 do 6 godina u kontekstu Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne Novine 48/2023, 49/2024 te 75/2025). Citiranim Odlukama koje su u utuženom razdoblju na snazi do 26. travnja 2024. (Narodne Novine 48/2023), do 2. svibnja 2025. (Narodne Novine 49/2024), i od 3. svibnja 2025. na dalje (Narodne Novine 75/2025) za djecu u dobi od 0 do 6 godina propisani su minimalni novčani iznosi za uzdržavanje (koji se sukladno čl. 314. ObZ-a određuju u postotku od prosječne mjesečne neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske) u iznosima od po 172,67 eura, 195,16 eura, te 224,00 eura po djetetu.
11. Iz pribavljenih podataka HZMO-a utvrđeno je da je u razdoblju od 3. svibnja 2023. do 30. rujna 2023. tuženi bio zaposlen kod poslodavca EDO- MEDO j.d.o.o. sa ukupno ostvarenim primanjima u iznosu od 4.354,66 eura (prosječno mjesečno 870,93 eura), u razdoblju od 27. prosinca 2023. do 31.prosinca 2023. kod poslodavca GLOBALNA HRANA d.o.o. (nositelj franšize McDonald's za područje Republike Hrvatske) ostvario ukupni iznos od 202,50 eura, a kod istog poslodavca za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024., te od 1. travnja 2024. do 5. svibnja 2024. u iznosu od 4.838,81 euro (prosječno mjesečno 2.419,41 eura).
12. Iz pribavljenih podataka Porezne uprave utvrđeno je da je tuženi za čitavu 2023. ostvario ukupna primanja od 7.192,48 eura (prosječno mjesečno cca. 600,00 eura), time da je ostvario i neoporezive primitke (nagrade za radne rezultate 355,00 eura, naknade plaća na teret državnog proračuna 1.095,00 eura, te dar djetetu do 15 godina starosti 265,46 eura. Za 2024. tuženi je ostvario ukupna primanja od 4.086,67 eura, time da je ostvario i neoporezive primitke (nagrade za radne rezultate 378,47 eura, novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova smještaja 429,76 eura, naknade plaća na teret državnog proračuna 459,19 eura, te prigodne nagrade (božićnica, naknada za godišnji odmor i dr.) u iznosu od 160,00 eura, ukupno 1.427,42 eura. Navedeni podaci za 2024. daju nešto drugačiji uvid u podatke HZMO-a, osobito u pogledu prosječnih mjesečnih primanja. Na koncu, za razdoblje od siječnja do travnja 2025. nema dostupnih podataka o primanjima tuženog pri Poreznoj upravi.
13. Iz očitovanja ZK odjela ovoga suda proizlazi da tuženi nije upisan kao vlasnik nekretnina ili nositelj drugih knjižnih prava na području nadležnosti tog ZK odjela, kao i pripadajućih stalnih službi).
14. Valja naglasiti da je kod ovoga suda u tijeku postupak pod poslovnim brojem R1 Ob-642/2024 po prijedlogu z.z. kao predlagateljice, za donošenje odluke o lišavanju (ovdje tuženog) prava na roditeljsku skrb u odnosu na zajedničku mlt. djecu. U navedenom predmetu tuženi se odazvao pozivu suda za davanje iskaza na ročištu održanom 12. svibnja 2025. te je tada izjavio da je u Austriji na ranijem radnom mjestu izgubio posao jer se smanjio opseg posla. U međuvremenu se zaposlio kod drugog poslodavca. Ima financijskih problema, kredit i to nastoji rješavati. Plaća je 1.700,00 do 1.800,00 eura. Nema drugih primanja. Najam stana je 450,00 eura i režije su svaki treći mjesec 600,00 eura. Rata kredita je 283,00 eura. Novac (dva iznosa od po 500,00 eura prije razvoda braka - po izjavi z.z. sa istog ročišta) da je davao dok je još mogao, kad je radio ljeti. Nakon toga da se vratio u Zagreb i radio u McDonaldsu gdje je plaća bila 1.000,00 do 1.100,00 eura, od čega kad bi podmirio stan, režije i kredit, na kraju mjeseca nije imao ni za jesti. Zadnji put, kako je i majka rekla prije nekih mjesec dana i pitao što treba kupiti, pa je rekla "gaće", a povrh toga kupio je dinosaura jer su to djeca tražila. Zaključno je izjavio da mu je jasno da je i uz sav njegov trud premalo, ali da se pita kako, uz posao u Austriji i to ne u "fixu" nego preko leasinga gdje iznajmljuju njihov rad. Za auto da već godinu dana treba napraviti veliki servis i da je točno da nema autosjedalicu. Adresa boravišta u [adresa] da je Raifberg 53, 3340 Waidhofen an der Ybbs.
15. Sukladno čl. 311. i 313. ObZ-a, prema kojima se ukupne materijalne potrebe djeteta utvrđuju prema životnom standardu, prihodima i imovnom stanju tuženog kao obveznika uzdržavanja (roditelja s kojim djeca nesporno ne stanuju), iz izloženih podataka o primanjima i općem životnom standardu, utvrđeno je da primanja tuženog u relevantnom razdoblju odgovaraju najnižem rangu primitaka roditelja obveznika uzdržavanja po Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne Novine 48/2023 , 49/2024 te 75/2025) na snazi do 26. travnja 2024. (do 1.016,00 eura), do 2. svibnja 2025. (do 1.148,00 eura), dok od 3. svibnja 2025. na dalje (Narodne Novine 75/2025) spada u rang primitaka roditelja obveznika uzdržavanja 1.701,00 do 1.800,00 eura; po prvim dvjema Odlukama prosječne potrebe maloljetnog djeteta podudarne su sa ranije prikazanim propisanim minimalnim novčanim iznosima (172,67 eura, 195,16 eura), dok se za razdoblje od 1. svibnja 2025. ista sukladno osobno iskazanim primanjima iznosi po 298,00 eura (u odnosu na minimalni iznos od 224,00 eura).
16. Odredbom čl. 314. st. 3. toč. 1. ObZ-a propisano je da se iznimno, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje djeteta mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.
17. U kontekstu odredbi čl. 311. i 313. ObZ-a valjalo je prosuditi ne samo ukupna primanja tuženog, nego i njegove životne troškove, te ukupne mogućnosti za stjecanje primanja. Trošak mjesečnog najma i režija od 650,00 eura (450,00 eura + 600,00 eura svaka tri mjeseca) te anuitet kredita od cca 280,00 eura svakako predstavljaju značajnu stavku rashoda koju sud mora uzeti u obzir; iz navedenoga bi proizlazilo da tuženom po podmirenju mjesečnih obveza preostane cca. 800,00 do 900,00 eura za uzdržavanje djece i vlastitih životnih potreba. S druge strane, čl. 288. ObZ-a propisuje: „Roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposobno roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.“
18. Nije sporno da je pred Naslovnim sudom u postupku pod poslovnim brojem: R1 Ob-239/2024 dana 15. travnja 2024. doneseno rješenje o određivanju privremene mjere kojim se tuženiku nalaže da za mlt. tužitelje doprinosi mjesečno iznos od 172,67 eura po djetetu.
19. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, sud nalazi da s obzirom na ukupno utvrđeno imovno stanje/životni standard tuženog, pa je stoga obvezu uzdržavanja za relevantno razdoblje od 15. rujna 2023. do 30. travnja 2024. (obračunski na mjesečnoj razini uzdržavanja) valjalo utvrditi u minimalnim novčanim iznosima od po 172,67 eura za svako dijete, za razdoblje od 1. svibnja 2024. do 30. travnja 2025. u umanjenim minimalnim novčanim iznosima od po 196,15 eura za svako dijete, a od 1. svibnja 2025. do 31. svibnja 2025. (istek obračunskog mjeseca u kojem je zaključna glavna rasprava) koji ima obvezu uzdržavanja dvoje djece, ima osnove za umanjenje iznosa uzdržavanja (odgovarajućom primjenom po čl. 314. st. 2. ObZ-a), i na dalje, također minimalnim novčanim iznosima od po 224,00 eura (a ne prosječnih od po 298,00 eura) za svako dijete.
20. Ukupno je stoga valjalo utvrditi iznos dospjele obveze tuženog po svakom mlt. tužitelju u iznosu od po 3.947,28 eura (8 x 172,67 eura + 12 x 195,16 eura + 1 x 224,00 eura).
21. Tuženi ničim nije dokazao tvrdnje iz odgovora na tužbu o ukupno isplaćenih više od 3.000,00 eura po osnovi uzdržavanja. Štoviše, u citiranom ovosudnom predmetu pod poslovnim brojem R1 Ob-642/2024. tuženi je, suočen sa zahtjevom za lišenje prava na roditeljsku skrb, zapravo je potvrdio navode majke da je jedino i isključivo prije razvoda braka (rujan 2023.) u dva navrata platio po 500,00 eura. Tvrdnje o kupnji „gaća“ te (igračke) dinosaura, ne mogu se smatrati uzdržavanjem djeteta po čl. 288. ObZ-a.
22. Slijedom navedenoga, tuženog je valjalo obvezati na isplatu cjelokupnih dospjelih iznosa uzdržavanja od po 3.947,28 eura po svakom mlt. djetetu, te daljnjom obvezom od po 224,00 eura mjesečno, za razdoblje nakon zaključenja glavne rasprave. Valja pri tome naglasiti da ne smije doći do dvostruke naplate po postojećoj privremenoj mjeri i ovoj presudi. Kako u vrijeme zaključenja glavne rasprave sud nije imao na raspolaganju relevantne podatke (pa ni tvrdnje stranaka) je li na temelju privremene mjere pokrenut kakav vid prisilne naplate, te je li što po osnovi privremene mjere i naplaćeno, sud je utvrdio nominalni iznos obveze i za razdoblje trajanja privremene mjere, a ukoliko je doista po istoj došlo do plaćanja, dospjeli iznos će valjati umanjiti za izvršene uplate/naplate.
23. Odluka o parničnim troškovima za cijeli prvostupanjski postupak temelji se na članku 366. ObZ-a, imajući u vidu da su mlt. tužitelji ostvarili pretežiti uspjeh u ovoj parnici, a odbijeni dio zahtjeva nije iziskivao dodatnih sudskih radnji. Naime, omjer uspjeha u parnici po odgovarajućoj primjeni odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11
– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) odnosi se na konačno postavljeni zahtjev, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
23.1. Sud je pri utvrđivanju pripadajuće nagrade odvjetničkih troškova primijenio odredbu Tbr. 7.3. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/22; dalje: Tarifa), koja se primjenjuje (po kriteriju vremena pokretanja postupka) pozivom na Tbr.52. toč. 4. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a kojom je za predmete radi odluke o zakonskom uzdržavanju propisana jednokratna nagrada u visini od 200 bodova, bez obzira na broj radnji koje je odvjetnik poduzeo. Vrijednost boda propisana je iznosom od 15,00 kuna (Tbr.50), što iznosi ukupno 3.000,00 kuna/398,17 eura[1] , a uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi ukupno 497,71 eura.
23.2. U preostalom dijelu do pune visine zahtjeva (500,00 eura) zahtjev tužitelja valjalo je odbiti.
U Zagrebu, 7. listopada 2025.
SUDAC:
Joško Meštrov-Uroda
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismenim putem u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
I. Pun. tužitelja, odvj. Nino Ćosić
II.Tuženi, ZI, [adresa]