Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: K-191/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Sanji Zadravec, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Vrzan u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UČ zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj: KO- DO-41/2024-1 od 29. veljače 2024., nakon održane i dovršene javne rasprave 8. listopada 2025., u nazočnosti zastupnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu ŠČ, okrivljenog UČ i branitelja po službenoj dužnosti Domagoja Štefana, odvjetnika iz [adresa], izrekao, objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin U i IČ rođene IČ, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, sa završenih četiri razreda osnovne škole, nezaposlen, prima socijalnu pomoć u iznosu od 130,00 eura, neoženjen, otac jednog malodobnog djeteta, bez imovine, bez čina, bez odlikovanja, osuđivan Presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-449/14-31 od 07. lipnja 2016., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, zamijenjena radom za opće dobro, Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-52/17-18 od 26. rujna 2017., zbog kaznenog djela iz članka 314. stavak 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, uvjetno na 2 (dvije) godine i Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-278/18-25 od 11. ožujka 2020., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, zamijenjena radom za opće dobro,

k r i v  j e

I/što je

u vremenu od 29. rujna 2023. do 2. listopada 2023. do 9,00 sati u [adresa], sa zemljišta iza stražnjeg dijela dvorišta vlasništvo JČ, u cilju da se domogne vrijednih stvari, uzeo i za sebe zadržao elektromotor nepoznate marke, jačine 3 kWh, sivo – plave boje, vlasništvo JČ, vrijednosti oko 550,00 eura,

dakle, tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da ju protupravno prisvoji,

II/pa je time počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom - opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22, dalje u tekstu: KZ/11),

III. te se okrivljeni PČ, osnovom čl. 228. st. 1. KZ/11

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju

od 10 (deset) mjeseci

IV. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08, okrivljeni PČ se oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 6. i 7. ZKP/08 i to troška paušala, te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, koji padaju na teret proračuna.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu podnijelo je ovome sudu optužnicu broj KO-DO-41/2024-1 od 29. veljače 2024. protiv okrivljenog UČ zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11 kako to sada stoji u izreci ove presude.

2. Pozvan da se očituje o optužbi, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim, te je ispitan na kraju dokaznog postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitao i pregledao dokaze iz spisa i to Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika UČ Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec broj KU-371/2023 od 23. listopada 2023. sa snimkom ispitivanja (list 11-17) 2. Imovinsko – pravni zahtjev oštećenika (list 30) 3. Službena zabilješka o pregledu mjesta događaja od 3. rujna 2023. (list 33) 4. Zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika JČ od 23. studenog 2023. (listovi 46-49) 5. Zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆČ od 15. prosinca 2023. (list 52- 54) 6. Zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽČ od 19. prosinca 2024. (list 55- 56) Izvadak iz KE od 4. studenog 2023. (list 41-42 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽČ sa zapisnika od 8. listopada 2025., Zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆČ sa zapisnika od 8. listopada 2025.,te je reproduciran DVD snimak ispitivanja okrivljenika pri Policijskoj upravi Međimurskoj dana 23. listopada 2023. uz Izvadak iz kaznene evidencije okrivljenika.

4. Sud nije izvodio druge dokaze jer ih stranke nisu predlagale, a osim toga drži da je u konkretnom slučaju činjenično stanje utvrđeno u mjeri koja omogućava donošenje pravilne i na zakonu utemeljene odluke.

5. Okrivljenik se izjasnio da se ne smatra krivim za ovopredmetno djelo, međutim sud je analizom svakog od gore provedenih dokaza zasebno, te svih u cjelini, utvrdio da je upravo okrivljenik kritične zgode počinio ovopredmetno djelo iz članka 228. stavak. 1. KZ/11, kako to sada stoji u izreci ove presude.

6. Naime, iz Imovinsko-pravnog zahtjeva oštećenika proizlazi da mu je kritične zgode otuđen elektromotor nepoznate marke, jačine 3 kWh vrijednosti od oko 550 eura, a kako su svi ispitani svjedoci i to JČ kao oštećenik, ĆČ , ŽČ te i okrivljenik PČ suglasno iskazali da su u inkriminiranom periodu bili okrivljenik, ĆČ i ŽČ sa oštećenikom u [adresa], na zemljištu iza stražnjeg dijela dvorišta vlasništvo JČ, te su mu dogovorno čistili dvorište i ne osporavaju da je upravo ovaj elektromor bio na tome mjestu, te da je nakon što su okrivljenik i svjedoci završili sa čišćenjem motor ostao u prijevoznom sredstvu okrivljenika, to nije sporno tko je bio i po kojem dogovoru na gruntištu okrivljenika i sa kojim zadatkom, te gdje je na kraju otuđeni predmet završio. Ovakvo stanje potvrđuje Službena zabilješka o pregledu mjesta događaja PUM od 3. rujna 2023.

7. Sporno je tko je od prisutnih, dakle okrivljenik, ĆČ ili ŽČ u cilju da se domogne vrijednih stvari, uzeo i za sebe zadržao upravo taj elektromotor nepoznate marke, jačine 3 kWh, sivo – plave boje, vlasništvo JČ, vrijednosti oko 550,00 eura, a bez dozvole vlasnika, te na taj način počinio kazneno djelo krađe.

8. Okrivljeni PČ poricao je počinjenje ovpredmetnog kaznenog djela, a u svojoj obrani je naveo da "gazdu" ne zna od prije, time da je ĆČ kod tog čovjeka prije radio i ĆČ je došao po njega da idu kod oštećenika čistiti jer isti navodno ima željezo. Išli su i počistili su mu sve, radili su tamo dva dana, na kraju im ništa nije platio. Bili su angažirani da im se plati u željezu, jer taj čovjek kao nema novce. S njima je bio i DČ. Čovjek je ĆČ nazvao da dođu do njega u [adresa] u 10,00 sati. Čovjek je sjeo s njima u kombi i onda su krenuli odvoziti. Prvo su odvozili smeće i gume. Taj čovjek im je rekao gdje je željezo i što si mogu uzeti, a on je gledao što uzimaju. Kad su završili vlasnika su odvezli doma. Stvari koje su uzimali su bile na gomili. On je mislio da je to otpadni elektromotor jer je bio na hrpi gdje je otpad. Vlasnik im nije rekao da motor ne smiju uzeti. Okrivljenik je stavio motor u kombi, a poslije toga vlasnik tog motora ga je zvao na kućni broj. Isti je tražio da mu vrati motor, ali ga je okrivljenik već prodao bratu za bakar za rastavljanje. Na raspravi je okrivljenik promijenio obranu u bitnome te je iskazao da n ije on osobno uzeo s hrpe i stavio u kombi ovopredmetni motor, već tvrdi da je to učinio DČ. Na upit suda glede prethodno danog iskaza kada je izrijekom potvrdio da je on osobno uzeo taj elektromotor i stavio ga u kombi, a sada tvrdi drugačije, isti je naveo da on to tako prethodno nije rekao.

9. Slijedom ovako bitnog nesuglasja u prvobitnoj i sadašnjoj obrani, sud je reproducirao CD sa prvobitnog ispitivanja okrivljenika. Nakon što je snimak reproduciran utvrđeno je da je okrivljenik na prvobitnom ispitivanju više puta ponovio da su radili dva dana za oštećenika, da im je obećao dosta željeza, a ustvari im je dao malo, da im ništa nije platio te je izrijekom rekao da je on osobno uzeo taj elektromotor i stavio ga u kombi, te prodao, dakle prisvojio ga. Na ponovljeni upit zbog čega je na prvom ispitu iskazivao suprotno u odnosu na sada glede osobe koja je uzela elektromotor, isti je u konačnici naveo da se možda zabunio, a elektromotor je on osobno prodao bratu. Okrivljeni je naglasio da je oštećeniku u međuvremenu platio štetu u iznosu od 1.000,00 eura, te na upit zbog čega je on platio štetu, ako tvrdi da on nije uzeo elektromotor, iskazao je da je to učinio samo da ne ide u zatvor. Dodao je da se ne smatra krivim za djelo kojim ga se tereti jer su možda oni zabunom uzeli taj elektromotor, a kada je ga je on na kraju vidio u kombiju, odlučio ga je zadržati, jer mu se ne isplati ponovno ga vraćati.

10. Oštećeni JČ je ispitan u svojstvu svjedoka naveo da je vlasnik zemljišta na kojem se nalazila njegova bivša firma, na adresi [adresa]. Pošto se na navedenoj parceli nalazilo dosta otpada odnosno neke gume i otpadno željezo, u mjesecu srpnju 2023. rekao je ĆČ, kojeg poznaje od ranije jer mu je nešto pomagao oko kuće, da nađe nekog da tu parcelu počiste odnosno da zbrinu otpad. Dana 29. rujna 2023., u jutarnjim satima do njega je bijelim kombijem došao ĆČ s još dvije osobe. Otišao je s njima prvo do [adresa], do Novakove ulice, gdje su mu isti iz skladišta u dva navrata na parcelu u [adresa] dovezli neki namještaj, nakon čega im je na parceli pokazao što želi da odvezu, odnosno koje staro željezo mogu uzeti za uslugu što su mu prije toga iz [adresa] dovezli namještaj. On je cijelo vrijeme bio tamo s njima, ali nije pratio što rade, odnosno što sve stavljaju u kombi. Sljedeći dan, zna da je bila nedjelja, do njega je na kućnu adresu došao ĆČ, te mu rekao da je prilikom čišćenja parcele PČ stavio u kombi odnosno ukrao mu elektromotor od dvostupne autodizalice. Rekao je ĆČ neka prenese UČ da mu vrati navedeni elektromotor ili će ga prijaviti policiji, te je tada otišao na parcelu i vidio da uistinu nema navedenog elektromotora, a koji se prethodno nalazio pored demontirane autodizalice. Radi se o elektromotoru od 3 kWh, sivo — plave boje. I on je pokušao nazvati UČ na broj koji mu je dao ĆČ u namjeri da mu osobno veli da vrati elektromotor ili će ga prijaviti policiji, međutim isti mu se nije javljao pa je nakon par dana krađu prijavio policiji. Vrijednost otuđenog elektromotora procjenjuje na najmanje 550,00 eura. Ispitan na raspravi oštećenik je dodatno pojasnio da je okrivljeniku, ĆČ i BČ pokazivao svaki pojedinačni predmet koji isti mogu uzeti, elektromotor im nije pokazao i taj predmet nisu smjeli uzeti, on ih je pratio koliko je stigao, ali ih sve istovremeno nije mogao kontrolirati.

11. Ispred navedeni iskaz oštećenika potvrdio je uvodno i svjedok ŽČ koji je u svom iskazu koji je prvobitno naveo da nije vidio kada je PČ uzeo i stavio u kombi predmetni elektromotor jer je i on išao premještati stvari i neko vrijeme je PČ bio sam u dvorištu, međutim da je siguran da je ovaj elektromotor s dvorišta uzeo i stavio u kombi upravo okrivljenik jer prije samog dolaska u [adresa] tog elektromotora nije bio u kombiju, odnosno Sašin kombi bio je potpuno prazan. Ispitan na raspravi , u bitnome suprotno iskazanom, isti svjedok je naveo da u stvari nije vidio elektromotor dok su čistili područje koje im je odredio vlasnik vozila, a niti ga je vidio u kombiju nakon što su se dovezli na prodaju prikupljenog željeza. Na upit suda da pojasni nesuglasje u svojim iskazima, isti je naveo da ne može pojasniti nesuglasje u svojim iskazima pravdajući se da uzima opijate. Nakon što je sud pročitao svjedoku dio iskaza u kojem stoji da je on u stvari vidio elektromotor u tovarnom prostoru kombija za kojeg je okrivljenik rekao da ga neće dati u staro željezo, dakle prodati, već da će si ga odvesti doma, što je u konačnici i učinio, a kada ga se podsjeća na sadašnji iskaz kada je rekao da tom prilikom elektromotor uopće nije vidio, svjedok je odgovorio da se prisjetio da je ustvari njegov prvobitni iskaz bio točan te da je doista taj elektromotor utovaren od strane okrivljenika na gruntištu oštećenika, nije prodan u stanci za otkup sekundarnih sirovina, već ga je okrivljenik odvezao sebi doma.

12. Isto tako uvodno ispitan svjedok ĆČ naveo je da je s okrivljenikom i ŽČ pomagao očistiti zemljište JČ koji im je i pokazao koje predmete mogu uzeti, a radilo se o starim gumama i otpadnom željezu. Sva trojica su navedeno stavljali u kombi. On je s oštećenikom otišao u neku garažu da mu pomogne pomaknuti neke strojeve. Sjeća se da je u toj garaži sa JČ bio oko pola sata dok su za to vrijeme ŽČ i PČ čistili dvorište odnosno tovarili u kombi razno željezo i gume. Nakon toga sva trojica su kombijem otišli u [adresa] gdje su prikupljeno željezo prodali na otpadu "Univerzal” za što su dobili oko 160,00 eura. Tada je u Sašinom kombiju vidio i veći elektromotor sivo plave boje, koji mu je izgledao da je u dobrom i sačuvanom stanju, a koji nisu prodali. Navedeni elektromotor nije vidio među stvarima za koje im je JČ rekao da ih mogu uzeti. Tom prilikom je UČ pitao odakle mu taj elektromotor, a isti mu je rekao da ga je uzeo u [adresa] kod oštećenika. Elektromotor i gume je PČ odvezao kod sebe doma. Sljedeći dan ga je JČ nazvao i rekao mu je da mu na dvorištu fali plavi veći elektromotor od dizalice na što mu je on odgovorio da je taj elektromotor uzeo PČ. Oštećenik je tražio da mu vrate taj elektromotor. Njega je zamolio da ode do UČ i prenese mu neka vrati elektromotor inače će oštećeni u protivnom zvati policiju. PČ mu je rekao da će elektromotor odvesti JČ, međutim misli da isto nije učinio već ga je negdje drugdje prodao. Suprotno ovom iskazu, na raspravi ispitan isti svjedok iskazao je da je kritične zgode vidio ŽČ koji je uzeo sa područja koje su čistili elektromotor i stavio ga u kombi te kada su istovarili stvari iz kombija i vratili se na početnu adresu, da je upravo ŽČ uzeo u roke elektromotor i odnio ga te zna da ga je kasnije prodao, a kada ga sud pita, jer je tada iskazao da je upravo okrivljenik uzeo taj elektromotor, stavio ga u kombi i upravo njemu rekao da je uzeo elektromotor od vlasnika, a da isti nije bio među stvarima za koje je vlasnik rekao ga ih mogu uzeti, te zna da je okrivljenik otišao s tim elektromotorom, da pojasni razliku, isti navodi da ustvari nije točno ovo što je sada rekao tko je uzeo elektromotor jer on nije vidio da li je taj elektromotor uzeo okrivljenik ili ŽČ i sada ustvari navodi prvo da mu je ŽČ rekao da ga je prodao, pa je naveo da ga je možda prodao UČ, ali više nije siguran. Na upit da pojasni razlike u bitnome u prvom te dvije različite verzije koje je sada iznio na raspravi, za prvi iskaz navodi da je tada bio pod utjecajem narkotika, te sada navodi na upit kako je onda mogao tako detaljno i suvislo iskazivati, isti navodi da nije bio sto posto pod utjecajem narkotika već oko pedeset posto i da mu je policija koja ga je ispitivala tada pustila da malo dođe k sebi, a dvadesetak minuta od tih četrdeset koliko su ga ispitivali su ga ostavili da dođe k sebi. Na upit branitelja gdje se nalazio elektromotor kada su došli na gruntište oštećenika, svjedok je naveo na toj hrpi koju je čovjek pokazao da treba očistiti. Na upit suda zbog čega je pri prethodnom iskazu izričito naveo da elektromotor nije bio među tim stvarima koje su oni trebali očistiti i uzeti, svjedok sada odgovara da ustvari nije vidio elektromotor na tom gruntištu, da ga je tek vidio na kraju kada ga je ŽČ imao u rukama, a nakon što su svo željezno prodali.

13. Dakle, činjenica jeste da je jedino oštećenik tijekom cijelog postupka ostao pri svom prvobitnom iskazu i to decidiranom i jasnom, te ga nije u niti jednom trenutku i u niti jednom dijelu mijenjao, za razliku od svih ostalih ispitanih i to okrivljenika, te svjedoka ŽČ i ĆČ. Naime okrivljenik je uvodno izrijekom priznao da je ovopredmetni elektromotor on osobno uzeo i stavio ga u svoj kombi, te ga je on i prodao, da bi na raspravi tvrdio da je ŽČ uzeo taj motor i dakle ŽČ defacto izvršio kazneno djelo krađe, time da je nakon reprodukcije snimka svog prvog ispitivanja na upit da pojasni razlike u bitnome u svoja dva iskaza, neuvjerljivo obrazložio da se u stvari možda zabunio. Činjenicu da je upravo okrivljenik prodao otuđeni motor i vratio novčani ekvivalent vrijednosti motora oštećeniku okrivljenik nije osporavao, te na upit zašto je vratio novce ako nije motor uzeo, laički je odgovorio da se bojao zatvora, uz činjenicu da novčani ekvivalent motoru nije vratio odmah po otuđenju, pa niti nešto kasnije, nego tek pod prijetnjom kaznenog progona. Isto tako uvodno ispitan svjedok ĆČ naveo je da mu je upravo okrivljenik sam rekao da je on uzeo elektromotor od oštećenika, kao i na prvobitnom ispitu ŽČ, koji je kategorički je tvrdio da je upravo okrivljenik kritične zgode uzeo taj motor i kasnije ga prodao. Dakle činjenica je da su oštećenik prema onome što mu je rekao ĆČ, sam okrivljenik, ŽČ i ĆČ uvodno, suglasno iskazali da je ovopredmetni elektromotor nezakonito, dakle bez dozvole vlasnika, uzeo i prodao upravo okrivljenik koji je u konačnici oštećeniku i platio otuđeni predmet, radi čega sud nalazi dokazanim da je upravo PČ, tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da ju protupravno prisvoji, pa je time počinio kazneno djelo protiv imovine

– krađom - opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11 kako to stoji u izreci ove presude.

14. Obrana okrivljenika kasnije iznesena tijekom postupka, isto kao i u bitnome izmijenjeni svjedočki iskazi ŽČ i ĆČ i to da elektromotor nije PČ otuđio, uz neuvjerljivo obrazloženje okrivljenika nakon reproduciranja njegove prve obrane da se tada bio očito zabunio, svjedoka ĆČ i ČČ da su konzumenti opijata, pa da zato mijenjaju iskaze, sud nalazi isključivo iznošenjem iskaza u interesu probitaka obrane, a obranu okrivljenika suprotno onome što je prvobitno izrekao, samo pokušajem umanjenja odnosno anuliranja ovopredmetne kaznene odgovornosti.

15. Sud je prihvatio iskaz oštećenika u cijelosti, obzirom je jedino on iskazivao decidirano, jasno i uvjerljivo i to tijekom cijelog postupka, a njegov iskaz potvrdio je svojom prvobitnom obranom kako okrivljenik, tako i prvobitnim iskazima i svjedoci ŽČ i ĆČ, a u konačnici i sam okrivljenik plaćajući oštećeniku novčanu protuvrijednost motora, ne nalazeći razloga zbog kojeg bi isti iznosio neistinu. Iskaze svjedoka ŽČ i ĆČ iznesene tijekom prvog ispitivanja, upravo kao i obranu okrivjenika, također iznesenu na prvom ispitivanju i to da je upravo okrivljenik kritične zgode ukrao motor oštećeniku, sud je prihvatio u cijelosti s osnova uvjerljivosti i međusobnog suglasja u bitnome, to tim više što su isti potvrđivali kako iskaz oštećenika, tako i materijalni dokaz PUM, uz činjenicu da je okrivljenik u svom vozilu vidio tuđi motor, međutim nije ga vratio vlasniku, „jer mu se nije isplatilo“ Obranu okrivljenika iznesenu na raspravi, kao i iskaze ŽČ i ĆČ koji su također mijenjali svoje iskaze, pokušavajući skinuti odgovornost zbog ovopredmetnog kaznenog djela sa okrivljenika, sud ne nalazi uvjerljivim niti iskrenim, kako iz razloga nedosljednosti, tako i činjenice da su se oba svjedoka pozvali na okolnost da su konzumirali opijate, međutim ne mogu objasniti zbog čega su unatoč tome obojica decidirano, jasno i uvjerljivo policiji opisali zbivanja kritične zgode na način kojim terete okrivljenika, a nitko od ovlaštenih službenih osoba koje su upravo educirane prepoznati osobu pod utjecajem opijati, nije primijetio da su svjedoci pod narkoticima. Isto tako niti jedan od ove dvojice svjedoka nije obrazložio odakle im, sada, na raspravi nova saznanja o zbivanjima kritične zgode to tim više što svjedok ŽČ u konačnici, kao treću verziju ipak navodi da je bila točna njegova prva verzija i to ona po kojoj je upravo okrivljenik ukrao i prodao motor oštećeniku.

16. Dakle, na temelju svestrane i cjelovite analize svih provedenih dokaza i to svakog zasebno te svih u i svih u njihovoj uzajamnoj vezi, nije dvojbeno da je kritične zgode okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11, kako to sada stoji u izreci ove presude, te je okrivljenik proglašen krivim i kažnjen u skladu sa zakonom.

17. Nedvojbeno je da je PČ, s obzirom na svoju dob i ostale karakteristike znao i morao znati da je kazneno djelo koje je izvršio inkriminirane zgode zakonom nedopušteno i zabranjeno, mogao je kontrolirati i usmjeravati svoje postupke, te je upravo htio i prema istom je usmjerio svoje radnje, ostvarivši sve objektivne i subjektivne elemente produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11.

18. Prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije, sud je okrivljenom UČ izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, izričući istu u zakonom propisanom trajanju za tu vrst djela, stava da se upravo bezuvjetna kazna zatvora u navedenom slučaju i to upravo u trajanju od 10 mjeseci obzirom je zakonodavac utvrdio kaznu zatvora do 3 godine za ovo djelo, ukazuje primjerenom kako bi okrivljenik konačno zauzeo kritičan stav prema vlastitom ponašanju i kako bi se na taj način istog odvratilo od daljnjeg činjenja kaznenih djela, stava da se samo ovakvom kaznom može ostvariti svrha kažnjavanja.

19. Sud je uvjerenja da će se ovako izrečenom kaznom u konkretnom slučaju pored opće svrhe kažnjavanja u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda počinitelju i utjecati na njega da ubuduće ne čini takva i slična kaznena djela, te da je ista prema tome primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti počinjenog djela i ličnosti optuženika, cijeneći pri tome kao olakotne okolnosti činjenicu da je nezaposlen i da prema vlastitom iskazu živi od socijalne pomoći, time da je otac jednog djeteta o kojem skrbi, uz činjenicu da je vratio vrijednost otuđene stvari oštećeniku,dok mu je kao otežavajuću okolnost uzeo činjenicu prethodne višestruke kažnjavanosti i to većinom za djela imovinskog karaktera, te se ovdje dakle radi o specijalnom povratniku, izričući mu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci stava da se upravo tako izrečenom kaznom zatvora, može ostvariti kako generalna tako i specijalna prevencija, držeći da se na njegov daljnji život i ponašanje može utjecati samo bezuvjetnom kaznom zatvora u navedenom trajanju, koju uz to smatra prikladnom i za ostvarenje ostalih svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

20. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08, okrivljeni PČ je oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 i to troška paušala, koji padaju na teret proračuna, obzirom je isti nezaposlen, te bi plaćanjem istog, bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje samog okrivljenika.

U Čakovcu 8. listopada 2025.

Sutkinja

Sanja Zadravec

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe putem ovoga suda na Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana po dostavi prijepisa presude, pismeno, preporučenom poštom u 4 (četiri) istovjetna primjerka.

O tom obavijest:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu na broj: KO-DO-41/2024

2. Okrivljeni PČ

3. Branitelj Domagoj Štefan, odvjetnica iz Čakovca

4. Oštećeni JČ