Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-812/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka, predsjednika vijeća, Božidara Horvata, člana vijeća i suca izvjestitelja te Jasminke Pavković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-175/2021-15 od 23. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Addiko Bank d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-175/2021-15 od 23. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadu troška sastava žalbe u iznosu 312,50 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke utvrđena je ništetnom odredba ugovora o kreditu broj: 50400302860010478149/2008 zaključenog 10. ožujka 2008. između tužitelja i tuženika, a koja u članku 9. glasi: „U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke“, pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 1.747,90 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. rujna 2014. pa do isplate, pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.257,72 eura, dok je pod toč. IV. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnoga postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka. Podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu troška u iznosu 312,50 eura.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita te zahtjev za povrat iznosa koji je tužitelj platio tuženiku na temelju te ugovorne odredbe.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), jer tuženika nije onemogućio u raspravljanju time što nije prihvatio dokazne prijedloga tuženika za dokazivanje štete koju je pretrpio zbog toga što je tužitelj vratio kredit prije roka određenog za vraćanje. Ovo stoga što je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna odredba čl. 9. ugovora ništetna iz razloga što je suprotna Direktivi 93/13/EEZ, jer nije sročena jasno i razumljivo te je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama iz ugovora na štetu potrošača. Dakle, i da je utvrđeno da je tuženik pretrpio štetu, to bi bilo bez utjecaja na pobijanu presudu, iz razloga što je sporna odredba nepoštena na temelju čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 i 125/07 - dalje: ZZP), koja je zakonska odredba usklađena sa Direktivom 93/13/EEZ.

6. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire tuženik u žalbi, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni ili nejasni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim i postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio da su tužitelj i pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek 10. ožujka 2008. sklopili ugovor o kreditu za iznos od 475.000,00 kn uz rok otplate od 30 godina s promjenjivom kamatnom stopom i namjenom stambeni kredit za kupovinu stana, kao i da je člankom 9. stavkom 2. ugovora o kreditu određeno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed, da je navedeni ugovor tužitelj sklopio u svojstvu potrošača te da je tuženik na temelju navedene ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita primio od tužitelja 1.747,90 eura.

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, koja tuženik ni ne osporava žalbom, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je predmetna ugovorna odredba po kojoj je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita nepoštena jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da tužitelj, kao korisnik kredita, nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, da je to prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da je ista ništetna. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na čl. 96. i 102. ZZP te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO).

10. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna ugovorna odredba ništetna jer je suprotna Direktivi 93/13/EEZ, a koji zaključak prvostupanjski sud zasniva na tome što se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te što suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Naime, sporna ugovorna odredba ne sadrži nikakve parametre na temelju kojih je tužitelj (potrošač) mogao utvrditi na koji način će se određivati visina naknade za prijevremenu i konačnu otplatu kredita, tako da se prije svega radi o nejasnoj i nerazumljivoj ugovornoj odredbi, koju je tuženik suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuo tužitelju, jer je tuženiku bilo poznato koje sve okolnosti se uzimaju o obzir prilikom izračuna visine sporne naknade, s kojima nije upoznao tužitelja prilikom sklapanja ugovora te je na taj način tuženik preuzeo obvezu koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, iz čega proizlazi da se radi o takvoj ugovornoj odredbi koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.

13. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud primjenom Direktive 93/13/EEZ, koja je inkorporirana u ZZP, dakle, na temelju čl. 96. st. 1. ZZP (čl. 3. Direktive) utvrdio da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je prema čl. 102. st. 1. ZZP ništetna, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud (točka I. izreke presude).

14. Posljedice ništetnosti ugovorne odredbe propisane su čl. 323. st. 1. ZOO, prema kojoj zakonskoj odredbi je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

15. Stoga je pravilna i zakonita odluka suda prvog stupnja iz toč. II. izreke, kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.747,90 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2014. do isplate, koji je iznos tužitelj nesporno isplatio tuženiku na ime naknade za vraćeni kredit prije ugovorenog roka, a koja se odluka temelji na čl. 1111. st. 1. ZOO (točka II. izreke).

16. U odnosu na tijek dosuđenih zateznih kamata, prvostupanjski sud je pravilno, u skladu s čl. 1111. st. 1. ZOO i čl. 1115. ZOO, dosudio tužitelju zatezne kamate tekuće na prethodno navedeni iznos od dana kad je tužitelj tuženiku uplatio taj iznos, odnosno od 30. rujna 2014., a s obzirom na to da se tuženik, koji je navedeni novčani iznos stekao na temelju ništetne odredbe koju je unio u sadržaj ugovora, ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

17. Žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je nezakonit i nepravilan zaključak prvostupanjskog suda u dijelu kojim je utvrdio da je sporna ugovorna odredba suprotna prisilnom propisu iz čl. 1024. st. 4. ZOO nisu posebno razmatrani, jer je sporna ugovorna odredba prije svega nepoštena na temelju čl. 96. st. 1. ZZP i kao takva ništetna u skladu s čl. 102. ZZP, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud te su takvi žalbeni navodi bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

18. Promašen je tuženikov prigovor da tužitelj nije mogao isticati ništetnost predmetne ugovorne odredbe iz razloga koji je predviđen odredbom čl. 326. st. 2. ZOO. Naime, temeljna je pretpostavka za primjenu navedene odredbe, kojom je regulirano pitanje konvalidacije ništetnog ugovora, to da je uzrok ništavosti naknadno nestao, a o čemu u konkretnom slučaju nema govora, pa pitanje je li zabrana bila manjeg značenja (sve i da doista zabrana jest takvog karaktera) niti nije od utjecaja na pitanje valjanosti predmetnih ugovornih odredbi.

19. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

20. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to mu je tuženik dužan u smislu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.

21. Pravilnost odluke o opravdanosti i visini priznatih troškova nije ispitivana od strane ovoga drugostupanjskog suda u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP, a s obzirom na to da ista nije osporena žalbenim navodima.

22. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu (toč. I. izreke ove drugostupanjske presude).

23. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je kao neosnovan, jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku. (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak