Poslovni broj: Us I-1269/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Ivanu Fumiću, odvjetniku u Zagrebu, Božidara Magovca 18a, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi povrata sredstava, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2025., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja Anite Jozičić, odvjetnice u OD Hanžeković i partneri i u odsutnosti tuženika, 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-034-08/23-01/1100, Urbroj: 525-04/124-24-3 od 5. ožujka 2024. i Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju Klasa:440-12/18-06-02-01/0179, Urbroj: 343-1504/01-23-017 od 22. rujna 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužbom tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II-034-08/23- 01/1100, Urbroj: 525-04/124-24-3 od 5. ožujka 2024. (dalje: osporeno rješenje) i Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju Klasa:440-12/18-06-02-01/0179, Urbroj: 343-1504/01-23-017 od 22. rujna 2023. (dalje: Odluka o povratu).

2. Osporenim rješenjem tuženika je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv Odluke o povratu.

3. Odlukom o povratu tužiteljica je obvezana u roku od 30 dana od dana zaprimanja te Odluke vratiti iznos od 24.686,44 EUR/186.000,00 kuna, koji je dužna uplatiti na račun Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, te je određeno da tužiteljica može prije isteka roka za povrat sredstava određenog tom Odlukom podnijeti zahtjev za plaćanje duga na rate. Žalba podnesena protiv te Odluke ne odgađa rok za podnošenje zahtjeva za plaćanje duga na rate i ne odgađa izvršenje iste.

4. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika i Odluke o povratu tužiteljica navodi da tuženik do zaključka da je prvostupanjsko tijelo, donoseći Odluku o povratu, pravilno utvrdilo činjenično stanje i pravilno primijenio pravni propis došao suhoparnim citiranjem upravnog spisa, navoda stranaka i pravnih propisa, uz minimalno iznošenje vlastitog stava o žalbi. U tom dijelu pak, tuženikovo izlaganje svodi se na potpuno predvidvljiv zaključak da tužiteljica sama sebi kriva što je do ovakvog raspleta situacije došlo, jer nije pazila može li graditi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedeno obrazloženje tužiteljica ne može prihvatiti kao pravno i činjenično uvjerljivo, radi čega smatra da su rješenje i Odluka nezakoniti. Polazeći od zakonskog okvira, zadanog odredbama Zakona o poljoprivredi, Pravilnika o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja RH za razdoblje od 2014. do 2020. i Pravilnika o provedbi tipa operacije 6.2.1. "Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima", koji tuženik i prvostupanjsko tijelo pogrešno interpretiraju i primjenjuju. Zakon o poljoprivredi u odredbi čl. 144. govori o donošenju odluke o povratu sredstava uslijed neopravdanih plaćanja, navodeći u drugome stavku taksativno navedene slučajeve koji se podvode pod taj pojam. Pravilnik o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja RH za razdoblje od 2014. do 2020. u tome dijelu upućuje na prethodno citiranu odredbu Zakona o poljoprivredi, dok Pravilnik o provedbi tipa operacija 6.2.1. "Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima" u odredbi čl. 28. suzuje krug taksativno navedenih slučajeva na nepravilnost učinjenu od strane korisnika ili administrativnu grešku. Slijedom navedenog, u daljnjem tijeku izlaganja potrebno je utvrditi da li je plaćanje prvostupanjskog tijela uopće bilo neopravdano, a zatim da li je Odluka ishod postupanja koje možemo okarakterizirati kao nepravilnost učinjenu od strane korisnika. Prvostupanjsko tijelo Odluku temelji na propustu tužiteljice da u roku od 36 mjeseci od zaključenja Ugovora o financiranju realizira financirani projekt. Radi navedenog, analiza koja slijedi dat će odgovor na pitanje da li navedeni propust tužiteljice predstavlja nepravilnost učinjenu od strane korisnika. Krenimo od toga da tuženik imputira tužiteljici kako je morala biti upoznata s time da u slučaju gradnje na tuđem zemljištu za gradnju mora imati suglasnost vlasnika sukladno odredbi čl. 109. st. 1. t. 5. Zakona o gradnji, odnosno državnog tijela nadležnog za upravljanje državnom imovinom, pa njezine navode o prešutnim pravnim nedostacima "odbacuje" kao neosnovane. Opisana arogancija tuženika nema nikakvog zakonskog, niti logičkog uporišta. Potrebno je imati na umu da je Ugovorom o financiranju od 15. ožujka 2019., tužiteljici bio odobren iznos potpore od HRK 372.000,00 za pokretanje djelatnosti pružanja ugostiteljskih usluga u ruralnoj kući za odmor. Tužiteljica je za gradnju predmetne kuće prethodno odabrala k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Točno je da se radi o zemljištu na kojem je u korist supruga tužiteljice NR od 2006. zasnovana služnost na šumskom zemljištu, temeljem Ugovora o osnivanju služnosti na šumskom zemljištu, izmijenjenog aneksom od 21. kolovoza 2012. Tuženiku valja ukazati da je tadašnji ministar poljoprivrede u ime Vlade RH NR, u čl. 8. Ugovora o osnivanju služnosti na šumskom zemljištu izričito jamčio da je zemljište isključivo vlasništvo RH, neopterećeno pravima trećih. Prema tome, izbor tužiteljice usko je vezan uz dano jamstvo, jer bi prema redovnom tijeku stvari takvo jamstvo trebalo biti ozbiljna garancija korisniku zemljišta da druge osobe na to zemljište ne polažu nikakva prava. Nažalost, u slučaju NR to jamstvo nije bilo učinjeno ozbiljno niti u dobroj vjeri, jer tek nakon što je tužiteljica poduzela prve korake prema realizaciji projekta, obitelj tužiteljice dolazi do saznanja da Općina Poličnik pretendira na vlasništvo zemljišta, kako je detaljnije objašnjeno u spisu, kao i da je do svibnja 2021. radi navedenog tužiteljica bila onemogućena ishoditi suglasnost vlasnika zemljišta za gradnju na zemljištu.Tužiteljica je stoga razdoblje od 26 mjeseci izgubila jer je vjerovala u jamstvo koje joj je dala država, postupajući u dobroj vjeri i s odgovarajućom razinom pažnje u pravnom prometu. Općina Poličnik niti u jednom trenutku u tih 26 mjeseci svoje vlasničke pretenzije nije publicirala u zemljišnoj knjizi. Tužiteljica nije mogla znati niti predvidjeti opisani rasplet događa, stoga njezino propuštanje da realizira projekt ne može okarakterizirat kao "nepravilnost učinjenu od strane korisnika" već je razlog takvom propuštanju jamstvo države koje nije bilo učinjeno ozbiljno niti s primjenom dužne razine pažnje, a posljedično i sukob interesa općine i države oko zemljišta. Ukoliko tuženiku i ta informacija izmiče, ukazuje se da radi navedenog tužiteljica svakako ima pravo tražiti naknadu štete od države zbog konzekvenci koje trenutno Odluka i rješenje imaju po nju. Iako je sukob interesa između države i općine oko zemljišta okončan u svibnju 2021., niti daljnji razvoj događaja, detaljnije opisan u žalbi, nije doveo do povoljnijeg razvoja situacije za tužiteljicu, koja je u konačnici cijeli projekt morala preseliti na drugu lokaciju unutar iste katastarske općine. Iako je projekt trenutno u završnoj fazi, te su još preostali za završiti unutarnji obrtnički radovi, tuženik i prvostupanjsko tijelo pokazali su izuzetno nerazumijevanje za tužiteljicu, ne želeći ni na koji način podijeliti odgovornost s državom za propuste i probleme koje je prouzročilo jamstvo iz čl. 8. Ugovora o osnivanju prava šumske služnosti. Tužiteljica je u konačnici morala odustati od gradnje na zemljištu, pogotovo jer su joj djelatnici tuženika neslužbenim putem, u telefonskom razgovoru sugerirali da isto učini. Tužiteljica smatra da u ovoj pravnoj stvari treba pristupiti izmjeni Ugovora pozivanjem na clausulu rebus sic stantibus iz čl. 369. Zakona o obveznim odnosima, budući da su tužiteljici zbog pravnih nedostataka i usporenog rada administrativnog aparata oduzete šanse da projekt u roku privede kraju. Osporeno rješenje i Odluka o povratu da su ishod nezakonitog postupanja tuženika i prvostupanjskog tijela, stoga tužiteljica predlaže sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i Odluka o povratu, te da se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka.

5. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se navodi iz tužbe suštinski podudaraju s navodima tužiteljice u već prethodno izjavljenoj žalbi kojom je tužiteljica pobijala Odluku o povratu, pa stoga tuženik ostaje prvi svim utvrđenjima i navodima kako su već izneseni u obrazloženju osporenog rješenja. U odnosu na navode tužiteljice glede čestice koja je planirana za gradnju predmetne kuće, odnosno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po staroj izmjeri, po novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da se radi o zemljištu na kojem je u korist supruga tužiteljice NR od 2006. zasnovana služnost na šumskom zemljištu temeljem Ugovora o osnivanju služnosti šumskom zemljištu, izmijenjenog aneksom od 21. kolovoza 2012., te navode da je tadašnji ministar poljoprivrede u ime Vlade Republike Hrvatske u članku 8. Ugovora o osnivanju služnosti na šumskom zemljištu izričito jamčio da je zemljište isključivo vlasništvo RH, neopterećeno pravima trećih, pa da je zbog pretendiranja Općine Poličnik tužiteljica izgubila 26 mjeseci u provedbi projekta, tuženik ističe da je iz priloženog Ugovora o osnivanju prava služnosti na šumskom zemljištu vidljivo da je ista služnost osnovana radi podizanja višegodišnjih nasada (maslinika), a također da je u članku 9. istog Ugovora ugovoreno da se dopušta korisniku služnosti na predmetnom zemljištu postavljanje gospodarskih objekata, pomoćnih objekata i objekata za iskorištavanje zemljišta ako je to u skladu s dokumentima prostornog uređenja i graditeljstva. Dakle, iz navedenog proizlazi da razlog neprovođenja projekta u propisanom roku nisu bili, kako to tužiteljica navodi, pravni nedostaci zemljišta na kojem je osnovano pravo služnosti, već nemogućnost dokazivanja pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole za gradnju na navedenoj čestici, sve s obzirom da tužiteljica nije vlasnik iste čestice, odnosno temeljem Ugovora o osnivanju prava služnosti na šumskom zemljištu nije imala pravo graditi ruralnu kuću za odmor kako je planirao projektom. Slijedom navedenoga, tuženik je stava da prilikom donošenja osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka, kao i da je činjenično stanje utvrđeno u potpunosti i pravilno, stoga predlaže Sudu da presudom u cijelosti odbije predmetni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6. Podneskom od 18. srpnja 2024. tužiteljica se očituje u odnosu na navode iz odgovora na tužbu tuženika navodeći da tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako jamstvo RH u Ugovoru o osnivanju služnosti na šumskom zemljištu nije relevantno, jer bi navedena služnost bila osnovana radi podizanja maslinika, a da se korisniku služnosti dopušta postavljanje gospodarskih i drugih objekata na zemljištu ako je to u skladu s dokumentima prostornog uređenja i graditeljstva. Iz navedenog bi, prema tuženiku, proizlazilo da razlog neprovođenja projekta u propisanom roku nisu pravni nedostaci na zemljištu, već nemogućnost dokazivanja pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole za gradnju na navedenoj čestici, imajući u vidu da tužitelj nije vlasnik predmetne čestice. Navode tuženika tužiteljica otklanja kao pravno neosnovani. Potpuno je neozbiljna analiza tuženika u kojoj jamstvo RH da predmetno zemljište nema pravnih nedostataka veže za služnost radi podizanja maslinika. Navedena činjenica nije nimalo odlučna i ne umanjuje ozbiljnost situacije, u kojoj je tužiteljica iskreno vjerovala u jamstvo RH, računajući da je ono dano ozbiljno i u dobroj vjeri. Tuženikova semantička analiza čl. 9. Ugovora o osnivanju prava služnosti također ne dovodi u pitanje tužbene navode, jer se odnosi na objekte vezane za iskorištavanje maslinika. Daljnji nonsens možemo pronaći u navodu tuženika da nemogućnost dokazivanja pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole ne ulazi u sferu pravnih nedostataka zemljišta. Sasvim je jasno da nemogućnost dokazivanja pravnog interesa predstavlja uži logički pojam u odnosu na pojam pravnog nedostatka zemljišta. Nemogućnost dokazivanja pravnog interesa bila je vezana isključivo uz pretendiranje Općine Poličnik na vlasništvo zemljišta, iako je RH jamčila da navedeno zemljište nema pravnih nedostataka. Za istaći je da je upravo tuženik odobrio predmetno financiranje izgradnje ruralne kuće na odmor na predmetnom zemljištu. Postavlja se pitanje da li su djelatnici tuženika uopće imali u vidu činjenicu da je RH prethodno jamčila suprugu tužiteljice da predmetno zemljište nema pravnih nedostataka, odnosno jesu li izvršili provjere koje su bili dužni izvršiti. Drugim riječima, postavlja se pitanje bilo kakvog angažmana djelatnika tuženika na predmetu tužiteljice. Slijedom navedenog, predlaže se zakazati raspravu na kojoj će saslušati tužiteljicu i njezinog supruga.

7. U sporu je održana rasprava 9. rujna 2025. a kojom je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje: ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, a na kojoj je zamjenica opunomoćenika tužiteljice navela da izlaže i predlaže kao u dosadašnjem tijeku postupka.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledao cjelokupan spis upravnog tijela.

9. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice i svjedoka NR, supruga tužiteljice, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

10. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

11. Tužiteljica je popisala i zatražila troškove upravnog spora, dok tuženik nije zatražio niti popisao troškove spora.

12. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud drži kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika i Odluke o povratu.

14. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je tužiteljica s Agencijom za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija za plaćanja) sklopila Ugovor o financiranju (Klasa: 440-12/18- 06-02-01/0179, Urbroj: 343-1501/01-18-003) dana 15. ožujka 2019.;

- da je dana 23. travnja 2019. podnijela zahtjev za isplatu prve rate ID: 1122276, te da su tužiteljici sredstva isplaćena na temelju Odluke o isplati prve rate od dana 24. svibnja 2019. u iznosu od 186.000,00 kuna, a da je isplata izvršena dana 31. svibnja 2019.;

- da je tužiteljica dana 17. veljače 2022. podnijela zahtjev za produženje roka dostave konačnog zahtjeva za isplatu za koji je tužiteljici izdan odgovor na zahtjev za produženjem roka od 3. ožujka 2022. kojim je tužiteljici odobren rok dostave konačnog Zahtjeva za isplatu do 15. lipnja 2023.

15. Odredbom članka 142. stavka 1. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine broj 30/2015) propisano je da Ministarstvo i Agencija za plaćanja odlučuju o oduzimanju prava, povratu sredstava ili upravnim sankcijama u skladu s propisima Europske unije i propisima za njihovo provođenje.

16. Prema odredbi članka 144. stavka 2. Zakona o poljoprivredi propisano je da Agencija za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtjeva povrat sredstava u sljedećim slučajevima:

- kada je korisnik ostvario sredstva na temelju netočnih podataka i/ili ako ih je ostvario protivno uvjetima i odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega;

- u slučaju administrativne pogreške nastale prilikom odobravanja ili isplate potpore,

- ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole, kontrole na terenu, naknadne kontrole velikih korisnika potpora ili kontrole na terenu i/ili inspekcijskog nadzora inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnost koju je učinio korisnik, ako ne dopusti obavljanje kontrole na terenu i/ili inspekcijskog nadzora.

16.1. Stavkom 4. istog članka Zakona propisano je da je korisnik dužan uplatiti sredstva propisana odlukom o povratu sredstava na račun Agencije za plaćanja u roku od 30 dana od dana njezine dostave korisniku, dok je stavkom 6. istog članka Zakona propisano da korisnik ima pravo podnijeti žalbu na odluku o povratu sredstava iz stavka 1. istoga članka o kojoj odlučuje Ministarstvo, no žalba korisnika ne odgađa izvršenje odluke o povratu sredstava.

17. Člankom 3. stavkom 4. Pravilnika o provedbi tipa operacija 6.2.1 propisano je da se korisnikom smatra poljoprivredno gospodarstvo koje je podnijelo Zahtjev za potporu i koje je izravno odgovorno za početak, upravljanje, provedbu i rezultate projekta. Navedena odredba je također propisana točkom 2. Natječaja i člankom 1. stavkom 1.1. točkom 4. Priloga 1 Ugovora.

18. Člankom 25. stavkom 1. Pravilnika o provedbi tipa operacija 6.2.1 propisano je da je razdoblje provedbe projekta najviše 36 mjeseci od dana sklapanja ugovora o financiranju, a u iznimnim i opravdanim situacijama može se produžiti za najviše 12 mjeseci, dok je stavkom 2. istog članka Pravilnika o provedbi tipa operacija propisano da o svakom produženju trajanja provedbe projekta Agencija za plaćanja odlučuje individualno te o tome donosi odluku.

19. Odredbom članka 26. stavka 2. Pravilnika o provedbi tipa operacije 6.2.1 propisano je da se zahtjev za isplatu podnosi dva puta u razdoblju od najviše 3 godine, dok je točkom b) istog stavka Pravilnika propisano da isplata druge zadnje rate slijedi nakon provedenih aktivnosti prikazanih u poslovnom planu.

20. Nadalje, odredbom članka 28. stavka 2. Pravilnika o provedbi tipa operacija 6.2.1 propisano je da Agencija za plaćanja zahtijeva povrat sredstava u skladu s Uredbom (EU) br. 1306/2013 te nacionalnim zakonodavstvom.

21. Poglavljem 15. stavkom 3. Natječaja propisano je da se smatra da je Zahtjev za isplatu podnesen kada korisnik dostavi Potvrdu o podnošenju Zahtjeva za isplatu, te je pod napomenom istog stavka Natječaja propisano da korisnik podnosi zahtjev za isplatu na adresu Agencije za plaćanja, Ulica grada Vukovara 269d, 10000 Zagreb.

22. Poglavljem 20. točkom 1. alinejom 4. Natječaja propisano je da Agencija za plaćanja donosi Odluku o povratu sredstava nakon izvršene isplate potpore ako korisnik ne podnese konačni Zahtjev za isplatu do roka navedenog u Ugovoru o financiranju.

23. Člankom 5. stavkom 5.3. Priloga 1 Ugovora propisano je da je krajnji rok za podnošenje drugog (konačnog) Zahtjeva za isplatu 36 mjeseci od potpisivanja Ugovora.

24. Člankom 14. stavkom 14.3. Priloga 1 Ugovora propisano je da provedba aktivnosti i ostvarenje cilja iz poslovnog plana moraju biti realizirani u razdoblju od najviše 36 mjeseci od dana sklapanja Ugovora, a u iznimnim i opravdanim situacijama može se produžiti za najviše 12 mjeseci te da o svakom produženju trajanja provedbe projekta Agencija za plaćanja odlučuje pojedinačno te o tome donosi Odluku.

25. Prema odredbi članka 19. stavka 19.1. Priloga 1 Ugovora Agencija za plaćanje donosi Odluku o povratu sredstava nakon izvršene isplate potpore ako se korisnik isključuje iz daljnje dodjele sredstava nakon što mu je dio sredstava isplaćen ili korisnik podnese zahtjev za odustajanje nakon što mu je dio sredstava isplaćen ili se korisniku donese Odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu druge rate, zatim ako korisnik ne podnese konačni zahtjev za isplatu do roka navedenog u Ugovoru ili se naknadnom administrativnom kontrolom i/ili kontrolom na terenu utvrdi nepravilnost ili se naknadnom administrativnom kontrolom i/ili kontrolom na terenu utvrdi administrativna pogreška.

26. S obzirom na podatke spisa predmeta, te naprijed citirane odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika i Odluka o povratu su pravilni i zakoniti, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

27. Naime, iz tužiteljičinih navoda iz tužbe i tijekom ovog spora, kao i navoda tužiteljice tijekom upravnog postupka proizlazi da ista ne osporava da nije do 15. lipnja 2023. (koji rok je odobren tužiteljici kao rok dostave konačnog Zahtjeva za isplatu) podnijela Zahtjev za isplatu konačne rate u skaldu s Ugovorom o financiranju koji je sklopila s Agencijom za plaćanja 15. ožujka 2019., a što je razvidno i iz podataka spisa predmeta.

28. Međutim, tužiteljica ističe da isto nije učinila zbog prešutnih pravnih nedostataka predmetnog zemljišta i zbog usporenog rada upravnog aparata zbog čega nije mogla pravovremeno privesti projekt do kraja. Ističe da je čestice koja je planirana za gradnju predmetne kuće, odnosno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po staroj izmjeri, odnosno po novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zemljište na kojem je u korist supruga tužiteljice NR od 2006. zasnovana služnost na šumskom zemljištu temeljem Ugovora o osnivanju služnosti šumskom zemljištu, izmijenjenog aneksom od 21. kolovoza 2012., te posebno ističe da je tadašnji ministar poljoprivrede u ime Vlade Republike Hrvatske u članku 8. Ugovora o osnivanju služnosti na šumskom zemljištu izričito jamčio da je zemljište isključivo vlasništvo RH, neopterećeno pravima trećih, pa da je zbog pretendiranja Općine Poličnik tužiteljica izgubila 26 mjeseci u provedbi projekta.

29. Glede navedenih prigovora tužiteljice za navesti je da je iz spisu priležećeg Ugovora o osnivanju prava služnosti na šumskom zemljištu od 3. travnja 2006. (Klasa:944-01/05-01/70, Urbroj: 525-3-06-2) i aneksa tog Ugovora od 21. kolovoza 2012. vidljivo je da je ista služnost osnovana radi podizanja višegodišnjih nasada na vrijeme od 50 (pedeset) godina u korist supruga tužiteljice NR, te da je u članku 9. istog Ugovora ugovoreno da se dopušta korisniku služnosti na predmetnom zemljištu postavljanje gospodarskih objekata, pomoćnih objekata i objekata za iskorištavanje zemljišta ako je to u skladu s dokumentima prostornog uređenja i graditeljstva.

30. Stoga, iz navedenog proizlazi da neosnovano tužiteljica ističe da su razlozi neprovođenja projekta u propisanom roku bili pravni nedostaci zemljišta na kojem je osnovano pravo služnosti, kao što je neosnovano i pozivanje na članak 8. navedenog Ugovora, obzirom da dakle temeljem Ugovora o osnivanju prava služnosti na šumskom zemljištu nije imala pravo graditi ruralnu kuću za odmor kako je planirao projektom.

31. Slijedom navedenog, budući da je nesporno da je tužiteljica s Agencijom za plaćanja 15. ožujka 2019. sklopila Ugovor o financiranju te da je bila dužna u roku od najviše 36 mjeseci od dana sklapanja Ugovora o financiranju, odnosno uz dodatni rok povodom Zahtjeva za produženje roka do 15. lipnja 2023. podnijeti Zahtjev za isplatu druge (konačne) rate, a da isto nije učinila, to je pravilno i zakonito Agencija za plaćanja donijela Odluku o povratu, odnosno pravilno i zakonito je osporenim rješenje tuženika odbijena žalba tužiteljice, te je upravo suprotno tvrdnjama tužiteljice osporavano rješenje tuženika utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te gore citiranim propisima i odredbama predmetnog Ugovora. Nadalje, osporavano rješenje je u dostatnoj mjeri obrazloženo sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21; dalje ZUP).

32. Slijedom svega navedenog ovaj sud osporavano rješenje tuženika kao i Odluku o povratu, cijeni zakonitim. U upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

33. Kako nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog akta iz članka 128. stavak 1. ZUP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je, pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

34. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom sporu to je sukladno odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu 8. listopada 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti,

- u spis.