REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-737/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dario transporti d.o.o., Rakov Potok, Samoborska cesta 141, OIB: 75951205165, kojeg zastupa punomoćnik FŠ i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Miličević & Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik ČŠ i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1300/2024-3 od 23. travnja 2024., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1094/2022 od 18. siječnja 2024., u sjednici održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1300/2024-3 od 23. travnja 2024. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1094/2022 od 18. siječnja 2024. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnom odredbe Ugovora o kasko osiguranju broj: 03068200014225, sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi: „Ugovorne strane posebno ugovaraju da je plaćanje premije u točno određenom roku (dospijeće) bitan sastojak ovog ugovora, sa svim pravnim učincima koji iz toga proizlaze, a propisani u točki D.3. Uvjeta“, i sudi:

Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kasko osiguranju broj: 03068200014225, sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi: „Ugovorne strane posebno ugovaraju da je plaćanje premije u točno određenom roku (dospijeće) bitan sastojak ovog ugovora, sa svim pravnim učincima koji iz toga proizlaze, a propisani u točki D.3. Uvjeta“.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1300/2024-3 od 23. travnja 2024. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1094/2022 od 18. siječnja 2024. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa 31.853,47 Eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. rujna 2020. do isplate kao neosnovan, kao i u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1094/2022 od 18. siječnja 2024. pod točkom II. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka, te se navedene presude i rješenja u tom dijelu ukidaju i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kasko osiguranju broj: 03068200014225, sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi: "Ugovorne strane posebno ugovaraju da je plaćanje premije u točno određenom roku (dospijeće) bitan sastojak ovog ugovora, sa svim pravnim učincima koji iz toga proizlaze, a propisani u točki D.3. Uvjeta“, te za isplatu iznosa od 31.853,47 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. rujna 2020. do isplate, kao neosnovan.“.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Ne dopušta se objektivna preinaka tužbe iz podneska od 3. veljače 2023. povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 2.366,53 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. rujna 2020. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 1.562,50 EUR sa zateznim kamatama od 18. siječnja 2024. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest (15) dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 937,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Odbacuje se tuženikov zahtjev od 16. siječnja 2024. za naknadu troškova u iznosu od 1.250,00 EUR, kao nepravovremen.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1094/2022 od 18. siječnja 2024.“.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1094/2022 od 18. siječnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3628/2024-2 od 29. siječnja 2025. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1300/2024-3 od 23. travnja 2024. i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1300/2024-3 od 23. travnja 2024. u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1094/2022 od 18. siječnja 2024. u dijelu pod točkom II. izreke u odnosu na pravno pitanje:

„Da li je odredba općih uvjeta osiguranja društva osiguranja koja predviđa prestanak osigurateljnog pokrića zbog neplaćanja dospjele premije osiguranja, pri čemu obveza osigurateljnog pokrića prestaje u 24. satu dana u kojem je plaćanje premije dospjelo, protivna članku 937. stavku 3. Zakona o obveznim odnosima i time ništetna?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predložio je ovom sudu prihvaćanje revizije i preinačenje drugostupanjske odluke sukladno navodima revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kasko osiguranju broj: 03068200014225, sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi: „Ugovorne strane posebno ugovaraju da je plaćanje premije u točno određenom roku (dospijeće) bitan sastojak ovog ugovora, sa svim pravnim učincima koji iz toga proizlaze, a propisani u točki D.3. Uvjeta“ te zahtjev za isplatu iznosa 31.853,47 EUR po osnovi osigurnine s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2020. do isplate.

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da se je 26. rujna 2020. dogodila prometna nesreća u kojoj je teretno vozilo u vlasništvu tužitelja sletjelo s ceste, pri čemu je na vozilu nastala totalna šteta,

- da su stranke sklopile Ugovor o kasko osiguranju na temelju obvezujuće ponude kasko osiguranja cestovnih motornih vozila broj 03068200014225 od 23. ožujka 2020. kojom je određen sadržaj tog ugovora, za koji je izdana Polica autokaska broj 03068200014225 od 23. ožujka 2020. (dalje: polica),

- da je tužitelj podnio odštetni zahtjev 6. listopada 2020., kojeg je tuženik odlukom od 31. listopada 2020. otklonio kao neosnovanog uz obrazloženje da je plaćanje premije bitan sastojak Ugovora o osiguranju, a nije izvršeno u određenim rokovima (dospijeće), te sukladno čl. D.3. st. 2. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila ima za posljedicu prestanak osigurateljnog pokrića,

- da je protiv navedene odluke tužitelj 31. listopada 2020. podnio prigovor koji je tuženikovom odlukom od 27. siječnja 2021. odbijen s istim razlozima,

- da je Ugovor sklopljen na određeno vrijeme, jednogodišnje, s početkom osiguranja 31. ožujka 2020. u 24 sata i istekom osiguranja 31. ožujka 2021. u 24 sata,

- da je ugovoreno puno kasko osiguranje,

- da je ugovoreno vrijeme plaćanja premije na način da se premija, za razdoblje od 31. ožujka 2020. do 31. ožujka 2021. plaća u deset uzastopnih mjesečnih rata (obroka), s time da se prva rata plaća prilikom sklapanja ugovora, dok zadnja rata dospijeva 31. prosinca 2020.,

- da polica sadrži i odredbu „Ugovorne strane posebno ugovaraju da je plaćanje premije u točno određenom roku (dospijeće) bitan sastojak ovog ugovora sa svim pravnim učincima koji iz toga proizlaze, a propisani su u točki D.3. Uvjeta.“.

10. U revizijskom stadiju postupka, obzirom na pravno pitanje naznačeno u podnesenoj reviziji tužitelja, sporno je jesu li ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kasko osiguranju sklopljenog između stranaka koje se temelje na Uvjetima kasko osiguranja cestovnih vozila kojima se uređuju posljedice neplaćanja premije (točka D.3. Uvjeta), odnosno da li su te ugovorne odredbe u suprotnosti s odredbom čl. 937. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO).

11. Točkom D.3.1. Uvjeta kasko osiguranja cestovnih vozila određeno je da ugovor o osiguranju neće početi proizvoditi svoje učinke propisane čl. D.1. ako jednokratna premija nije plaćena pod uvjetima definiranim u st. 2. i 3. istog članka. Isto vrijedi i kada je ugovoreno da prvi obrok premije dospijeva u trenutku kad je ugovor sklopljen (članak D.1. stavak 4.). Nadalje je određeno da kod ugovorenog plaćanja premije sukladno modalitetima dospijeća iz čl. D.2. st. 1. točke 1.1., 1.2. i 1.3. neplaćanje dospjele premije ima za posljedicu prestanak osigurateljnog pokrića, jer plaćanje premije u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora o osiguranju i naveden je u polici (točka D.3.2.). Prestanak osigurateljnog pokrića iz stavka 2. podrazumijeva da obveza tuženika u smislu osigurateljnog pokrića prestaje u 24. sat dana u kojem je plaćanje premije dospjelo (točka D.3.3.).

12. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su zaključili da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da sporne odredbe Ugovora o kasko osiguranju koje se temelje na Uvjetima kasko osiguranja cestovnih vozila nisu ništetne i nisu u suprotnosti sa odredbom čl. 937. ZOO jer da je tužitelj sklapanjem police kasko osiguranja prihvatio i opće uvjete osiguranja, da je bio upoznat sa njihovim sadržajem pa i sa odredbom točke D.3., odnosno bio je upoznat da je način plaćanja premije bitan sastojak ugovora što je i naznačeno na samoj polici.

13. Suprotno navedenom, tužitelj smatra da tuženik na taj način provodi poslovnu praksu ugovaranja kasko osiguranja motornih vozila na način da se posljedice neplaćanja premije uređuju na suprotan način kako ih uređuje odredba čl. 937. ZOO u vezi čl. 924. ZOO.

14. U ovoj pravnoj stvari nije sporno između stranaka da se štetni događaj dogodio 26. rujna 2020., da je dospijeće šeste rate premije bilo 31. kolovoza 2020. koju tužitelj nije podmirio po dospijeću, te je na dan štetnog događaja bio u zakašnjenju s plaćanjem premije.

15. Odredbom čl. 937. st. 3. ZOO propisano je da ako ugovaratelj osiguranja premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora ne plati do dospjelosti, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka roka od 30 dana od kada je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije, ali s time da taj rok ne može isteći prije nego što protekne 30 dana od dospjelosti premije. Dakle, iz ovakve odredbe čl. 937. st. 3. ZOO jasno proizlazi da ugovor o osiguranju ne prestaje sam po sebi neplaćanjem premije. Isto tako na temelju odredbe čl. 924. st. 1. ZOO ugovorom o osiguranju se može odstupiti samo od onih odredaba ZOO u vezi osiguranja u kojima je to odstupanje izričito dopušteno te od onih koje daju ugovarateljima mogućnost da postupe kako hoće, a u smislu st. 2. navedenog članka odstupanje od ostalih odredaba, ako nije zabranjeno u ZOO ili kojem drugom zakonu, dopušteno je samo ako je u nedvojbenom interesu osiguranika. Iz takvih odredaba može se jedino zaključiti da je odredba čl. 937. ZOO kogentne naravi.

16. Točno je da odredba čl. 937. st. 3. ZOO propisuje na koji način može prestati ugovor o osiguranju, a u konkretnom slučaju se radi o odredbama kasko ugovora o osiguranju vozila i podredno Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila kojima se reguliraju pretpostavke za prestanak prava iz ugovora o kasko osiguranju odnosno prestanak osigurateljnog pokrića. Međutim, neprihvatljivo je da bi ugovor o kasko osiguranju i dalje bio na snazi obzirom na neplaćanje premije, ali ugovaratelj osiguranja ne bi imao nikakva prava iz tog ugovora. Stoga ovaj sud zauzima pravno shvaćanje da je prestanak prava iz ugovora o kasko osiguranju moguć jedino u situaciji prestanka samog ugovora, a ne i zbog neplaćanja premije.

17. Stoga je ocjena ovog suda da su takve odredbe ugovora o kasko osiguranju i Uvjeta o kasko osiguranju cestovnih vozila tuženika ništetne i temeljem odredbe čl. 296. st. 1. ZOO jer po pravnom shvaćanju ovoga suda radi se o odredbama općih uvjeta, a slijedom toga i samog Ugovora o kasko osiguranju koji su tegobni za ugovaratelja osiguranja i zapravo takve odredbe su u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu ugovaratelja osiguranja (tako i Rev-1102/2024 od 27. kolovoza 2024.).

18. Slijedom navedenog, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

„Ništetne su odredbe općih uvjeta osiguranja (a posljedično tome i odredbe ugovora o osiguranju), ako svojim odredbama drugačije uređuju posljedice neplaćanja premije od toga kako ih uređuje odredba čl. 937. st. 3. ZOO, odnosno nije dopušteno općim uvjetima osiguranja propisati da je posljedica neplaćanja premije u roku dospijeća prestanak osigurateljnog pokrića, pri čemu obveza osigurateljnog pokrića prestaje u 24. satu dana u kojem je plaćanje premije dospjelo.“.

19. Obzirom na navedeno valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP preinačiti nižestupanjske presude u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora o kasko osiguranju što je potvrđeno drugostupanjskom presudom, te u navedenom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev.

20. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi nisu razmotrili zahtjev tužitelja u svjetlu odredbi čl. 937. st. 3. i 4. ZOO niti su utvrđivali ima li tužitelj pravo na isplatu zatraženog iznosa 31.853,47 EUR na ime osigurnine, te je stoga činjenično stanje u pogledu zahtjeva tužitelja za isplatu osigurnine ostalo nepotpuno utvrđeno.

21. Zato je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa 31.853,47 Eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan što je potvrđeno drugostupanjskom presudom, i u navedenom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke rješenja).

22. Budući da konačni uspjeh stranaka u postupku zasad nije poznat, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka (točka I. izreke rješenja).

23. O troškovima postupka u povodu revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina