Poslovni broj 43 Gž-3411/2021-4

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 43 Gž-3411/2021-4

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E ŠE N J E

 

             

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik T. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G.&P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-433/2020-27 od 17. lipnja 2021. i rješenja istog suda poslovni broj: Pn-433/2020-19 od 11. veljače 2021., dana 20. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženika A. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-433/2020-27 od 17. lipnja 2021. u dijelu u kojem je tuženiku A. o. d.d. naloženo isplatiti tužitelju I. V. iznos od 4.800,00 kuna/637,07 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2020. pa do isplate, zakonsku zateznu kamatu na iznos od 5.000,00 kuna/663,61 EUR od 12. ožujka 2020. pa do 22. veljače 2021., te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.037,50 kuna/1.199,48 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2021. pa do isplate.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Odbija se žalba tuženika A. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-433/2020-19 od 11. veljače 2021.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika A. o. d.d. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja I. V. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-433/2020-27 od 17. lipnja 2021. tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 7.000,00 kuna/929,06 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2020. pa do isplate, zakonsku zateznu kamatu na iznos od 5.000,00 kuna/663,61 EUR od 12. ožujka 2020. pa do 22. veljače 2021., te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.037,50 kuna/1.199,48 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2021. pa do isplate. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-433/2020-19 od 11. veljače 2021. dopuštena je preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 4. studenog 2020.

 

2. Protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-433/2020-27 od 17. lipnja 2021. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 4.800,00 kuna/637,07 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2020. pa do isplate, zakonsku zateznu kamatu na iznos od 5.000,00 kuna/663,61 EUR od 12. ožujka 2020. pa do 22. veljače 2021., te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.037,50 kuna/1.199,48 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2021. pa do isplate, te protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-433/2020-19 od 11. veljače 2021., žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu i rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 881,25 kuna/116,96 EUR.

 

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika u cijelosti, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 kuna/82,95 EUR.

 

4. Žalba tuženika je neosnovana.

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 1. ožujka 2021. (list 85-86 spisa), radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 7.000,00 kuna/929,06 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2020. pa do isplate, te isplate zakonske zatezne kamate na iznos od 5.000,00 kuna/663,61 EUR od 12. ožujka 2020. pa do 22. veljače 2021., pri čemu valja uzeti u obzir da je tužitelju u mirnom postupku isplaćen iznos naknade štete od 7.800,00 kuna/1.035,24 EUR, a tijekom predmetnog postupka dana 22. veljače 2021. daljnji iznos od 5.000,00 kuna/663,61 EUR. Tužitelj je štetu pretrpio kao vozač osobnog automobila registarske oznake ZG 2957-FP u prometnoj nezgodi koja se 11. lipnja 2019. dogodila u Z., na … kod kbr. …, a koju prometnu nezgodu je skrivila S. S. kao vozačica osobnog automobila registarske oznake ZG 8149-HB, koje vozilo je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja AO br. ...

 

6. Prilikom ispitivanja pobijane presude i rješenja, i postupka koji im je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 381. ZPP-a.

 

7. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza provedenih u predmetnom postupku, a konkretno zapisnika o očevidu od 11. lipnja 2019. (list 5-7 spisa), medicinske dokumentacije tužitelja (list 8-19 spisa), odštetnog zahtjeva od 4. studenog 2019. (list 20 spisa), dopisa tuženika od 9. prosinca 2019. (list 34 spisa), nalaza od 31. siječnja 2020. i povijesti bolesti od 12. ožujka 2020. (list 41-42 spisa), liječničke potvrde od 11. rujna 2020. (list 56 spisa), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, kirurga dr. J. F. od 28. listopada 2020. (list 59-60 spisa), dopunskog očitovanja vještaka dr. J. F.-Č. na ročištu održanom 12. svibnja 2021. (list 87-88 spisa), te saslušanja tužitelja kao stranke (list 83-84 spisa) utvrdio u bitnom sljedeće:

 

- da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 11. lipnja 2019., a za koju je isključivo kriv osiguranik tuženika,

- da je u prometnoj nezgodi tužitelj zadobio natučenje glave, lijevog ramena, desnog lakta, lijevog koljena te trzajnu povredu vrata,

- da su navedene ozljede tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem,

- da je liječenje tužitelja završilo 12. ožujka 2020.,

- da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu zaostale bolnosti pvm i redukcije kretnji vratne kralješnice u visini od 2-3%,

- da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta 50 dana,

- da je tužitelj trpio primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, te sekundarni strah i to jačeg intenziteta u trajanju od jednog dana i srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, dok se potom nastavilo stanje kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti u trajanju od 45 dana,

- da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 45 dana u trajanju po 2 sata dnevno,

- da je vještak dr. J. F.-Č. u svom usmenom očitovanju na ročištu održanom 12. svibnja 2021. otklonio sve prigovore tuženika u vezi s MR vratne kralješnice, degenerativnih promjena i potrebe za tuđom pomoći i njegom,

- da iz svega navedenog proizlazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, i da mu, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha i cilju kojemu služi pravična novčana naknada, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 18.000,00 kuna/2.389,01 EUR,

- da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.800,00 kuna/238,90 EUR,

- da prema tome tužitelj ima pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 19.800,00 kuna/2.627,91 EUR,

- da je tuženik djelomično naknadio štetu u mirnom postupku isplatom iznosa od 7.800,00 kuna/1.035,24 EUR, a tijekom predmetnog postupka dana 22. veljače 2021. isplatom daljnjeg iznosa od 5.000,00 kuna/663,61 EUR,

- da je stoga u cijelosti osnovan konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje isplatu iznosa od 7.000,00 kuna/929,06 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2020. pa do isplate, te isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 5.000,00 kuna/663,61 EUR od 12. ožujka 2020. pa do 22. veljače 2021.

 

8. Ovdje valja istaknuti da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a time što je nepravilno u konkretnom slučaju primijenio odredbe iz čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a, kao ni njegove daljnje žalbene navode u kojima ističe da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, riječ o sporu male vrijednosti pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

 

9. Nadalje, uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužitelja, pretrpljene bolove i strah, zatim trajne posljedice koje smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 2-3%, dob tužitelja (rođen …), kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se, suprotno žalbenim navodima tuženika, primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19. i 130/20), valja reći da je, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada upravo u iznosu od 18.000,00 kuna/2.389,01 EUR, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 1046., i čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO).

 

10. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.800,00 kuna/238,90 EUR, uzimajući u obzir da je tužitelju ista bila neophodna u trajanju od 90 sati, da su mu je pružali ukućani, te uzimajući pri tome iznos od 20,00 kuna/1,99 EUR kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege, sve u smislu odredaba iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a.

 

11. Prema tome, tužitelj bi imao pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 19.800,00 kuna/2.627,91 EUR, no kako je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 7.800,00 kuna/1.035,24 EUR, a tijekom predmetnog postupka dana 22. veljače 2021. daljnji iznos od 5.000,00 kuna/663,61 EUR, tako tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom osnovano potražuje iznos od 7.000,00 kuna/929,06 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i zakonsku zateznu kamatu na tijekom predmetnog postupka isplaćeni iznos od 5.000,00 kuna/663,61 EUR.

 

12. S tim u vezi, a u odnosu na žalbene navode tuženika u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete po preinačenom tužbenom zahtjevu valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2021. zauzet stav da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe. Nadalje valja reći da navedeni stav nije promijenjen niti na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. usprkos donošenju odluke Vrhovnog suda Republika Hrvatske poslovni broj Rev- 1133/2021 od 14. prosinca 2021. u kojoj je na postavljeno pitanje od kada je tuženik dužan platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva izraženo shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego ga je uopće postavio preinačenim zahtjevom. Prigodom zauzimanja takvog shvaćanja na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu posebice se imalo u vidu da povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku s obzirom da je odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP) koji se primjenjuje kao lex specialis, propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa se osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Isto tako, valja reći da se kod naknade neimovinske štete radi o jedinstvenom zahtjevu o visini kojeg se odlučuje u trenutku presuđenja koja se ne može cjepkati na dijelove. Prema tome, u konkretnom slučaju tužitelju je i na povišeni iznos naknade štete valjalo dosuditi pripadajuću zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što bi u konkretnom slučaju značilo od 4. studenog 2019., no kako je tužitelj kamatu na iznos od 7.000,00 kuna/929,06 EUR zatražio od 12. ožujka 2020. pa do isplate, a na iznos od 5.000,00 kuna/663,61 EUR od 12. ožujka 2020. do 22. veljače 2021., tako je prvostupanjski sud, u smislu čl. 2. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, pravilno postupio kada je zateznu kamatu dosudio u skladu sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelja.

 

13. Odluka o trošku parničnog postupka pravilno je donesena sukladno odredbama iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i 3., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 28., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19., dalje: ZPDV), Tar. br. 1. st. 1. i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20) i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

14. Pri tome valja dodati da tuženik u žalbi neosnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tužitelju priznao pravo na naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva i tužbe. Naime, trošak sastava odštetnog zahtjeva koji je tužitelj po svojem punomoćniku dostavio tuženiku prije pokretanja parnice predstavlja izdatak koji je učinjen u povodu i radi izbjegavanja ovog postupka u smislu čl. 151. st. 1. ZPP-a, pa tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava istog po Tbr. 28. Tarife, u svezi Tbr. 42. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a. Osim toga, odredba čl. 12. st. 4. ZOOP-a tijek zatezne kamate veže uz podnošenje odštetnog zahtjeva, pa se sporni trošak ukazuje kao potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nadalje, s obzirom da tuženik u mirnom postupku tužitelju nije u cijelosti naknadio štetu, tužitelj ima pravo i na naknadu troška sastava tužbe kojom je u ovom postupku osnovano potraživao daljnju štetu, sve u smislu Tbr. 7. toč. 1. Tarife, u svezi Tbr. 42. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, te čl. 151. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tužitelju priznao pravo na naknadu troška sastava podneska od 4. studenog 2021., budući da je iz predmetnog spisa razvidno da navedeni podnesak ne prileži spisu, pa ga prvostupanjski sud nije ni priznao tužitelju. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tužitelju priznao pravo na naknadu troška sastava podneska od 15. rujna 2020. po Tbr. 8. toč. 3. Tarife, u svezi Tbr. 42. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a.

 

15. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, a primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

 

16. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 381. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

 

17. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 155. st. 1. i čl. 381. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ovog rješenja.  

 

 

U Zagrebu 20. rujna 2023.

 

               Sutkinja:                                                             

                                                                                                                                   Jadranka Travaš, v.r.