Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-241/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Martiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika VALBO SNAGA d.o.o., Zagreb, Heinzelova 8, OIB 69419352608, zastupanog po punomoćniku Branku Kirinu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem:Pr-14809/2021-35 od 27. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem:Pr-14809/2021-35 od 27. svibnja 2025 u pobijanom dijelu točke II. kojim je za više zatraženo u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama njen tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te u odluci o troškovima postupka ( pobijani dio točke I. izreke).

II. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice i preinačava odluka o troškovima postupka u dijelu točke III. izreke kojom je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 277,50 EUR-a te u tom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje pobijana presuda u dijelu točke I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno o troškovima postupka .

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku VALBO SNAGA d.o.o., Heinzelova 8, Zagreb, OIB: 69419352608, isplatiti tužiteljici PF, IZ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.270,00 eura (dvije tisuće sedamsto sedamdeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 15.10.2020. g. do konačne isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, kao i nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.554,00 eura, sve u roku od 8 dana ( točka I. izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke odbijen je za više traženo tužbeni zahtjev u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama od 15.10.2020. do isplate.

1.2. Ujedno u odluci pod točkom III. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 277,50 eura u roku 8 dana.

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je odbijen njen tužbeni zahtjev te odlučeno o troškovima postupka, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 125/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pobijanom dijelu shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

2.1. Žali se i tuženik, kako iz žalbenih navoda proizlazi pobijajući presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen njen tužbeni zahtjev, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 125/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u tom dijelu preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

2.1. Žaliteljica je odgovorila na žalbe i osporila navode žalbe te predložio žalbu tuženika odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

2.2. Žalba tuženika nije osnovana dok je djelomično osnovana žalba tužiteljice u odnosu na troškove postupka.

3. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude; presuda sadrži jasne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se stoga presuda može ispitati.

4.Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice kao radnice za naknadom neimovinske i imovinske štete koju da je pretrpjela kao posljedicu ozljeđivanja na radu dana 1. rujna 2020, a koju naknadu štete potražuje od tuženika kao svog poslodavca.

5. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice jer je smatrao utvrđenim odgovornost tuženika za nastali štetni događaj kojem nije doprinijela tužiteljica svojim ponašanjem budući tuženik ničim nije dokazao da šteta potječe od više sile ili isključive radnje tužiteljice ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, pozivom na odredbu članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127717 i 98/19- dalje ZR) u svezi s odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje u tekstu: ZZR).

5.1. Naime, u svezi pitanja odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu šteti tužiteljici, kao i odgovornosti za naknadu te štete za navesti je kako slijedi. Odredbom članka 25. stavka 1. ZZR-a, propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

5.1. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama članka 111. ZR-a. Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. stavka 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO).

5.2. Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti. Iz sadržaja odredbe članka 25. stavka 2. ZZR-a proizlazi kako se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se neće moći pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe. Naime, ovdje je za napomenuti da budući je članak 25. ZZR-a poseban (specijalan) propis, pravo poslodavca na oslobađanje od objektivne odgovornosti u konkretnom slučaju mora se prvenstveno prosuđivati kroz primjenu tog propisa, a tek podredno, zbog primjene načela lex specialis derogat legi generali, primjenjivati će se odredbe članka 1067. ZOO-a kao opći propis.

6. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je sud prvog stupnja smatrao utvrđenim kako iz provedenih dokaza u postupku ne proizlazi postojanje doprinosa na strani tužiteljice u nastalom štetnom događaju, dok s druge strane tuženik kao poslodavac nije dokazao postojanje esklupacijskih razloga inače njegove objektivne odgovornosti, odnosno da predmetna šteta potječe od više sile ili isključive namjere tužiteljice ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći,.

7. U odnosu na navode žalbe, a u kontekstu naprijed citiranih odredaba kojima je regulirana odgovornost poslodavca za štetu radniku, prije svega je za ukazati da za ekskulpaciju tuženika nije dostatna sama okolnost da bi šteta tužiteljici nastala isključivo radnjom nje same, koju radnju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Naime pod pretpostavkom da je tuženik kao poslodavac i postupio po svim propisima koji reguliraju problematiku zaštite na radu isti bi se oslobodio odgovornosti za naknadu štete tužiteljici, tek ako je do štete došlo namjerom ili krajnjom nepažnjom tužiteljice što je kao ekskulpacijski razlog navedeno u odredbi članka 25. stavka 2. ZZR-a.

8. Žalitelj žalbenim navodima doista ukazuje kako je predmetna nezgode nastala kao posljedica grube nepažnje tužiteljice, koja je pristupila čišćenju električnog noža za rezanje bez da ga je prethodno isključila iz adaptera uključenog u struju, o čemu iskazuje u svom iskazu tijekom postupka saslušana zaposlenica tuženika BF, .

8.1. Međutim, suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja s pravom otklanja navode saslušane radnice tuženika, koja je kao očevidac naznačena u prijavi ozljede na radu od 3. rujna 2020. i iz čijeg sadržaja proizlazi kako je do predmetne nezgode došlo upravo prilikom pripreme kebaba, uslijed korištenje električnog noža i kojom prigodom se tužiteljica porezala i zadobila ozljede zbog kojih potražuje naknadu u ovom postupku.

9. Da je tomu tako govori i nalaz vještaka sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću, prema kojem se tužiteljica porezala uslijed rukovanja sa električnim nožem prilikom rezanja te zadobila reznu ranu IV. prsta lijeve šake.

10. U navedenom. pravilno je sud prvog stupnja otklonio navode saslušane radnice tuženika o načinu nastanka predmetne nezgode prilikom pranja mašine za rezanje mesa, tijekom kojeg tužiteljica nije isključila adapter iz struje. Naime, radi se radnici tužitelja, koja je u predmetnoj prijavi ozljede na radu koja sadrži naznake na načinu ozljeđivanja radnika, navedena kao očevidac, a osnovom koje je i izdana navedena potvrda nadležnog HZZO-a o predmetnoj radnoj nezgodi, koja kao takova ima snagu javne isprave u smislu kvalifikacije ozljede sukladno članku 230. ZPP-a ( pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Rev- 74/2020 od 28. travnja 2021.).

11. Na okolnost posljedica ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi sud prvog stupnja je osnovom nalaza i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Miljenka Franića nakon izjašnjenja na prigovore od strane tužiteljice, sukladno karakteristikama zadobivene ozljede u štetnom događaju, uzevši u obzir iako oskudnu medicinsku dokumentaciju, uzevši u obzir svoje dugogodišnje iskustvo u liječenju sličnih ozljeda, a svakako i činjenice da je tužiteljica na bolovanju bila oko 5 tjedana odnosno tijek liječenja i izvršeni klinički pregled tužiteljice 17. lipnja 2024. iznio ocjenu trajanja bola i straha te zaostale tegobe nakon stabilizacije zdravstvenog stanja, što je ocijenio s datumom 15. listopada 2020., spadaju pod ocjene trajnih posljedice s ortopedsko- traumatološke strane za 2%.

12. Prvostupanjski suda je sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a u vezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a ,a imajući na umu Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. i pravnom shvaćanju zauzetom na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u nastavku: VSRH) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., dosudio tužiteljici naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prema kvalifikatornim kriterijima: pretrpljenih fizičkih bolova jakog intenziteta 2 dana, bolove srednje jakog intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta još 15 dana, u iznosu od 800,00 EUR-a, straha jakog intenziteta koji je kao primarni bio vrlo intenzivan i kratkotrajan,na koji se nadovezuje sekundarni strah kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica, jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, a slabijeg intenziteta 10 dana, te s obzirom na duljinu straha i njegov intenzitet u iznosu od 510.,00 EUR-a. te zaostalo naruženje slabijeg stupnja u vidu zaostalog ožiljka na jagodici IV. prsta lijeve šake u visini od 500,00 EUR-a, i smanjenje životnih aktivnosti procijenjeno u omjeru od 2 % s ortopedsko-traumatološkog gledišta u iznosu od 300,00 EUR-a.

13. Slijedom iznesenog, uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, straha, naruženosti i smanjena životne aktivnosti, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a u vezi čl. 1100. i 1046. ZOO- a..

13.1. Suprotno navodima žalbi stranaka, ovaj sud je prihvatio kao pravilnu ocjenu suda prvog stupnja o visini dosuđene naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prema kvalifikatornim kriterijima o visini naknade štete zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 2.270,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dana kada se zdravstveno stanje kod tužiteljice stabiliziralo pa do isplate sukladno čl. 1103. u vezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

14. Nadalje, tužiteljici pripada pravo na naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege nekvalificirane osobe, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a procijenjene kao nužne i potrebne od strane vještaka kroz 10 dana po 2 sata i 20 dana po 1 sat, ukupno 40 sati, uzimajući u obzir neprijepornu cijenu sata primjerenu mjesnim prilikama u kojima živi tužiteljica za jedan sat tuđe pomoći njege u iznosu od 4,00 EUR-a, sud je tužiteljici pravilno dosudio iznos od 160,00 EUR-a, što žalitelj žalbenim navodima posebno i ne dovodi u pitanje.

15. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu stranaka je valjalo odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu potvrditi,

16. Osnovano, međutim žaliteljica osporava pravilnost pobijane odluke o troškovima koju je cijeniti kroz odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a uz uvažavanje činjenice uspjeha tužiteljice u osnovi ali i djelomično uspjeha u odnosu na visinu, prema konačnom zahtjevu tužitelja. No, prilikom izračuna pripadajuće visine nastalih i pravilno obračunatih troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sud će sukladno navedenoj odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, kada utvrdi da su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

16.1. Kako je u konkretnom slučaju tužiteljica u cijelosti uspjela u osnovi svog tužbenog zahtijeva, u odnosu na koju je većim dijelom vođen dokazni postupak, a u visini u od 81,5 %, to je njen uspjeh cijeniti u omjeru od 90 %, dok je uspjeh tuženika u omjeru od 10 %, tako da njen sveukupni trošak u postupku iznosi 80 %, koliko je istoj valjalo priznati na pravilno obračunati trošak po provedenim radnjama zastupanja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika u dosuđenom iznosu. Stoga je u preostalom dijelu kojim je tužiteljica obvezana naknaditi troškove tuženika, odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti, uvažavanjem žalbe tužiteljice, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP- a, a u preostalom dijelu njenu žalbu u odnosu na troškove postupka odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP- a. Pri tome tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu na temelju odredbe članka 155. ZPP-a kao suvišan i nepotreban, ali i trošak sastava žalbe jer ista nije uspjela u odnosu na glavnicu pobijane presude.

17. Slijedom naprijed iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica