Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-210/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras- Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Cetina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Gradski prijevoz putnika d.o.o. Osijek, Osijek, Cara Hadrijana 1, OIB: 96779488329, koji je zastupan po punomoćniku Borisu Guljašu, odvjetniku u Osijeku, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-32/2024-10 od 30. travnja 2025., u sjednici održanoj 8. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-32/2024-10 od 30. travnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nedopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 31. siječnja 2024., Urbroj: 01-23/2024.-SJM, kojom je tuženik tužiteljici otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. siječnja 2023., i da je nedopuštena Odluka od 21. ožujka 2024., Urbroj:01-58/2024.-SJM kojom se odbacuje zahtjev za zaštitu prava radnice kao nepravovremen (točka I. izreke), pa je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove radnog mjesta "Dispečer 1", a ukoliko to nije moguće da je se rasporedi na druge odgovarajuće poslove i radne zadatke, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u pobijanoj presudi obvezan je tuženik da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, odbaci tužbu odnosno odbije tužbeni zahtjev i tuženiku dosudi troškove postupka, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu sa zahtjevom da se tužiteljica vrati na radno mjesto dipečera ili druge odgovarajuće poslove.

4. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi:

- da su tužiteljica i tuženik 31. siječnja 2023. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Dispečer 1,

- da je tuženik tužiteljici odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 31. siječnja 2024. otkazao ugovor o radu,

- da je tužiteljica podnijela zahtjeva za zaštitu prava 7. ožujka 2024. protiv odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 31. siječnja 2024., putem Hrvatske pošte 7. ožujka 2024.,

- da je odlukom tuženika od 21. ožujka 2024. odbačen zahtjev za zaštitu prava kao nepravovremen,

- da iz odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika proizlazi da su u razlozima za otkazu ugovora o radu: da je poslodavac tijekom studenog 2023. obaviješten o nizu kršenja obveza iz radnog odnosa radnice, pa da je ispitao te prijave te 24. studenog 2023. pozvao radnicu na iznošenje obrane, koja je putem svog punomoćnika 28. studenog 2023. iznijela obranu pisanim putem; poslodavac da je ponovno zaprimio novu obavijest o povredi radnog odnosa te je 24. studenog 2023. zatražio od radnice iznošenje obrane, koja je putem punomoćnika 19. prosinca 2023. iznijela svoju obranu; nakon provjere svih prijava i obrane radnice poslodavac da je utvrdio da je radnica počinila više kršenja obveza iz radnog odnosa, od kojih je svaka zasebno dovoljna za donošenje nove odluke; da je radnica 21. listopada 2023. zaprimila prijavu vozača autobusa kako su vozila parkirana na okretištu autobusa u Josipovcu koja onemogućuju okretanje autobusa, a radnica da nije obavijestila dežurnog kontrolora o parkiranim vozilima na okretištu autobusa te da nije poduzela radnje kako bi se okretište autobusa oslobodilo za promet jer je dala nalog radnicima da umjesto na okretištu autobus okreću na za to nepredviđenom mjestu, na privatnom parkingu trgovačkog društva Folding d.o.o., bez da je za to zatražila suglasnost toga društva čime da je počinila povredu obveze iz radnog odnosa nesavjesnim i nemarnim obavljanjem poslova svog radnog mjesta te neprimjerenim obavljanjem i zapostavljanjem svoje dužnosti iz ugovora o radu; isto tako da je radeći 29. listopada 2023. u trećoj smjeni zaprimila pozive korisnice usluga – putnice, te na neprimjeren način komunicirala s putnicom uvjeravajući ju u pogrešan vozni red, te da je uputila vozačicu autobusa koja je prometovala na liniji VR 8 pogrešnim putem-trasom zbog čega je počinila povredu obveze iz radnog odnosa, odnosno samovoljnim i bezrazložnim mijenjanjem trase linije, nesavjesnim i nemarnim obavljanjem poslova svoga radnog mjesta te neprimjerenim obavljanjem i zapostavljanjem svoje dužnosti iz ugovora o radu; nadalje da je dobila uputu i usmeni nalog koordinatora prometa, kao nadređenog, da joj pojasni svoje izvješće od 29. studenog 2023. vezano za žalbu putnice, a radnica da nije postupila po zadanom nalogu čime je počinila povredu obveze iz radnog odnosa-neizvršavanje naloga; potom da je 29. studenog 2023. dala nalog odjelu prometa da vozilom poslodavca odu po vozača autobusa FM koji je kasnio na posao u mjesto njegovog prebivališta te ga dovezu na radno mjesto, čime je počinila povredu radnog odnosa nesvrsishodnim korištenjem sredstava rada, te nesavjesnim i nemarnim obavljanjem i zapostavljanjem svoje dužnosti iz ugovora o radu; zatim da je tuženik tužiteljicu još 25. kolovoza 2022. upozorio na obveze iz radnog odnosa, te 5. listopada 2023. zbog neobavljanja svog posla-stalnog nadzora i kontrole položaja vozila na mreži linija,

- da odluka o otkazu sadrži bilješku da je stavljena na oglasnu ploču 21. veljače 2024. i službenu bilješku od 31. siječnja 2024. da je radnica odbila primiti odluku,

- da iz izjave tužiteljice od 30. listopada 2023. proizlazi da je 29. listopada primijetila da vozač FM nije stigao na posao, te nakon nekoliko poziva da je saznala da je mislio da je slobodan jer inače vozi VR49 (škola) i da je vikendom slobodan, pa da je poslala po njega kontrolu jer nije imao automobil,

- da iz izjave tužiteljice od 25. listopada 2023. proizlazi da ja navela da je netko bez konzultiranja s prometnim uredom ušao u salu za svatove i podigao 15ak ljudi kako bi se oslobodila vozila, a da su se inače okretali kada firma Foldnig ne radi u tom dvorištu,

- da iz očitovanja tužiteljice – iznošenje obrane od 28. studenog 2023. proizlazi da nije sporno da je tužiteljica dala nalog vozačima da se okreću kod društva Foldnig, ali da time nije počinila povredu obveze iz radnog odnosa, već upravo suprotno, da je isto učinjeno i da je isto u skladu s ekonomičnosti i funkcionalnosti poslovanja, kao i u slučaju vozača FM i stajališta kod Eurodoma,

- da iz preslike vozne linije 960 za vozača EM na dan 1. studenog 2023. proizlazi da je fotografiran vozni red,

- da iz preslike povratnica proizlazi da se tuženiku vratila putem pošte dostava odluke o otkazu ugovora o radu upućene tužiteljici,

- da iz dopisa tuženika od 14. veljače 2024. s prilozima i to odluka o otkazu i preslike povratnice upućene dotadašnjem punomoćniku tužiteljice, proizlazi da je tuženik pokušao dostavu odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici i njezinom punomoćniku, a koji je dopisom od 21. veljače 2024. obavijestio tuženika da više nije tužiteljičin punomoćnik te da je bio punomoćnik samo za podnošenje pisane obrane,

- da iz izjave AM od 23. listopada 2023. proizlazi da je 21. listopada 2023. u 15:16 sati nazvao prometni ured da javi da su se na okretištu u Josipovcu počeli skupljati svatovi te da su uzvanici počeli parkirati svoja vozila na samo okretište, pa da je prometnica rekla da će napraviti što bude napravila, a dolaskom na okretište u 17:00 sati situacija da nije bila riješena,

- da iz izjave HM od 24. listopada 2023. proizlazi da ju je u 17:11 nazvala otpremnica MM i pitala ima li saznanja o prometovanju na liniji Josipovac gdje je problem parkiranih vozila od svatova, te da joj je odgovorila da ju nitko nije obavijestio o tom problemu, pa joj je rečeno kako je problem riješila MM i nema potrebe da se dolazi na lokaciju,

- da iz preslike bilježnice prigovori putnika od 29. do 30. listopada 2023. proizlazi da je 29. listopada 2023. upisan prigovor putnice na VR 8 Kozbašić jer nije stala na stanici kod Eurodoma, a gospođa da navodi da je usmeno dogovorila sa šefovima da joj se tamo stane te da joj je obećano to uvesti u dnevni red, što je napisala tužiteljica u tu bilježnicu, a ispod navedenog teksta da se nalazi potpis tužiteljice;

- da iz prijave od 6. studenog 2023. proizlazi kako je tu prijavu sačinio CM, te je u navedenoj prijavi napisano da se 30. listopada 2023. u odjel prometa telefonskim putem obratila putnica koja je navela kako već dva dana nema autobusa u 5:12 koji prometuje za Drinsku ulicu, a ona da ga čeka kod Eurodoma, te se požalila na neljubazno osoblje u prometnom uredu koji je zvala, dok je oba dana kao Dispečer 1 radila ČM koja je pokušala uvjeriti putnicu da nema takvog autobusa, pa da je utvrdio da je ČM krivo uputila vozačicu, a što je utvrdio u razgovoru s vozačicom.

- da iz preslike voznog reda i preslike prikaza lokacije Google karte proizlazi da iz voznog reda Remiza-Gajev trg-Drinska proizlazi da postoji stajalište u Ulici kneza Trpimira (Eurodom),

- da iz upozorenja od 18. kolovoza 2022. proizlazi da je tužiteljica dobila upozorenje na povrede iz radnog odnosa jer je 7. kolovoza 2022. za vrijeme smijene koja počinje u 6:00, u 6:06 napustila radno mjesto i otišla na piće na benzinsku pumpu, dok iz upozorenja od 4. listopada 2023. proizlazi da je došlo do zastoja na okretištu na Vijencu Petrove Gore jer tužiteljica nije obavljala stalni nadzor i kontrolu položaja vozila na mreži,

- da iz prijava za tužiteljicu od strane kontrolora proizlazi da je tužiteljica od 26. veljače 2023. pa do otkaza ugovora o radu dobila 14 prijava, a neke od tih prijava da su navedeni kao razlozi za otkaz ugovora o radu,

- da iz dopisa radničkog vijeća proizlazi da je tuženik dostavio radničkom vijeću odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice koje radničko vijeće je dalo suglasnost na prijedlog namjeravane odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici,

- da je saslušani svjedok ĐM, zaposlenik tuženika, naveo da kada se uoči da bi mogao postojati zastoj, tj. da imaju problem na cesti, vozač prvo da sam donosi odluku što učiniti, ali pri tome pazi da to što čini bude u skladu s prometnim propisima i da se ne ugrožavaju drugi sudionici u prometu, a potom da se javlja kontroli sigurnosti; kontrola sigurnosti da izlazi na teren jer problem može biti takav da će trajati više dana i pokušava riješiti problem, dok prometni ured, odnosno Dispečer 1 može reći vozaču što da napravi; u konkretnom slučaju da je tužiteljica postupala po dotadašnjoj praksi i da je bila ovlaštena na takvo postupanje u svezi okretišta kod Foldinga; isto tako da mu je poznato da je na račun tužiteljice, ali i drugih djelatnika vozača i perača, bilo puno prijava, a procedura da je bila takva da nakon što radnik dobije prijavu da pravnica ili savjetnik direktora – glavni dispečer, nazove osobu i joj kaže da je dobila prijavu bez poziva na obranu i oni tako da se samo skupljaju te opomene, tj. prijave i onda daju otkaz,

- da je saslušana svjedokinja ČML, zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelja odjela općih kadrovskih poslova, navela da je 31. siječnja 2024. tužiteljica pozvana u ured direktora, gdje su bili ona i pomoćnik direktora VM, pri čemu da je ona rekla tužiteljici da poslodavac smatra da postoje razlozi zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć, da je tužiteljici dana odluka o otkazu, da joj je ona pročitala cijelu odluku o otkazu i obrazložila joj razloge otkaza; isto to da joj je objasnio i VM; tužiteljica da je potom čitala tu odluku te izjavila da ne želi potpisati primitak odluke i izašla iz ureda; iz tog razloga ona da joj je pokušala dostavu preko pošte preporučeno dva puta jer je smatrala da takvu odluku treba primiti neposredno, međutim ta dostava da je bila neuredna, dok je odvjetnik Mislav Srb odbio primitak uz navode da više nije punomoćnik tužiteljice, pa da su onda odluku o otkazu stavili na oglasnu ploču; nakon tog događaja tužiteljica da je bila na bolovanju, kao i po isteku otkaznog roka pa da još nije odjavljena,

- da je saslušani svjedok VM, zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćnika direktora, naveo kako je pravnica pročitala i obrazložila odluku o otkazu tužiteljici, a da je tužiteljici odbila potpisati primitak odluke jer joj je odvjetnik rekao da ne potpiše, pa da su onda slali na kućnu adresu,

- da je saslušanja svjedokinja HM, zaposlena kod tuženika na radnom mjestu kontrolor prometa, u svom iskazu navela da je tužiteljica vrijedna, sposobna, komunikativna i da je vrlo brzo naučila raditi; u vezi slučaja koji se dogodio zbog okretišta u Josipovcu, da je sastavila izjavu pod pritiskom da će biti ugrožena za svoje radno mjesto, a u toj izjavu da je navela da ju tužiteljica nije obavijestila, a zapravo da ju je obavijestila, zbog čega da se ispričala tužiteljici; to od nje da je tražio JM, koji je njoj neposredno nadređen; u vezi događaja kod okretišta u Josipovcu, da je praksa bila takva da vozači sami nekada procijene situaciju i da zaobiđu prepreku koja se nalazi na cesti, međutim da ju je tužiteljica usmeno obavijestila o problemima kod okretišta u Josipovcu, s tim da smatra da je tužiteljica reagirala najbolje što je mogla i da nije nastala šteta za poslodavca; u odnosu na povredu koja se stavlja na teret tužiteljici odnosno situaciji kod Eurodoma da je u toj situaciji prije svega vozač odgovoran za rutu koju vozi jer vozač ima konzolu koja mu pokazuje rutu koju vozi; isto tako da joj je poznato kašnjenje na posao FM, a da se u tom slučaju tužiteljica trudila da ne dođe do štete, što da im je bila praksa jer se znalo u iznimnim situacijama događati da se ode po vozača, ako nema prijevoz; također, da je u sporu s poslodavcem jer je dobila niz prijava zbog kojih je dobila odluku o otkazu, dok je bila na bolovanju, pa nije nastupio otkaz,

- da je saslušani svjedok BM, raniji zaposlenik tuženika, naveo da zna da u konkretnom slučaju vozačica nije stala kod Eurodoma, ali da je to greška vozača, a ne dispečera 1. te da se događalo da se šalju vozila poslodavca po radnike koji ne mogu doći na posao,

- da je saslušani svjedok IM, zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa i tramvaja, naveo da ako dođe do problema na cesti ili okretištu da vozač sam proba naći neko rješenje, a ako ne može naći rješenje da zove prometnika; isto tako da prometnika zove u situaciji kada bi zaobilazna trasa zaobilazila više stanica, pa ne može pokupiti putnike, ali da inače vozač da gleda na display, odnosno konzolu gdje mu iskaču stanice na koje treba stati pa ako ne stane na stanici na kojoj je trebao stati, a prema konzoli, to je učinio svojom greškom; također da se događalo da radnik ne dođe na vrijeme na posao, da zaspe ili nešto, te je za takve slučajeve predviđena rezerva vozača, međutim da je bilo situacija da vozač poslodavca ode po radnika, ako radnik nije u mogućnosti doći svojim vozilom; u obavljanju svog posla da je bio u kontaktu s tužiteljicom i da je obavljala taj posao kao svaki drugi prometnik,

- da je saslušani svjedok OM, direktor tuženika u vrijeme kada je tužiteljica dobila otkaz ugovora o radu, naveo da je zbog učestalih opomena protiv tužiteljice kao i prijedloga mjera protiv nje predloženo je da se tužiteljici da otkaz; prije otkaza da je s tužiteljicom obavio razgovor da prestane raditi povrede, da ne bi došlo do situacije do koje je došlo, međutim, i dalje da se nastavilo ponavljati njezino ponašanje,

- da je u svom iskazu svjedokinja FML navela da je u travnju 2023. počela raditi kod tuženika i do događaja od 30. listopada 2023. da je radila na radnom mjestu vozača; vozači da dobiju radni nalog, a ako im nešto nije jasno da pitaju dispečera; u radnom nalogu da stoji garažni broj vozila, vozni red, stanice koje pišu i na konzoli; ruta da mora odgovarati ruti na displayu; tog dana da se radni nalog poklapao s konzolom, da je pisalo da stane kod Eurodoma, što da je i napravila, pa u odnosu na prijavu putnice da dva uzastopna radna dana nije stala na stanicu kod Eurodoma, je navela da se to ne odnosi na nju,

- da je saslušani svjedok UM, zaposlen kod tuženika na radnom mjestu koordinator prometa, koji je bio nadređen tužiteljici i predsjednik radničkog vijeća, naveo da je tužiteljica dobila otkaz zbog niza propusta koje je radila tijekom godinu dana i prijava koje je dobivala, s tim da je prijave podnosio i on po saznanju putnika ili vozača; tako u odnosu na događaj od 30. listopada 2023. da ga je putnica nazvala da dva dana na stanici kod Eurodoma nije došao autobus, a koji je redovno prometovao svaki radni dan od početka zimskog vremena, a u izvješću tužiteljice da stoji da joj se žalila neka putnica i da taj vozni red ne prometuje tako, ali da su se oni dogovorili s putnicom da će tamo stajati, potom da je nazvao tužiteljicu da se očituje opet na to, da se nije očitovala pa je nakon pet do šest dana došao do saznanja da autobus nije prometovao kako je trebao, zbog čega smatra da je tužiteljica kriva za to; isto tako u pogledu okretišta kod Josipovca da vozač kada dođe do takve situacije mora obavijestiti dispečera 1, a dispečer 1 kontrolu sigurnosti, koja izlazi na teren, a po povratnoj informaciji kontrole sigurnosti dispečer može organizirati daljnji put, dakle vozač ne može sam donositi odluke, pa je tako tužiteljica trebala obavijestiti kontrolu sigurnosti jer putnici ne smiju izaći iz autobusa izvan stanice, a dispečer se mora uvjeriti da je to mjesto za okretište sigurno, a to dispečer iz prometnog ureda da nije mogao utvrditi, kao što nije ni imao suglasnost trgovačkog društva Folding d.o.o.; u pogledu korištenja vozila službe kontrole za odlazak po vozača da to nije dopušteno niti u jednom slučaju; u odnosu na radnicu HM da nije na nju vršio nikakav pritisak da piše prijave,

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da se sjeća da ju je pozvala tajnica da se javi pravnici da nešto treba potpisati, pa da su je uputili u ured direktora gdje su bili pravnica i zamjenik direktora, pri čemu se zamjenik direktora smijao a pravnica da je samo nešto rekla okretište i FM, pri čemu ona da je eksplodirala, jer je to bio 50ti put da je tamo pozvana na ribanje i torture; tada da im je rekla da ju ništa ne zanima i da šalju sve odvjetniku, pa da je izišla i zalupila vrata; kolege s posla da su je nazvali i rekli da se odluka o otkazu nalazi na oglasnoj ploči; u prosjeku da je u četiri mjeseca jedan put do dva puta bila na razgovoru kod direktora u svezi prijava; sljedećeg dana da nije došla na svoje radno mjestu jer joj je pozlilo dva sata nakon tog događaja pa da je otišla na hitnu pomoć; u svezi povreda da je zaprimila poziv vozača AM, koji je noviji vozač i nije se znao snaći, pa da mu je rekla što da napravi, a tada pored nje da je bila i HM, pa da su zajedno donijele odluku da se ne diraju ljudi u sali, da se ne zaustavi promet jer bi se morala nazvati policija, a parking Foldinga da nije cijeli u privatnom vlasništvu nego počinje na javnoj površini; i ranije da su imali takve situacije i na taj su ih način rješavali; kolegica MM da je van svojeg radnog vremena ušla u te svatove i tražila na mikrofon i zamolila ljude da izađu van i pomaknu aute, a kao dispečer 2 nema takve ovlasti, po protokolu takve poslove dispečer 2 da ne može raditi; u odnosu na vozačicu FML da joj je rekla da prati konzolu, da ima putni nalog, a u torbi da je imala vozni red s linijama i trasama, s tim da je ušla u njezino vozilo i slikala njezinu konzolu i pokazala joj gdje joj piše kamo treba ići; kada se vratila u ured da je bilo jako puno poziva i obveza pa da ne može pratiti u kojem trenutku se nalazi svaki vozač, a s obzirom da imaju dovoljno dokumentacije trebali bi prema tome znati gdje voze, međutim da ju je zvala neka putnica i rekla što se dogodilo zbog čega da se ispričala i poslala joj vozilo kontrole prometa da je odveze; unatoč svemu drugi dan da je vozačica napravila istu stvar; u odnosu na kašnjenje vozača da se zove rezerva, a ponekad da se po vozača pošalje kontrola prometa, pa da je tako poslala, kao zamjenskog vozača Č; njen posao da čini 20% kolotečini, a 80% improvizacije kako da se snađu u prometnim situacijama; UM da joj je znao na papirić napisati da se očituje i svaki puta kada se od nje tražilo da se očituje da je to napravila pisano ili usmeno; sada da je na bolovanju.

5. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je da je tuženik pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici dostavio stavljanjem na oglasnu ploču 21. veljače 2024., pa kod činjenice da je tužiteljica zahtjev za zaštitu prava podnijela 7. ožujka 2024., to je taj sud smatrao da je tužiteljica zahtjev za zaštitu prava podnijela u roku iz članka 133. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR), odnosno 15. dan nakon što je odluka o otkazu ugovora o radu stavljena na oglasnu ploču. Nadalje je taj sud smatrao da je tužiteljica 8. travnja 2024. (što tuženik nije niti osporavao) primila odluku tuženika kojom se njezin zahtjev za zaštitom prava od 21. ožujka 2024. odbacuje kao nepravovremen, pa da je u roku iz članka 133. ZR-a podnijela tužbu, zbog čega je smatrao da je tužba tužiteljice pravovremena.

5.1. Isto tako je prvostupanjski sud smatrao da je tuženik proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem sukladno odredbi članka 150. stavka 1. ZR-a.

5.2. Nadalje je prvostupanjski sud smatrao da povreda obveze iz radnog odnosa koju tuženik navodi u pobijanoj odluci i to da je tužiteljica 21. listopada 2023. zaprimila prijavu vozača autobusa kako vozila parkirana na okretištu autobusa u Josipovcu onemogućuju okretanje autobusa, o čemu da nije obavijestila dežurnog kontrolora o parkiranim vozilima na okretištu autobusa i poduzela radnje kako bi se okretište autobusa oslobodilo za promet, pa da je dala nalog radnicima da umjesto na okretištu autobus okreću na za to nepredviđenom mjestu, na privatnom parkingu trgovačkog društva Folding d.o.o. bez da je za to zatražila suglasnost toga društva, nije povreda prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji, kao i što tužiteljica tim radnjama nije dovela u opasnost putnike (tuženik nije niti utvrđivao je li tada uopće bilo putnika u vozilu kada se vozilo okretalo), te osobito da je o događaju obavijestila dežurnu kontrolorku (kontrola sigurnosti) u čijem opisu poslova, a ne tužiteljičinom, je da izađe na teren i otkloni smetnje na putu. Zbog toga je taj sud smatrao da tužiteljica nije počinila tu povredu obveze iz radnog odnosa nesavjesnim i nemarnim obavljanjem poslova svog radnog mjesta te neprimjerenim obavljanjem i zapostavljanjem svoje dužnosti iz ugovora o radu.

5.3. Isto tako, prvostupanjski je sud smatrao da je tužiteljica 29. listopada 2023. s vozačicom FML prošla vozni red, koji je tužiteljica i fotografirala mobitelom a na kojemu je stajalo da treba stati na stanici kod Eurodoma, kao i da tuženik nije dokazao da je tužiteljica neprimjereno komunicirala s korisnicom usluga koja je nazvala tuženika i obavijestila da autobus nije stao na stanici kod Eurodoma, zbog čega je taj sud smatrao da tužiteljica nije počinila povredu obveze iz radnog odnosa - samovoljno i bezrazložno mijenjala linije, nesavjesno i nemarno obavljala poslove svoga radnog mjesta te neprimjereno obavljala i zapostavljala svoje dužnosti iz ugovora o radu.

5.4. Potom je prvostupanjski sud smatrao da se tužiteljica očitovala o navodnim povredama pa tako i o izvješću od 29. studenog 2023. vezano za žalbu putnice, jer se tužiteljice o svakom zahtjevu za očitovanje usmeno ili pisano očitovala, pa kako tuženik nije dokazao da se tužiteljica nije očitovala, a što je bio dužan, to je taj sud smatrao da tužiteljica nije počinila ni tu povredu koja joj se stavlja na teret u pobijanoj odluci o otkazu.

5.5. Nadalje je taj sud smatrao da je odlazak po vozača autobusa FM napravljen s ciljem pravilnog i urednog odvijanja voznog reda, odnosno za potrebe obavljanja djelatnosti tuženika, pa da takvim postupanjem tužiteljica nije počinila povredu radnog odnosa nesvrsishodnim korištenjem sredstava rada, te nesavjesnim i nemarnim obavljanjem i zapostavljanjem svoje dužnosti iz ugovora o radu, zbog čega se po shvaćanju prvostupanjskog suda ni u tom slučaju ne radi o povredi iz radnog odnosa.

5.6. Također je taj sud smatrao da je tužiteljica sankcionirana upozorenjima od 25. kolovoza 2022. i 5. listopada 2023., pa u slučaju kada tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz, navedena upozorenja da ne predstavljaju samostalni razlog za otkaz, tim više jer nakon njih tužiteljica nije činila povrede obveza iz radnog odnosa.

5.7. Stoga, prvostupanjski je sud smatrao da tuženik, na kojemu je teret dokaza opravdanosti razloga za otkaz sukladno članku 135. stavku 3. ZR-a, nije dokazao opravdanost niti jednog razloga navedenog u odluci o otkazu ugovora o radu, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, pa je utvrdio da je otkaz nedopušten i naložio tuženiku da tužiteljicu vratiti na rad na radno mjesto dispečer, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.

6. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda glede merituma spora kao pravilne za sada ne prihvaća ovaj žalbeni sud jer su žalbenim navodima tuženika dovedeni u sumnju.

7. Naime, u ovom postupku trebalo je utvrditi je li tužiteljici osnovano dan otkaz ugovor o radu, i to iz razloga skrivljenog ponašanja tužiteljice primjenom odredbe članka 115. stavka 1. ZR-a, a kako je to sve navedeno u odluci o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 31. siječnja 2024., s tim da je prvenstveno trebalo utvrditi je li tužiteljica propustila rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava radnika u smislu odredbe članka 133. stavak 1. i 3. ZR-a te time izgubila pravo na sudsku zaštitu svog prava za koje smatra da joj je povrijeđeno.

8. Iz navedene odluke tuženika od 31. siječnja 2024. proizlazi da je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja, kao i da radnica odbila primitak odluke 31. siječnja 2024. u 14.13 sati.

8.1. Iz odluke tuženika od 21. ožujka 2024. proizlazi kako je tuženik odbacio zahtjev za zaštitu prava radnice kao nepravovremen.

9. Odredbom članka 133. ZR-a propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, time da prema stavku 2. iste zakonske odredbe ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva zaposlenika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

9.1. S obzirom na citiranu zakonsku odredbu zaštitu svog prava pred nadležnim sudom ne može tražiti radnik ako nije prethodno tražio zaštitu tog prava pred nadležnim tijelom poslodavca. Kako su rokovi iz navedene zakonske odredbe prekluzivni rokovi, protekom kojih radnik gubi pravo na ostvarenje prava iz radnog odnosa, to na te rokove sud pazi po službenoj dužnosti.

10. U svojoj žalbi tuženik ponavlja svoje navode o nedopuštenosti tužbe smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužiteljica za odluku o otkazu nije saznala upravo 31. siječnja 2024. kada joj je ta odluka i obrazložena, a kako to i proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka ČML, voditeljice općih, pravnih i kadrovskih poslova tuženika, i ZM, rukovoditelja pravnih i općih poslova tuženika, kao i iz službene bilješke sa same odluke tuženika, te i iz iskaza tadašnjeg (bivšeg) zakonskog zastupnika tuženika ĆM.

11. Osnovano tuženik u žalbi ističe i kako prvostupanjski sud u cijelosti propušta cijeniti iskaze svjedoka saslušanih po prijedlogu tuženika, a posebice na okolnosti kojima je tuženik osporavao pravovremenost ove tužbe.

11.1. Naime, nejasni su i proturječni razlozi kojima prvostupanjski sud svoju odluku temelji na činjenici da je izvedenim dokazom saslušanjem tužiteljice utvrđeno da tužiteljica nije znala za otkaz ugovora o radu već da je za taj otkaz saznala o kolega koji su tu odluku vidjeli na oglasnoj ploči i javili joj, jer takvo utvrđenje ujedno znači da je tužiteljica u zakonskom roku ustala s tužbom kojom osporava tu odluku. To iz razloga jer su u postupku na te okolnosti saslušani svjedoci i na okolnost odbijanja uručenja te odluke priloženi materijalni dokazi, pa po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije pravilno cijenio sve provedene dokaze zbog čega nije na pouzdan način utvrdio što se točno dogodilo 31. siječnja 2024. prilikom sastanka tužiteljice sa zamjenikom direktora i voditeljicom kadrovske službe, kao što je sud propustio i cijenit u tim okolnostima i ponašanje tužiteljice nakon spornog događaja.

12. Za naglasiti je da je prema odredbi članka 8. ZPP-a prvostupanjski sud taj koji je ovlašten ocijeniti koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Kod toga saslušanje stranaka u smislu odredbe članka 264. ZPP-a predstavlja jednu vrstu dokaza, koja se ocjenjuje jednako kao i svi drugi dokazi u parničnom postupku.

13. Nadalje, za ukazati je da je odredbama ZR-u jasno propisano da odluka o otkazu ugovora o radu mora biti sačinjena u pisanom obliku i da je poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti - i s takvim obrazloženjem dostaviti radniku. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja predmet spora treba razmotriti polazeći i od shvaćanja, prihvaćenog u suđenju i kao shvaćanje iz već stabilne, ustaljene i dosljedne (sigurne) sudske prakse (koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo /s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom/ mijenjati), da radniku ne samo da pripada pravo na zaštitu i ako mu je usmeno otkazom ugovora o radu, u biti tako da mu je samo rečeno da mu se taj ugovor otkazuje, već i da je to pravo dužan koristiti ako pretendira zaštiti onog što drži da mu je i takvim postupkom poslodavca povrijeđeno, i to u rokovima i na način kako je to ZR-om propisano i za pisani otkaz.

13.1. Takvo shvaćanje svoju logičnost nalazi u htijenju da se i radniku onemogući ostvarivanje koristi iz svoje pasivnosti, iz „čekanja“ u ostvarivanju zaštite, uz mogućnost da to „čekanje“ traje i u „nedogled“ i omogući zlorabu prava na pisanu odluku: to sve u situaciji kada radnik ionako već zna da je povrijeđen u svome pravu.

14. S obzirom na izneseno, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 8. ZPP-a, kako to osnovano tuženik i ističe, pa je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, trebalo ukinuti pobijanu presudu.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud otklonit će počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda i razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano, pa će ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice o nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, kao i o zahtjevu za vraćanje na posao, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a, a time i o ukupnim troškovima postupka na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

Split, 8. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras-Ivanišević