REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: 86 K-221/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Davoru Dubravici, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lucije Prtenjača, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FŽ, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1., sve u vezi s člankom 51. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. – dalje: KZ/11), koji je pokrenut u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje: ODO Zadar) poslovni broj KO-DO-68/2025 od 31. siječnja 2025., nakon provedene i zaključene javne rasprave 7. listopada 2025., dana 8. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. – dalje: ZKP)

okrivljenik FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĐŽ i pok. F rođene Đ, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, autoelektričar, nezaposlen, oženjen, otac petero djece, uzdržava se od rada u poljoprivredi i građevini, neosuđivan,

k r i v  j e

što je dana 17. kolovoza 2024. oko 12,30 sati, u Pakoštanima, Ruđera Boškovića br. 4 A, došao do obiteljske kuće u vlasništvu njegove sestre NŽ, pa nakon kraćeg razgovora s istom, nezadovoljan neriješenim imovinskopravnim odnosima, u cilju da ustraši svoju sestru oštećenu žrtvu NŽ, istoj rekao ako dobije još koju plavu kuvertu, misleći na sudska pismena, da će je ubiti i odrobijati osam godina, što je ponovio više puta, nakon čega je oštećenici rekao da ostavi njega i oca na miru i da se odrekne nasljedstva iza pok. majke, da će je ubiti i gotovo, da bi zatim u cilju da tjelesno ozljedi svoju sestru oštećenu NŽ, istu udario otvorenim dlanom ruke po licu, zbog čega je oštećenica sjela na stolicu, a potom oštećenicu polio pivom i zadao joj dva udarca svojom glavom u njezinu glavu, te je snažno udario otvorenim dlanom ruke po licu, od kojeg udarca je oštećenica pala na tlo, nakon čega ju je ponovno udario otvorenim dlanom ruke po licu i srušio je na tlo gdje je sjeo na oštećenicu i istoj u daljnjem cilju da je ustraši rekao da će je ubiti, da će je sigurno ubiti i odrobijati, što je nastavio govoriti i kada je oštećenica uspjela pobjeći u kuću gdje se zaključala, uslijed čega je oštećenica NŽ zadobila tjelesne povrede u vidu oguljotina na koži lica između obrva i oguljotinu na lijevoj podlaktici, dok su izgovorene riječi kod iste izazvale osjećaj uznemirenosti i straha,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, te drugoga tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, po članku 139. stavkom 3. u vezi stavka 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnu ozljedu, kažnjivo po članku 117. stavkom 2. u vezi stavka 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. stavka 1. KZ/11,

II. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 za navedeno kazneno djelo okrivljeniku FŽ se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA u trajanju od 6 (ŠEST) MJESECI

III. Na temelju članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 za navedeno kazneno djelo okrivljeniku FŽ se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA u trajanju od 1 (JEDNE) GODINE

IV. Na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljenik FŽ se

o s u đ u j e  n a

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 2 (DVA)

MJESECA.

V. Na temelju članka 56. i članka 57. KZ/11 okrivljeniku FŽ se

izriče

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik FŽ osuđen ima izvršiti u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci se neće izvršiti ako okrivljenik FŽ u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

VI. Na temelju članka 54. stavka 1. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku FŽ se uračunava vrijeme lišenja slobode od 17. kolovoza 2024. godine pa do puštanja na slobodu.

VII. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP-a oštećenica NŽ se upućuje s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

VIII. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP-a nalaže se okrivljeniku snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 798,55 eura (sedamsto devedest osam eura i pedeset pet centi) u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. ODO Zadar podiglo je dana 3. veljače 2025. optužnicu pod poslovnim brojem KO- DO-68/2025 protiv okrivljenika FŽ tereteći ga za učin dva kaznena djela i to kaznenog djela prijetnje prema bliskoj osobi iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. stavkom 1. KZ/11 na štetu svoje sestre, oštećenice, NŽ.

2. Okrivljenik je u svom stavu o osnovanosti optužbe izjavio se ne smatra krivim za učin kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret.

3. Prilikom ispitivanja pred policijskim službenicima, okrivljenik se branio šutnjom, a prilikom davanja svoje obrane pred ODO Zadar dana 18. kolovoza 2024. naveo je da je pošao kod sestre u vezi ujca a sestra je mislila da je došao kod nje u vezi tog što je izgubila od oca parnicu. Kad je došao rekao je sestri da treba s njom razgovarati pa ga je pozvala iza kuće da sjednu i popiju piću. Rekao joj je da je došao zbog ujca i da ih pusti na miru, tad je sestra počela vikati da on voli više ujca nego nju i da će mu zvati policiju te je zvala susjedu. On je pobjegao, tad ga je vidjela susjeda. Rekao je susjedi da je on brat i da ne treba zato policiju. Tad je krenuo a sestra je vikala za njim da će ga zatvoriti. Navodi da je nije taknuo. Sestra ga ne voli jer mu dobro ide u životu. Sestra je samu sebe izudarala. Nije ni prijetio sestri niti ima razloga prijetiti. Bili su dobri dok mu otac nije ostavio kuću. Njena kćer je živjela kod njega i on joj je plaćao fakultet. Sestra se žalila na spor koji je izgubila protiv oca.

3.1. U svojoj obrani danoj na raspravi dana 24. srpnja 2025. (l. s. 112-113) okrivljenik je naveo da je do 2017. bio u dobrim odnosima sa sestrom NŽ, a da su odnosi narušeni nakon što je izbio spor koji je NŽ imala s njegovim ujakom, a kasnije i spor između njega i NŽ oko imovine preminule majke i darovnih ugovora koje je otac opozvao pa je darovanu imovinu dodijelio njemu 2019. Da su ga NŽ i druga sestra kasnije tužile, da su spor izgubile te da je presudu predao u spis. Od trenutka pokretanja parničnog postupka od strane NŽ, okrivljenik je istakao da više nije bio u dobrim odnosima s njom te da ju nije posjećivao. Dalje je naveo da je 15. kolovoza 2024. u [adresa] došao sin njegova ujaka koji ga je zamolio da posreduje i razgovara s NŽ u vezi problema vlasništva zemlje na kojoj se nalaze masline. Da je došao do NŽ, no da nije namjeravao ulaziti u dvorište već je ostao na prilaznom putu u automobilu, budući da je taj put i prilaz drugoj kući. Prema njegovim riječima, NŽ ga je zamolila da ne stoji ondje jer bi mogla doći vlasnica druge kuće s kojom nije u dobrim odnosima, te ga je potom pozvala da uđe autom u njezino dvorište, što je okrivljenik i učinio. NŽ ga je cinično upitala zašto je došao, na što je odgovorio da treba nešto razgovarati; ona mu je rekla da je očekivala ranije dolazak, pozvala ga da sjedne na verandu iza kuće i ponudila piće. Sjedio je pored NŽ, ona je već ranije donijela pivo te je on otvorio pivu, ali je nije ni počeo piti, nakon čega je otišao. Između njih je, prema njegovim riječima, započela prepirka jer je NŽ mislila da je došao zbog spora među njima, dok je on tvrdio da je došao zbog njezina spora s ujakom. Dalje je naveo da je pri pokušaju odlaska morao prijeći stepenice te da je NŽ vikala za njim da će ga „poslati na robiju“, aludirajući na drugi postupak u kojem je protiv njega mjesec dana ranije bila odbačena kaznena prijava. Da je vidio kako je NŽ sjela na stepenice i počela vikati: „ N, N, što si mi napravio, SŽ zovi policiju, natuka me“, te da je potom počela sama sebe šamarati. U tom trenutku, prema njegovim riječima, iz kuće je izašla susjeda SŽ koja je bila svjedokinja događaja. Nije stajao iznad NŽ niti joj je prijetio smrću niti ju je dotaknuo. Nakon što je rekao SŽ da ne treba zvati policiju jer je Nivesin brat, okrivljenik je sjeo u automobil i otišao. Dodao je da se nakon otprilike 150 metara zaustavio jer su mu zasuzile oči zbog Nivesinih riječi te se vratio i pokucao na vrata kako bi joj nešto rekao u vezi s njezinom kćeri, no da NŽ nije otvorila pa je potom otišao. NŽ prilikom dolaska nije imala naočale na glavi, već samo šiltericu. NŽ je po njegovu sudu, iscenirala cijeli događaj iz osvete zbog navedenih imovinsko-parničnih odnosa i opoziva darovnog ugovora od strane njihovog oca. Naveo je da je NŽ sklona teatralnim nastupima te da je ranije govorio ružne stvari o njihovom ocu koji je, kako navodi okrivljenik, „njoj dao sve“. Da je NŽ sebe pljeskala po licu, hvatala se za vrat i stiskala zapešća te izgovarala riječi poput „vidi što ću sebi napraviti“. Također, da mu je poznanik kazao da mu je NŽ poručila da dođe i da želi odustati od postupaka te dogovoriti se s njim, ali da on zbog toga nije otišao pa je NŽ, kako tvrdi okrivljenik, rekla da ga je očekivala i ranije. Na dodatni upit branitelja o životnim okolnostima, okrivljenik je odgovorio da se uzdržava od poljoprivrede i građevine te da posjeduje jedan iznajmljeni lokal. Izjavio je da ima petero djece, od kojih su dvoje maloljetno (13 i 17 godina), jedan sin živi s njim (19 godina), a kći studira na fakultetu. Također je naveo da brine o ocu koji je slabo pokretan.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao iskaz svjedokinje – oštećenice NŽ na dokaznom ročištu (l. s. 52 – 53), a ispitao je svjedokinju SŽ (l. s. 105 – 107), kao i vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera (l. s. 105), čiji je nalaz i mišljenje pročitao u postupku (l. s. 63 – 64), a pročitao je i pregledao ostalu materijalnu dokumentaciju u spisu i to liječničku prijavu i medicinsku dokumentaciju za oštećenu NŽ (l. s. 11 – 12), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za okrivljenika (l. s. 49), fotografiju predanu na raspravi 21. srpnja 2025. (l.s. 108), presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1601/2020 (l. s. 116 – 132), dopunu nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještačenja (l. s. 138 – 139) te izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (l. s. 109).

4.1. Ispitana kao svjedokinja, oštećenica žrtva NŽ u svom iskazu je navela da je 17. travnja 2024., oko 12.30 sati, završavala ručak kada je okrivljenik doletio vozilom ispred njezine kuće. Već po način na koji je vozio, oštećenica je zaključila da je pijan. Izišao je iz auta, zazvao ju je i rekao da dolazi u miru. Nekoliko puta ga je pozvala u kuću, ali je on to odbijao, a ona je govorila da neće izići vani jer je prevruće. Na kraju su odlučili sjesti iza kuće, ponudila ga je s pićem pa ju je tražio pivo koje mu je i donijela. Pitala ga je koji je to njegov prijedlog, a on joj je rekao da ako dobije još koju plavu kovertu, misleći na kovertu sa suda, da će ju ubiti. To je ponovio više puta, govorio je da ju ubiti, da će ju odrobijati osam godina, tražio je da ostavi njega i oca na miru, da se odrekne nasljedstva iza pokojne majke. Ona ga je smirivala kako ne bi turisti čuli njegovu dernjavu jer je u to vrijeme bilo sve puno turista. Molila ga je da ode, ali on je ponavljao "ko ti jebe mater, ubit ću te i gotovo". Nakon toga, okrivljenik je oštećenicu udario jedan put, što ju je šokiralo, pa je sjela na sjedalicu. Nakon toga joj je rekao da ostavi na miru ujaka, kada je oštećenica rekla da je ujakov dio ionako riješen sudskom odlukom koju treba poštivati, okrivljenik je opet poludio, zalio ju je pivom i opet nastavio govoriti da ju ubiti, odrobijati i onda ju je počeo tući. Nakon toga je oštećenica vidjela susjedu SŽ pa je počela vikati da zove policiju, ali onda se ovo udaranje nastavilo. Okrivljenik ju je udario dva puta glavom o glavu, govorio joj "di ti je onaj tvoj, ubit ću i njega". Potom joj je dao takvu šamarčinu da je mislila da joj je puknuo bubnjić. Zanijelo ju je i pala je. Nakon toga joj je okrivljenik dao još jednu trisku, srušio ju na pod i govorio da će ju ubiti, vikao je. Doslovno ju je zajahao kao da ju siluje pa je plakala i molila okrivljenika da prestane i vikala susjedi SŽ da zove policiju. Kako je bila mokra od piva, tako se uspjela nekako izmigoljiti iz okrivljenikovog zahvata, ali on ju je opet uhvatio, posjeo na sjedalicu, pogledao u oči i rekao da je on lud, da oštećenica ne zna tko je on, da će ju sigurno ubiti i odrobijati. Tada je uspjela pobjeći u kuću i zaključati se, o okrivljenik je opet govorio da će ju ubiti. Iz kuće je nazvala policiju, a onda je čula kako je on s autom otišao. Odmah je nazvala i sestru S da je upozori da ne bi okrivljenik nju napao kao i oštećenicu. Nakon što je jednom otišao, još se jednom vratio, prijetio, lupao šakama po vratima, ali nije htjela otključati. Oštećenicu je jako strah ovih prijetnji da od tada sa sobom nosi suzavac koji joj je uvijek u ruci. Na pitanja je navela da joj je, kada joj je dao šamarčinu, razbio naočale koje su joj bile na licu. Onaj prvi udarac, dok su oboje još sjedili, je bio rukom u lice. Ozljede koje je oštećenica zadobila su konstatirane kod liječnika, gdje je odmah otišla. S bratom, ovdje okrivljenikom, nije komunicirala od 2020., od kada je pokrenula postupak nasljeđivanja od pokojne majke, samo joj se jednom javio i rekao joj da će joj otac uzeti kuću. Udarac glavom o glavu je bio baš jak, tako da ju je sutradan doktorica uputila na CT mozga i vratne kralježnice.

4.2. Svjedokinja SŽ je na raspravi dana 21. srpnja 2025. (l. s. 105 – 107) navela da ima apartman u [adresa] u [adresa], koji se nalazi u prizemlju, a u istoj ulici je kuća od NŽ, nekih 20 metara od njezinog apartmana, ali nisu međaši. U kolovozu 2024., oko podne, čula je galamu, a kako često zna biti svađa oko parkinga, mislila je da netko nije parkirao na parking od njihove zgrade. Izašla je iz apartmana i pogledala njihov parking na kojem je bilo mirno, ali je vidjela u dvorištu kuće od NŽ nju kako sjedi na podestu, a muškarac, koji joj nije poznat, stajao je iznad nje i mlatarao rukama te govorio "ubit ću te". Nije vidjela da ju je udario već je samo mahao rukama. Čula je NŽ kako viče " N što mi učini, ostavi me", a taj muškarac je NŽ psovao majku i govorio joj da će ju ubiti. NŽ je vidjela svjedokinju i počela joj vikati da zove policiju, a taj muškarac je rekao da ne zove jer da joj je on brat. Svjedokinja je trčala kod susjeda jer se nije mogla odmah sjetiti broja policije i susjed je nazvao policiju. Kad je taj muškarac otišao, pitala je iz daljine oštećenicu da li treba zvati hitnu, ali oštećenica je rekla da ne treba. Nije prošlo 5 minuta, a još su stajali vani, kad je vidjela da se taj muškarac vraća. Ona je počela oštećenici vikati da bježi jer ne zna ima li taj pištolj ili slično. Oštećenica je pobjegla u kuću i zaključala se i svjedokinja je vidjela da je taj muškarac lupao na vrata i govorio joj da otvori. Oštećenica nije otvorila i on je otišao. Nakon toga je došla policija. Nakon što je taj muškarac prvi put otišao, svjedokinja je na licu i čelu od NŽ vidjela crvenilo, kao da je otisak od ruke. NŽ nosi naočale, a i te naočale su odletjele na drugu stranu, a svjedokinja ih je vidjela na podu, a ne trenutak kad su odletjele. Prije nego što je izašla, čula je galamu, ali nije točno čula što su razgovarali jer je, kako je i rekla, mislila da se radi o svađi za parking. Tog muškarca je vidjela na 20 metara razdaljine i ne bi ga sada prepoznala, ne može ocijeniti da li je bio pijan, a i sad ga ne bi mogla prepoznati niti zna tko je to. Taj muškarac je svjedokinji bio okrenut bokom i nije mu vidjela lice. Na pitanja je odgovorila da je u svađi, prije nego je izašla, čula i muški i ženski glas. Nakon što joj je predočena aplikacija Google street view, svjedokinja na istoj fotografiji prikazuje zgradu u kojoj se nalazi njen apartman, u prizemlju ispod smokve, i gdje je ona stajala te ista pokazuje stepenice koje počinju od prizemlja, gdje je bila NŽ kad je svjedokinja vidjela događaj. Na pitanje okrivljenika je li, u trenutku kada je svjedokinja izašla on bio nekoliko metara od tih stepenica, svjedokinja je odgovorila da nije, već da je bio izravno nad NŽ koja je sjedila na stepenicama. Svjedokinja nikada nije bila u kući NŽ niti iza kuće. Nije čula što bi oštećenica viknula tom čovjeku kada je on prvi put odlazio. Oštećenica je nosila kraću ljetnu haljinicu i osim onog što joj je svjedokinja vidjela na licu, vidjela je i ogrebanu ruku, ne zna koju, i nešto na čelu. Osim toga, nije vidjela na tijelu od NŽ ništa neobično.

4.3. Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera proizlazi da su medicinskom obradom oštećenice NŽ utvrđene ozljede oguljotina na koži lica između obrva i oguljotina na lijevoj podlaktici. Da svaka od navedenih ozljeda predstavlja tjelesnu ozljedu. Ozljede su nastale struganjem mehaničkog sredstva po koži, silom slabog intenziteta. U konkretnom slučaju, ozljeda između obrva je poveziva s udarcem glavom (čelom) okrivljenika o lice oštećenice pri čemu bi došlo do grebanja kože okvirom naočala, dok je ozljeda na ruci poveziva s hvatanjem za ruku prstima ruke okrivljenika pri čemu bi došlo do grebanja kože noktom ruke koja vrši taj hvat ili pak s padom oštećenice na tlo uz dočekivanje na ruku. Liječničkim je pregledom uočeno i crvenilo na oba obraza. Po svemu sudeći, radilo se o prolaznom crvenilu koje ne predstavlja ozljedu u sudskomedicinskom smislu, ali je pokazatelj djelovanja mehaničke sile u vidu zadobivenih udaraca otvorenim dlanom (udarac tipa šamara, triske). Radilo se o najmanje dva takva udarca. Zaključno, utvrđene ozljede oštećenice u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu. Ozljede stoje u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim događajem, a mehanizmom nastanka se uklapaju u dinamiku događaja kakva se okrivljeniku stavlja na teret i kakva je opisana u iskazu oštećenice.

4.4. Vještak sudske medicine dr. Davor Mayer je na raspravi 21. srpnja 2025. (l. s. 105) naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, a na pitanja je naveo da razjašnjenje što znači površinska ekskorijacija se može iščitati već iz njegovog mišljenja gdje je tu ozljedu preveo na hrvatski jezik označivši je oguljotinom. Ovakva ozljeda predstavlja defekt odnosno gubitak površinskih slojeva kože. Na daljnji upit kakvog je oblika bila ta površinska ozljeda, vještak je odgovorio kako se iz raspoložive medicinske dokumentacije ne može razabrati detaljniji opis te ozljede pa tako niti njezin oblik. Formulaciju iz vještačenja "poveziva" je koristio nakon što je izvršio uvid u iskaz oštećenice s jedne strane te vrstu ozljede s druge strane pa je ocijenio da se predmetna ozljeda može dovesti u vezu sa sadržajem tog iskaza. Upitan je li to jedina i isključiva mogućnost nastanka ove ozljede, odgovorio je da nije. Kad navodi u vještačenju da su ozljede nastale struganjem mehaničkog sredstva po koži silom slabog intenziteta, misli na obje ozljede. Što se tiče navoda oštećenice da je "udarac čelom o čelo bio baš jak", vještak je naveo da se radi o subjektivnom dojmu osobe koja je pretrpjela neku ozljedu ili još općeniti fizički nasrtaj. Takav subjektivni dojam nije element na kojem bi se mogla graditi objektivna procjena intenziteta sile. Kada ga se pita što bi bilo da je udarac bio doista jakog intenziteta, može reći da bi tada bili ostvareni preduvjeti da nastanu opsežnije ozljede, primjera radi prijelom nosnih kostiju. Za udarac čelom o čelo bio je dostatan jedan udarac.

