REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Borelli 9
Poslovni broj: 86 K-680/2021-139
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od suca Davora Dubravice, kao predsjednika vijeća, i Dragice Raljević i Elizabete Gavić, kao sudaca porotnika, uz sudjelovanje Lucije Prtenjače, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv prvookrivljenika ZA, drugookrivljenika ĐA, trećeokrivljenika ĆA i četvrtookrivljenika EA zbog kaznenih djela iz članka 233. stavka 2. u svezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje: KZ/11) sve u svezi članka 51. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje: ODO Zadar) poslovni broj K-DO-421/2009 zaprimljene kod ovog suda 3. svibnja 2010., te izmijenjene na raspravi 20. veljače 2017., nakon održane javne rasprave dana 3. listopada 2025., dana 8. listopada 2025. objavio je i
I.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. – dalje: ZKP)
prvookrivljenik ZA, sin pok. Z i Đ, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, oženjen, otac troje maloljetne djece, nezaposlen, uzdržava ga supruga, neosuđivan
drugookrivljenik ĐA, sin Ć i majke E, rođen **.**.1987. u [adresa], Republika Bosna i Hercegovina, s prebivalištem u [adresa], automehaničar, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 900,00 eura, neosuđivan,
trećeokrivljenik ĆA, sin S i P, dj. Šiljeg, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], oženjen, otac dvoje malolejtne djece, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 1.400,00 eura, neosuđivan,
i
četvrtookrivljenik SA, sin R i U, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], 29015 T [adresa] F, državljanin Republike Hrvatske, rastavljen, bez djece, osuđivan
o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e
da su u vremenskom razdoblju od 5. do 28. studenog 2008. u Zatonu, na benzinskoj postaji Zaton, vlasništvo trgovačkog društva Europetrol d.o.o. Rijeka i to I. okr. ZA, II. okr. ĐA i III. okr. ĆA u svojstvu prodavača, na temelju zajedničkog i prethodnog dogovora sa IV. osum. EA, koji im je, u svrhu prikrivanja otuđenja novca, predao svoje dvije bankovne kartice MasterCard Hrvatske poštanske banke serijskih brojeva [serijski broj] i 5547780400151847, iz dnevnog utrška uzimali dio novca u ukupnom iznosu od 69.571,92 kuna, a potom novac dijelili izmedu sebe i IV. okrivljenika, time da su I. okr. ZA, II. okr. ĐA i III. okr. ĆA tako nastali manjak prikrivali izdavanjem 79 fiktivnih računa na način da su za bankovne kartice IV. okr. EA ručno unosili podatke u svrhu autorizacije ukucavanjem brojeva kartica, nakon čega su isprintanim računima razduživali robu u trgovini i lažno prikazivali naplatu preko kartica, koje zbog blokade od 24. rujna 2008. nisu mogle biti naplaćene, oštetivši tako TD Europetrol d.o.o. za narečeni iznos od 69.571,92 kune,
dakle, da su I., okr. ZA, II. okr. ĐA, III. okr. ĆA protupravno protupravno prisvojili tuđe pokretne stvari koje su im povjerene u radu, a vrijednost tih stvari je velika, u čemu da im je s namjerom pomogao IV. okr. SA, te da su I., okr. ZA, II. okr. ĐA, III. okr. ĆA kao odgovorne osobe u poslovne isprave unijeli neistinite podatke,
pa da su time I., okr. ZA, II. okr. ĐA, III. okr. ĆA počinili kazneno djelo protiv imovine - pronevjerom, opisano i kažnjivo po čl.233. st. 2. u sv. st. 1. KZ/11 te kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje službene ili poslovne isprave opisano i kažnjivo po čl. 279. st. 1. KZ/11 sve u sv. čl. 51. KZ/11, a IV. okr. SA kazneno djelo protiv imovine - pomaganje u pronevjeri opisano i kažnjivo po čl.233. st. 2. u sv. st. 1. KZ/11 i u sv. čl. 38. KZ/11.
II. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP-a oštećenik Europetrol d.o.o. se upućuje s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.
II.
I. Na temelju članka 452. točke 6. ZKP-a, protiv četvrtookrivljenika EA, s gore navedenim podacima
o d b i j a s e o p t u ž b a
da je u vremenskom razdoblju od 5. do 28. studenog 2008. u Zatonu, na benzinskoj postaji Zaton, vlasništvo trgovačkog društva Europetrol d.o.o. Rijeka na temelju zajedničkog i prethodnog dogovora sa I. okr. ZA, II. okr. ĐA i III. okr. ĆA u svojstvu prodavača, u svrhu prikrivanja otuđenja novca, predao im svoje dvije bankovne kartice MasterCard Hrvatske poštanske banke serijskih brojeva [serijski broj] i 5547780400151847, koji su iz dnevnog utrška uzimali dio novca u ukupnom iznosu od 69.571,92 kuna, a potom novac dijelili između sebe i IV. okrivljenika, time da su I. okr. ZA, II. okr. ĐA i III. okr. ĆA tako nastali manjak prikrivali izdavanjem 79 fiktivnih računa na način da su za bankovne kartice IV. okr. EA ručno unosili podatke u svrhu autorizacije ukucavanjem brojeva kartica, nakon čega su isprintanim računima razduživali robu u trgovini i lažno prikazivali naplatu preko kartica, koje zbog blokade od 24. rujna 2008. nisu mogle biti naplaćene, oštetivši tako TD Europetrol d.o.o. za narečeni iznos od 69.571,92 kune,
dakle s namjerom pomogao drugima da kao odgovorne osobe u poslovnim ispravama unesu neistinite podatke
pa da je time počinio kazneno djelo protiv krivotvorenja – pomaganje u krivotvorenju službene ili poslovne isprave opisano i kažnjivo po čl. 279. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 38 KZ/11.
II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je 3. svibnja 2010. optužnicu broj K-DO-84/19 protiv prvookrivljenka ZA, drugookrivljenika ĐA, trećeokrivljenika ĆA i četvrtookrivljenika EA, zbog kaznenog djela iz članka 345. stavka 1. i 3. KZ/97 i kazneno djelo iz članka 312. stavka 1. KZ/97, sve u vezi s člankom 60. KZ/97. Navedena optužnica izmijenjena je na raspravi od 20. veljače 2017. (l.s. 299) u odnosu na pravnu kvalifikaciju djela tako da se optuženicima stavljaju na teret kaznena djela po novom Kaznenom zakonu, i to iz članka 233. st. 2. KZ/11 u svezi sa stavkom 1. te članka 279. stavka 1. KZ/11, sve u svezi sa člankom 51 KZ/11.
2. Sud je rješenjem Kv-320/18 od 20. svibnja 2019. (l.s. 376) razdvojio postupak u odnosu na četvrtooptuženika EA iz razloga svrhovitosti jer ovaj optuženik u vrijeme održavanja rasprave pred sudom nije bio dostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske radi boravka u zatvoru u Italiji.
3. Općinski sud u Zadru je u predmetu K-359/10 dana 28. travnja 2021. donio presudu koja je rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Kž-501/2021 ukinuta i vraćena na ponovni postupak.
4. Rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Kv-88/2023 spojeni su kazneni postupci koji se vode pod poslovnim brojem K-291/19 protiv okrivljenika EA i posl.br. K-680/21 protiv prvookrivljenika ZA, drugookrivljenika ĐA i trećeokrivljenika ĆA.
5. Iznoseći stav o osnovanosti optužbe I., II., III. i IV. okrivljenik su naveli da se ne smatraju krivim za učin inkriminiranog im kaznenog djela.
6. Sud je u dokaznom postupku pročitao ispis izdanih računa za Master kartice brojeva 5547780400151847 i 554780300099435 (l.s. 18-21), izjavu (l.s. 30 i 69), ugovori o radu za I do III-optuženika (l.s. 36-45), izjave o prestanku radnog odnosa za I do III-optuženika (l.s. 46-48), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (l.s. 61), original bankovne kartice Hrvatske poštanske banke na ime EA (l.s. 62-63), raspored radnika benzinske postaje Zaton za mjesec studeni 2008. (l.s. 64), opis poslova i zadataka prodavača sa upozorenjima poslovođama benzinskih servisa (l.s. 98-103), sporazum od 31. prosinca 2008. (l.s. 104), suglasnost za zapljenu plaća (l.s. 105-107), dopis Hrvatske poštanske banke (l.s. 144), zapisnik o ispitivanju svjedoka PA (l.s. 149, 450-451), zapisnik o ispitivanju svjedoka RA (l.s. 150, 399-401), zapisnik o ispitivanju svjedoka UA (l.s. 153, 310-312), knjigovodstveno računovodstveno vještačenje (l.s. 156-165), ispis inventurnog viška i preslike računa (l.s. 171-253), povijesni izvadak iz sudskog registra (l.s. 315-316), zapisnik o ispitivanju vještaka Damira Uglešića (l.s. 426-427) zapisnik o ispitivanju svjedoka TA (l.s. 436-437), dopuna nalaza i mišljenja od 18. ožujka 2021. i 22. ožujka 2021. (l.s. 453-466), podnesak tvrtke Petrol d.o.o. (l.s.1063) te ispitao svjedoka FA (l.s.1066-1067).
6. U obrani pred policijom 2009. godine je I-optuženik ZA (l.s. 49-52) naveo da mu je osobno poznat kupac SA koji je tijekom studenog 2008. godine više puta dolazio na benzinsku postaju Zaton radi točenja goriva u više vozila i kupnje većih količina cigareta, telefonskih bonova i pića. Kupac Lendo je svu robu kupljenu na benzinskoj postaji Zaton isključivo plaćao jednom ili više bankovnih kartica. Prilikom provlačenja kartice EA kroz POS uređaj, ista nije prolazila, pa je ručno unosio broj s kartice kao bi zadovoljio program registar kase, što im se događalo i s drugim kupcima kada su bile na neki način oštećene ili bi došlo do blokade POS uređaja. Nije dobio nikakav naputak, niti je upoznat sa ikakvim pravilnikom koji bi zabranjivao ručno unošenje brojeva bankovnih kartica. Nikada nije na zahtjev EA uvećavao iznos računa za izdanu robu, već su računi kupca EA uvijek odgovarali stvarnoj vrijednosti kupljene robe i Lendo mu nije nudio nikakvu nagradu. Jednom prilikom krajem studenog 2008. godine su na BP Zaton zaprimili usmeni nalog od šefa da obustave bezgotovinsko izdavanje robe kupcu EA iz razloga što njegova kartica nema pokriće, je EA netko od njegovih kolega odbio izdati robu na takav način, nakon čega je SA tražio od prodavača telefonski broj šefa UA i stupio s njim u kontakt, pa je UA usmeno kolegama naložio da EA izdaju traženu robu i naplate karticom. Potpisao je rukom pisanu izjavu u kojoj je direktoru ispričao za nastalu situaciju, te su u istoj izjavi izrazili spremnost podmiriti štetu iz svog džepa kako ih tvrtka ne bi sudski tužila.
6.1. Iznoseći ponovno obranu pred sudom 2021. godine (l.s. 473-474) I-optuženik ZA je ostao kod ranije obrane i dodao je da su se oni međusobno mijenjali za smjene i o tome obavještavali poslovođu, ali da on nije takav izmijenjen raspored slao u sjedište firme u Rijeku ili Zagreb. Onaj koji je došao u smjenu je na svoje ime prijavio kasu i tako bi to ostalo do zaključenja smjene, pa je tako bilo tko na šifru onoga tko je prvi otvorio kasu mogao raditi na tu šifru, odnosno u cijeloj toj smjeni se radilo na šifru jednog radnika iako su u smjeni bila dva radnika. Vezano za zadnji i najveći račun od 28. studenog 2008. u iznosu od 7.500,00 kn kada je UA tražio da se EA izda roba, u smjeni su bili ĆA i ĐA, a on je stajao sa strane jer je došao preuzeti smjenu. Te prigode je došao SA i tražio da mu se provuče kartica za oko 40 šteka cigareta, jer je kupovao te cigarete. Njima je pisalo da je odobreno kada bi ručno unijeli karticu i izašao bi slip. Morali su te slipove kasnije predavati poslovođi što su i učinili. Misli da su tog 28. studenog 2008. i saznali da kartica nema pokrića, pojašnjava da se u optužnici navode dvije kartice ali on ne zna jer nije gledao je li se radi o jednoj ili dvije. Do 28. studenog im nitko nije govorio da ne provlače te kartice. RA i TA su radili sve iste poslove kao i njih trojica. Upoznao je Lendu tijekom 2008. striktno kao kupca, a nakon 28. studenog 2008. ga je sljedeći put vidio jedino u sudnici. Lendo mu nije davao 100,00 ili 200,00 kn ili bilo kakvu novčanu naknadu za ručno unošenje njegove kartice. Na pitanje kako je znao koje brojeve treba unijeti kod ručnog unošenja, odgovara da bi zvao banku i da bi mu banka dala brojeve za autorizaciju koje bi unio pa je pisalo da je odobreno. Nadalje odgovara da nije bilo situacije da bi samo jedan zaposlenik bio na pumpi, jedino je moguće da bi bio jedan zaposlenik i poslovođa PA, pa bi u tom slučaju poslovođa bio za kasom, dok je drugi zaposlenik radio vani. Osim toga se popodne nije smjelo raditi da ne bude minimalno dva radi moguće pljačke. Nije bilo moguće da se unese bilo koji broj pa da slip s računom bude odobren. Posebno su imali račun od kase i račun od pos uređaja. Na kraju bi izašla lista od pos uređaja što je odobreno. Ti računi s materijalom bi se slagali s inventurama. Poslovođa je slao slipove na naplatu u središnjicu u Zagreb ili Rijeku pa bi tek središnjica nakon toga naplaćivala to od banke.
6.2 Na raspravi 3. listopada 2025. je naveo da ostaje kod svega što je naveo u dosadašnjoj obrani.
7. II-optuženik ĐA je u obrani pred policijom iz 2009. godine (l.s. 53-56) naveo da je početkom studenog 2008. na BP Zaton je počeo dolaziti kupac SA koji je u to vrijeme radio kao konobar u jednom od restorana u Zatonu. Do kraja mjeseca studenog 2008. je dolazio svakodnevno, radi točenja goriva u više vozila, a pri točenju goriva Lendo je kupovao akumulator, ulje, cigarete, piće i bonove za mobitel. Kupljenu robu plaćao je sa više bankovnih kartica. Lendine kartice pri provlačenju kroz POS uređaj nisu prolazile, pa je kao i njegove kolege ručno unosio broj sa kartice nakon čega je registar blagajna printala račun koji je račun u njegovoj smjeni svaki put potpisao kupac Lendo. Prilikom naplate robe prodane Lendi nije provjeravao u banci da li Lendine kartice imaju pokriće, zato što nije bio upoznat sa pravilnikom o radu poslodavca, niti mu je to poslovođa usmeno naložio. Jednom prilikom na pumpi dok je Lendo lijevao gorivo i uzimao druge artikle zamolio ga je da mu uveća iznos za 250,00 kuna. To je i učinio pa mu je ostavio 50,00 kuna za piće. Nakon toga još je 10-tak puta tražio od njega takvu uslugu i uvijek se radilo o iznosima od 250,00 do 350,00 kuna. U svih tih 10-15 puta sveukupno je od EA za nagradu je dobio oko 1.000,00 kuna, što je spreman vratiti poslodavcu. Nije provlačio karticu i uzimao iz kase gotovinu, već se zaista radilo o stvarnim transakcijama. Nije imao razloga sumnjati da je kartica EA sporna, a znalo se to dogoditi i sa drugim karticama pa su ih prema uputi poslovođe ručno unosili, a poslodavac im nije dao uputu kada i u kojim slučajevima treba zvati radi autorizacije poslovne banke, već im je dana uputa na koji način će im program dopustiti da transakcija prođe kako se sustav ne bi usporavao i kako ne bi došlo do zastoja na blagajni. Žao mu je što se ovo sve dogodilo i što je bio naivan i nije odmah posumnjao u EA, žao mu je što je pristao da mu uvećava račune i isplaćuje dio gotovine iz blagajne, te je spreman nadoknaditi štetu.
7.1. Iznoseći ponovno obranu pred sudom 2021. godine (l.s. 474) II-optuženik ĐA je naveo da ostaje kod svega što je ranije iznio osim kada je naveo da je uvećavao račune na traženje EA. Tada je imao 19 godina i to je rekao pod prisilom policije i jer su mu rekli da će ga staviti u zatvor ako ne prizna. Nije prijavio takvo postupanje. Nije bilo moguće da jedan radnik bude u smjeni, uvijek su morala biti dva, jedan je morao biti vani, drugi na kasi, a također se iza prodavao plin i agregati nisu bili spojeni. Tijekom rada bi mijenjali raspored i to na način da bi ga i po 100 puta izmijenili i međusobno se dogovorili. Prva smjena počinje u 06,00 sati, nije siguran, a druga smjena u 13,00 ili 14,00 sati, nije siguran. Nemoguće je da se netko ulogirao na tuđu šifru odnosno na šifru onoga koji nije u smjeni. I prije i poslije EA je bilo situacija da su ručno unosili kartice, to se najvjerojatnije dogodi kada je malo oštećena kartica ili čip pa ne uhvati pos aparat pa se ručno unese. Kada su unosili ručno prethodno je bila situacija da bi provukli karticu kroz pos uređaj i pos uređaj bi javio da je kartica neispravna, ne sjeća se što je točno pisalo na pos uređaju. Nije nikada pisalo na pos uređaju da zaplijene karticu. Potom kada se ručno unese kartica bilo bi odobreno. Kod ručnog unosa aparat nije pitao da se unese pin odnosno da se autorizira pinom. Kada bi transakcija bila odobrena misli da je SA potpisivao slipove, nije siguran. Slipovi su išli kod poslovođe, a on ih je slao u sjedište u [adresa] i onda bi oni iz Rijeke vršili naplatu. Inventura se radila dok je on tamo radio. Rezultati inventure bi bili uredni, nije bilo viškova robe. Nikada nije čuo zajednički razgovor ZA i EA da se financijski ošteti Petrol. Nikada nije vidio ili čuo da bi ZAŽR dao neki novčani iznos radi ručnog unošenja kartice. Bilo je i drugih situacija s drugim kupcima i u drugom periodu da su se ručno unosile kartice. Nije čuo da bi SA davao bilo kakvu naknadu ĆA za ručno unošenje kartice. U slučaju kartične naplate bi izlazila dva primjerka slipa, jedan se davao kupcu ali se ne sjeća da li je onaj koji je ostajao kupac potpisivao, moguće da je. PA je također naplaćivao nekada na blagajni.
7.2. Na raspravi 3. listopada 2025 je II.okrivljenik naveo da ostaje kod svega što je naveo na raspravi 23. travnja 2021.
8. III-optuženik ĆA je u obrani pred policijom 2009. godine (l.s. 57-60) naveo je da je jedne prigode početkom studenog 2008. godine došao kupac SA. Tražio je da mu uliju gorivo po nekom iznosu kojeg je namjeravao platiti karticom. Kada je preko POS uređaj pokušao provući karticu ista je bila odbijena, tada je ručno unio broj kartice ne pridržavajući se pritom pravilnika o radu tvrtke s kojima je bio upoznat. Po obavljenoj transakciji registar blagajna je printala račun kartične transakcije izvršena sa Lendovom karticom, koji račun je po pravilniku morao potpisati kupac, što je u većini slučajeva činio, osim u nekoliko navrata (najviše četiri), kada je vlastoručno potpisao račun umjesto kupca. Po pravilniku je bio dužan nazvati banku i provjeriti ima li kartica pokriće, što nije učinio. Navedeni kupac je do kraja studenog 2008. godine svakodnevno dolazio na pumpu točiti gorivo i pritom ga je pitao bi li mu mogao dati gotovinu koju on nema vremena podići na bankomatu. SA ga je uvjeravao da kartica ima pokriće Tijekom studenog 2008. godine je SA navraćao više puta na BP Zaton kada je III-optuženik bio u smjeni, te je EA unovčavao više kartica, za koje se ispostavilo da nisu imale pokriće. Nakon davanja gotovine Lendi, ovaj mu je ponudio dio gotovine za učinjenu uslugu što je iz financijskih poteškoća i prihvatio. Na naprijed opisani način primio je od EA u gotovini iznos od 2.000 do 3.000 HRK tijekom 20-tak dana. Smatra se odgovornim za svaku transakciju koju je obavio sa Lendinim karticama tijekom svojih smjena u studenome 2008. godine, te je spreman prouzročenu štetu u iznosu od 23.915,65 kuna vratiti oštećenom poduzeću u što kraćem roku. Žao mu je što je počinio navedeno djelo koje mu se stavlja na teret, za koje se kaje i odgovorno tvrdi da to više nikad neće napraviti.
8.1. Iznoseći ponovno obranu pred sudom (l.s. 474-475) III-optuženik ĆA je djelomično ostao kod svoje ranije obrane. Naveo je da je provlačio karticu ručno, ali to je učinio zato što je tek naučio raditi sa POS uređajem. To su mu prve transakcije, ali smatra da ih je dobro napravio. Neistinito je da bi od EA dobivao novac jer mu je time radio uslugu. Ranije je drugačije iskazivao jer je to smatrao najboljom idejom za sebe jer mu je inspektor rekao da kako nije kažnjavan ako kaže neke stvari koje će mu ići u prilog da će mu kažnjavanje biti blaže. Nije prijavio naprijed opisano postupanje policajaca odnosno prekoračenje ovlasti jer nije znao da ima takva prava i razmišljao je o onome što ga se tereti. Inspektor je također mislio da su oni krivotvorili isprave na način da su sami izradili te kartice. Policijski inspektor je pred njim zvao JA, suvlasnika Euro-PETROL d.o.o., i ovaj je rekao inspektoru da ga neće kazneno goniti ako vrati iznos za koji ga se tereti. Radi toga je platio iznos od oko 20.000,00 kn. Vezano za zadnji račun od 7.500,00 kn navodi da su ĐA i on bili u smjeni i da je došao Lendo tražiti veću količinu robe, ali oni su mu rekli da mu ne mogu izdati robu jer kartica nema pokriće. On se žalio da krše njegova prava kao kupca, a nakon toga je tražio razgovor s nekim od više rangiranih, ne zna je li razgovarao sa PA ili UA. Zna samo da je dobio odobrenje tako da je ta naplata ručno unesena. Zasigurno je na dan 28. studenog znao da kartica nema pokriće, a kada je točno to saznao, ne zna. Bilo je uputa što trebaju raditi u takvim situacijama nalijepljenih kod blagajne ali on ih iskreno nije nikada pročitao. Nikada se nije dogodilo da su izdali račun EA, a da on tu robu nije uzeo. Nije čuo da bi ZA dobivao kakve nagrade za ručno unošenje kartice od strane EA. Bilo je i drugih kupaca kojima su se ručno unosile kartice i prije i nakon toga jer kartica ne bi prošla na drugi način. Nije bilo nikakvih dogovora ni između ŠA i EA da bi ŠA dobio kakvu nagradu radi ručnog unošenja kartice. Nakon te transakcije od 7.500,00 kn misli da SA nije više dolazio na tu pumpu. Ne sjeća se da li su imali kakvu dodatnu šifru koju su morali unijeti kod ručnog unosa osim broja same kartice. Bilo je uputa što trebaju raditi u takvim situacijama nalijepljenih kod blagajne ali on ih iskreno nije nikada pročitao. Nije nikada primijetio da ĐA uzima bilo kakav novac iz blagajne. Njega ĐA kada bi bio s njim u smjeni nikada nije nagovarao da provede neku takvu transakciju. On sam nikada nije zaključivao blagajnu u svojoj smjeni nego netko od drugih kolega koji je bio u smjeni, oni su bili stariji. Nikada se nije dogodilo da su izdali račun EA, a da on tu robu nije uzeo. Misli da su i RA i TA također ručno unosili kartice i za Lendu i općenito od drugih kupaca.
8.2. Na raspravi 3. listopada 2025 je III.okrivljenik ĆA naveo da ostaje kod svega što je naveo na raspravi 23. travnja 2021.
9. IV.okrivljenik SA je u svojoj prvoj obrani pred istražnim sucem naveo da je radio u blizini benzinske postaje Europetrola u Zatonu i da je tamo znao često nalijevati gorivo. Negdje u 11 mj. 2008. kad je htio naliti gorivo njegova kreditna kartica nije prolazila na POS-u. Tad su radila dva dečka po imenu RA, a drugi po prezimenu ĆA. Kako kartica nije prolazila kroz POS a gotovine nije imao u tom trenutku su mu uzeli kartice i rekli da kad donese gotovinu da će mu vratiti kartice. Radilo se o dvije kartice Master Card izdane od HPB. Kad se nakon dva dana vratio ovi dečki su mu rekli da je kartica prošla i vidio je kako su oni to uspjeli ali ne zna kako. Nije uzimao nikakvu gotovinu, niti mu je po karticama gotovina isplaćivana. Ne zna što su oni s karticama radili kad su ih imali i koje transakcije su činili. Nije od njih tražio niti dobio isplatu gotovine jer sve što je plaćao, plaćao je gotovinom. Na istoj benzinskoj postaji je kupio akumulator, ulje za auto, antifriz i to je plaćeno preko kartice.
9.1. Na raspravi 3. listopada 2025. je naveo da ostaje kod ranije obrane.
10. Svjedok PA ispitan pred Županijskim sudom u Zadru 2010. godine (l.s. 149) naveo je da radi kao poslovođa BP Zaton. Optuženici su bivši zaposlenici benzinske postaje. Kao poslovođa je u studenom 2008. saznao da su ZA, ĐA i ĆA u razdoblju od 5. do 28. studenog 2008. više od 40 puta radili makinacije sa dvije EC/MC kartice, vlasništvo osobe pod imenom SA. Isti ne bi naplaćenu gotovinu evidentirali kroz registar kasu već su međusobno dijelili uz prethodno povlačenje kartice VA preko POS uređaja. Oni su na taj način pribavili za sebe gotovinu. Uređaj POS kada bi zatražio autorizaciju, kucali su bilo koje brojeve. On je u potpunosti siguran da su optuženici oštetili tvrtku oštećenika za navedene iznose. EA je upoznao kada se sve ovo desilo, tako da je on došao kod njega u ured i rekao mu da će sve ovo biti u redu i naplaćeno.
11. Ponovno ispitan pred sudom 2021. godine (l.s. 450-451) svjedok PA naveo je da je da se ne sjeća što je ranije iskazivao. Primijetio je da se u inkriminirano vrijeme jedna kartica ime SA, učestalo koristila za veće iznose. Po računima je najviše bilo njih trojice po imenima, a jesu li oni uzimali što sebi od novaca, to on ne zna. U to vrijeme kada se vršilo plaćanje karticom, pa autorizacija ne bi prošla preko magneta, onda bi se unosila ručno, ali bi se tražila autorizacija, odnosno zvalo bi se banku telefonom. Potom bi oni dali broj autorizacije. Kada je pitao optuženike zašto se učestalo koristi ta kartica za veće iznose, oni su mu odgovorili da SA često kupuje na pumpi za veće iznose gorivo i cigarete. Tada nisu pištolji za gorivo bili povezani za kasom kao danas. Radio je na toj pumpi od 2001./2002. godine neprekidno do 2013. On je uvijek radio jutarnju smjenu od 6,00 do 14,00 sati, a ostale zaposlenike je grupirao u smjene tijekom cijelog mjeseca prema fondu sati koji su trebali odraditi pa su bila dvojica u smjeni. U vrijeme inkriminiranih događaja je bila jedna kasa. Ujutro bi se upisivala šifra zaposlenika na kasi, ali nitko nije išao za time tko će upisati svoju šifru, bitno je bilo da se otvori kasa, a jedan je radio vani dok je drugi radio unutra, šifra je vrijedila do kraja te smjene. Nije nikada upoznao EA, niti je taj došao u njegovoj smjeni nešto kupovati. Njegova je kancelarija bila odvojena od pumpe i iza pumpe. Kartica je znala biti odbijena i ako nema pokrića na istoj, a ne samo ako magnet ne radi. Kada bi se kartica provukla, tada bi se slipovi od provučene kartice spremali u fasciklu. Kada se kartica ručno unosila i tražila autorizacija, tada bi se na izlistaju računa vidjelo da je drugačiji račun, tj. da je ručno unesena. Zaposlenici mu nisu to trebali posebno pokazivati i skretati pažnju na to. Kada se saznalo da postoji problem tada ga je UA nazvao telefonom i rekao mu da ne govori nikome ništa i da će sutradan oni iz uprave doći na inventuru, pa da će vidjeti o čemu se tu radi, odnosno zašto se učestalo provlači ta ista kartica. On je sudjelovao u toj inventuri i nije bilo manjka robe. Uočili su učestalo provlačenje kartica EA, pa su ustanovili u čijoj smjeni je to bilo učinjeno po tome tko se prijavio sa svojom šifrom i koji je drugi djelatnik radio s prvo navedenim u istoj smjeni, a to se vidjelo po rasporedu. On je radio popis smjena za sljedeći mjesec u zadnjim danima prethodnog mjeseca, ali nije bilo problema da se bilo tko zamijeni s nekim drugim za smjenu, a onda bi on to ispravio na rasporedu smjena. Imali su na kasi na papiru koji se nalazio ispod pulta otisnute brojeve banaka koje trebaju zvati kada traže autorizaciju. Ne zna i nije vidio da bi SA napravio neku gužvu na pumpi jer mu kartica ne bi mogla biti naplaćena, a da li je takvo što napravio djelatnicima, to ne zna. Uprava šalje na naplatu bezgotovinska plaćanja, a oni su na pumpi samo čuvali slipove u registratoru.
12. Svjedok RA ispitan pred Županijskim sudom u Zadru 2010. godine (l.s. 150) je naveo da je EA upoznao krajem listopada ili početkom studenog 2008. na benzinskoj postaji u Zatonu. Toga dana je radio u drugoj smjeni sa ĆA, a pri preuzimanju smjene zatekao je na blagajni jedan papirić napisan od jednog kolege koji je bio u prvoj smjeni. Na istom su bili napisani svi osobni podaci kupca EA s napomenom da je ostao dužan platiti račun od 200,00 kn. Uz ovaj papirić bila je priložena i osobna iskaznica od ZAŽR. Nisu bile priložene i kartice. Negdje u poslijepodnevnim satima istoga dana je došao SA kojeg je prvi put vidio i odmah je otišao na blagajnu gdje se nalazio njegov kolega ĆA i oni su nekako potajno provlačili Lendine dvije kartice, a tom prilikom Lendo nije ništa uzimao niti je lijevao gorivo u vozilo. Ne zna ništa konkretno što su razgovarali ĆA i Lendo oko kartica i provlačenja jer je bio zauzet s drugim kupcima oko posluživanja goriva. Pitao je ĆA što je radio i što je dolazio, a ĆA je rekao da nije ništa bilo i da nije provlačio karticu, ali je on utvrdio da je kartica provučena. Ne može se sjetiti koliki je bio iznos računa. Poslije ovoga je više puta upozoravao ĆA i ZA, više kao kolege da se to ne može raditi i tako peglati kartice. Sve mu je to bilo sumnjivo jer je bio dosta vani, a kada bi ušao u prostoriju nastao bi muk, zbog čega je zaključio da se radi o nečem nedozvoljenom.
13. Ponovno ispitan pred sudom 2020. godine (l.s. 399-401) svjedok RA se nije mogao sjetiti događaja iz inkriminiranog razdoblja radi trauma koje ima nakon dvije teške oružane pljačke na pumpi koje su se dogodile 2009. i 2010. godine. Dodatno je naveo da se kod ručnog unošenja kartice mogao se unijeti neki univerzalni broj koji bi prolazio u takvim slučajevima, odnosno ako prođe dobro, ako ne ništa. Nije bilo dozvoljeno dizati novac iz blagajne za račun koji je bio plaćen karticom. Vezano za izdavanje Simpa bona naveo je da se izdaje na poseban uređaj i tada bi ga kliknuli preko bar koda na blagajnu ili bi ručno unijeli kod pa bi se potom izdavao račun. U vrijeme inkriminacije nije bila povezanost između mjesta gdje se toči gorivo i blagajne. Najčešće je jedna osoba ulijevala gorivo, a druga ga naplaćivala na blagajni, što zavisi jer ako bi prodavač bio sam tada bi i ulijevao i naplaćivao gorivo. Poslovođa je radio raspored za cijeli mjesec tko će biti s kim u smjeni. Događalo se da su se znali mijenjati u smjenama, što je bilo bez problema. Ne zna da li bi poslovođa mijenjao raspored tijekom mjeseca, a kada bi se oni dogovarali međusobno tada bi šarali preko rasporeda i dopisivali olovkom. Vezano za 30 računa koji glase na njegovo ime, svjedok je naveo da je jedino objašnjenje da je netko na njegovu šifru unosio te račune. Njega nitko nije teretio što bi njegovo ime bilo na navedenim računima, on i dan danas radi tamo.
14. Svjedok UA ispitan pred Županijskim sudom u Zadru 2010. godine (l.s. 153) naveo je da je do nedavno obnašao dužnost rukovoditelja benzinskih postaja u okviru TD Euro-PETROL d.o.o. Po opisu poslova koje je obavljao, a to je bilo u mjesecu studenom 2008. da je direktno preko sustava koji je imao u svom uredu imao nadzor nad BP Zaton. Kada je otvorio rubriku kartičnog poslovanja učinilo mu se da se određeni broj kartice ponavlja u toku jednog dana sa manje ozbiljnijim iznosima radi čega je tražio od poslovođe PA da obrati pozornost na sve djelatnike te BP. Nakon toga je provedena redovna godišnja inventura koja se odnosila na popis cjelokupne robe kojom je postaja zadužena pa je utvrđeno da je četvrta osoba SA, bio u dogovoru sa djelatnicima postaje i da su korištenjem dvije bankovne kartice, različitih izdavatelja, uzimali dio novca te robu u vrijednosti oko 70.000 kn. Protupravnu aktivnost optuženika omogućila je okolnost da jedino u toj benzinskoj postaji nije bilo direktne povezanosti između same pumpe i blagajne u prostoru postaje tako da je moralo doći do ručnog pisanja odnosno unošenja količine goriva koja je bila točena, dok su drugi artikli išli preko bar koda. Njihovi djelatnici su bili upoznati s načinom kartičnog naplaćivanja.
15. Ponovno ispitan pred sudom 2017. godine (l.s. 310-312) svjedok UA je dodatno naveo unosa bilo moguće upotrijebiti karticu koja nije imala pokriće, te koja u slučaju uobičajenog korištenja kartice ne bi mogla biti autorizirana. Stoga je taj ručni unos ustvari bila zlouporaba ugrađenog sustava koji ne bi dopustio autorizaciju kartice bez pokrića. On je uočio da je roba na BP Zaton više puta dnevno prodavana uz uporabu ručnog unosa kratica. Primijetio je također da se radilo uglavnom o robi koja je bila dosta skupa, primjerice cigaretama i slično. Na navedenim poslovima u Euro-PETROL d.o.o. je radio do 21. ožujka 2010., a nakon toga je otišao u mirovinu. Povodom ovog događaja je fizički dolazio u tu benzinsku postaju u Zatonu a osim njega dolazili su još i neke njegove kolege. U vezi ručnog unosa kartica nije mu se obraćao tadašnji poslovođa PA niti ga je u vezi toga bilo što pitao. Taj ručni unos kartica uopće nije bio dopušten čak ni kao iznimka i to upravo da se onemogući zloupotreba kartica. Kod ručnog unosa kartice dovoljno je upisati broj, nije potreban nikakav PIN, nakon unosa broja kartice uređaj odmah izlistava račun kojega ne potpisuje kupac. Indikativno mu je bilo da se ista kartica prijavljivala više puta i to više puta tijekom istog dana, da se radilo o istoj vrsti robe i u pravilu veće vrijednosti. Na taj način se kupovalo gorivo čija količina je prelazila zapremninu spremnika. Nikada nije obavio razgovor sa osobom koja se zove SA. ne sjeća se je li kod zadnje inventure osoba s imenom SA došla u benzinsku postaju Zaton. Svi zaposlenici su primali redovite pisane upute o načinu naplate, tako da ne mogu reći da nisu znali.
16. Svjedok TA ispitan pred sudom 2020. godine (l.s. 436-437) je naveo da je u vrijeme inkriminiranog događaja radio na pumpi u Zatonu u vlasništvu oštećenika, a od 2010. godine tamo ne radi jer je dao otkaz. Sada trenutno radi u firmi Falkensteiner Hotel Manager, na radnom mjestu računovođe. Vezano za predmetna kaznena djela, naveo je da se sjeća da je dva tjedna bio na godišnjem i potom je saznao što se dogodilo i njihov voditelj PA ga je pitao je li zna što o tome. Njemu nije ništa poznato o tome da bi se izdavali fiktivni računi ili da bi se zlouporabile bankovne kartice, kao ni da bi njihov poslodavac bio oštećen za određeni iznos. Naplata kartica je prolazila normalno kroz POS uređaj, a kada ne bi prolazila normalno tada bi se tražila autorizacija banke, misli da su zvali banku telefonom i onda bi se ručno unosio broj autorizacije. Ne poznaje osobu SA. Vjerojatno je netko mogao ući na njegovu šifru i izdati račun na njegovo ime, teoretski. Nikada nije upotrijebio karticu na način da je izdao račun, a potom kupcu dao gotovinu u tom iznosu. Kada bi ručno unijeli karticu nisu morali nikoga od nadređenih obavještavati. Raspored rada se donosio jedanput mjesečno. Nekada bi se taj raspored mijenjao ako bi kome trebalo slobodno jutro ili slobodno popodne. Oni bi to samo međusobno dogovorili, misli da to nije nigdje pisalo.
17. Svjedok FA je u svom iskazu (l.s.1065-1067) naveo da je nekad davno radio oko dvije godine na benzinskoj postaji u Zatonu. Radio je tamo 2008. godine. Poznaje okrivljenike i radio je s njima, a okrivljenik SA mu nije poznat. Ne sjeća se kakve su bile procedure kad bi se plaćalo karticama kad kartica ne bi prošla kao ni što bi se radilo u takvim situacijama. Nadređeni na pumpi mu je bio PA. I, II i III-okrivljenik su bili radnici. PA bi uvijek bio u jutarnjoj smjeni, a radnika bi bilo po dvoje u smjeni ako je ljetna sezona, a čini mu se zimskoj čak i po jedan u smjeni. Vjerojatno se je kucalo pod tuđim šiframa iako ne može tvrditi. Misli da PA nije nikad imao primjedbi ZA. Zna da je u vezi ZA nešto bilo s karticama kad je otišao iz tvrtke, ali ne zna detalje. Sjeća se da je u kontrolu dolazio jedan stariji gospodin iz tvrtke, a zvao se UA. On je razgovore vodio s PA. Ne sjeća se da li je znao tuđe šifre, ali pretpostavlja da tko bi ujutro došao prvi unio bi svoju šifru, a dalje bi se kucalo po njegovoj šifri. Čini mu se da su se i mijenjali i na kasi i na točenju goriva. Šef je radio raspored rada po smjenama, a nije siguran da li su se mijenjali na tjednoj ili na dnevnoj bazi. Ne sjeća se kako je izgledao raspored. Znali su se mijenjati za smjene unutar rasporeda, a ne zna da li bi o tome obavijestili PA niti da li bi se ispravljao tada raspored rada. PA je uglavnom u svojoj smjeni bio oko papira u kancelariji, a nekad bi znao uskočiti. Koliko se sjeća, netko bi znao skočiti do dućana kupiti marendu. Koliko se sjeća, nije bilo primjedbi na rad ĆA. Skladište se nalazilo iza pumpe. Ako bi netko trebao otići do skladišta, kupac bi pričekao dok se osoba zadužena za blagajnu ne vrati. Nekad je i PA znao uskočiti na prodajnu blagajnu. Poznati su mu TA i RA jer su i oni tada radili na istoj pumpi, isti posao. Čini mu se da su I-III okrivljenik u isto vrijeme otišli s pumpe. Kad bi se zaključila blagajna, gotovina bi se na kraju smjene predavala u sef koji je bio u kancelariji. Ne sjeća se da li su se čuvali slipovi od kartice. Zna da jedno vrijeme agregati nisu bili povezani s blagajnom, ali ne zna je li to točno bilo u periodu koji je predmet ovog postupka. Novac u blagajni je trebao odgovarati izdanim računima. U to vrijeme su bili neki drugi uređaji za kartice nego što su danas, ali se više ne sjeća točno kakvi. Ne sjeća se da bi imao uputstva za rad s karticama pojedinih banaka. Nije bilo dozvoljeno vršiti zamjenu čekova i kartica za gotov novac. Koliko zna, nitko od kolega to nije radio. Zna da je nešto bilo s karticama u vezi okrivljenika, ali ne može se sjetiti detalja. Zna da je firma tolerirala inventurni manjak do određene svote, ali ne zna jesu li okrivljenici nadoknađivali taj manjak. Kad bi došao novi zaposlenik, šef bi mu dao upute, a s kim bi radio u smjeni bi ga obučio. Ne zna da li bi novi djelatnik dobio pisane upute. Koliko je stigao, šef je gledao što oni rade. Inventuru bi radili svi djelatnici na pumpi, a nije siguran koliko često. Možda dva, tri puta godišnje. Svatko je znao svoju šifru, a ne sjeća se da li su znali jedan drugome šifre. Vjerojatno je šef imao uvid u šifre budući je šef.
18. Iz ispisa izdanih računa za Master kartice Hrvatske poštanske banke brojeva 5547780400151847 i 554780300099435 (l.s. 18-21) proizlazi da je od 1. studenog do 30. studenog 2008. bankovna kartica korisnika EA broj:
5547780400151847 ručno unesena 40 puta za iznos računa od ukupno 33.580,12 kn, te da je kartica broj: 5547780300099435 ručno unesena kod 39 transakcija čiji je ukupni iznos 35.991,80 kn.
19. Uvidom u ugovore o radu za I do III-optuženika (l.s. 36-45) proizlazi da su ZA i ĐA bili zaposleni kao prodavači na benzinskoj postaji u Zatonu, BP Zaton, Euro-PETROL d.o.o. iz Rijeke, na određeno temeljem ugovora zaključenih 24. lipnja 2008., i to na 6 mjeseci od 1. srpnja 2008. do 31. prosinca 2008., dok je ĆA bio zaposlen kod istog poslodavca temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 31. listopada 2008. na dva mjeseca s početkom 1. studenog 2008. do 31. prosinca 2008.
20. Iz izjave o prestanku radnog odnosa za I do III-optuženike (l.s. 46-48) proizlazi da ih se dopisima Euro-PETROL d.o.o. obavještava da se radni odnos neće produžiti za optuženike, te da prestaje s danom 31. prosinca 2008.
21. Iz prijave protiv radnika od 28. studenog 2008. (l.s. 100) proizlazi da ju je podnio rukovoditelj benzinskih postaja Euro-PETROL d.o.o. UA i u prijavi se navodi da ga je 25. studenog 2008. poslovođa BP Zaton obavijestio da je kontrolom poslovanja na BP Zaton uočio da trojica radnika vrše davanje gotovine iz blagajne na karticu koju provuku kao da je kupac kupovao određenu robu. Nakon izvršene kontrole je utvrđeno da se radi o radnicima ZA, ĐA i ĆA i da su takve radnje učinili više puta. Napominje se da je ovakav način davanja gotovog novca iz blagajne za karticu moguć jer na ovoj BP agregati nisu povezani s blagajnom, pa se podaci ručno unose u blagajnu. Stoga predlaže da se ona ovoj BP instaliraju žurno novi agregati.
22. Uvidom u rukom pisanu Izjavu bez naznake datuma s potpisima optuženika (l.s. 30 i 69) proizlazi da je naslovnjena na direktora oštećenika, te da optuženici izriču žaljenje zbog svega što se dogodilo ističući da se ne osjećaju krivim jer nisu znali da kartica nema pokrića, a program dozvoljava ručni unos, pa su voljni namiriti štetu da ih ne bi sudski tužili i ujedno mole da im se omogući otplata na nekoliko rata.
23. Iz opisa poslova i zadataka prodavača naftnih derivata na svim BP Euro- PETROLA d.o.o. od 20. srpnja 2004. (l.s. 98-99) između ostalog proizlazi da je najstrože zabranjeno dogovaranje sa vozačima o izradi računa za robu koja nije prodana, zabranjeno je vršiti zamjenu čekova i kartica za gotov novac, te da se pri naplati robe čekovima i karticama treba pridržavati uputstava pojedinih banaka.
24. Uvidom u obračunske platne liste za prosinac 2008. (l.s. 118-120) proizlazi da je ZA ustegnuto od plaće 1.260,00 kn radi zlouporabe kartice i 71,43 kn radi inventurnog manjka, ĆA 1.371,43 kn i 71,43 kn radi inventurnog manjka, a ĐA 1.300,00 kn i 71,43 kn na ime inventurnog manjka.
25. Iz bankovnog izvoda oštećenika Euro-PETROL d.o.o. (l.s. 121-122) vidljivo je da je ĆA **.**.2009. i 31. kolovoza 2009. uplatio po 10.000,00 kn, odnosno ukupno 20.000,00 kn.
26. Iz dopisa Hrvatske poštanske banke od 14. siječnja 2010. (l.s. 144) proizlazi da su obje predmetne MasterCard kartice na ime SA privremeno blokirane 24. rujna 2008., te da se na kartice privremena blokada najčešće stavlja u slučaju nedopuštenog prekoračenja po tekućem računu. Koliko korisnik podmiri svoja dugovanja kartice se može ponovno aktivirati. U vremenu kad je kartica u privremenoj blokadi svi pokušaji transakcija tom karticom su odbijeni. Nadalje proizlazi da su 12. ožujka 2009. obje navedene Mastercard kartice trajno blokirane i od tog datuma su nevažeće. U privitku dopisa se nalazi popis svih pokušaja transakcija navedenim karticama u traženom razdoblju od 5. do 28. studenog 2008.
6.22. Iz ispisa inventurnih manjkova i viškova na dan 26. studenog 2008. (l.s. 171- 253) proizlazi manjak od 7.131,106 kn i višak od 6.176,820 kn.
27. Iz knjigovodstveno-računovodstvenog vještačenja vještaka Damira Uglešića od 27. travnja 2010. (l.s. 156-165) proizlazi da je redovnim popisom imovine na dan 26. studenog 2008. na BP Zaton utvrđen manjak robe u trgovini u iznosu od 7.131,10 kn, dok je višak robe utvrđen u iznosu od 6.176,82. Navedene inventurne razlike odnose na robu koja se je prilikom izlaza-prodaje trebala skenirati, jer je sva roba kodirana bar kodom i mogu se objasniti jedino na način da se računi nisu pisali u momentu izlaza robe iz prodavaonice već naknadno, a obzirom na malu razliku između viška i manjka da se očito više vodilo računa o financijskom iznosu prodane robe, a manje o sadržaju. Odlukom uprave društva djelatnicima BP Zaton od osobnog dohotka za prosinac 2008. godine je oduzeto svakom po 71,43 kn na ime nedozvoljenog manjka utvrđenog inventurom 26. studenog 2008., sedmorici djelatnika po 71,43 kn= 500,01 kn). U inkriminiranom razdoblju od 5. do 28. studenog 2008., odgovorna osoba na BP Zaton je uredno polagala na žiro račun trgovačkog društva Euro-PETROL d.o.o. Rijeka, gotovinske iznose, sukladno dnevnom zbirniku gotovinske prodaje. Međutim je kod kartične prodaje u navedenom razdoblju, ostalo otvoreno, odnosno nenaplaćeno 69.571,92 kn. Prema priznanju trojice prodavača na BP Zaton, i to:
ĐA, ĆA i ZA, nenaplaćeni iznos se odnosi na 79 računa za koje je navedeno da su plaćeni s dvije MASTERCARD kartice Hrvatske poštanske banke d.d. na ime SA, a računi su evidentirani u zbirniku kartične prodaje.
28. Nadalje se u nalazu i mišljenju navodi da je iz računa razvidno da kartice nisu očitane preko POS uređaja, već su ručno unesene (upisani broj kartice), nakon čega je isprintan račun, kojim se razduživala roba u trgovini i lažno prikazivala naplata preko kartice. Prema obavijesti Hrvatske poštanske banke d.o.o. obje kartice su privremeno blokirane 24. rujna 2008., što znači da svaki pokušaj transakcije tim karticama je onemogućen odnosno odbijen. U navedenom razdoblju od 5. do 28. studenog 2008. prema popisu Hrvatske poštanske banke sa te dvije kartice je učinjeno 67 transakcija i sve su odbijene. Iz ovoga se da zaključiti da su djelatnici ĐA, ĆA i ZA znali da navedene MASTERCARD kartice na ime SA ne mogu koristiti na propisani način, tj povlačenjem kartice preko POS uređaja, pa su koristeći manjkavost zaštite sustava PC kase, vršili ručni unos broj kartice, nakon čega su mogli dobiti isprintan račun, koja je evidentiran u zbirniku kartične prodaje. Na taj su način, istina na kraći rok, prikrivali malverzacije s te dvije bankarske kartice. Prilikom utvrđivanja tko je od prodavača na BP Zaton prodao robu i ispostavio račun, vještak je koristio raspored rada radnika BP Zaton za mjesec studeni 2008., te za svaki od 79 računa utvrdio tko je od prodavača bio u trenutku ispisa računa u toj smjeni. Ako je bio samo jedan od navedenih prodavača koji su priznali ručno unošenje kartica, tada je za cijeli iznos računa teretio toga prodavača, dok u slučaju da su u smjeni radila dvojica prodavača koji su priznala ručno unošenje kartica, tada je terećenje po takvom računu podijeljeno solidarno na tu dvojicu prodavača. Na takav način utvrđena su zaduženja po izdanim, a nenaplaćenim računima, i to za ĐA u iznosu od 25.218,86 kn, za Ivana Galića 24.018,13 kn, te za ZA 20.334,93 kn, odnosno ukupno 69.571,92 kn. Oštećeno trgovačko društvo Euro-PETROL d.o.o. Rijeka je izvršilo obustavu na plaći na ime zlouporabe kartica, i to Jurici Lisica 1.260,00 kn, ĆA 1.300,00 kn i ĐA 1.300,00 kn. Osim navedenog je ĆA uplatio nažiro račun Euro-PETROL d.o.o. Rijeka: 24. kolovoza 2009. iznos od 10.000,00 kn i 31. kolovoza 2009. iznos od 10.000,00 kn. Nakon ovih uplata je ostao dug prema oštećenom društvu, kako slijedi:
ĐA 23.918,86 kn, ĆA 2.718,13 kn i Jurica Lisica 19.074,93 kn, odnosno ukupno 45.711,92 kn.
29. Iz dopune nalaza i mišljenja od 18. ožujka 2021. i 22. ožujka 2021. (l.s. 453-466) vještaka Damira Uglešića proizlazi da nije mogao sa sigurnošću utvrditi tko je od prodavača koji su radili u smjeni izdavao račune sa šifrom prodavača RA, ZA i TA kada su u smjeni radila dva prodavača. Iznimku čine: ĐA kada je sam od prodavača radio u smjeni i koristio šifru RA, odnosno ZA, pa je tako 16. studenog 2008. koristio šifru RA za iznos od 1.050,00 kn računa i 700,00 kn računa, te 12. studenog 2008. je koristio šifru ZA za račun u iznosu od 900,00 kn i 450,00 kn. Potom je ĆA kada je sam od prodavača radio u smjeni koristio šifru ZA **.**.2008. za račun od 765,97 kn i za račun od 700,00 kn.
30. Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja zaprimljenu 22. ožujka 2021. (l.s. 463-466), te očitovanje vještaka Uglešića pred sudom 23. lipnja 2020. i 9. travnja 2021. (l.s. 426-427 i 468-469) proizlazi zaključak vještaka da se Euro-PETROL d.o.o. nije mogao naplatiti s neiskorištenog limita ove kartice u razdoblju od 5. do 27. studenog 2008. obzirom da kartične transakcije na ovim računima nisu evidentirane u banci, te je kod svih račun isti broj transakcije 000001, a ne može kod svih transakcija biti isti broj, to ide po brojčaniku i taj dio zna da bi svaki put trebao biti drugi broj. U iznimnim okolnostima je dozvoljeno ručno unošenje kartice, ali uz provođenje procedure da se za svaku transakciju zove banka i traži autorizacija. Takav postupak se nije mogao provesti kada se kartično plaćanje vršilo bankarskim transakcijama na ime EA jer su iste bile privremeno blokirane 24. rujna 2008. Svi pokušaji transakcija su od 5. studenog do 28. studenog 2008. su odbijeni, što je vidljivo iz popisa transakcija EA u vremenu od 5. do 28. studenog 2008., pokušano je 67 transakcija i sve su odbijene. Ako karticu niste proveli preko POS uređaja i niste proveli propisanu proceduru za ručno unošenje kartice, tada se u banci ne evidentira takva transakcija, što znači da se ne tereti račun kupca i ne odobrava račun prodavatelja. Optuženici su uzimanje novca pokrili izdavanjem računa za gorivo, cigarete, bonove za telefone i sl. Obzirom da su računi isprintati, mišljenja je da je očito kako je roba dana, jer je očito normalno i razdužena kroz evidenciju.
31. Iz djelomičnog povijesnog izvatka iz sudskog registra (l.s. 315-316) vidljivo je da je 6. kolovoza 2012. došlo do promjene naziva oštećenika Euro-PETROL d.o.o. u PETROL d.o.o. i promjene sjedišta firme iz Rijeke u Zagreb.
32. Iz dopisa tvrtke Petrol d.o.o. (l.s.1063) razvidno je da tvrtka ne posjeduje pravilnike poslodavca Europetrol d.o.o. koji je bio na snazi 2008. godine a propisivao je način rada prodavača na benzinskoj postaji Naplati goriva i ostalih artikala, a posebice način naplate karticama odnosno situacije u kojima kartice ne prolaze POS uređaj te im nije poznat podatak da li je u tom razdoblju bila dopuštena, odnosno moguća naplata putem bankovne kartice unošenjem samog broja kartice u registar blagajnu.
33. Analizom svakog dokaza pojedinačno i dovodeći iste u međusobnu vezu i u svezu sa obranom I i II okrivljenika sud je utvrdio kako nije dokazano da bi I, II, III i IV okrivljenik počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret.
34. Optužba se temelji na provedenom financijskom vještačenju u kojem je vještak na temelju rasporeda smjena zaključio tko je radio taj dan pa je za svaki od 79 računa utvrdio tko je od prodavača bio u trenutku ispisa računa u toj smjeni. PO zaključku vještaka ako je bio samo jedan od navedenih prodavača koji su priznali ručno unošenje kartica, tada je za cijeli iznos računa teretio toga prodavača, dok u slučaju da su u smjeni radila dvojica prodavača koji su priznala ručno unošenje kartica, tada je terećenje po takvom računu podijeljeno solidarno na tu dvojicu prodavača. I sam vještak navodi da nije mogao sa sigurnošću utvrditi tko je od prodavača koji su radili u smjeni izdavao račune sa šifrom prodavača RA, ZA i TA kada su u smjeni radila dva prodavača. Sud ne može prihvatiti vještačenje u tom dijelu ni takvo zaključivanje vještaka, jer je paušalno, svodi se na nagađanje i nije utemeljeno na dokazima te vještak sam analizira iskaze okrivljenika i na temelju takve analize temelji mišljenje i tereti okrivljenike. Međutim kako iz dokaznog postupka proizlazi ni nije moguće utvrditi tko je točno izdao svaki od 79 računa. Iz iskaza svjedoka FA, PA i RA proizlazi da su „svi kucali na svačije šifre“ dakle netko bi ujutro upisao šifru u blagajnu a poslije bi svi kucali i nitko nije gledao tko kuca na čiju šifru. Također u dokaznom postupku je utvrđeno da ni raspored rada koji je koristio vještak nije posve pouzdan jer je često mijenjan i nije nedvojbeno utvrđeno da je raspored koji je vještak koristio točan. Vještak koji je izradio takvo vještačenje je preminuo pa nije mogao biti ponovno ispitan ali sud ni u ponovljenom postupku nije naložio izradu kontrolnog vještačenja jer pri situaciji gdje su „svi kucali na svačije šifre“ a ni sam raspored smjena nije nedvojbeno pouzdan, niti jednim ponovljenim vještačenjem se ne bi moglo utvrditi tko je točno izdao svaki od 79 računa, odnosno da li su ih kucali okrivljenici, odnosno koji točno okrivljenik bi kucao koji račun ili netko od ostalih prodavača koji su bili svjedoci u postupku.
35. Ostali dio vještačenja je sud prihvatio. U njemu vještak je utvrdio da je redovnim popisom imovine na dan 26. studenog 2008. na BP Zaton utvrđen manjak robe u trgovini u iznosu od 7.131,10 kn, dok je višak robe utvrđen u iznosu od 6.176,82. Obzirom da su računi isprintati, mišljenja je da je očito kako je roba dana, jer je očito normalno i razdužena kroz evidenciju. S obzirom na navedeno razvidno je da ne postoji višak robe dakle radi se o računima za robu koja je zaista i izašla.
36. Također postavilo se pitanje o načinu naplate u situacijama u kojima kartica ne bi prolazila. Sam poslodavac je na upit suda odgovorio da ne posjeduje pravilnike koji bi propisivali način rada prodavača na benzinskoj postaji Naplati goriva i ostalih artikala, a posebice način naplate karticama odnosno situacije u kojima kartice ne prolaze POS uređaj te im nije poznat podatak da li je u tom razdoblju bila dopuštena, odnosno moguća naplata putem bankovne kartice unošenjem samog broja kartice u registar blagajnu. O navedenom okrivljenici i svjedoci su iskazivali kako slijedi. I-okr je naveo da kartice ponekad nisu prolazile kroz POS uređaj pa je ručno unosio broj s kartice, što se znalo događati i s drugim kupcima i nije postojao naputak ni pravilnik koji bi to zabranjivao. U drugoj obrani je naveo da kada POS ne bi pročitao karticu, zvao banku i dobio broj autorizacije, nakon čega bi sustav pokazao da je transakcija „odobrena“. II-okr je naveo znalo se to dogoditi i sa drugim karticama pa su ih prema uputi poslovođe ručno unosili, a poslodavac im nije dao uputu kada i u kojim slučajevima treba zvati radi autorizacije poslovne banke, već im je dana uputa na koji način će im program dopustiti da transakcija prođe kako se sustav ne bi usporavao i kako ne bi došlo do zastoja na blagajni. Kad bi ručno unio broj, POS nije tražio PIN, ali bi transakcija bila „odobrena“ i kupac bi potpisao slip. Slipovi su išli kod poslovođe, koji ih je slao u centralu. Nikada nije čuo da postoji zabrana ručnog unosa. III-okr je naveo da nije znao da ručni unos nije dopušten i da su se takve situacije znale događati i s drugim kupcima. Kaže da su postojale upute na blagajni što treba raditi u takvim situacijama, ali ih nikad nije pročitao. Svjedok PA je naveo da se u praksi događalo da kartica ne prođe magnetom, pa bi se tada unosila ručno i tražila autorizacija banke telefonom. Slip bi se potom spremio u fascikl i slao u centralu. Kaže da su im na kasi bili ispisani brojevi banaka za pozive kod ručnog unosa. Svjedok UA je naveo da je ručni unos bio moguć u sustavu, ali da je zapravo predstavljao zlouporabu jer se mogao unijeti broj kartice bez PIN-a i bez stvarne autorizacije. Navodi da je ručni unos bio izričito zabranjen i da nije smio biti korišten ni kao iznimka, upravo da se spriječi zlouporaba. Kaže da su zaposlenici imali pisane upute o načinu kartične naplate, pa ne mogu tvrditi da nisu znali za zabranu. Svjedok TA je naveo da kada kartica ne bi prošla, zvali bi banku radi autorizacije i ručno unosili broj autorizacije. Nije bilo potrebe obavještavati nadređene o svakom ručnom unosu. Svjedok RA je naveo da ručno mogao unijeti “univerzalni broj” koji bi ponekad prolazio, ali to nije bilo dozvoljeno. Dakle analizom svega navedenog utvrđeno je da ne postoji suglasnost oko mogućnosti ručnog unosa kartice, iako svi radnici „na terenu“ navode da je ručni unos bio moguć i da se redovno primjenjivao kad kartica ne bi prolazila, svjedok UA navodi da takvo nešto nije bilo dopušteno, dok sam poslodavac ne zna da li je isto bilo dopušteno odnosno moguće.
