Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4593/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3280/2021-17 od 26. svibnja 2023., dana 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja JU kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3280/2021-17 od 26. svibnja 2023. u točki I. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 531,25 EUR te u točki II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja JU za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 311,07 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, platiti tužitelju JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 403,48 EUR/3.040,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 437,99 EUR/3.300,00 kn tekuće od 24. studenog 2021. do 15. ožujka 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.092,05 EUR/8.228,05 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 258,54

EUR/1.947,96 kn s pripadajućim kamatama.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 531,25 EUR te protiv točke II. prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj posebno upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj smatra da, nakon što se uzmu u obzir nesporne isplate koje je tuženik izvršio, tužbeni zahtjev nije samo osnovan u iznosu od 403,48 EUR. Naime, kada se uzme u obzir da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vratne kralješnice, zatim nelagodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, ali i druge okolnosti poput dobi tužitelja, duljine liječenja, korištenja lijekova, razvidno je kako prvostupanjski sud nije utvrdio pravičnu novčanu naknadu koja pripada tužitelju. Tužitelj također ističe kako je, prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade, potrebno uzeti u obzir i stopu inflacije. Naposljetku, tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka. Naime, tužitelj ističe da je prvostupanjski sud, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, uzeo u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužitelj ističe da se vrijednost predmeta spora nekoliko puta mijenjala u tijeku postupka te da je prvostupanjski sud trebao utvrditi trošak svake parnične radnje prema vrijednosti predmeta spora koja je važila u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Budući da prvostupanjski sud to nije uradio, tužitelju trošak parničnog postupka neosnovano nije priznat za 212,5 bodova + PDV, ali i zbog činjenice da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio da podnesak od 11. travnja 2022. godine nije obrazloženi podnesak. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 311,07 EUR.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 28. ožujka 2023. godine (list 51 spisa), za isplatu iznosa od 662,01 EUR, i to na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja te imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, a koja šteta je nastala kada je osiguranik tuženika, upravljajući automobilom, naletio na automobil kojim je upravljao tužitelj, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

6. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se konačno postavljeni tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. i članku 464. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP).

7. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

10. U žalbenoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj.

11. U žalbenoj fazi postupka je sporna visina dosuđene neimovinske štete, tj. tužitelj smatra da mu je dosuđena pravična novčana naknada u preniskom iznosu, kada se uzme u obzir narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

12. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je, dana **.**.2021. GU (osiguranik tuženika), upravljajući osobnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], naletio na stražnji dio vozila kojim je upravljao tužitelj, a uslijed čega je došlo do prometne nezgode u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede

- da je tuženik tužitelju isplatio nesporni iznos od 1.592,67 EUR (12.000,00 kn) u mirnom postupku za naknadu štete, i to iznos od 1.154,69 EUR (8.700,00 kn) prije pokretanja predmetnog postupka, a iznos od 437,98 EUR (3.300,00 kn) u tijeku trajanja predmetnog postupka

- da je tužitelj, prilikom štetnog događaja, zadobio ozljedu istegnuća mišića vrata

- da je zbog zadobivene ozljede kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 2%,

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od šest dana i manjeg intenziteta u trajanju od 35 dana

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od pet dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 14 dana

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 37 sati, tj. 2 sata dnevno kroz 15 dana te 1 sat dnevno kroz 7 dana

- da tužitelj, radi predmetne ozljede, trpi ograničenu pokretljivost vratnog segmenta kralješnice, povremene bolove u vratnom segmentu kralješnice te povremene glavobolje

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju, u predmetnom štetnom događaju nastala neimovinska šteta u iznosu od 1.897,93 EUR (14.300,00 kn) te imovinska šteta s osnove pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 98,22 EUR (740,00 kn), tj. 2,65 EUR po satu. Sveukupna pretrpljena šteta iznosi 1.996,14 EUR, a koju je potom potrebno umanjiti za nesporni iznos od 1.592,67 EUR koji je tuženik tužitelju isplatio u mirnom postupku za naknadu štete. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen iznos od 403,48 EUR, a odbijen je za iznos od 258,54 EUR.

14. Valja istaknuti da tužitelj ne osporava imovinsku štetu s osnove pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 98,22 EUR, a koju je utvrdio prvostupanjski sud. Slijedom navedenog, ona nije predmet razmatranja pred sudom drugog stupnja. Dakle, tužitelj osporava isključivo visinu neimovinske štete koju je utvrdio prvostupanjski sud.

15. Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud tužitelju pravilno utvrdio pravičnu novčanu naknadu (neimovinsku štetu) radi povrede prava osobnosti tužitelja. Naime, prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.897,93 EUR (14.300,00 kn). Prema ocjeni suda drugog stupnja, takva naknada je u skladu sa težinom povrede prava osobnosti koju je pretrpio tužitelj, tj. u skladu sa pretrpljenim fizičkim bolovima, pretrpljenim strahom i smanjenjem životne aktivnosti tužitelja od 2%. Budući da je riječ o blažem stupnju trajnih posljedica, utvrđena naknada ispunjava kriterij pravičnosti, a tužitelju nema pravo na veći iznos od utvrđenog. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio neimovinsku štetu u skladu sa čl. čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, utvrđeni iznos je prvostupanjski sud pravilno umanjio za nesporni iznos od 1.592,67 EUR koji je tuženik tužitelju isplatio u mirnom postupku za naknadu štete te tužitelju dosudio razliku utvrđene pravične novčane naknade i nesporne naknade koju je tuženik već isplatio tužitelju.

16. Žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud, prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade, nije uzeo u obzir kvalifikatorne okolnosti poput dobi tužitelja, duljine liječenja i sl., ali i činjenicu porasta stope inflacije, ne mogu biti predmetom razmatranja pred ovim sudom. Naime, riječ je o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg razloga se u sporu male vrijednosti ne može izjaviti žalba.

17. Tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka, navodeći da se vrijednost predmeta spora višestruko mijenjala tijekom trajanja ovog postupka, budući da je tužitelj u dva navrata mijenjao svoj tužbeni zahtjev. Tužitelj smatra da se troškovi pojedinih odvjetničkih radnji trebaju dosuditi u skladu sa vrijednošću predmeta spora koja je važila u vrijeme poduzimanja pojedine odvjetničke radnje. Tako se određene radnje trebaju priznati u iznosu od 100 bodova, određene radnje u iznosu od 75 bodova, a određene radnje u iznosu od 50 bodova, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Međutim, tužitelju su sve poduzete radnje priznate u iznosu od 50 bodova, sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a radi čega mu neosnovano nije dosuđen trošak od 212,5 bodova, uvećan za PDV, a što iznosi 531,25 EUR, sukladno Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa).

18. Međutim, taj žalbeni navod tužitelja nije osnovan te je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je cjelokupne troškove postupka odmjerio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Naime, omjer uspjeha stranaka u parnici i naknada troškova parničnog postupka se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a ne prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, odnosno, tužbenom zahtjevu koji je bio viši u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev (isto tako je navedeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-1154/2023-2 od 1. travnja 2025. godine).

19. Naposljetku, tužitelj smatra da mu je podnesak od 11. travnja 2022. godine nije priznat u ispravnom iznosu. Naime, prvostupanjski sud je taj podnesak priznao kao ostali podnesak prema Tbr. 8.4. Tarife, a riječ je o obrazloženom podnesku koji je trebao biti priznat sukladno Tbr. 8.1. Tarife. Međutim, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, podnesak od 11. travnja 2022. godine (list 17 – 18 spisa) jest pravilno priznat kao ostali podnesak. Naime, u tom podnesku tužitelj obavještava prvostupanjski sud da je tuženik tužitelju platio 3.300 kn te u skladu s time uređuje tužbeni zahtjev. Budući da je riječ o sadržajno jednostavnom podnesku koji isključivo sadrži tvrdnju da je tuženik platio dio naknade, a pritom se ne problematiziraju određena činjenična i/ili pravna pitanja u ovom postupku, takav podnesak je pravilno priznat kao ostali podnesak, a ne obrazloženi podnesak.

20. Zbog svega navedenoga se žalbeni navodi tužitelja ne mogu prihvatiti.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

22. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalih povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio (točka II. izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 8. listopada 2025.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević