Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-372/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sutkinji pojedinki, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Dejvidu Kazalcu, odvjetniku iz Poreča, protiv ovršenika ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Ivani Bilić Komparić, odvjetnici iz Pule, radi ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnina, odlučujući o žalbama ovrhovoditeljice i ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr-19/2024-23 od 12. lipnja 2025., 8. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba ovrhovoditeljice odbija se kao neosnovana, dok se žalba ovršenika uvažava kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo poslovni broj Ovr-19/2024-23 od 12. lipnja 2025.:
- potvrđuje u točki III. izreke,
- ukida u točki II. izreke te u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. Točka I. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
„I Utvrđuje se da je ovrha dovršena.
II Nalaže se ovršeniku da naknadi ovrhovoditeljici trošak ovršnog postupka u iznosu od 580,46 eura u roku od osam dana.
III Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 921,86 eura.“
2. Protiv točke III. izreke rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je ovrhovoditeljica 30. lipnja 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.- Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) koji se primjenjuje i u ovršnim postupcima temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.; dalje: OZ) te predlaže da drugostupanjski sud preinači točku III. izreke i ovrhovoditeljici dosudi još iznos od 875,00 eura kao i trošak žalbe ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Protiv točke II. izreke rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovršenik 25. lipnja 2025. ne navodeći izričite zakonske razloge, a predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine točku II. pobijanog rješenja.
4. Odgovori na žalbe nisu dani.
5. Žalba ovrhovoditeljice nije osnovana, dok je žalba ovršenika osnovana.
6. Rješenjem o ovrsi broj Ovr-19/2024-4 od 13. veljače 2024. a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, broj P- 554/2023-27 od 29. lipnja 2023., radi ostvarenja nenovčane tražbine ovrhovoditeljice određena je ovrha na način da sudski ovršitelj nakon što udalji sve osobe i ukloni sve stvari iz dijela nekretnine oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to iz jedne sobe koja se nalazi na 1. katu zgrade na jugozapadnom dijelu iste nekretnine uz među sa nekretninom oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predmetnu nekretninu preda u posjed ovrhovoditeljici. Također je riješeno da potrebnu radnu snagu i prijevozna sredstva radi provedbe ovrhe je dužna osigurati ovrhovoditeljica na zahtjev sudskog ovršitelja.
6.1. Ovrha da je provedena u cijelosti 28. veljače 2025. kada je ovrhovoditeljica, posredstvom sudskog ovršitelja uvedena u posjed predmetne nekretnine pa je temeljem članka 73. OZ-a u točki I. izreke pobijanog rješenja utvrđeno da je ovrha dovršena.
6.2. U točkama II. i III. izreke pobijanog rješenja prvostupanjski sud je odlučio o zahtjevu ovrhovoditeljice od 14. ožujka 2025. za naknadu troškova ovrhe u ukupnom iznosu od 1.706,25 eura.
6.3. Temeljem članka 14. OZ-a u svezi s člankom 155. i 164. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa), prvostupanjski sud je ovrhovoditeljici priznao trošak za sastav podneska od 28. ožujka 2024. po Tbr. 11. točka 10. u iznosu od 37,50 eura, za sastav podneska od 14. ožujka 2025. iznos od 37,50 eura, za zastupanje na ročištu radi predaje posjeda na licu mjesta te 1. započeti sat radi dolaska na lice mjesta 28. veljače 2025. iznos od 200,00 eura, iznos PDV-a od 87,50 eura, iznos predujma od 217,96 eura odnosno ukupno trošak od 580,46 eura koji je dosuđen točkom II. izreke.
6.4. Ovrhovoditeljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova od 921,86 eura i to za sastav podneska od 16. siječnja 2025. u iznosu od 46,86 eura jer da taj podnesak nije bio potreban za provođenje ovrhe te za iznos od 875,00 eura kao trošak radnji neposredne provedbe ovrhe, zbog toga što je rješenjem o ovrsi određena ovrha na način da će sudski ovršitelj nakon što udalji sve osobe i ukloni sve stvari iz dijela nekretnine kako je ona navedena predmetnu nekretninu predati u posjed ovrhovoditelju, a što je i izvršeno dana 28. veljače 2025.
7. Ovrhovoditeljica u žalbi navodi kako istu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali kako ne konkretizira koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud, to je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedene bitne povrede.
8. Ovrhovoditeljica smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada ovrhovoditeljici nije dosudio i preostali iznos troška od 921,86 eura, a osobito iznos od 875,00 eura, koji je ovrhovoditeljici nastao angažiranjem osoba koje su otvorile ulaz u predmetnu sobu čija je predaja u posjed bila određena ovršnom ispravom, sa strane nekretnine ovrhovoditeljice te zatvorili ulaz u navedenu prostoriju koji je postojao sa nekretnine ovršenika te je to jedini način na koji se mogao ostvariti sadržaj ovršne isprave predajom u posjed ovrhovoditeljici. Bez tih radova da ovrhovoditeljica nije mogla ući u posjed predmetne prostorije jer je u istu mogla ući samo preko nekretnine ovršenika, zbog čega su navedeni troškovi bili nužni za provedbu ovrhe.
8.1. Ovršnom ispravom, presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama- Buie broj P-554/2023-27 od 29. lipnja 2023. naloženo je ovršeniku kao tuženiku da ovrhovoditeljici kao tužiteljici preda u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to jednu sobu koja se nalazi na 1. katu zgrade na jugozapadnom dijelu iste nekretnine. Navedenom ovršnom ispravom nije bilo naloženo da ovršenik radi predaje u posjed navedene sobe ovrhovoditeljici izvrši bilo kakove radove niti mu je ovršnom ispravom naloženo da trpi izvođenje određenih radova od strane ovrhovoditeljice ili po njezinom nalogu od strane trećih osoba, a radi predaje u posjed predmetne prostorije ovrhovoditeljici već samo da istu preda slobodnu od osoba i stvari. Predaja u posjed je izvršena, ovršenik je navedenu prostoriju oslobodio od osoba i stvari te mu se stoga, jer to ne proizlazi iz ovršne isprave, ne može staviti na teret trošak radova koje je ovrhovoditeljica trebala izvesti da bi u spornu prostoriju mogla ući sa svoje nekretnine, a ne preko nekretnine tuženika.
8.2. Odbijen je i zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška sastava podneska od 16. siječnja 2025. jer isti nije bio potreban za provođenje ovrhe. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da taj podnesak nije bio potreban za provedbu ovrhe jer se istim obavještava sud da je ovrhovoditeljica zaprimila rješenje Županijskog suda u Karlovcu kojim je odbijena žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi pa predlaže nastavak provedbe ovrhe. I bez tog podneska prvostupanjski sud bi nastavio ovrhu.
8.3. Zbog toga je žalba ovrhovoditeljice u odnosu na točku III. izreke odbijena kao neosnovana.
9. Ovršenik se žali protiv točke II. izreke kojom mu je naloženo da ovrhovoditeljici plati troškove postupka, a koje je ona imala nakon donošenja rješenja o ovrsi iz razloga što ovršna radnja udaljavanja osoba i uklanjanja stvari nije bila potrebna jer je predmetna soba bila prazna što da je u više navrata konstatirano i od strane suda, da je predmetna prostorija otvorena te je u istu ovrhovoditeljica pristupila 30. rujna 2024., 11. veljače 2025. (ročišta održana u predmetu broj P-516/2024), zbog čega joj je posjed predan prije pokretanja ovršnog postupka, a što da je konstatirano i u postupku broj P- 516/2024 u kojem je ovrha proglašena nedopuštenom.
9.1. Nakon što je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi prvostupanjski sud ga je uputio rješenjem broj Ovr-19/2024-8 od 2. travnja 2024. na pokretanje parnice radi proglašenja da je ovrha nedopuštena jer da je prostorija već ispražnjena i slobodna za preuzimanje pa nema potrebe za provedbom ovrhe radi predaje u posjed i ispražnjenje. Takav postupak je ovršenik i pokrenuo te se isti vodio pod brojem P- 516/2024 u kojem je donijeta i nepravomoćna prvostupanjska odluka prema kojoj je ovrha proglašena nedopuštenom u cijelosti.
9.2. U svojim podnesku od 27. veljače 2025., koji je dostavljen prvostupanjskom sudu dan prije nego što je održano ročište na kojem je provedena ovrha od strane sudskog ovršitelja, ovrhovoditeljica je navela i kao dokaz priložila zapisnike od 11. i 27. veljače 2025. iz predmeta broj P-516/2024, da je nesporno „predmetna prostorija otvorena te slobodna od stvari i osoba, slijedom čega nema razloga za provođenjem ovršnih radnji iz točke I. rješenja o ovrsi.“ S obzirom na navedeno predloženo je obustaviti ovršni postupak u odnosu na točku I. izreke rješenja o ovrsi te do donošenja rješenja o obustavi odgoditi ročište određeno za dan 28. veljače 2025. Sama ovrhovoditeljica konstatira da je iz svega što je navela razvidno da je „nesvrsishodno i neekonomično“ provođenje daljnjih ovršnih radnji, a uzevši u obzir da niti sam ovršenik ne osporava da je predmetna prostorija otvorena i slobodna od osoba i stvari.
9.3. S obzirom na navedeno i činjenicu da je između stranaka bilo nesporno da je ovršenik oslobodio spornu prostoriju od osoba i stvari, upitno je pravo ovrhovoditeljice na trošak koji je suđen točkom II. izreke. Naime, sporno je između stranaka kada se radi o naknadi troška ovrhovoditeljici od strane ovršenika je li ovršenik postupio po ovršnoj ispravi u odnosu na predaju u posjed predmetne prostorije slobodne od osoba i stvari prije podnošenja prijedloga za ovrhu kako on to tvrdi ili tek nakon podnošenja prijedloga za ovrhu. Ukoliko je ovršenik postupio po ovršnoj ispravi prije podnošenja prijedloga za ovrhu, tada ovrhovoditeljica ne bi imala pravo na trošak koji joj je dosuđen, a ako je to učinio nakon donošenja rješenja o ovrsi tada bi ovrhovoditeljica imala pravo na onaj trošak koji joj je nastao prije nego što je ovršenik postupio po ovršnoj ispravi. Navedenu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrđivao sa strankama jer je zaključio bez obzira na sadržaj podneska ovrhovoditeljice od 27. veljače 2025. da je ovrha provedena radnjom sudskog ovršitelja zbog čega su ovrhovoditeljici priznati troškovi koji su za nju nastali nakon donošenja rješenja o ovrsi pa do utvrđenja da je ovrha dovršena.
9.4. Kako je zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja za sada i materijalno pravo pogrešno primijenjeno, to je ovaj sud ukinuo točku II. izreke i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
9.5. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će zakazati ročište na koje će pozvati stranke te sa istima raspraviti kada je ovršenik postupio po ovršnoj ispravi te predao ovrhovoditeljici prostoriju slobodnu od osoba i stvari, kao i navode ovrhovoditeljice iz podneska od 27. veljače 2025. te će nakon toga, a s obzirom na utvrđene činjenice, ponovno odlučiti o zahtjevu ovrhovoditeljice za naknadu troškova u iznosu od 580,46 eura.
10. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista ukinuta primjenom članka 380. točka 3. ZPP- a.
11. Točka I. izreke rješenja nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.
Koprivnica, 8. listopada 2025.
Sutkinja
Vesna Rep
