Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1711/2025-3

U I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice –protutužene (u daljnjem tekstu: tužiteljica) FO iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Juraj Magud, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice-protutužiteljice (u daljnjem tekstu: tuženica) NO iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Cvijetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, po tužbi radi predaje u posjed , protutužbi radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice–protutužene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-51/2024-59 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice–protutužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-51/2024-59 od 17. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se da je tuženica vlasnica dva stana u kući na adresi [adresa], u prizemlju kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), i to stan 1 (hodnik, kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća sobe) ukupne površine 43,22 m2; stan 2 (kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba, natkriveni ulaz) ukupne površine 20,92 m2.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu u kojem se zahtjeva da sud naloži uknjižbi prava vlasništva nekretnine iz točke I. ovog rješenja u zemljišne knjige.

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isprazni i preda tužiteljima u posjed cijelo prizemlje stambene zgrade izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k.o.

[katastarska općina], slobodno od osoba i stvari."

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici troškove ovog postupka u iznosu 3.804,09 EUR (tri tisuće osam stotina četiri eura i devet centi), sa zateznim kamatama od 17. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude i to točke I., III. i IV izreke žali se tužiteljica- protutužena (dalje u tekstu tužiteljica) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 128/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači i usvoji tužbeni zahtjev na predaju nekretnine u posjed te odbije protutužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva uz obvezu da tuženica-protutužiteljica (dalje u tekstu tužena) nadoknadi trošak postupka tužiteljici uvećano za trošak žalbe, podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žaliteljice pa se predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na predaju posjeda cijelog prizemlja stambene zgrade izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slobodnog od osoba i stvari, te protutužbeni zahtjev tužene na utvrđenje da je vlasnica dva stana u kući na adresi [adresa], u prizemlju kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), i to stana 1 (hodnik, kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća sobe) ukupne površine 43,22 m2 i stana 2 (kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba, natkriveni ulaz) ukupne površine 20,92 m2. te zahtjev za uknjižbu istih.

6. Između stranka nije sporno da je CO s tuženom sklopio Ugovor o darovanju sastavljen od strane javnog bilježnika Anđelka Stanića u obliku javnobilježničkog akta i ovjeren dana 17. siječnja 2000. pod brojem OU-10/2020., kao i da je tužena od 2000. u posjedu predmetnog stana u prizemlju.

7. Sporno je, je li taj Ugovor o darovanju ništetan i je li tužena u posjedu bez pravnog osnova te je li stekla vlasništvo tog stana pravnim poslom ili temeljem zakona.

8. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tijekom postupka tužitelj CO preminuo te je postupak nastavljen u odnosu na FO kao njegovu slijednicu,

- da je tužena kćer tužiteljice i pok. JO,

- da je pregledom Kupoprodajnog ugovora broj 22 i njegovog Aneksa (list 51- 53 spisa) utvrđeno kako je CO dana 22. veljače 1972. od [obrt] kupio jedan trosoban stan u stambenom [adresa], na [adresa] u stambenoj zgradi broj II. nizu broj II kao i jednu garažu u istoj zgradi ,

- da je pregledom izvatka iz matice rođenih za JO (list 81 spisa), Izvatka iz matice rođenih za ŠO (list 82 spisa), izvatka iz matice vjenčanih (list 83 spisa) utvrđeno da su ŠO i DO sklopili brak 16. veljače 1963.,

- da je pregledom spisa posl. br. P- 810/2023 i preslike dijelova tog spisa (list 55-56 spisa) utvrđeno kako je dana 23. svibnja 2003. tužiteljica FO podnijela tužbu protiv VO radi utvrđenja bračne stečevine, da su u tom postupku tužiteljica i CO sklopili sudsku nagodbu u kojoj su utvrdili da je kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bračna stečevina stranaka, da se stranke obvezuju s potpisom nagodbe zajednički riješiti zk stanje, građevinski i uporabnu dozvolu, etažirati predmetnu nekretninu te sklopiti valjani darovni ugovor za stan u prizemlju koji je adaptiran od garaže sa svojom kćeri ČO te da će nakon uknjižbe sklopiti ugovor kojim će stan na katu predmetne zgrade pripasti u cijelosti FO, a potkrovlje i pravo nadogradnje stana u potkrovlju u cijelosti JO,

- da je pregledom rješenje o uknjižbi Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela Dubrovnik (list 85 spisa), posl. br. Z-6871/2003 utvrđeno kako je sud na temelju Kupoprodajnog ugovora od 22. veljače 1972. Ov-97/01, i Dodatka tom ugovoru broj Ov-9418/03, sve ovjereno kod javnog bilježnika Nikše Viđena te sudske nagodbe u predmetu suda poslovni broj P-810/2003. dopustio dana 6. svibnja 2004. uknjižbu kčbr. zgr. [katastarska čestica] na JO i tužiteljicu za 1/2 dijela,

- da je kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bračna stečevina DO i FO jer je ista stečena za vrijeme trajanja njihovog braka,

- da je pregledom Ugovora o darovanju sastavljenog od strane javnog bilježnika Anđelka Stanića u obliku javnobilježničkog akta i ovjerenog dana 17. siječnja 2000. pod brojem OU-10/2020. i njegovih priloga (list 7-10, 87-93 spisa) utvrđeno kako je CO s tuženom sklopio Ugovor o darovanju stana koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje sa trpezarijom, dva wc-a s tuš kupatilom, predsobljem i terasom površine 63,48 m2 koji se nalazi u prizemlju kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] uključivši i zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezane temeljem čl. 68 i 370 st.4. ZVOSP sa vlasništvom posebnog dijela, da u istom Ugovoru stoji da je darovatelj kupio predmetnu nekretninu kupoprodajnim ugovorom broj 22 od 22. veljače 1972., nadopunjenog Aneksom od 14. siječnja 2000., obuhvaćena kao garaža 14 m2, da je adaptacijom i dogradnjom darovatelja od garaže i dijela stana nastao predmetni stan te da je sastavni dio tog ugovora kupoprodajni ugovor, Anex i tlocrt predmetnog stana, da u ugovoru stoji da darovatelj daruje svojoj kćeri besplatno, a da je on vlasnik stana na prvom katu površine 47,57 m2, koji se stan protezao i na prizemlje do adaptacije te da su stranke složne da darovatelj zadržava pravo nadogradnje nad stanom kao i sva prava na tavanu, da su tom Ugovoru priloženi tlocrti stanova: tlocrt stana u prizemlju (vlasnik NO) površine 63,48 koji se sastoji od predsoblja, dvije sobe, kuhinje i trpezarije, wc, s posebnim ulazom,

- da je pregledom preslike dijelova spisa Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-2370/2013 i prigovora u tom spisu (list 11-18 spisa) te spisa poslovni broj Z-2370/2013 utvrđeno da je tužena podnijela prijedlog za upis stana površine 63,48 m2 u prizemlju kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je sud temeljem Ugovora o darovanju dopustio upis prava vlasništva na tuženu za 1/2 dijela cijele nekretnine brisajući DO, a odbio upis na 1/2 dijela cijele kčbr. zgr. [katastarska čestica] u dijelu u kojem je upisana FO, da je to rješenje preinačeno rješenjem suda posl. br. Z-2370/2013 na način da je usvojen prigovor i odbijen prijedlog za uknjižbu jer da predmetom Ugovora o darovanju nije cjelina kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već posebni dio nekretnine, da je to rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl.br Gž Zk.1/16 od 24. veljače 2016.,

- da je pregledom prijedloga za uknjižbu s prijemnim pečatom suda od 13. veljače 2001. i priloga – tlocrta stanova (list 57-63 spisa) za kojeg nije sporno da su ga potpisali tužiteljica KO i tužena te CO utvrđeno kako se prijedlog za uknjižbu temelji na kupoprodajnom ugovoru broj 22. od 22. veljače 1972. Aneksu tog ugovora od 14. siječnja 2000., Ugovoru o darovanju broj OU- 10/2000 od 17. siječnja 2000., tlocrtu stana u prizemlju površine 63,48 m2 i stana na katu površine 47,57 m2 te da je predloženo da se stan u kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 47,52 m2 upiše kao suvlasništvo DO i FO, a stan u prizemlju kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 63,48 m2 kao vlasništvo tužene,

- da je pregledom rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa: UP/I.361-03/13-08/2729 od 26. siječnja 2015. utvrđeno kako je po zahtjevu tužene ozakonjena nezakonito rekonstruirana, završena, ugrađena i manje zahtjevna stambena zgrada kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], da je u točki 1. izreke tog rješenja ozakonjena zgrada prikazana i u arhitektonskoj snimci izvedenog stanja izrađenog po MILAN KARLOVAC d.o.o., ovlaštenom arhitektu LO, dipl.ing.arh., oznake T.D. 68/2013 iz rujna 2013., da iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da su CO, kao nositelj prava nadogradnje te FO i CO, kao suvlasnici kčbr. zgr. [katastarska čestica] pristupili 27. listopada 2014. kod tog upravnog tijela i izvršili uvid u spis te izjavili da su suglasni s izdavanjem rješenja o izvedenom stanju kojeg je podnijela NO uz napomenu da su vlasnici stana na 1. katu, a koji se protezao i na prizemlje do adaptacije stana u prizemlju i prava nadogradnje,

- da je pregledom Geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade izrađenog od Geo vrtine d.o.o., ovlaštenog dipl.ing.geod. ĆO i arhitektonskog snimka izvedenog stanja izgrađenog od Milan Karlovac d.o.o. iz 2013., Dubrovnik oznake T.D. 68/13 (list 129-156 spisa) utvrđeno da se zgrada kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastoji od prizemlja- stan 1 (hodnik kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća sobe) ukupne površine 43,22 m2; stan 2 (kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba, natkriveni ulaz) ukupne površine 20,92 m2; Kat-stan

3. (veranda, kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba 1, spavaća soba 2, nenatkrivena terasa) ukupne površine 56,66 m2,

- da je pregledom rješenja o uknjižbi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-7213/2016 od 2. kolovoza 2016.(list 100 spisa), zk izvatka (list 101-103 spisa) utvrđeno da je temeljem prijavnog lista Područnog ureda za katastar u Dubrovniku klasa: 932-06/16-02/277 i rješenja istog tijela klasa: UP/I-932-07/16-02/238 dopušteno poništenje kčbr. zgr. [katastarska čestica] te promjena izgrađenosti tako da sada opis predmetne nekretnine glasi: kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada površine 74 m2 dvorište površine 54 m2, dvorište površine 26 m2,

- da je pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je na ovoj nekretnini bilo uknjiženo društveno vlasništvo od 1. srpnja 1960., s nositeljem prava vlasništva građevno poduzeće „[obrt]“ u Dubrovniku te da su pod brojem Z-6871/2003 upisani kao suvlasnici cjeline kčbr. zgr. [katastarska čestica] FO i DO temeljem rješenja suda od 6. svibnja 2004.,

- da je iskaz tužitelj u dijelu u kojem navodi da je supruga, ovdje tužiteljica FO saznala za Ugovor o darovanju kada se tužena uknjižila suprotan ispravama koje se nalaze u spisu jer da već iz tužbe u postupku poslovni broj P- 810/2003 koju je sastavila tužiteljica FO proizlazi da je za darovanje znala 2003., a isto tako da nije životno ni logično da se tužitelj ne sjeća bitnih okolnosti tko je bio prisutan sastavljanju Ugovora o darovanju kod javnog bilježnika niti tko je sastavljalo i potpisao prijedlog za upis, ali izričito tvrdi da tužiteljica, njegova supruga, FO, nije znala niti mu dala suglasnost da potpiše navedeni Ugovor o darovanju,

- da iskaze svjedoka ZO, EO, OO, TO, RO, HO sud nije posebno cijenio jer da isti nisu iskazivali u odnosu na sporne i odlučne činjenice u odnosu na raspolaganje nekretninom, kao i dijelove iskaza MO, BO, GO, PO, ĐO koji da se odnose na ulaganja u predmetni stan koje činjenice da su odlučne isključivo u odnosu na podredni protutužbeni zahtjev,

- da svjedoci MO, BO, GO, PO, ĐO nemaju neposrednih saznanja o ovim činjenicama jer da je MO, UO, PO, ĐO ovo poznato samo po pričanju tužene,

da je GO, brat tužiteljice, ujak tužene, s druge strane iskazao da su DO i FO govorili da će prizemlje dati ČO kako bi ona mogla imati svoj život i kako bi oni bili u miru, a da će nadograditi potkrovlje koje će dati unukama, Jelinim kćerima, da su DO i AO darovnicom dali prizemlje nekretnine i da otkad DO i FO više nisu koristili prizemlje, da iskazu tog svjedoka sud nema razloga ne vjerovati pa da ga uzima u obzir kao posredne činjenice u odnosu na odnos svih sudionika pravnog posla, da se iz iskaza istog može zaključiti o namjeri roditelja darovati predmetni stan svojoj kćeri, ovdje tuženoj,

- da u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o darovanju, nisu bili upisani kao vlasnici nekretnine ni darovatelj niti njegova supruga, već je nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo,

- da sudu nisu prihvatljive kao životne i logične tvrdnje tužiteljice da ona nije znala da je njen suprug njihovoj zajedničkoj kćeri darovao stan u prizemlju s obzirom da iz izvedenih dokaza u spisu proizlazi da u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju 2000. odnosi između parničnih stranaka - roditelja i kćeri nisu bili poremećeni te s obzirom da je tužiteljica znala i vidjela da se tuženica uselila i koristila stan u prizemlju,

- da je pregledom priloženog tlocrta Ugovoru o darovanju i usporedbom s naknadno izrađenim arhitektonskim snimkom izvedenog stanja izrađenog od Milan Karlovac d.o.o. (list 146 spisa) koji je bio sastavni dio postupka legalizacije nekretnine, a s kojim su se suglasili i CO i tužiteljica, utvrđeno da se radi o istoj nekretnini u prizemlju – u međuvremenu adaptirana dva stana- stan 1 (hodnik, kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća sobe) ukupne površine 43,22 m2; stan 2 (kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba, natkriveni ulaz) ukupne površine 20,92 m2; koja položajem i površinom odgovaraju stanu koji je bio predmetom darovanja (ukupne površine 63,48 m2),

- da je tužena, kao kćer tužiteljice i pok. CO, bila savjesna stjecateljica pa iako je Ugovor o darovanju potpisao samo jedan roditelj, ali ne i tužiteljica, s obzirom da je tužiteljica, i majka tužene, očito znala za učinjeno darovanje, prešutno ga odobrila, a kasnije i pisanim putem kada je potpisala prijedlog za uknjižbu i to niti godinu dana nakon sklopljenog ugovora – 13. veljače 2001., potom u tužbi 2003. izjavila da se načelno učinjenom darovanju ne protivi, a i u postupku legalizacije kojeg je pokrenula tuženica, tužiteljica 14 godina nakon učinjenog darovanja, pristala na legalizaciju kao suvlasnica stana na 1. katu daje osnova za zaključak da je tuženica bila u opravdanom uvjerenju da je temeljem pravnog posla - darovanja stekla pravni osnov uknjižbe i zakonit posjed darovanog stana te nije imala osnova za zaključak sve do podnošenja tužbe kojim se taj ugovor osporava (2016.) da joj ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine,

- da se tvrdnje i navodi tužiteljice da ona nije znala i da nije bila suglasna s raspolaganjem predmetne nekretnine darovanjem njenog supruga i oca tuženice JO u korist tužene, ne mogu prihvatiti,

- da tužiteljica sve do 2016. nije poduzimala nikakve pravne radnje u svezi navedenog Ugovora o darovanju,

- da sama činjenica što se tužena nije uspjela uknjižiti temeljem navedenog Ugovora o darovanju ne ukazuje na nevaljanosti samog ugovora, već formalnim nedostacima jer da je predmet darovanja stan u kući za koju stranke nisu sklopile ugovor o uspostavi etažnog vlasništva, ali je iz samog ugovora jasna volja da se daruje upravo stan u prizemlju i činjenica da je odbijena uknjižba iz formalnih razloga ne predmnijeva da je time tužena postala nezakonita posjednica

- da je tijekom postupka je utvrđeno da je kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] promijenila oznaku i sada nosi oznaku kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 295 spis), što među strankama nije sporno da je riječ o istoj nekretnini.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je posjed tužene na predmetnom stanu pošten, istinit i zakonit te da je ista s obzirom na stupanje u posjed 2000., protekom 10 godina u smislu čl. 159. st.1. i 2. u svezi s čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12-dalje: ZV) stekla pravo vlasništva predmetnog stana dosjelošću 2010. Stan da je predan tuženoj u posjed nakon sklapanja Ugovora o darovanju 2000., pa da se ukazuju neosnovanim navod tužiteljice kojim pokušava osporiti formu sastavljenog Ugovora darovanja kojim je isti sastavljen u formi javnobilježničkog akta. Tužena da je predmetni stan po potrebi posjedovala i prije sklapanja predmetnog ugovora kad bi došla u Hrvatsku, a zasigurno da je u posjedu od 2000. pa nisu osnovane tvrdnje tužiteljice da nije bilo volje za predajom nekretnine u posjed i da bi ugovor o darovanju bio ništetan uslijed forme u kojoj je sastavljen. Kako je u spomenutom arhitektonskom snimku izvedenog stanja broj D.T.

68/13 ovlašteni arhitekt LO potvrdio da je riječ o stanovima, dakle, samostalnim uporabnim cjelinama, to da se prigovori tužiteljice da je predmet darovanja stvar koja ne može biti u pravnom prometu i ne može biti objektom prava vlasništva, ukazuju neosnovanim. Kako u zemljišnim knjigama nije uspostavljeno etažno vlasništvo na stanovima u kući, to da nije osnovan zahtjev tužene iz protutužbe u dijelu kojim zahtjeva uknjižbu u zemljišnim knjigama. Stoga da je zahtjev tužiteljice da isprazni i preda istoj u posjed cijelo prizemlje stambene zgrade izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slobodno od osoba i stvari neosnovan.

10. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa ovaj sud je utvrdio da ista ne sadrži nikakve nedostatke niti proturječnosti na koje ukazuje žalba, naprotiv, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je za zauzeto stajalište o odbijanju tužbenog zahtjeva tužiteljice i djelomičnom prihvaćanju zahtjeva tužene dao jasne, podudarne, određene i uvjerljive razloge zbog čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju opisno ukazuje žaliteljica. Isto tako nije ostvarena niti jedna druga bitna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

11. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog žaliteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

12. Pogrešno tužiteljica smatra da je Ugovor o darovanju koji je zaključen između tužene i pok. oca ništetan, jer da istog nije potpisala ona i da nije ugovorena predaja nekretnine u posjed tuženoj.

13. U konkretnom slučaju Ugovor o darovanju sklopljen je u potrebnoj pisanoj formi, odnosno solemniziran je od srane javnog bilježnika, pa je tužena imala valjani temelj posjedovanja, a tužiteljica je znala za darovanje jer to nedvojbeno proizlazi iz prijedloga za uknjižbu Ugovora o darovanju koji je predan sudu 13. veljače 2021. kojeg je tužiteljica potpisala i to svega godinu dana nakon zaključenog Ugovora o darovanju, a da je znala za darovanje razvidno je i iz podnesene tužbe od 23. svibnja 2003. u kojoj tužbi je navela da je upoznata sa darovanjem stana u prizemlju čemu da se ne protivi, kao i postupka legalizacije za čest. zgr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] u kojoj se nalazi predmetni stan kojom prilikom je izjavila da je suglasna sa izdavanjem rješenja o izvedenom stanju kojeg je podnijela tužena, dakle tužiteljica-majka tužene znala je za darovanje oca-supruga iste kćerki-tuženoj te ga prešutno odobrila pa je tužena bila savjesni stjecatelj, dok je tužiteljica bila nesavjesna treća strana-bračni drug koja je znala za raspolaganje supruga, a da je tome tako nedvojbeno proizlazi i iz iskaza brata tužiteljice-ujaka tužne, pa to što se tužena nije uspjela uknjižiti temeljem Ugovora o darovanju ne upućuje na zaključak na nevaljanost Ugovora.

14. Dakle, iz Ugovora o darovanju nedvojbeno proizlazi volja stranaka da se daruje stan u prizemlju u koji posjed istog je tužena stupila zaključenjem Ugovora 2000. sa kojim darovanjem je bila suglasna i tužiteljica, pa je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je posjed tužene predmeta spora zakonit, isitnit i pošten i da je dosjelošću (članak 159. stavak 1. i 2. i 160. ZV) stekla vlasništvo predmetnog stana.

15. Točno je da predmetna zgrada nije etažirana i da nedostaje potvrda nadležnog upravnog tijela, međutim iz samog Ugovora o darovanju proizlazi što je predmet darovanja a kojem ugovoru su priloženi i tlocrti stanova i to između ostalog stana u prizemlju (vlasnik NO) površine 63,48 koji se sastoji od predsoblja, dvije sobe, kuhinje i trpezarije, wc, s posebnim ulazom, dakle proizlazi da je u vrijeme darovanja stan u prizemlju bio adaptiran i garaža pripojena predmetnom stanu, a što je i u skladu s Geodetskom snimkom izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade izrađenog od Geo vrtine d.o.o., ovlaštenog dipl.ing.geod. ĆO i arhitektonskom snimkom izvedenog stanja izgrađenog od Milan Karlovac d.o.o. iz 2013., Dubrovnik oznake T.D. 68/13 (list 129-156 spisa) kojim je utvrđeno da se zgrada kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastoji od prizemlja- stan 1 (hodnik kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća sobe) ukupne površine 43,22 m2; stan 2 (kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba, natkriveni ulaz) ukupne površine 20,92 m2; Kat – stan 3. (veranda, kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba 1, spavaća soba 2, nenatkrivena terasa) ukupne površine 56,66 m2. Stoga se radi o stvari koja može biti u prometu, pa u utvrđenim okolnostima inzistiranje na potvrditi upravnog tijela bio bi pretjerani formalizam.

16. Kako je u postupku utvrđeno da predmetni Ugovor o darovanju nije ništetan, to je osnovano prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za ispražnjenje i predaju u posjed cijelog prizemlja stambene zgrade kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slobodnog od osoba i stvari, a prihvatio protutužberni zahtjev tužene da je dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetnog stana što žaliteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

17. Dakle, žalbenim razlozima žaliteljice nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude koja je zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju i donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su provedenim dokazima u postupku, a sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, koje uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima. Kako ta ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice, to drugostupanjski sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žaliteljica se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu ocjenu dokaza. Sudska ocjena dokaza koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda suglasna je odredbi članka 8. ZPP i takva ocjena dokaza žalbama nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

18. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano zasnovana na odredbi članak 154. stavak. 5. ZPP, a koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

19. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žaliteljice valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

Splitu, 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac