Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-394/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1039/2024-129 od 4. prosinca 2024. u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1039/2024-129 od 4. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., V., VI. VII. i VIII. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 9.637,67 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2013. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zakonske zatezne kamate koje na iznos 14.252,44 eura teku od 22. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 25. veljače 2021. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 3.450,79 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. veljače 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na iznos 3.450,79 eura teku od 22. svibnja 2013. do 8. veljače 2021. u roku 15 dana, kao djelomično neosnovan.

V Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 14.839,12 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos:

- 104,80 eura od 22. svibnja 2013

- 104,80 eura od 22. svibnja 2013.

- 104,80 eura od 22. svibnja 2013.

- 104,80 eura od 1. lipnja 2013.

- 104,80 eura od 1. srpnja 2013.

- 104,80 eura od 1. kolovoza 2013.

- 104,80 eura od 1. rujna 2013.

- 104,80 eura od 1. listopada 2013.

- 104,80 eura od 1. studenog 2013.

- 104,80 eura od 1. prosinca 2013.

- 109,95 eura od 1. siječnja 2014.

- 109,95 eura od 1. veljače 2014.

- 109,95 eura od 1. ožujka 2014.

- 109,95 eura od 1. travnja 2014.

- 109,95 eura od 1. svibnja 2014.

- 109,95 eura od 1. lipnja 2014.

- 109,95 eura od 1. srpnja 2014.

- 109,95 eura od 1. kolovoza 2014.

- 109,95 eura od 1. rujna 2014.

- 109,95 eura od 1. listopada 2014.

- 109,95 eura od 1. studenog 2014.

- 109,95 eura od 1. prosinca 2014.

- 116,74 eura od 1. siječnja 2015.

- 116,74 eura od 1. veljače 2015.

- 116,74 eura od 1. ožujka 2015.

- 116,74 eura od 1. travnja 2015.

- 116,74 eura od 1. svibnja 2015.

- 116,74 eura od 1. lipnja 2015.

- 116,74 eura od 1. srpnja 2015.

- 116,74 eura od 1. kolovoza 2015.

- 116,74 eura od 1. rujna 2015.

- 116,74 eura od 1. listopada 2015.

- 116,74 eura od 1. studenog 2015.

- 116,74 eura od 1. prosinca 2015.

- 122,95 eura od 1. siječnja 2016.

- 122,95 eura od 1. veljače 2016.

- 122,95 eura od 1. ožujka 2016.

- 122,95 eura od 1. travnja 2016.

- 122,95 eura od 1. svibnja 2016.

- 122,95 eura od 1. lipnja 2016.

- 122,95 eura od 1. srpnja 2016.

- 122,95 eura od 1. kolovoza 2016.

- 122,95 eura od 1. rujna 2016.

- 122,95 eura od 1. listopada 2016.

- 122,95 eura od 1. studenog 2016.

- 122,95 eura od 1. prosinca 2016.

- 118,70 eura od 1. siječnja 2017.

- 118,70 eura od 1. veljače 2017.

- 118,70 eura od 1. ožujka 2017.

- 118,70 eura od 1. travnja 2017.

- 118,70 eura od 1. svibnja 2017.

- 118,70 eura od 1. lipnja 2017.

- 118,70 eura od 1. srpnja 2017.

- 118,70 eura od 1. kolovoza 2017.

- 118,70 eura od 1. rujna 2017.

- 118,70 eura od 1. listopada 2017.

- 118,70 eura od 1. studenog 2017.

- 118,70 eura od 1. prosinca 2017.

- 120,94 eura od 1. siječnja 2018.

- 120,94 eura od 1. veljače 2018.

- 120,94 eura od 1. ožujka 2018.

- 120,94 eura od 1. travnja 2018.

- 120,94 eura od 1. svibnja 2018.

- 120,94 eura od 1. lipnja 2018.

- 120,94 eura od 1. srpnja 2018.

- 120,94 eura od 1. kolovoza 2018.

- 120,94 eura od 1. rujna 2018.

- 120,94 eura od 1. listopada 2018.

- 120,94 eura od 1. studenog 2018.

- 120,94 eura od 1. prosinca 2018.

- 123,49 eura od 1. siječnja 2019.

- 123,49 eura od 1. veljače 2019.

- 123,49 eura od 1. ožujka 2019.

- 123,49 eura od 1. travnja 2019.

- 123,49 eura od 1. svibnja 2019.

- 123,49 eura od 1. lipnja 2019.

- 123,49 eura od 1. srpnja 2019.

- 123,49 eura od 1. kolovoza 2019.

- 123,49 eura od 1. rujna 2019.

- 123,49 eura od 1. listopada 2019.

- 123,49 eura od 1. studenog 2019.

- 123,49 eura od 1. prosinca 2019.

- 132,94 eura od 1. siječnja 2020.

- 132,94 eura od 1. veljače 2020.

- 132,94 eura od 1. ožujka 2020.

- 132,94 eura od 1. travnja 2020.

- 132,94 eura od 1. svibnja 2020.

- 132,94 eura od 1. lipnja 2020.

- 132,94 eura od 1. srpnja 2020.

- 132,94 eura od 1. kolovoza 2020.

- 132,94 eura od 1. rujna 2020.

- 132,94 eura od 1. listopada 2020.

- 132,94 eura od 1. studenog 2020.

- 132,94 eura od 1. prosinca 2020.

- 140,10 eura od 1. siječnja 2021.

- 140,10 eura od 1. veljače 2021.

- 140,10 eura od 1. ožujka 2021.

- 140,10 eura od 1. travnja 2021.

- 140,10 eura od 1. svibnja 2021.

- 140,10 eura od 1. lipnja 2021.

- 140,10 eura od 1. srpnja 2021.

- 140,10 eura od 1. kolovoza 2021.

- 140,10 eura od 1. rujna 2021.

- 140,10 eura od 1. listopada 2021.

- 140,10 eura od 1. studenog 2021.

- 140,10 eura od 1. prosinca 2021.

- 140,10 eura od 1. siječnja 2022.

- 140,10 eura od 1. veljače 2022.

- 140,10 eura od 1. ožujka 2022.

- 140,10 eura od 1. travnja 2022.

- 140,10 eura od 1. svibnja 2022.

- 140,10 eura od 1. lipnja 2022.

- 140,10 eura od 1. srpnja 2022.

- 140,10 eura od 1. kolovoza 2022.

- 140,10 eura od 1. rujna 2022.

- 140,10 eura od 1. listopada 2022.

- 140,10 eura od 1. studenog 2022.

- 140,10 eura od 1. prosinca 2022.

- 140,10 eura od 1. siječnja 2023.

- 140,10 eura od 1. veljače 2023.

do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana te se nalaže tuženiku plaćati tužitelju od 1. ožujka 2023. pa nadalje mjesečnu rentu s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu 140,10 eura/ 1.055,60 kuna mjesečno sa zateznim kamatama od svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec trajno i doživotno.

VI Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 199,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2013. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VII Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 41,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2013. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VIII Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, naknaditi tužitelju IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 26.155,89 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude i to točke I., II., III., V., VI., VII. i VIII. izreke tuženik podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 128/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijanu presudu preinači ili ukine na način kako t žalitelj ističe u žalbi.

3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi istog pa se predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime neimovinske i imovinske štete za tuđu njegu i pomoć, uništenu odjeću i troškove liječenja s pripadajućim zateznim kamatama, te zahtjev za isplatu zateznih kamata od 22. svibnja 2013. do 25. veljače 2021. na iznos 14.252,44 eura, kao i zahtjev za isplatu dospjele rente te mjesečnih obroka za ubuduće s pripadajućim zateznim kamatama, sve povodom štetnog događaja od 24. veljače 2012. kada je kao putnik stradao u osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao osiguranik tuženika, a u kojem događaju je zadobio teške tjelesne povrede.

6. Između stranaka nije sporno da je presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-213/2015-117 od 19. travnja 2023. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 27.581,12 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2013. do isplate (točka I izreke), dok je odbijen kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa 923,75 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2013. (točka II izreke). Također je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 14.839,12 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je to naznačeno u petitu te je naloženo tuženiku plaćati tužitelju od 1. ožujka 2023. pa nadalje mjesečnu rentu s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu 140,10 eura mjesečno sa zateznim kamatama od svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec, trajno i doživotno (točka III izreke) kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 23.042,76 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. travnja 2023. do isplate (točka IV izreke), kao što nije sporno ni da je rješenjem Županijski sud u Splitu poslovni broj Gž-2195/2023-3 od 4. travnja 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I izreke preko iznosa 14.252,44 eura kao i u dijelu dosuđenih zateznih kamata za razdoblje prije 25. veljače 2021. te pod točkom III. i IV izreke i u ukinutom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Također nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, već je sporno je li tužitelj suodgovoran za nastalu štetu, odnosno je li pristao na vožnju s vozačem u alkoholiziranom stanju i pod utjecajem lijekova koji sadrže diazepam te jesu li ozljede koje je pretrpio bile u uzročnoj vezi s nevezivanjem sigurnosnim pojasom i sa predmetnim štetnim događajem, kao i visina postavljenog tužbenog zahtjeva i je li povišeni dio zahtjeva u zastari.

8. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

- da nije osnovan prigovor tuženika u pogledu povišenog dijela zahtjeva po osnovi neimovinske štete te po osnovi rente za trajnu tuđu pomoć i njegu preko iznosa 132,72 eura (1.000,00 kuna),

- da nije nastupila zastara potraživanja,

- da je uvidom u kazneni spis Općinskog suda u Bjelovaru broj K-110/13 utvrđeno da je osiguranik tuženika BČ pravomoćnom presudom proglašen krivim što je dana 24. veljače 2012. godine oko 17,20 sati upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], približavajući se raskrižju gdje nije dopušteno pretjecanje te vozeći pod utjecajem alkohola jer mu je koncentracija apsolutnog alkohola u krvi iznosila 2,33 g/kg i pod utjecajem lijekova koji sadrže diazepam, uslijed čega su njegove vozačke sposobnosti bile znatno smanjene, upustio u pretjecanje osobnog automobila, a da se prethodno nije uvjerio da pretjecanje može izvršiti na siguran način znajući da vožnjom pod utjecajem alkohola i lijekova te pretjecanjem ispred raskrižja može izazvati prometnu nezgodu i pristajući na njene posljedice, kojom prilikom da je kao putnik, ovdje tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, čime da je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće, označeno i kažnjivo po čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona,

- da su ovdje tužitelj i saslušani svjedok BČ, kao okrivljenik, sadržajno jednako opisali okolnosti i događanja prije same prometne nezgode u kaznenom postupku, da u tom postupku BČ niti u jednom trenutku nije spominjao da bi tužitelj i on provodili zajedno vrijeme prije predmetne nezgode u ugostiteljskim objektima, niti da je pred tužiteljem pio alkohol, da je i tužitelj kao svjedok na isti način iskazivao te izričito naveo da nije znao da je BČ pod utjecajem alkohola, jer su kratko vrijeme bili zajedno kod njega kod kuće te da u njegovoj prisutnosti svjedok BČ nije konzumirao alkohol, da je tako i ovdje tužitelj iskazao na raspravi u kaznenom postupku, prilikom davanja iskaza pred ODO te u ovom parničnom postupku,

- da je u ovom postupku saslušani svjedok BČ tvrdio da je promijenio iskaz, jer da više nije u dobrim odnosima sa tužiteljem te je tvrdio da se sa tužiteljem dogovorio u vezi iskaza u kaznenom postupku, jer da mu je tužitelj rekao da će nastojati izvući što više novaca od tuženika pa da će njemu dati onoliko koliko on duguje tuženiku, a ostalo da će ostati za njega,

- da sudu nije uvjerljivo niti životno logično da bi svjedok BČ iskazivao neistinito u kaznenom postupku, da bi se oslobodio kaznene odgovornosti ili umanjio sankciju, jer činjenica je li tužitelj kao oštećenik znao ili nije znao za alkoholiziranost svjedoka BČ kao vozača ni na koji način da ne utječe na ishod kaznenog postupka,

- da je iskaz svjedoka BČ u ovom postupku neistinit te posljedica narušenih odnosa između njega i šogora, o čemu da su oboje suglasno iskazivali,

- da je provedeno toksikološko vještačenjem po dipl. ing. Zdravku Kovačiću iz kojeg proizlazi da se kod koncentracije od 2,33 g/kg apsolutnog alkohola u krvi većina ljudi nalazi u pijanom stanju bitno smanjenih vozačkih sposobnosti i apsolutno je nesposobna za sigurno upravljanje motornim vozilom, da se prema vanjskim manifestacijama ovako alkoholizirane osobe mogu prepoznati po teturanju prilikom kretanja, zastajkivanju, zatrčavanju, promjeni pravca kretanja, nemogućnosti održavanja jednolike brzine kretanja, a što da je posljedica narušenog centra za ravnotežu, u govoru da dolazi do zaplitanja jezika, te je govor nerazgovijetan, da je tužitelj mogao, ali nije morao uočiti alkoholiziranost vozača osiguranika tuženika, da se navedeno osniva na činjenici da 50% iskusnih liječnika bez uporabe testova nije u stanju zapaziti alkoholiziranost osoba u čijoj krvi ima do 2,00 g/kg apsolutnog alkohola, da diazepam, benzodiazepinski anksiolitik, u kombinaciji s alkoholom dovodi do jačeg sedativnog učinka alkohola i benzodiazepina a što da za posljedicu ima pospanost, teškoće govora, umor, a je li navedeno bilo i u konkretnom slučaju ovim toksikološkim vještačenjem da nije moguće utvrditi, jer nije poznata koncentracija diazepama i metabolita u krvi, da iz provedene kvalitativne analize krvi i mokraće na prisutnost lijekova proizlazi da je u krvi i mokraći osiguranika tuženika u vrijeme uzimanja uzoraka na analizu, a koje vrijeme nije poznato, jer spisu nedostaju obrasci AUK-1 i AUK-2, utvrđena prisutnost diazepama i njegovih razgradnih produkata, da je izvršeno kvantitativno određivanje koncentracije diazepama i njegovih metabolita u krvi tada da bi se vidjelo je li utvrđena koncentracija u terapijskim koncentracijama, ispod terapijskih koncentracija ili iznad terapijskih koncentracija, pa da bi se shodno tome moglo zaključivati o eventualnom sinergističkom djelovanju alkohola i diazepama (listovi 386-387 spisa),

- da je na ročištu održanom 17. studenog 2023. vještak Zdravko Kovačić naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja te se dodatno očitovao da miris na alkohol ili zadah na alkohol nisu relevantni za utvrđivanje koncentracije alkohola u krvi, te mogu biti dokaz da je osoba koja ima zadah po alkoholu ili mirisu po alkoholu konzumirala alkoholno piće, da je za utvrđivanje stvarne koncentracije alkohola potrebno uzeti krv i mokraću na analizu i temeljem tih rezultata retrogradno izračunati koncentraciju alkohola u krvi u vrijeme štetnog događaja, da što se tiče primjedbe o raspoznavanju ili neraspoznavanju alkoholiziranosti, u vezi procjene liječnika, dakle stručne osobe, pojasnio je da on uz pomoć testova koje vrši nad ispitanikom u vrijeme liječničkog pregleda, zaključuje o stupnju alkoholiziranosti, a ne o koncentraciji, da je koncentraciju kao što je već naveo moguće odrediti isključivo analizom krvi i mokraće, da je prepoznavanje alkoholiziranosti od strane nestručne osobe moguće, ali ta osoba alkoholiziranost ne mora prepoznati, da što se tiče alkoholizirane osobe, ako ona i zna da je vozač pod utjecajem alkohola, jer su zajedno konzumirali alkohol, tada zbog vlastite alkoholiziranosti tome ne pridaje značenje, da što se tiče pitanja o količini gemišta, a da bi se u krvi postigla koncentracija od 2,30 gr/kg apsolutnog alkohola, potrebno je raspolagati s podacima o početku vremena konzumacije alkoholnog pića, vrsti konzumiranja alkoholnog pića te tjelesnim karakteristikama osobe koja konzumira, a to znači da treba raspolagati s podacima o njegovoj visini i težini, da se zadah može osjetiti kod bilo koje koncentracije alkohola u krvi ukoliko je konzumirano aromatično alkoholno piće, u konkretnom slučaju radilo se o gemištima pa da se zadah mogao osjetiti, da je moguće u pijanom stanju osobu raspoznati i po manifestacijama u njegovom govoru u kojem dolazi do zamuckivanja, a moguće je raspoznati i po pogledu koji nije bistar, da koncentracija od 2,23 gr/kg alkohola u krvi spada u tzv. pijano stanje, a koje se nalazi u granicama između 1,50 i 2,50 gr/kg apsolutnog alkohola,

- da se u ponovljenom postupku na ročištu održanom 14. studenog 2024. vještak dipl.ing. Kovačić ponovno usmeno očitovao navodeći da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 19. svibnja 2020., kao i dopune nalaza i mišljenja danog na raspravi 17. studenog 2021., a u odnosu na ukidno rješenje očitovao se da je u pisanom nalazu i mišljenju, a i u nadopuni nalaza i mišljenja danog na raspravi decidirano naveo da se alkoholiziranost mogla uočiti, ali nije morala, da je opisao razloge zbog kojih se alkoholiziranost nije morala uočiti i kod toga da ostaje, da je na poseban upit je li tužitelj mogao u konkretnim okolnostima, a imajući u vidu utvrđen stupanj alkoholiziranosti vozača (2,23 gr/kg) prepoznati da se radi o osobi pod utjecajem alkohola odgovorio je, da uz pretpostavku da je tužitelj bio u trijeznom stanju, tj. da nije bio alkoholiziran, je mogao, ali nije morao kao nestručna osoba uočiti alkoholiziranost vozača, da svaka osoba ne mora imati opisane znakove alkoholiziranosti u određenom stupnju alkoholne opijenosti, jer su to literaturni podati navedeni za većinu prosječnih ljudi u pijanom stanju, da to znači da pojedina osoba ne mora imati uopće znakove opisane prema literaturi, ali isto tako može pokazivati i znatno izraženije znakove alkoholiziranosti, a koji prelaze pijano stanje, da se vanjske manifestacija alkoholiziranosti mogu lakše uočiti u eventualno bližem kontaktu između dvije osobe, a kao što je to relativno mali prostor u kabini automobila, da eventualni zadah na alkohol nije mjerilo utvrđivanja stupnja alkoholne opijenosti uz pretpostavku da je osoba konzumirala neko aromatično piće, nego je samo indicija da je ta osoba konzumirala alkohol, da u kakvom je stanju ta osoba koja ima eventualni zadah na alkohol da se ne utvrđuje putem zadaha, odnosno mirisa na alkohol nego isključivo analizom izuzetih uzoraka krvi i mokraće, da kada je rekao da se vanjske manifestacije alkoholiziranosti mogu lakše uočiti u eventualno bližem kontaktu između dvije osobe, a kao što je to relativno mali prostor u kabini automobila, tada da je mislio i na zadah, a zadah će se jače osjetiti kod više temperature u zatvorenoj kabini automobila (listovi 818-820 spisa),

1 0

- da je nalaz i mišljenje dipl. ing. Kovačića sud prihvatio u cijelosti, jer u njegovom nalazu i mišljenju nije bilo proturječnosti niti nedostataka te se nije pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja,

- da prema iskazima tužitelja i svjedoka BČ iz kaznenog postupka, koje je sud prihvatio kao istinite, sud zaključuje oni da su prije štetnog događaja bili zajedno kod tužitelja kratko vrijeme te tijekom vremena koje su proveli zajedno svjedok BČ nije konzumirao alkohol,

- da tužitelj kao nestručna osoba nije morao prepoznati alkoholiziranost kod svjedoka BČ i da nije moguće utvrditi je li kombinacija alkohola i diazepama u konkretnom slučaju dovela do jačeg sedativnog učinka, pa da nema njegove suodgovornosti,

- da je temeljem provedenog kombiniranog prometno-sudskomedicinskog vještačenja po vještacima dr. Josipu Škaviću i dipl. ing. DČ utvrđeno da da tužitelj zadobio predmetne ozljede i da je bio vezan sigurnosnim pojasom pa da su neosnovani prigovori tuženika koji se odnose na suodgovornost tužitelja zbog nevezivanja pojasom,

- da iz nalaza i mišljenja dr. ČČ i dr. AČ te dr. MČ i dr. IČH proizlazi da je u štetnom događaju od 24. veljače 2012. tužitelj zadobio natučenje s manjom oguljotinom kože mekog oglavka područja čela, natučenje prsnog koša, rezno-nagnječnu ranu palca desne šake uz oštećenje kapsule zgloba između početnog članka palca i prve kosti doručja zgloba desne šake, ogrebotine domalog i malog prsta desne šake, krvni podljev gornjeg dijela desne šake, prijelom ispod glavice četvrte kosti doručja desne šake uz pomak ulomaka i angulaciju, unutarzglobni prijelom baze treće kosti doručja desne šake, dislokacija elemenata drugog i trećeg zgloba između kosti ručja i doručja desne šake, te prijelom trapezijske i trapezoidne kosti desne šake uz luksaciju, da je na psihičkom planu razvio pogoršanje simptomatske ratnog PTSP-a,

- da je zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke boli (jačeg intenziteta 7 dan, srednjeg intenziteta 15 dana te slabijeg intenziteta 120 dana),

da je pretrpio i strah jačeg intenziteta 8 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, manjeg intenziteta 5 mjeseci,

- da je zaostalo smanjenje životne aktivnosti u opsegu od 45%, (izrazito ograničena funkcija desne šake, izrazito ograničena pokretljivost u desnom ručnom zglobu, djelomično iščašenje u zglobovima između kostiju ručja i doručja te izražena bolna komponenta pri pokušajima ostvarivanja pokreta u desnom ručnom zglobu i prstima desne šake, pogoršanje već ranije razvijenog posttraumatskog stresnog poremećaja, problemi u socijalnim kontaktima, izbjegavanje ranijeg društva, jer ima osjećaj da mu se svi rugaju i da ga čudno gledaju, noćne more u kojima proživljava štetni događaj, problemi u odnosima sa širom obitelji, strah od prometa),

- da je zaostalo naruženje (kontraktura tj. nemogućnost gibanja u ručnom zglobu, koji morfološki izgled odnosno deformitet zajedno sa primjetnim poremećajem funkcije desne šake) što da predstavlja naruženje srednjeg stupnja koje je stalno vidljivo trećim osobama,

- da se tužitelju nakon predmetnog štetnog događaja, pogoršalo ranije već narušeno zdravstveno stanje pa da se kod njega radi o ukupno jednom većem postotku invaliditeta koji sigurno više utječe na smanjenje životne aktivnosti,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 4 sata dnevno, 20 dana po 3 sata dnevno, 90 dana po 2 sata dnevno za pomoć pri oblačenju, održavanju osobne higijene, uobičajene kućanske poslove,

1 1

pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično, a uzimajući u obzir da se radi o desnoj ruci i priučenom dešnjaku te ranije oštećenje prvenstveno funkcije lijeve ruke,

- da je potreba za trajnom tuđom pomoći u opsegu od 40 sati mjesečno procijenjena vezano za predmetni štetni događaj, a očituje se u potrebi za sve životne aktivnosti i poslove koji zahtijevaju dizanje i nošenje težih tereta, nabavku namirnica osim osnovnih svakodnevnih namirnica kao što su (kruh, mlijeko) te pomoć za uobičajene kućanske poslove (održavanje čistoće životnog prostora),

- da je radi utvrđenja visine pretrpljene štete po osnovi tuđe pomoći i njege te rente sud izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku dip. ing. Ručeviću iz kojeg nalaza i mišljenja proizlazi da je za utvrđivanje visine cijene sata tuđe pomoći i njege kao odgovarajući izvor podataka korištena prosječna ostvarena primanja NKV radnika u mjestu prebivanja tužitelja, konkretno u Gradu Zagrebu, iz razloga što poslove pomoći u kući i njege (bez stručne medicinske njege) mogu pružati i nekvalificirane osobe, da su podaci o prosječnim mjesečnim neto primanjima NKV radnika u Gradu Zagrebu pribavljeni od Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, s time da su posljednji objavljeni podaci za 2020., da je neto cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iskazana na bazi prosječnih mjesečnih neto plaća NKV radnika u gradu Zagrebu u predmetnom razdoblju iznosila: 2,69 eura (20,27 kuna) za 2012., 2,62 eura (19,74 kune) za 2013., 2,75 eura (20,71 kunu) za 2014., 2,92 eura (21,99 kuna) za 2015., 3,07 eura (23,16 kuna) za 2016., 2,97 eura (22,36 kuna) za 2017., 3,02 eura (22,78 kuna) za 2018., 3,09 eura (23,26 kuna) za 2019., 3,32 eura (25,04 kune) za 2020., 3,50 eura (26,39 kuna) tijekom 2021. i nadalje (listovi 631-632 spisa),

- da na nalaz i mišljenje vještaka Ručevića niti jedna od stranaka nije imala primjedbi,

- da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dipl. ing. Ručevića, jer je isti jasan i obrazložen, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izvedenim okolnostima, nema nedostataka te se nije pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja,

- da je sud temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrdio visinu cijene sata pružanja nestručne pomoći i njege u iznosu 20,00 kuna po satu, zbog čega tužitelju da pripada pravo na tu naknadu u ukupnom iznosu 796,34 eura,

- da tužitelju pripada pravo i na rentu s osnava tuđe njege i pomoći,

- da je tužitelj u iskazu naveo da su doktori hitne razrezali njegovu jaknu - američku vojnu pankericu koju je nosio u štetnom događaju, kao i majicu koju je nosio ispod te jakne, jer mu je ruka "visila" i krvarila, pa da tužitelju na ime troškova uništene odjeće pripada zatraženi iznos od 199,08 eura, sa kamatama od 22. svibnja 2013,

- da pregled kod fizijatra u ožujku 2012. tužitelj nije mogao obaviti u javnim zdravstvenim ustanovama s potrebnom hitnošću, već je isti obavio u poliklinici Edumed te je do termina za pregled fizijatra u javnoj zdravstvenoj ustanovi tužitelj uspio obaviti već dio fizikalnih terapija, pa da mu stoga pripada trošak u iznosu 41,14 eura (310,00 kuna) sa kamatom od 22. svibnja 2013., kao dan podnošenja odštetnog zahtjeva.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja dovodeći u vezu iskaze saslušanih tužitelja i svjedoka te nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka sud zaključuje da ne može sa sigurnošću zaključiti da bi tužitelj, u konkretnom slučaju, znao da je njegov šogor bio pod utjecajem alkohola i lijekova koji sadrže diazepam odnosno da bi tužitelj pristao na vožnju s alkoholiziranim vozačem i na posljedice koje mogu proizaći iz takve vožnje pa da ne nalazi da bi tužitelj bio suodgovoran s

1 2

tog osnova. Tužitelj da bi zadobio predmetne ozljede i da je bio vezan sigurnosnim pojasom pa da su neosnovani prigovori tuženika koji se odnose na suodgovornost tužitelja zbog nevezivanja pojasom, slijedom čega da je tuženik u cijelosti odgovoran za štetu. Kako je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime da mu je nastala šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22-dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja da opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temeljem članka 1100. stavak 1. ZOO. S obzirom na utvrđenu vrstu i lokalitet ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet fizičkih bolova, zaostalo naruženje (srednjeg stupnja koje je stalno vidljivo trećim osobama), smanjenje životne aktivnosti (45%) , dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao vrstu i intenzitet pretrpljenog straha, te cijeneći i činjenicu životne dobi tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja (rođen 1964.), tužitelju da temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti u iznosu od 33.180,70 eura, pri pri čemu da je imao na umu da se sada, prethodno narušeno zdravlje-oštećene funkcije lijeve šake, na opseg smanjenja životnih aktivnosti koje postoji kod tužitelja očituje u činjenici da deficit funkcioniranja desne šake po predmetnom ozljeđivanju uzrokuje znatno veći funkcionalni deficit u smislu vrlo otežanog obavljanja osnovnih aktivnosti svakodnevnog života koje uključuju upotrebu šaka, kao i da je došlo do pogoršanja simptomatike ratnog PTSP-a. Dakle, tužitelju da se, nakon predmetnog štetnog događaja, pogoršalo ranije već narušeno zdravstveno stanje pa da se kod njega radi o ukupno jednom većem postotku invaliditeta koji sigurno više utječe na smanjenje životne aktivnosti. Kako je tužitelju u mirnom postupku nesporno isplaćen iznos 6.636,14 eura (50.000,00 kuna), to da mu pripada po toj osnovi i daljnji iznos 26.544,56 eura (200.000,00 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama. Obzirom da mu je ranijom prvostupanjskom presudom pravomoćno dosuđen iznos 14.252,44 eura, to da mu je presudom dosuđen daljnji iznos 12.292,12 eura. Tužitelju da temeljem odredbe čl. 1089. st. 1. i čl. 1085. st. 2. ZOO, za 300 sati potrebne tuđe pomoći i njege u vezi predmetnog štetnog događaja pripada iznos 796,34 eura (6.000,00 kuna). Dakle tužitelju na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu povodom predmetnog štetnog događaja da svukupno valja dosuditi iznos od 13.088,46 eura. Kako je tužitelj već u tužbi tražio isplatu iznosa 23.890,11 eura (180.000,00 kuna) na ime neimovinske štete i štete po osnovi tuđe pomoći i njege to da mu je na taj iznos (14.252,44 eura dosuđen ranijom prvostupanjskom presudom te daljnji iznos 9.637,67 eura) zatezna kamata dosuđena od 22. svibnja 2013., kao dan podnošenja odštetnog zahtjeva, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO u vezi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14-dalje: ZOOP)-tako i VSRH u Rev- 2767/18 od 30. lipnja 2020., Rev-1716/17 od 27. siječnja 2021. i dr. Prema shvaćanju suda za tijek zateznih kamata da nije odlučno to što tužitelj u odštetnom zahtjevu po tim osnovama nije zatražio isplatu određenih novčanih iznosa. Ovo zato što tužiteljev odštetni zahtjev nije sastavljen po punomoćniku profesionalcu, već ga je tužitelj sam sastavio, a tuženik kao osiguravajuće društvo da ima raspoložive resurse temeljem kojim je mogao sam procijeniti visinu nastale štete te ju u cijelosti naknaditi tužitelju nakon podnošenja odštetnog zahtjeva. Obzirom da je tužitelj tek u podnesku od 9. veljače 2021. preinačio svoj zahtjev i zatražio isplatu višeg iznosa naknade štete po tim osnovama to da mu je od tog datuma dosuđena zatezna kamata na daljnji iznos od 3.450,79 eura. Tužitelju da zbog zadobivenih ozljeda pripada i imovinska šteta po

1 3

osnovi trajne tuđe pomoći i njege u opsegu od 40 sati mjesečno, temeljem odredbe čl. 1088. st. 1. ZOO, a svoj zahtjev da je postavio sukladno iznosima od strane financijskog vještaka pa da je stoga valjalo prihvatiti njegov zahtjev za dosuđenje rente za tuđu pomoć i njegu. Zatezne kamate za tri najstarija mjesečna iznosa rente da su dosuđene tužitelju od 22. svibnja 2013., a za slijedeće iznose od 1. -og u mjesecu, sve temeljem odredbe čl. 1103. ZOO u vezi čl. 12. st. 4. ZOOP. U pogledu visine troškova uništene odjeće sud da ocjenjuje zatraženi iznos od 199,08 eura (1.500,00 kuna) opravdanim, te ga je utvrdio slobodnom ocjenom temeljem odredbe čl. 223. ZPP sa kamatom od 22. svibnja 2013. Sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO sud da je tužitelju na ime troškova liječenja dosudio iznos od 41,14 eura (310,00 kuna) sa kamata od 22. svibnja 2013., kao dan podnošenja odštetnog zahtjeva, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO u vezi čl. 12. st. 4. ZOOP.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, kao ni povrede iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koje upire žalitelj.

11. Dakle, ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pri tom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu a na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je odlučio o osnovu i visini tužbenog zahtjeva.

12. U odnosu na prigovor tuženika u pogledu povišenog dijela zahtjeva po osnovi neimovinske štete te po osnovi rente za trajnu tuđu pomoć i njegu preko iznosa 132,72 eura (1.000,00 kuna) mjesečno treba reći da je preinačeni dio zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete utemeljen na istoj činjeničnoj osnovi i nema pravnu narav novog zahtjeva.

13. Kako je tužitelj u tužbi tražio isplatu naknade neimovinske štete, kao i rentu za trajnu tuđu pomoć i njegu, to je osnovano prvostupanjski sud zaključio da do prekida zastare nije došlo u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (pravno shvaćanje druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024., broj Su-IV-123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024.) već je zastara prekinuta podnošenjem tužbe. Obzirom da je tužba u ovom postupku podnesena 20. siječnja 2015., a štetni događaj se dogodio 24. veljače 2012., to zastara utuženog potraživanja nije ni nastupila, sve u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZOO.

14. Nisu osnovani navodi tuženika da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev. Naime, tuženik je u svojoj ranijoj žalbi osporavao dosuđene iznose iz točke I. izreke preko iznosa od 14.252,44 eura (koji iznos se odnosi na neimovinsku štetu, uništenu odjeću i troškove liječenja) i tijek kamata na taj iznos od 22.05.2013. do 25. 02. 2021., dakle tuženik je osporio preostali iznos glavnice o kojem je prvostupanjski

1 4

sud nakon ukidne odluke sada odlučio na način da je posebno sudio neimovinsku štetu, tijek kamata na nesporni iznos glavnice, tuđu njegu i pomoć, te troškove liječenja, pa se ne radi o prekoračenju zahtjeva. Dosuđeni iznos po svim vidovima nisu na štetu tuženika.

15. Kako je ranija prvostupanjska odluka ukinuta i u dijelu kamata na iznos od 14.252,44 eura za razdoblje 22.05.2013. do 25. 02. 2021. to nije bilo potrebe ponovno postavljati zahtjev s osnova kamata, budući da je isti postojao, pa ni u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja.

16. Teret dokaza eventualnog doprinosa tužitelja šteti je li tužitelj znao da je vozač BČ bio u alkoholiziranom stanju i pod utjecajem lijekova koji sadrže diazepam i je li bio vezan sigurnosnim pojasom je na tuženiku.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika da je u okolnostima konkretnog slučaja tužitelj mogao zaključiti da je vozač BČ bio u alkoholiziranom stanju, za istaći je da je tuženik tu okolnosti trebao sa sigurnošću dokazati, a što nije. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj znao da je osiguranik tuženika- vozač bio alkoholiziran (a ne mogao znati ili prepoznati), kao što nije dokazao ni da je alkoholiziranost vozača u uzročnoj vezi s dinamikom nastanka prometne nezgode. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa kao i njegovih dopuna nedvojbeno proizlazi da tužitelj kao nestručna osoba nije morao prepoznati alkoholiziranost kod svjedoka BČ te da nije moguće utvrditi je li kombinacija alkohola i diazepama u konkretnom slučaju dovela do jačeg sedativnog učinka, jer nije poznata, odnosno izmjerena koncentracija diazepama i metabolita u krvi, dakle iz nalaza vještaka proizišlo bi da tužitelj nije morao znati niti je morao uočiti da bi vozač bio u alkoholiziranom stanju. Međutim, dovodeći u vezu nalaz i mišljenje vještaka, nedokazanu alkoholiziranost tužitelja, kao i iskaz samog svjedoka BČ u kaznenom spisu gdje je iskazao da prije nezgode nije bio u društvu sa tužitelje, niti je u njegovom društvu konzumirao alkohol, što je i u suglasju sa iskazom tužitelja kako u ovom postupku tako i kaznenom, za zaključiti je da tužitelj nije imao saznanja o alkoholiziranosti vozača automobila u kojem se tužitelj nalazio kao suvozač pa mijenjanje iskaza svjedoka u predmetnom postupku u kojem navodi da više nije u dobrim odnosima sa tužiteljem i da se sa tužiteljem dogovorio u vezi iskaza u kaznenom postupku, jer da mu je tužitelj rekao da će nastojati izvući što više novaca od tuženika pa će njemu dati onoliko koliko on duguje tuženiku, a ostalo će ostati za njega, nije od utjecaja na predmet spora, slijedom čega je osnovano prvostupanjski zaključio da je iskaz svjedoka BČ u ovom postupku neistinit te posljedica narušenih odnosa između njega i šogora, o čemu su oboje suglasno iskazivali.

18. Kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj prije nesreće nije konzumirao alkohol sa osiguranikom tuženika, niti je isti mogao prepoznati da bi BČ bio pod utjecajem alkohola a kako to i proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa kojeg tuženik nije doveo u dvojbu to je osnovano prvostupanjski sud zaključio da s tog osnova nema suodgovornosti tužitelja šteti.

19. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, nakon pravilne ocijene svih provedenih dokaza (članak 8. ZPP) pravilno i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, odbio istaknuti prigovor doprinosa nastanku predmetne štete zbog nevezivanja

1 5

sigurnosnim pojasom, osnovom sadržaja u postupku provedenog tzv. kombiniranog prometno-sudskomedicinskog vještačenja iz kojeg proizlazi da bi tužitelj zadobio predmetne ozljede i da je bio vezan sigurnosnim pojasom, pa je stoga sud prvog stupnja i po ocjeni ovoga suda, pravilno i opravdano utvrdio da je to, u predmetu provedeno vještačenje, dalo jasan, objektivan i stručan odgovor o spornim odlučnim činjenicama, koje žalitelj nije doveo u dvojbu.

20. Glede dosuđene naknade na ime neimovinske štete s osnova predmetnih povreda treba reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio visinu iste, a pri čemu je uzeo u obzir karakter povreda, dob tužitelja i posljedice koje su ostale kod tužitelja, dakle sve kriterije propisane odredbom člankom 1100. ZOO u vezi s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete donesenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5, pri čemu je vodio računa i o tome da je kod tužitelja prije nezgode postojalo stanje narušenog zdravlja u vidu težeg oštećenja funkcije lijeve šake, koja mu je bila dominantna (lezija lijevog n. medianusa) i oštećenja sada desne ruke i da je liječen zbog ratnog PTSP, koje psihičko stanje se pogoršalo zbog prometne nesreće.

21. Dakle, žalbeni navodi da je prvostupanjski sud priznao i dosudio previsoke iznose za navedenu neimovinsku štetu ne dovode u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja budući da i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sveukupnost povreda te posljedica tih povreda posebno vodeći računa da se radi o čovjeku koji je teško hendikepiran zbog posljedica povreda koje je doživio ukazuju da bi i u svojoj ukupnosti bila primjerena pravična naknada neimovinske štete.

22. Prvostupanjski sud je na dosuđeni iznos neimovinske štete pravilno tužitelju dosudio zatezne kamate sukladno njegovom zahtjevu. Naime, pitanje dospijeća obveza osiguratelja na isplatu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu potrebno je promatrati sa aspekta odredbe članka 12. stavak 6. ZOOP, jer je ovaj potonji lex specialis u odnosu na ZOO, u svim pitanjima kojima se uređuje odgovornost osiguratelja u sporovima u kojima ovaj odgovara temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila, a kako je to pravilno cijenio i sud prvog stupnja. Naime, naknada štete pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete kod šteta počinjenih u prometu gdje se primjenjuje ZOOP dospijeva od podnošenja zahtjeva osiguratelju, a ako se taj datum ne može utvrditi onda od dana podnošenja tužbe, kao što je pravilno na iznos od 14.252,44 eura dosuđen ranijom prvostupanjskom presudom dosudio zateznu kamatu od 22. svibnja 2013., kao dan podnošenja odštetnog zahtjeva do 25. 02. 2021.

23. Polazeći od navedenih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud a sukladno nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke kao i nalazu i mišljenju vještaka financijske struke utvrdio opseg i visinu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koja je tužitelju trebala i koja će mu trebati u vidu (rente-čl.1088. st. 1. ZOO), a koja se očituje u potrebi za sve životne aktivnosti i poslove koji zahtijevaju dizanje i nošenje težih tereta, nabavku namirnica osim osnovnih svakodnevnih namirnica kao što su (kruh, mlijeko) te pomoć za uobičajene kućanske poslove (održavanje čistoće životnog prostora), što tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju, kao što je

1 6

pravilno dosudio i tijek kamata na istu sukladno članku 12. stavak 6. ZOOP i članku 1103. ZOO.

24. Isto tako pravilno je dosudio i tijek kamata na preinačeni zahtjev iz podneska od 9. veljače 2021. na iznos od 3.450,79 eura od 9. veljače 2021. budući da je tužitelj zatražio isplatu višeg iznosa naknade štete od tada.

25. Također je pravilno prvostupanjski sukladno odredbi čl. 1085. st. 2. ZOO u svezi s člankom 223. ZPP dosudio tužitelju troškove odjeće koja je uništena u predmetnom štetnom događaju a kako to i proizlazi iz iskaza tužitelja, što tuženik posebno i ne osporava, kao što mu je pravilno temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO dosudio i trošak liječenja u iznosu od 41,14 eura a sukladno pregledu kojeg je obavio I, sve sa dosuđenom kamatom od podnošenja zahtjeva sukladno članku 12. stavak 6. ZOOP i članku 1103. ZOO.

26. Dakle, visina naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći, troška odjeće i troška liječenja zasniva se na činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda po toj osnovi i pravilnoj primjeni materijalnog prava, što žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju, a istom je i za odgovorili da je tužitelj u u odštetnom zahtjevu tražio neimovinsku i imovinsku štetu po svim vidovima, kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud, pa se žalba ukazuje neosnovanom.

27. Pravilna je i odluka o trošku postupka kako po osnovu tako i visini (članak 154. stavak 5. i 155. ZPP), pri čemu sud prvog stupnja je vodio računa kako o osnovu tako i visini zahtjeva, kao i odredbi 52. točka 3. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023).

28. Stoga, s obzirom na sadržaj Tarifnog broja 52. točka 3. Tarife, kojima se regulira upravo primjena Tarife koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade i kojima se izrijekom propisuje da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pravilno je prvostupanjski sud odlučio o visini nastalih troškova obračunavajući vrijednost boda u skladu s odredbom Tbr. 54. Tarife u iznosu od 2,00 eura, slijedom čega se žalba žalitelja ukazuje neosnovanom.

29. Zbog navedenog temeljem odredbe članka 368. stavak. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Tihana Pivac