Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-486/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja S. P. iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi plaćanja doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2054/21-10 od 13. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
- Žalba se odbija.
- Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2054/21-10 od 13. prosinca 2022.
- Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/21-01/191, URBROJ: 513-04-21-3 od 3. svibnja 2021.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave D. K.: UP/I-411-01/2020-08/00498, URBROJ: 513-07-01-03-2020-01 od 27. listopada 2020. kojim je tužitelju, osiguraniku po osnovi člana uprave/izvršnog direktora trgovačkog društva, utvrđena za 2019. godinu obveza doprinosa i to osnovica za obračun doprinosa po osnovi: član uprave/izvršni direktor trgovačkog društva/likvidator/upravitelj zadruge iz članka 21. stavka 2. odnosno članka 37. stavka 2. Zakona o doprinosima u iznosu od 65.894,40 kn. Osnovica po kojoj su obračunati doprinosi temeljem koje je tužitelj prijavljen kao osigurana osoba na obvezno osiguranje, razlika osnovice za obračun doprinosa, doprinos za mirovinsko osiguranje i doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosima pobliže navedenim u izreci rješenja.
3. Prvostupanjsku presudu tužitelj pobija žalbom u cijelosti i iz svih žalbenih razloge predlažući Sudu da presudu poništi i sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar tako što će uvažiti tužbeni zahtjev u cijelosti. U opširnoj žalbi navodi u bitnom da mu je osporenim rješenjem uskraćeno stečeno pravo na rad s polovinom punog radnog vremena na poslovima "direktora – člana uprave" koje konzumira od 1997. godine i plaćanje doprinosa razmjerno polovici punog radnog vremena, te mu je uskraćen povrat uplaćenih iznosa za doprinose po predmetnoj nezakonitoj odluci. Bitne povrede pravila sudskog postupka nalazi u činjenici da sud u tijeku spora nije pravilno primijenio odredbe ZUS-a i nije utvrdio da je odluka nezakonita za što je tužitelj naveo sve bitne činjenice i dokaze, nije proveo ispitni postupak i nije odgovorio na sve tužbene navode. Sud je propustio utvrditi odlučne činjenice da je tužitelj osoba s invaliditetom, da je jedina osoba osnivač i član društva i direktor, da je samozaposlena osoba i da od 1997. ostvaruje pravo na rad s polovinom punog radnog vremena i pravo na naknadu plaće za rad sa skraćenim radnim vremenom jer zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne može raditi s punim radnim vremenom, da od 1999. prima invalidsku mirovinu, a od 18. svibnja 2000. mu je priznato pravo na zaposlenje sa skraćenim radnim vremenom od četiri sata, 50% radnog vremena. Navedene činjenice dokazuju i obrasci za obračun plaće (JOPPD). Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo jer je tužitelju uskraćeno pravo na plaćanje doprinosa razmjerno polovini punog radnog vremena na poslovima direktora – člana uprave, kako je to propisano odlukom HZMO-a. Ponavljajući iscrpno navode već iznesene u tužbi predlaže Sudu da poništi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova upravnog spora s kamatama.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
7. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno ocijenio da zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je tužitelj bio u 2019. godini zaposlen kao član uprave – direktor trgovačkog društva S., te da je u tom razdoblju bio prijavljen i kao osiguranik na osnovi radnog odnosa na osnovicu za obračun doprinosa od 32.947,20 kn.
8.1. Prema odredbi članka 21. stavka 2. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", broj: 84/08. – 106/18.) za rad u punom radnom vremenu osiguraniku koji je istodobno kod poslodavca član uprave trgovačkog društva ili izvršni direktor trgovačkog društva ili likvidator ili upravitelj zadruge, osnovica za obračun doprinosa ne može biti niža od umnoška prosječne plaće i koeficijenta 0,65 pomnoženog s 12 što za 2019. godinu iznosi 65.894,40 kn.
9. Budući da nije sporno da je tužitelj bio član uprave – direktor trgovačkog društva za kojeg je bila u 2019. godini propisana osnovica za obračun doprinosa u iznosu od 65.894,40 kn, a da je tužitelj uplaćivao doprinose na osnovicu od 32.947,20 kn to mu je zakonito osporenim rješenjem utvrđena razlika za uplatu.
10. Ove činjenice tužitelj nije osporio niti tužbenim niti žalbenim navodima pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.
11. Neosnovano tužitelj ističe da sud nije odgovorio na tužbene navode. Naime, uvidom u obrazloženje osporene presude proizlazi da je sud odgovorio na sve prigovore koji su važni za odlučivanje u konkretnoj upravnoj stvari. I Europski sud za ljudska prava u odnosu na obvezu sudova da obrazlože svoje odluke, koja obveza proizlazi iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ističe da ta obveza ne podrazumijeva da sudovi trebaju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već da se mjera do koje se proteže obveza davanja obrazloženja razlikuje s obzirom na narav odluke i okolnosti predmetnog slučaja (slučaj EM Linija d.o.o. protiv Hrvatske, broj: 27140/03). I prema dosljednoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezu obrazlaganja odluka ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja imajući u vidu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio.
12. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u slučaju tužitelja pravilno protumačio i primijenio mjerodavno postupovno i materijalno pravo, postupak proveo sukladno zakonu te svoju odluku dostatno i razumno obrazložio.
13. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao i izreci.
14. Odluka o troškovima temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a jer tužitelj nije uspio u sporu.
U Zagrebu, 20. rujna 2023.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.