37. U svezi saznanja okrivljenika da kartice od OA nemaju pokriće I-okr. ZA je naveo da nije znao da kartice EA nemaju pokriće a saznao je tek 28. studenog 2008. jer su dobili usmeni nalog od šefa da obustave izdavanje robe EA jer kartica nema pokriće. U obrani pred sudom je da je za ručni unos zvao banku koja mu je dala brojeve za autorizaciju koje bi unio, nakon čega bi dobio odobrenje. II-okr ĐA je naveo da nije imao razloga sumnjati da je kartica EA sporna, jer se to događalo i s drugim karticama. III-okr. ĆA da ga je SA uvjeravao da kartica ima pokriće a ispostavilo se da nema, a to je saznao tek 28. studenog 2008.
38. U svezi pitanja da li je I-III okr. IV okr. davao gotov novac I-okr je naveo da nikada nije na zahtjev EA uvećavao iznos računa i da mu SA nije nudio nikakvu nagradu. II-okr je na prvom ispitivanju naveo da je u desetak navrata uvećao račun za robu (za 250,00 do 350,00 kuna), te mu je Lendo zbog toga ostavio 50,00 kn. U svih 10-15 puta sveukupno je dobio oko 1.000,00 kuna, da bi u obrani pred sudom porekao da je primio ikakav iznos. III-okr je na prvom ispitivanju naveo da je EA unovčavao bankovne kartice tako što mu je davao gotov novac , te je za učinjenu uslugu primio novčanu nagradu u iznosu od 2.000,00 do 3.000,00 kuna, ali je navedeno porekao na raspravi.
39. I, II i III okrivljenici se terete da u inkriminiranom razdoblju od 5. do 28. studenog 2008. počinili kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., odnosno, da su na temelju zajedničkog i prethodnog dogovora sa IV-okr EA, koji im je predao svoje kartice u svrhu prikrivanja otuđenja, iz dnevnog utrška uzimali dio novca u ukupnom iznosu od 69.571,92 kuna, a potom novac dijelili između sebe i IV-okr EA. Okrivljenici se terete da su djelo počinili na temelju zajedničkog i prethodnog dogovora međutim u postupku ničim nije dokazano da su okrivljenici bili u bilo kakvom međusobnom dogovoru i s EA niti ičim proizlazi da im je ovaj predao karticu da bi isti mogli prikrivati novac otuđen iz dnevnog utroška jer ničim ni nije dokazano da su I, II i III okr. otuđivali novac iz dnevnog troška. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi nedvojbeno da su I, II i III okr. uopće znali da kartice IV-okr nemaju pokriće a provedeni dokazi ukazuju da su to saznali tek 28. studenog. Tereti ih se po principu solidarne odgovornosti ali kako je ranije navedeno nije ni moguće utvrditi tko je točno proveo navedenih 79 transakcija tj. da li su sve proveli okrivljenici odnosno da li su neke proveli i drugi zaposleni. Eventualno bi se moglo pričati o disciplinskoj odgovornosti I-III okr. ukoliko su postojala neka pravila oko načina naplate kod kartica koje nisu prolazile a koja su oni kršili, iako u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da su takva pravila i postojala, ali ne i o kaznenoj odgovornosti Budući nije dokazano da su I-III okr počinili kazneno djelo pronevjere koje im se stavlja ne teret, niti Jokr im nije pomogao o tome, te ih je sukladno odredbi čl. 453. toč.3. ZKP/08. oslobodio od optužbe.
40. Nadalje I, II i III okr se terete da su počinili kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje službene ili poslovne isprave opisano i kažnjivo po čl. 279. st. 1. KZ/11 koji propisuje odgovornost za službenu ili odgovornu osoba koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke, ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom, odnosno službenim pečatom ovjeri takvu ispravu, knjigu ili spis s neistinitim sadržajem ili koja svojim potpisom, odnosno službenim pečatom omogući izradbu isprave, knjige ili spisa s neistinitim sadržajem. U vrijeme počinjenja kaznenog djela na snazi je bila odredba čl. 312. st. 1. KZ/97 koja je propisivala kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina za počinjenje kaznenog djela krivotvorenja službene isprave, a radi se o djelu koje je, između ostalog, ostvareno kada službena ili odgovorna osoba u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke. Nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela je došlo do izmjene zakona, te je sud utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta s kaznenim djelom krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11. Za oba kaznena djela je propisana ista kazna, ali je tijekom postupka optužba izmijenjena na način da se okrivljenike teretilo po KZ/11. Sukladno čl. 87. st. 6. KZ/11 odgovorna osoba je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je izričito ili stvarno povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe ili državnih tijela ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Međutim iako je zastupnik optužbe izmijenio pravnu kvalifikaciju a s obzirom na vrijeme počinjenje djela sud ističe da je po čl. 89. t. 7. KZ/97 Odgovorna osoba je osoba kojoj je povjeren određeni djelokrug poslova iz područja djelovanja pravne osobe, državnog tijela i tijela lokalne samouprave i uprave i tijela lokalne samouprave, a što je uži i povoljniji kriterij za okrivljenike pa je sud u pogledu definicije odgovorne osobe primijenio kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela. Dakle, po KZ/97 bitno je postojanje ovlasti odlučivanja, upravljanja ili nadzora — ne samo činjenica da osoba radi u pravnoj osobi. Radnik koji toči gorivo i naplaćuje ga, ili prodaje ostale artikle na pumpi, izdaje račun, prima novac i predaje ga u blagajnu. Takav radnik nema ovlasti odlučivanja o poslovanju tvrtke, nema upravljačku funkciju (npr. ne određuje cijene, ne odlučuje o nabavi, ne vodi poslovanje postaje), nema nadzornu ulogu nad drugim zaposlenicima, te on samo izvršava radne zadatke prema uputama nadređenih (npr. voditelja postaje). Sud stoga smatra da takav prodavač na pumpi ne ispunjava uvjete da bi bio “odgovorna osoba” po KZ/97 jer njemu ta imovina nije povjerena radi samostalnog odlučivanja, nego samo za obavljanje posla prema pravilima i uputama poslodavca. Budući sud smatra da I, II i III okrivljenik nisu bili odgovorne osobe kako ih se tereti iste je oslobodio od optužbe.
41. Sud nije prihvatio prijedlog obrane. da se provede novo financijsko vještačenje i da se nadoslušaju svjedoci RA i GA smatrajući takav prijedlog odugovlačećim a ne bi se utvrdila nijedna nova činjenica važna za postupka.
42. Budući je donesena oslobađajuća presuda s imovinskopravnim zahtjevom oštećenik je upućen u parnicu.
43. Za kazneno djelo iz članka 279. stavka 1. KZ/97 propisana je kazna zatvora do pet godina. Na temelju odredbe članka 81. stavka 1. alineje 4. KZ/11, koja se sukladno članku 86. KZ/11 ima ovdje primijeniti, zastara kaznenog progona kaznenih djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju do pet godina zatvora, nastupa protekom petnaest godina od inkriminiranog događaja. Dakle, budući se IV okr okrivljenik teretio da je ovo djelo počinio 2008. godine, u tom dijelu je nastupila zastara, te je stoga sud u tom dijelu donio presudu kojom se optužba odbija.
44. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 riješeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna
U Zadru, 8. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Davor Dubravica
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.
DNA:
1. Tužitelj ODO Zadar, na broj: K-DO-421/2009
2. I-okrivljenik ZA
3. II-okrivljenik ĐA
4. III-okrivljenik ĆA
5. IV-okrivljenik SA
6. Branitelj I-okrivljenika KA, odvjetnik u [adresa]
7. Braniteljica II-okrivljenika ŽA, odvjetnica iz [adresa]
8. Braniteljica III-okrivljenika LA, odvjetnica u [adresa]
9. Braniteljica IV-okrivljenika IA, odvjetnica u [adresa]
6. Oštećenik Petrol. d.o.o.
8. U spis