4.5. Iz dopune sudskomedicinskog vještačenja proizlazi kako je za nastanak ozljeda oštećenice bilo potrebno djelovanje tupe mehaničke sile u vidu struganja/grebanja o koži. U pravilu, radnje koje rezultiraju takvim ozljeđivanjem poduzima druga osoba. Da bi osoba sama sebi nanijela ozljede i stanja kakvu su kod oštećenice zabilježena, bilo bi potrebno da ta osoba poduzme sljedeće radnje: zagrebe se noktom prsta jedne ruke po podlaktici druge ruke, zagrebe se noktom po licu u području između obrava i dlanovima svojih ruku si udari šamare po licu ("lupi si triske"). Sve navedene radnje je tehnički moguće izvesti na vlastitom tijelu – dakle, bez sudjelovanja druge osobe. Prema tome, teorijski se ne može isključiti da bi oštećenica nanijela ozljede sama sebi na način kao to opisuje okrivljenik u svojoj obrani, uz uvjet da bi, pored opisane radnje "pleskanja" po licu (od čega bi nastalo crvenilo na obrazima) i radnje stiskanja vlastitih zapešća (koja bi morala biti popraćena grebanjem, od čega bi nastala ozljeda na podlaktici), oštećenica morala poduzeti i radnju grebanja po dijelu lica između obrva, koju okrivljenik izrijekom ne navodi. Ovdje treba napomenuti kako ovakvi obrasci samoozljeđivanja nisu tipični niti uobičajeni.

5. Iz nepravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1601/2020 od 29. rujna 2023. razvidno je da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice NŽ u postupku protiv tuženika ĐŽ.

6. Analizom provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj svezi, te dovođenjem tih dokaza u vezu s obranom okrivljenika ovaj sud nalazi dokazanim da je da je okrivljenik počinio kaznena djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 i članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. stavkom 1. KZ/11, koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

7. Iako je okrivljenik osporavao da bi počinio inkriminirana kaznena djela suprotno proizlazi iz svih ostalih dokaza provedenih u ovom kaznenom postupku.

8. Prije svega Sud smatra nedvojbenim da su se okrivljenik i oštećenica sreli u inkriminirano vrijeme ispred kuće oštećenice i da su razgovarali. Sve navedeno potvrđuju okrivljenik i oštećenik. Nije sporno ni da je oštećenica pokrenula parnični postupak protiv svog oca koji je nepravomoćno izgubila.

9. Nedvojbeno je da su okrivljenik i oštećenica brat i sestra i da je oštećenica bliska osoba u smislu čl. 87. st. 8. i 9. KZ/11

10. Okrivljenik spori događaj navodeći da se navedene prigode posvadio sa sestrom ali da je nije taknuo niti prijetio smrću već da je sve ona sama iscenirala, sebe udarala i sebi nanijela tjelesne ozljede. Nasuprot tome oštećenica detaljno opisuje kako joj je okrivljenik rekao da će je ubiti i odrobijati, što je više put ponavljao, nakon čega ju je udario, glavom o glavu, dao joj šamar, srušio na pod. Nakon što je pobjegla, zaključala se u kuću a okrivljenik otišao, da bi se opet vratio, lupao o vrata i prijetio. Što se tiče drugog dolaska, ni okrivljenik ga ne spori ali navodi da se vratio i pokucao na vrata kako bi joj nešto rekao u vezi s njezinom kćeri, no da NŽ nije otvorila pa je potom otišao. Svjedokinja SŽ je navela da je čula buku i izašla iz kuće i vidjela muškarca iznad oštećenice kako je psuje, govori da će je ubiti i maše rukama, ali nije vidjela da ju je udario. Vidjela je na licu i čelu oštećenice crvenilo, kao otisak od ruke, te ogrebanu ruku i na podu naočale od oštećenice. Otrčala je kod susjeda da zove policiju te vidjela da se muškarac vraća, oštećenica je pobjegla i zaključala se a on je lupao na vrata i govorio joj da otvori. Vještak dr Davor Mayer je vještačenjem utvrdio da je oštećenica zadobila tjelesne ozljede stoje u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim događajem, a mehanizmom nastanka se uklapaju u dinamiku događaja kakva se okrivljeniku stavlja na teret i kakva je opisana u iskazu oštećenice. Također je zadobila crvenilo obraza koje ne predstavlja ozljedu u sudskomedicinskom smislu ali je pokazatelj djelovanja mehaničke sile od najmanje dva udarca tipa šamar. Osvrćući se na navode obrane o tome da je oštećenica sama sebi zadala ozljede, vještak je naveo da u pravilu ozljede koje je zadobila oštećenica poduzima druga osoba, a radnje koje bi bile potrebne da osoba sama sebi nanese takve ozljede su teorijski moguće ali nisu tipične ni uobičajene. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka sud prihvaća u potpunosti jer je dan na temelju stručnog znanja i iskustva od strane stručne i profesionalne osobe koja nije zainteresirana za ishod ovog kaznenog postupka, te je dana na temelju vjerodostojne liječničke dokumentacije za oštećenu, a vještak je svoje navode po ocjeni suda, vrlo jasno i stručno obrazložio. Također sud je cijenio istinitim iskaz svjedokinje SŽ, budući je ista iskazivala logički i uvjerljivo, a iako je susjeda oštećenice, s njom nije u bliskim odnosima niti je ikad bila kod nje da bi imala ikakvog motiva iskazivati u korist oštećenice. Nadalje, sud je iskaz oštećenice cijenio kao istinit i sukladan provedenim dokazima, te se logički uklapa u iskaz svjedokinje SŽ i provedeno vještačenje. Oštećenica navodi da joj je okrivljenik prijetio ubojstvom, što potvrđuje i svjedokinja dok navode okrivljenika da se oštećenica sama ozlijedila vještak smješta u teorijsku sferu mogućnosti. Kad se takvi navodi vještaka uzmu u obzir s potvrđenim prijetnjama ubojstvom, sud nema dvojbe da je zadobivene ozljede oštećenici nanio upravo okrivljenik. Slijedom svega navedenog sud nije uvažio obranu okrivljenika smatrajući je neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

11. Sud smatra dokazanim da je okrivljenik svojim postupanjem, ostvario zakonska obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 jer je oštećenicu- sestru, dakle nesporno blisku osobu, navedene prigode u više navrata udario uslijed čega je ona zadobila tjelesne ozljede. Ovo je kazneno djelo okrivljenik počinio s izravnom namjerom, odnosno sa sviješću i sa htijenjem da tjelesno ozljedi oštećenicu.

12. Također sud smatra dokazanim da je okrivljenik prijetio oštećenici. Inkriminirane prijetnje okrivljenika, na način kako su izrečene i manifestirane prema oštećenici, te uzimajući u obzir sadržaj navedenih prijetnji, u kojima okrivljenik više put prijeti da će je ubiti i odrobijati su bile sasvim konkretne, te u pravnom smislu vrlo ozbiljne, objektivno podobne da izazovu osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod oštećenice. One su imale sadržaj ozbiljnosti jer su bile djelotvorne u svojem subjektivnom i objektivnom učinku. Pri tome je irelevantno je li okrivljenik bio istinski spreman ostvariti ono čime je prijetio, već je važno tek da su prema oštećenici izgovorene prijetnje djelovale ozbiljno. Da je oštećenica ozbiljno shvatila upućene joj prijetnje proizlazi iz njenog iskaza, osjetila je strah jer se bojala da bi okrivljenik ostvario prijetnju, pobjegla u kuću i zaključala se, pa sud smatra da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario kazneno prijetnje, koje je djelo apstraktnog ugrožavanja, pa je ono ostvareno kad radnje počinitelja djela u objektivnom smislu predstavljaju ozbiljnu prijetnju, što je nedvojbeno utvrđeno tijekom postupka, a uzimajući u obzir sadržaj inkriminiranih prijetećih riječi, kao i okolnosti u kojim su izrečene, zaključuje da je okrivljenik postupao s namjerom da upućivanjem prijetećih riječi kod oštećenice izazove osjećaj straha, ugroženosti i nesigurnosti, a radi se o prijetnjama koje su po objektivnim kriterijima ozbiljne. Dakle iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka dokazano da je okrivljenik prijetio oštećenici bliskoj osobi usmrćivanjem čime se u ponašanju okrivljenika ostvaruju objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3 u sv. st. 2. KZ/1 pa ga je valjalo proglasiti krivim i osuditi po zakonu.

13. Sud nije uvažio navode obrane da se radi o prividnom stjecaju kaznena djela prijetnje i tjelesne ozljede budući se radi o dvije odvojene cjeline u kojoj okrivljenik prvo prijeti oštećenici da će je ubiti pa je tek nakon tog fizički napada i udara je, a nakon što je pobjegla u kuću nastavio je prijetiti, te kazneno djelo tjelesne ozljede stoga ne može konzumirati i kazneno djelo prijetnje.

14. Sud je iz činjeničnog opisu djela izostavio dio da je okrivljenik bio alkoholiziran jer isto nije nedvojbeno utvrđeno već se radi o subjektivnom dojmu oštećenice.

15. Prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije prema okrivljeniku sud je kao olakotnim cijenio činjenicu što je kazneno neosuđivana osoba, da je otac petero djece i da svojim radom uzdržava obitelj i dok posebno otegotnih nije našao.

16. Stoga je imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti sud okrivljeniku za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u sv. st. 2. KZ/11 je okrivljeniku utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te mu je primjenom odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne za kaznena djela počinjena u stjecaju izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Međutim, imajući u vidu naprijed navedene okolnosti, sud je okrivljeniku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi šest mjeseci, a na izrečeni dio kazne od osam mjeseci mu je izrečena uvjetna osuda tako da se preostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršavati ako okrivljenik u roku provjeravanja od tri godine ne počini drugo kazneno djelo. Sud je mišljenja da će ova kaznenopravna sankcija u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika, kao i na sve druge građane da poštuju pravni poredak i da ne čine kaznena djela. Ista je po mišljenju suda primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti kaznenog djela, kao i nastupjelim posljedicama. U izrečenu kaznu je uračunato vrijeme lišenja slobode.

17. Sud nije prihvatio imovinskopravni zahtjev oštećenice za naknadu štete za uništene naočale za vid budući podaci u spisu ne daju osnova za djelomično ni potpuno presuđenje jer nije poznata razina oštećenja, cijena i marka naočala, pa je s imovinskopravnim zahtjevom oštećenicu uputio u parnicu.

18. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeniku je naloženo plaćanje troška provedenog postupka u iznosu od 798,55 eura, a što se odnosi na stvarni trošak trošak sudskomedicinskog vještačenja i nadopune u iznosu od 748,55 eura, te paušalni trošak sudskog postupka u visini od 50,00 eura, koji iznos je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od trideset dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

19. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 8. listopada 2025.

Sudac

Davor Dubravica

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kaznenopravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.

DNA:

1. ODO Zadar, na broj KO-DO-68/2025

2. Okrivljenik FŽ

3. Branitelj okrivljenika Tomislav Gambiraža, odvjetnik iz Zadra

4. Oštećenica NŽ

5. U spis