Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-509/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marina Franulović Ažman, odvjetnica u Rijeci, protiv 1. tuženice DČ, nepoznatog boravišta, 2. tuženika ĆČ, nepoznatog boravišta, 3. tuženika JČ, nepoznatog boravišta, svi zastupani po privremenoj zastupnici Vedrani Spagnol, odvjetnici u Malom Lošinju, 4. tuženika V ZČ, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Erdec, odvjetnica u Malom Lošinju i 5. tuženika Grada Mali Lošinj, OIB: [osobni identifikacijski broj], Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 5. tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P- 816/2018-58 od 13. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 5. tuženika Grada Mali Lošinj kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P- 816/2018-58 od 13. studenoga 2024. u točkama II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev 5. tuženika Grada Mali Lošinj za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja VČ za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj VČ stekao suvlasnički dio od ½ na kat. čest. [katastarska čestica] ZGR, dvor u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slijedom čega su tuženici 1) DČ žena D, 2), LČ ĆČ, 3) JČ 4) HČ Ć pok. J, dužni trpjeti da tužitelj, po pravomoćnosti ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva sa imena DČ, [adresa] za 129/540 dijela, RČ ud. JČ, Z 237 za 129/540 dijela, LČ ĐČ iz [adresa] za 6/540 dijela, JČ pok. J iz [adresa] za 2/540 dijela. ŽČ – L iz [adresa] za 2/540 dijela, ŠČ (Johna) iz [adresa] za 1/540 dijela i OČ (Josepha) za 1/540 dijela na svoje ime i u korist (točka I. izreke), utvrđeno ja da je tužitelj VČ stekao prvo vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] ZGR, kuća u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slijedom čega su tuženici 1) DČ žena D, 2), LČ ĆČ, 3) JČ, 4) HČ Ć i 5) Grad Mali Lošinj dužni trpjeti da tužitelj, po pravomoćnosti ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva DČ, [adresa] za 43/180 dijela, RČ ud. JČ, [adresa] 237 za 43/180 dijela, LČ ĐČ iz [adresa] za 2/180 dijela, BČ iz [adresa] za 1/270 dijela, ŽČ iz [adresa] za 1/270 dijela, ABC L (Johna) iz [adresa] za 1/540 dijela i ABC H) za 1/540 dijela i Grada Malog Lošinja u ½ dijela na svoje ime i u korist (točka II. izreke), naloženo je svim tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 2.952,80 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka III. izreke), naloženo je tuženicima RČ DČ, ĐČ i OČ da tužitelju solidarno naknade troškove postupka u iznosu 734,73 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka IV. izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka iznosom iznad iznosa dosuđenih mu u točkama III. i IV. izreke ove presude (točka V. izreke).

2. Petotuženik Grad Mali Lošinj podnio žalbu protiv presude u dijelu kojim je protiv njega prihvaćen tužbeni zahtjev (točka II. izreke) i u dijelu kojim mu je naloženo plaćanje troškova postupka (točka III. izreke) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 eura i trošak sudskih pristojbi za žalbu.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode 5. tuženika, ističe da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo te da su paušalni žalbeni navodi da bi bila počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu 250,00 eura i trošak sudskih pristojbi za odgovor na žalbu.

4. Žalba 5. tuženika nije osnovana.

5. Neosnovani su žalbeni navodi 5. tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a. Suprotno navodima 5. tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet prvostupanjskog postupka je bio zahtjev tužitelja za utvrđenje da je na temelju dosjelosti stekao vlasništvo ½ dijela kat. čest. [katastarska čestica] ZGR dvor upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u cijelosti kat. čest. [katastarska čestica] ZGR kuća upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je predmet žalbenog postupka ½ dijela kat. čest. [katastarska čestica] ZGR na kojem je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnik upisan žalitelj 5. tuženik Grad Mali Lošinj.

8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je kat. čest. [katastarska čestica] ZGR dvor upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo 1. tuženice DČ, 2. tuženika ĆČ, 3. tuženika JČ, 4. tuženika ZČ i tužitelja (u 270/540 dijela, tj. u ½ dijela),

- da je kat. čest. [katastarska čestica] ZGR kuća, površine 13 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo 1. tuženice DČ, 2. tuženika ĆČ, 3. tuženika JČ, 4. tuženika ZČ i 5. tuženika [adresa] (u ½ dijela),

- da su obje čestice ranije bile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo GČ i MČ (svakog u ½ dijela) koji su iste 1976. prodali AČ što je utvrđeno iz presude Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P- 74/88 od 4. svibnja 1988., a da je AČ predmetne nekretnine prodao majci tužitelja ČČ što proizlazi iz Kupoprodajnog ugovora od 10. lipnja 1982.,

- da su 1-4. tuženici nasljednici GČ na način da je GČ naslijedila PČ na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O- 243/77 od 16. prosinca 1977., zatim su PČ na temelju rješenja o nasljeđivanju O-35/88 od 13. lipnja 1989. naslijedili NČ, 1. tuženica R DČ, TČ i NČ Đ, zatim je LČ naslijedio 2. tuženik FČ (na temelju rješenja o nasljeđivanju O-137/99 od 12. studenog 1999.), a da su 3. tuženik JČ i 4. tuženik CČ, zajedno sa EČ nasljednici iza EČ J (na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-48/82 od 14. kolovoza 1998) te zakonski nasljednici iza EČ (na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-101/96 od 20. lipnja 2001.),

- da je na suvlasnički dio MČ nakon njegove smrti na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-223/78 od 30. kolovoza 1980. upisano društveno vlasništvo – korisnik Općina Cres – Lošinj, te kasnije kao suvlasnik Grad Mali Lošinj,

- da iz provedenog očevida i geodetskog vještačenja proizlazi da utužene nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] ZGR i kat. čest. [katastarska čestica] ZGR u naravi čine jedinstvenu cjelinu – stambeni prostor – kuću kbr. 469 koja se nalazi na otoku [adresa] u [adresa], a koja se sastoji od prizemlja i prvog kata, da su u prizemlju kuhinja, blagovaona, dnevni boravak i u produžetku WC s tuš kadom, da se s desne strane nalaze vrata kojima se dolazi u betonirano dvorište, dok se na prvom katu nalazi spavaća soba.

10. Na temelju navedenoga i cijeneći provedene dokaze, pa tako i iskaze svjedoka, prvostupanjski sud je utvrdio da se oblik i dimenzije kuće nisu mijenjali i da su isti kao što su bili u trenutku kada je nekretninu kupila majka tužitelja ČČ od AČ s time da je kuća detaljno renovirana što je bilo vidljivo svima te da nitko od 1976. (kada su uknjiženi suvlasnici KČ i MČ nekretnine prodali AČ) tužitelju i njegovim prednicima nije prigovarao da nekretnina nije njihova i da je nemaju pravo posjedovati što znači da su tužitelj i njegovi pravni prednici bili zakoniti, istiniti i pošteni posjednici nekretnine u [adresa] i to u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] ZGR (koja je predmet žalbe) preko 20 godina računajući do 17. studenoga 1999., pa da je tužitelj dosjelošću stekao pravo suvlasničkog dijela 5. tuženika primjenom članka 159. i 160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP).

11. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima 5. tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

12. U odnosu na žalbene navode 5. tuženika da se u rok za dosjedanje ne uračunava vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. valja odgovoriti da je sudska praksa nakon odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04 zauzela pravno shvaćanje da se za društveno vlasništvo u vrijeme dosjelosti računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenoga 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interesi trećih osoba. To nadalje argumentum a contraio znači da ako na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenoga 1999. rok za stjecanje vlasništva dosjelošću računa se počev od 8. listopada 1991. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2019. Rev- 2021/2014 od 17. prosinca 2019., Rev-2230/2017-2 od 27. travnja 2021., Rev x- 974/2017 od 7. svibnja 2019., Rev-158/2017 od 7. svibnja 2019. i druge).

13. Utvrđujući kvalitetu posjeda tužitelja i njegovih prednika ČČ, AČ, prvostupanjski sud je pravilno zaključio i za to dao valjane razloge, da je posjed bio zakonit, pošten i istinit, pri čemu treba istaknuti da se poštenje uvijek pretpostavlja, a tijekom postupka nije dokazano da su tužitelj ili njegovi prednici imali razloga posumnjati da im posjed ne pripada u vremenu dosjedanja.

14. U okolnostima konkretnog slučaja tužitelj i njegovi pravni prednici ČČ (majka tužitelja) i AČ počeli su stjecati dosjelošću pravo vlasništva kat. čest. [katastarska čestica]. ZGR i kat. čest. [katastarska čestica] ZGR od kupnje 1976., odnosno u vrijeme kada su čestice bile (još) u režimu privatnog vlasništva prodavatelja GČ i MČ, dok je u režim društvenog vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] ZGR u ½ dijela prešla 1980. godine (osnovom rješenja o nasljeđivanju iza pok. MČ poslovni broj O-23/78 od 30. kolovoza 1980.). U vrijeme dosjedanja valja uračunati i posjed prodavatelja (knjižnih suvlasnika) GČ i MČ budući se radi o faktičnom posjedu koji je neprekidno trajao.

15. Na temelju članka 159. ZVZSP-a, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.). Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda (stavak 2), a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda (stavak 3).

16. Člankom 159. stavak 4. ZVDSP-a propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

17. Slijedom navedenoga, a uzimajući u obzir utvrđenja u pogledu kvalitete posjeda tužitelja i njegovih prednika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj dosjelošću stekao suvlasnički dio 5. tuženika od ½ dijela kat. čest. [katastarska čestica] ZGR jer su pretpostavke za stjecanje bile ispunjene do 17. studenoga 1999. Dakle, nisu osnovani žalbeni navodi 5. tuženika da se u vrijeme dosjedanja ne računa vrijeme prije 8. listopada 1991. već da vrijeme dosjedanja počinje teći tek od 8. listopada 1991.

18. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi 5. tuženika kojima ukazuje na načelo povjerenja u zemljišne knjige i da je suvlasnički dio stekao na temelju pravomoćne sudske odluke, odnosno rješenja o nasljeđivanju te da je dobroj vjeri suvlasništvo upisao u zemljišnu knjigu.

19. Prema članku 122. ZVDSP-a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona (stavak 1.). Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (stavak 2.). Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (stavak 3.).

20. Člankom 130. stavak 2. ZVDSP-a određeno je da se vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

21. Drugim riječima, kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, dakle na temelju zakona, tako stečeno pravo vlasništva, ne može imati prednost prema onom vlasništvu koje je stečeno na temelju povjerenja u zemljišne knjige. Po prirodi stvari kod stjecanja prava vlasništva uz načelo povjerenja u zemljišne knjige radi se o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla gdje pravni slijednik, pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišne knjige, stječe pravo vlasništva na temelju pravnog posla od upisanog pravnog prednika (članak 115. ZVDSP-a).

22. Međutim, u ovom slučaju, a u odnosu na žalbene navode 5. tuženika, treba imati na umu da je stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem drugačiji pravni temelj stjecanja prava vlasništva od onog koji se utemeljuje na pravnom poslu, a što je jasno navedeno i razgraničeno u članku 114. ZVDSP-a.

23. Slijedom navedenoga, u odnosu na žalbene navode 5. tuženika da prvostupanjski sud nije primijenio materijalno pravo sadržano u članku 130. stavak 2. ZVDSP-a jer je on svoje pravo suvlasništva u ½ dijela na kat. čest. [katastarska čestica] ZGR stekao na temelju rješenja iza pok. MČ te u dobroj vjeri tako stečeno pravo suvlasništva upisao u zemljišnu knjigu, čemu se ne može suprotstaviti pravo vlasništva tužitelja stečeno na temelju zakona, valja odgovoriti da se načelo povjerenja u zemljišne knjige primjenjuje kod stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla gdje pravni slijednik, pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišne knjige, stječe pravo vlasništva na temelju pravnog posla od upisanog pravnog prednika (članak 115. ZVDSP-a) dok je nasljeđivanje drugačiji pravni temelj stjecanja prava vlasništva (članak 114. ZVDSP-a). Shvaćanje da se načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi (primjenjuje) samo na derivativno stjecanje knjižnog prava zauzeto je i u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-59/2000 od 16. rujna 2003., Rev-1566/2017 od 11. lipnja 2019., Rev-x 142/2016 od 11. prosinca 2019. i Revd-1939/2020 od 9. rujna 2020. i dr.

24. Žalbeni navodi 5. tuženika u odnosu na stjecanje prava vlasništva građenjem nisu osnovani niti odlučni budući prvostupanjski sud svoju odluku nije utemeljio na pravu građenja.

25. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio osnovanim tužbeni zahtjev da je tužitelj na temelju dosjelosti stekao vlasništvo nekretnine pobliže opisane u točki II. izreke prvostupanjske presude – kat. čest. [katastarska čestica] ZGR kuća upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa tako i suvlasnički dio 5. tuženika, te da je 5. tuženik dužan trpjeti da tužitelj upiše svoje pravo vlasništva u zemljišnu knjigu.

26. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući 5. tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

27. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu 5. tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama II. i III. izreke.

28. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev 5. tuženika za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu jer njegova žalba nije osnovana, kao i zahtjev tužitelja za trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za odlučivanje (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

29. Točke I., IV. i V. izreke presude nisu ispitivane jer nisu pobijane žalbom 5. tuženika (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak