REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-632/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Peko Tovarna obutve d.d. v stečaju Tržič, iz Republike Slovenije, 4290 Tržič, Ste Marie aux Mines 5, OIB:41539099022, kojeg zastupa punomoćnica Petra Ogrizek, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Rodea d.o.o. Split, Split, Kralja Zvonimira 14, OIB:39398465484, kojeg zastupa punomoćnica Anita Jozičić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu i punomoćnik Atila Čokolić, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3689/2024-2 od 24. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-181/2022-118 od 28. lipnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda broj P-181/2022-119 od 1. srpnja 2024., u sjednici održanoj 8. listopada 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3689/2024-2 od 24. listopada 2024., pa se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 120.806,68 EUR s osnova naknade za korištenje poslovnog prostora bez pravne osnove sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate u razdoblju od ožujka 2019. do kraja veljače 2022. (točka I. izreke). Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev za iznos od 23.469,76 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos je tužitelj zahtijevao s osnova korištenja istog prostora u razdoblju od listopada 2018. do kraja prosinca 2018., za siječanj i veljaču 2019. kao i za ožujak i travanj 2022. (točka II. presude), te je naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka od 16.030,39 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2024. do isplate (točka III. izreke).
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja broj P-181/2022-118 od 28. lipnja 2024. dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sukladno podnesku tužitelja od 26. svibnja 2023. kojim je tužbeni zahtjev povećan za ukupan iznos od 828,44 EUR (točka I. rješenja), odbijen je kao neosnovan tuženikov prijedlog za prekid ovog postupka do pravomoćne odluke o prijedlogu za ponavljanje postupka u predmetu broj P-722/2018 (točka II. rješenja) i odbačen je kao nepravovremen tuženikov zahtjev za osiguranje troškova parničnog postupka (točka III. rješenja).
1.2. Rješenjem suda prvog stupnja broj P-181/2022-119 od 1. srpnja 2024. riješeno je:
"Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj P-181/2022-118 od 28. lipnja 2024., u njenom obrazloženju i to:
- na stranici 9, red 35, tako da umjesto riječi "zaključaj" treba pisati "zaključak",
- na stranici 10, red 28, tako da iza kratice ZVIDSP-a treba pisati "bio nepošteni posjednik",
- na stranici 11, red 44 i 45, tako da umjesto "2024.", treba pisati "2022.",
- na stranici 14, red 28, tako da umjesto "2023.", treba pisati "2022."."
2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane tuženikove žalbe i potvrđena je prvostupanjska presuda ispravljena rješenjem tog suda od 1. srpnja 2024. u točkama I. i III. izreke.
2.1. Rješenjem suda drugog stupnja odbijene su tuženikove žalbe kao neosnovane i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja od 28. lipnja 2024.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-888/2025-2 od 19. ožujka 2025., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3689/2024-2 od 24. listopada 2024. u odnosu na povredu temeljnog prava na pošteno suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.
4. Tuženik je protiv presude suda drugog stupnja podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava u odnosu na koje mu je dopušteno podnošenje revizije. Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak postupka.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio revizijske navode tuženika, predložio je reviziju odbiti kao neosnovanu, a tuženiku naložiti da mu naknadi trošak odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je visina naknade za korištenje nekretnine tužitelja i vezi s time pitanje ocjene nalaza i mišljenja vještaka.
9. Prvostupanjski sud je odluku o visini naknade za korištenje predmetnog prostora utemeljio na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zorana Samaržije Hranilovića koji je sačinjen na temelju podataka relevantnih za procjenu predmetne nekretnine na prvom katu, kao cjeline s prostorom u prizemlju (prodajni prostor) jer je u postupku utvrđeno da je u utuženom razdoblju predmetni prostor bio povezan s prostorom u prizemlju i bio je u funkciji kao prodavaonica obuće. Prvostupanjski sud nije prihvatio dopunu nalaza i mišljenja istog vještaka, kao ni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ivana Vučemila, koji nalazi i mišljenja su sačinjeni kao da je predmetna nekretnina u utuženom razdoblju korištena kao zasebna, samostalna cjelina bez vertikalne komunikacije s prizemljem.
10. Drugostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP, odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, polazeći od zaključka da je prvostupanjskom presudom visina naknade za korištenje nekretnine tužitelja utvrđena, po cijeni od 11 EUR/m2, u varijanti da se predmetna nekretnina cijenila kao zasebni poslovni prostor, bez vertikalne komunikacije s poslovnim prostorom u prizemlju, te da za utuženo razdoblje iznosi ukupno 120.806,68 EUR.
11. Tuženik u reviziji podnesenoj po dopuštenju u bitnome navodi da je pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje odnosno pravo na dostatno obrazloženu sudsku odluku, te da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer izreka drugostupanjske odluke proturječi razlozima navedenim u obrazloženju.
12. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i sadržaja temeljnog ljudskog prava zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, treba navesti da je pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
12.1. Pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom, skup je institucionalnih i postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka u cjelini. To pravo, među ostalim aspektima, obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku, kao i postupovno jamstvo zabrane proizvoljnosti (arbitrarnosti) u postupanju i odlučivanju sudova. Zaključku da je određena odluka suda proizvoljna ponajviše doprinosi nedosljednost sudova u odlučivanju i nedostatnost razloga iznesenih u obrazloženju sudske odluke (tako i u odlukama Ustavnog suda broj U-III-4670/2018 od 11. rujna 2019., točka 13.1. i broj U-III-5871/2021 od 19. listopada 2022. točka 9.1.). Zabrana arbitrarnosti usko je povezana s pravom na obrazloženu sudsku odluku kao zasebnim postupovnim jamstvom prava na pravično suđenje, koje zahtijeva da sudovi za svoje odluke daju dostatne i relevantne razloge. Navedeno ne znači dužnost detaljnog odgovora na svaki navod stranke, već je obveza suda navesti dostatne i jasne razloge o elementima spora koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost suda primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi, te okolnostima svakog predmeta (tako i u presudi Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., točka 91., Zayidov protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev br. 5386/10; presudi Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., točka 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev br. 28539/16).
13. Slijedom navedenog prema ocjeni vijeća, u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, nisu izneseni dostatni, jasni i razumljivi razlozi o pravilnom načinu utvrđivanja visine naknade za korištenje predmetnog prostora. Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke ostaje nejasno je li ocjena tog suda da je predmetni prostor na prvom katu, koji je bio predmet vještačenja, u utuženom razdoblju bio korišten kao zasebna, samostalna cjelina ili je ocjena drugostupanjskog suda da je prostor na prvom katu bio vertikalno povezan i korišten zajedno s prostorom u prizemlju, te utječe li navedeno i na koji način na utvrđivanje visine naknade za korištenje istog.
14. Naime, iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud proveo građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Zoranu Samaržiji Hraniloviću, koji je, predmetni prostor definirao kao poslovni prostor koji je korišten kao prodavaonica cipela, koji je vertikalnom komunikacijom bio povezan i korišten zajedno s prostorom u prizemlju, pa je visinu naknade u utuženom razdoblju utvrdio u iznosima od 23,80 EUR/m2, 24,08 EUR/m2, 24,36/m2 i 24,92/m2, ovisno o razdoblju korištenja odnosno u ukupnom iznosu od 144.276,44 EUR za utuženo razdoblje.
14.1. Isti vještak Zoran Samaržija Hranilović, dao je dopunski nalaz i mišljenje o visini tržišne vrijednosti zakupnine predmetnog poslovnog prostora kao samostalne cjeline, bez vertikalne komunikacije s poslovnim prostorom u prizemlju, prema kojem tržišna vrijednost zakupnine iznosi 11,00 EUR/m2. Po odluci suda, stalni sudski vještak Ivan Vučemil također je dao nalaz i mišljenje o visini zakupnine za predmetni prostor kao samostalnu cjelinu.
15. Prvostupanjski sud je prihvatio prvi nalaz i mišljenje vještaka Zorana Samaržije Hranilovića, dat za predmetni prostor povezan horizontalno s prostorom u prizemlju kao cjelinom, korištenom kao prodavaonica cipela, pa je tužbeni zahtjev djelomično prihvatio i to za razdoblja korištenja navedena u točki I. izreke prvostupanjske presude i dosudio tužitelju 120.806,68 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je za preostali iznos od 23.469,76 EUR odbio tužbeni zahtjev za utužena razdoblja naznačena u točki II. izreke prvostupanjske presude. Pritom je prvostupanjski sud u obrazloženju presude, pod točkama 25. i 26. određeno i detaljno naveo i obrazložio razloge zbog kojih nije prihvatio kao mjerodavnu tržišnu vrijednost zakupnine izračunate za predmetni prostor kao da se radi o samostalnoj cjelini bez vertikalne povezanosti s prostorom u prizemlju.
16. Drugostupanjski sud, polazi od zaključka da je predmetna nekretnina u utuženom razdoblju korištena kao zasebni poslovni prostor, bez vertikalne komunikacije s poslovnim prostorom u prizemlju, za koji tržišna vrijednost zakupnine iznosi 11,00 EUR/m2, ali potvrđuje prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 120.806,68 EUR, koji iznos bi mu prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka pripadao (za razdoblje navedeno u točki I. izreke prvostupanjske odluke) u slučaju ako je predmetni prostor korišten kao cjelina s prostorom u prizemlju. Stoga u navedenom dijelu pobijana drugostupanjska odluka proturječi sama sebi nije je moguće ispitati.
17. Zbog svega iznesenog, po ocjeni vijeća, opisano postupanje drugostupanjskog suda predstavlja povredu tuženikovog prava na obrazloženu sudsku odluku kao važnog aspekta prava na pravično suđenje jer se radi o pitanjima odlučujućim za ishod postupka odnosno pitanjima je li predmetni prostor korišten kao samostalna cjelina ili kao cjelina s poslovnim prostorom u prizemlju, te kako isto utječe na tuženikovu obvezu plaćanja naknade za korištenje tog prostora. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika koji se odnose na pitanja odlučujuća za ishod spora, zahtijevaju određen, jasno obrazložen i razumljiv odgovor, koji je u ovom slučaju izostao. Zbog navedenog je došlo do povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.
18. Stoga je, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, ukinuta pobijana drugostupanjska presuda i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
19. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, koji se odnose na iznošenje jasnih, dostatnih i relevantnih razloga za odluku žalbi tuženika podnesenoj protiv prvostupanjske presude.
20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 8. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić
