REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-502/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, Kardinala Alojzija Stepinca 19, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnji ured, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, kojeg zastupa opunomoćenica NP, dipl. iur., radi prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/20-01/458, URBROJ: 344-116/2-22-15 od 29. ožujka 2022.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Osijek, KLASA: UP/I-102-05/20-01/2532, URBROJ: 2158-25-67/6-22-06 od 17. siječnja 2022. i predmet vraća na ponovni postupak te prvostupanjsko tijelo ima obvezu postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi HP iz [adresa] trošak upravnog spora u iznosu od 5.312,50 EUR (slovima: pet tisuća tristo dvanaest eura i pedeset centi) u roku od 60 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-102-05/20-01/458, URBROJ: 344-116/2-22-15 od 29. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Osijek, KLASA: UP/I- 102-05/20-01/2532, URBROJ: 2158-25-67/6-22-06 od 17. siječnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na novčanu naknadu.

2. Tužitelj u tužbi navodi da mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku od 23. rujna 2020. utvrđen prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja kod poslodavca DMM GRUPA j.d.o.o. Osijek, a radi prijave na Hrvatski zavod za zapošljavanje i zasnivanja novog radnog odnosa. Ističe da se prije donošenja navedenog rješenja od 23. rujna 2020. nije niti mogao prijaviti na Zavod i podnijeti zahtjev za priznavanjem prava na novčanu naknadu. Naime, nakon prestanka radnog odnosa kod navedenog poslodavca, tužitelj je pristupio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područnoj službi u Osijeku radi informiranja o priznavanju prava na novčanu naknadu te mu je djelatnik kojeg je zatekao na šalteru dao informaciju kako još ne može podnijeti zahtjev za priznavanjem navedenog prava iz razloga što nije niti bilo vidljivo kada je isti odjavljen, odnosno da mu je utvrđen prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja kod navedenog poslodavca, a i tužitelju je bilo logično postaviti zahtjev tek nakon primitka rješenja od 23. rujna 2020. Stoga smatra da je postupio sukladno članku 47. stavku 1. Zakona o tržištu rada i podnio zahtjev u roku od 30 dana od dana donošenja rješenja od 23. rujna 2020. te da ispunjava uvjete navedene u članku 46. stavku 1. toga Zakona. Ističe da je Upravni sud u Osijeku presudom poslovni broj: 3 Us I-1485/2020-11 od 13. listopada 2021. poništio (ranija) rješenja tuženika od 14. prosinca 2020. i prvostupanjskog tijela od 2. studenoga 2020. te predmet vratio na ponovni postupak, međutim, da je tuženik postupio protivno odredbi članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, odnosno da su donesena identična rješenja kao i ranije. Slijedom navedenog, predlaže Sudu saslušati tužitelja kao stranku u sporu te pribaviti službenim putem podatke od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o trenutku osnivanja novog radnog odnosa, odnosno o radnom stažu, a nakon toga, poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te tužitelju priznati pravo na novčanu naknadu za nezaposlene za razdoblje od 15. srpnja 2020. do zasnivanja novog radnog odnosa, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je ocijenio sve žalbene navode i nesporno utvrdio da je tužitelju radni odnos prestao 1. lipnja 2020., a da se prijavio u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda i podnio zahtjev za novčanu naknadu 2. listopada 2020., zbog čega je prvostupanjsko tijelo ispravno postupilo odbivši zahtjev tužitelja zbog propusta roka iz članka 47. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“, broj: 118/18., 32/20.). Ističe da je odredbom članka 47. stavka 1. točke 1. Zakona o tržištu rada jasno i precizno propisano od kojeg se trenutka računa rok od 30 dana za podnošenje zahtjeva za ostvarenje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Stoga tuženik smatra da je trenutak od kojeg se računa navedeni rok od 30 dana dan prestanka radnog odnosa koji je u konkretnom slučaju dan 1. lipnja 2020., a koji je utvrđen rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku od 23. rujna 2020. Također ističe da je odredba članka 47. stavka 2. Zakona o tržištu rada stroga pravna norma kojom je propisan objektivan rok za podnošenje zahtjeva za novčanu naknadu koji je prekluzivne naravi, protekom kojeg nezaposlena osoba gubi pravo na novčanu naknadu bez obzira na eventualnu opravdanost propusta roka i navedena odredba kao takva ne ostavlja prostor drugačijem tumačenju. Slijedom navedenog, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj u podnesku od 5. rujna 2025. u bitnome ističe da je održavanje ročišta u ovom predmetu neophodno kako bi se pravilno i cjelovito utvrdile sve činjenice, osiguralo pošteno suđenje i spriječila eventualna proceduralna šteta.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 1. listopada 2025. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24., – dalje: ZUS) strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.1. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja koji je u cijelosti ostao kod svih navoda iz tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva i predloženih dokaznih prijedloga te je ujedno zatražio trošak na ime sastava žalbe na rješenje od 1. veljače 2022., sastava tužbe i na ime pristupa na ročišta održana dana 15. ožujka 2023. i 1. listopada 2025., sastava žalbe, ustavne tužbe i podneska od 5. rujna 2025. u ukupnom iznosu od 7.375,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 9.218,75 EUR. Opunomoćenica tuženika je na raspravi ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivila izvođenju predloženih dokaznih prijedloga.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Prvenstveno valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 93. stavka 2. ZUS-a Sud odbio dokazne prijedloge tužitelja za njegovo saslušanje kao stranke u sporu i pribavu podataka od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o trenutku osnivanja novog radnog odnosa, odnosno o radnom stažu, obzirom da je Sud utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva te nezakonitost osporavanih rješenja i bez provođenja navedenih dokaznih prijedloga.

8. Odredbom članka 46. Zakona o tržištu rada propisano je da pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba koja u trenutku prestanka radnog odnosa odnosno prestanka obavljanja samostalne djelatnosti ima najmanje devet mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca (stavak 1.). Kao vrijeme provedeno na radu iz stavka 1. ovoga članka smatra se: 1. vrijeme obveznog osiguranja po propisima o mirovinskom osiguranju ostvareno na temelju radnog odnosa u Republici Hrvatskoj i vrijeme u kojem je radnik bio privremeno nesposoban za rad odnosno na rodiljnom, roditeljskom, posvojiteljskom ili skrbničkom dopustu nakon prestanka radnog odnosa odnosno službe, ako je za to vrijeme primao naknadu plaće prema posebnim propisima i 2. vrijeme obveznog osiguranja po propisima o mirovinskom osiguranju ostvareno na temelju obavljanja samostalne djelatnosti u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom da su uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja i vrijeme u kojem je mirovala obveza doprinosa prema propisu kojim se uređuju doprinosi za obveza osiguranja (stavak 2.).

9. Sukladno odredbi članka 47. stavka 1. Zakona o tržištu rada, pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba: 1. kojoj je prestao radni odnos, ako se prijavi Zavodu i podnese zahtjev u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, prestanka privremene nesposobnosti za rad odnosno rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog ili skrbničkog dopusta nakon prestanka radnog odnosa ili 2. koja je prestala obavljati samostalnu djelatnost, ako se prijavi Zavodu i podnese zahtjev u roku od 30 dana od dana prestanka obavljanja samostalne djelatnosti, prestanka privremene nesposobnosti za rad odnosno rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog ili skrbničkog dopusta nakon prestanka obavljanja samostalne djelatnosti. Prema stavku 2. istog članka Zakona, nezaposlena osoba koja zbog opravdanog razloga propusti rok za prijavu iz stavka 1. ovoga članka, može se prijaviti i podnijeti zahtjev Zavodu u roku od osam dana od dana prestanka razloga koji je prouzročio propuštanje roka, a najkasnije 60 dana od propuštanja roka iz stavka 1. ovoga članka.

10. Osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela donesena su u izvršenju presude ovoga Suda poslovni broj: 3 Us I-1485/2020-11 od 13. listopada 2021. kojom su poništena (ranija) rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/20-01/458, URBROJ: 344-116/2-20-02 od 14. prosinca 2020. i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Osijek, KLASA: UP/I-102-05/20-01/2532, URBROJ: 2158-25-67/6-20-02 od 2. studenoga 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

11. Tuženik u (ovdje) osporavanom rješenju odbijajući žalbu tužitelja i prvostupanjsko tijelo u rješenju kojim odbija zahtjev tužitelja za priznavanje prava na novčanu naknadu, u bitnome obrazlažu da je tužitelju radni odnos prestao dana 1. lipnja 2020., a da se Zavodu prijavio i zahtjev za novčanu naknadu podnio dana 2. listopada 2020. pa je stoga tužitelj podnio zahtjev za ostvarenje prava na novčanu naknadu protekom roka propisanog člankom 47. stavkom 1. točkom 1. Zakona o tržištu rada, kao i protekom roka propisanog člankom 47. stavkom 2. toga Zakona koji je prekluzivne naravi, a propustom kojega nezaposlena osoba gubi pravo na novčanu naknadu.

12. Presudom ovoga Suda poslovni broj: 3 Us I-510/2022-6 od 22. ožujka 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje (ovdje) osporavanog rješenja tuženika i priznavanje tužitelju prava na novčanu naknadu za nezaposlene za razdoblje od 15. srpnja 2020. do zasnivanja radnog odnosa, a koja je potvrđena i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1763/23-2 od 15. lipnja 2023.

13. Međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4979/2023 od 30. travnja 2025. usvojena je ustavna tužba ovdje tužitelja, ukinute su citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i ovoga Suda te je predmet vraćen na ponovni postupak. Ustavni sud Republike Hrvatske u bitnome obrazlaže da su u konkretnom slučaju sudovi mehanički primijenili odredbe Zakona o tržištu rada u vezi s novčanom naknadom za vrijeme nezaposlenosti, ne uzimajući u obzir zapreke podnositelja za utvrđivanje datuma prestanka radnog odnosa (što je povezano s postupcima poslodavca koji ga nije prijavio ni odjavio s propisanih evidencija uplate mirovinskih doprinosa, a na što nije mogao utjecati) i s tim povezano pravo na prijavljivanje tuženiku radi ostvarivanja prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Stoga Ustavni sud Republike Hrvatske utvrđuje da je osporenim presudama podnositelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.).

14. Uzimajući u obzir stajalište iz citirane Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, Sud ne može ocijeniti zakonitim osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

15. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 2. listopada 2020. podnio zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.

16. U provedenom postupku utvrđeno je da se tužitelj dana 2. listopada 2020. prijavio u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda i podnio zahtjev za novčanu naknadu, da je prije prijave na Zavod bio u radnom odnosu kod poslodavca DMM GRUPA j.d.o.o. te da mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Osijek, KLASA: UP/I 140-10/20-03/03493136767, URBROJ: 341- 12-11/2-20-26325 od 23. rujna 2020. utvrđen prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 1. lipnja 2020. kod poslodavca DMM GRUPA j.d.o.o.

17. Stajalište tuženika prema kojem se ovdje početak tijeka rokova iz članka 47. Zakona o tržištu rada treba računati od dana prestanka radnog odnosa 1. lipnja 2020. utvrđenog rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku od 23. rujna 2020., neovisno o tome što je tužitelj putem opunomoćenika primio navedeno rješenje tek 25. rujna 2020., ovaj Sud ocjenjuje pretjerano formalističkim, te protivnim smislu i svrsi odredbi članka 47. Zakona o tržištu rada, imajući u vidu da tužitelj sve do dostave citiranog rješenja od 23. rujna 2020. nije niti mogao osnovano tvrditi da mu je radni odnos prestao 1. lipnja 2020., tj. nije mogao osnovano tvrditi da je nezaposlen već od toga dana, pogotovo imajući u vidu da spisu prileži i izvanredni otkaz ugovora o radu od 15. srpnja 2020. Sud, dakle, ne nalazi nikakvo pravno uporište u prilog stajalištu da se od stranke može tražiti da zahtjev podnese u roku koji bi počeo teći od događaja koji u vrijeme svoga nastanka u konkretnom slučaju uopće ne konstituira činjenicu odlučnu za početak tijeka roka.

18. Nadalje, upravni postupak u kojem se rješava upravna stvar prava nezaposlene osobe na novčanu naknadu je postupak koji se pokreće na zahtjev stranke. Stoga se takav postupak smatra pokrenutim tek u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnom tijelu (članak 40. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., - dalje: ZUP). Iz okolnosti predmetnog slučaja proizlazi da tužitelj uredan zahtjev nije mogao podnijeti sve do prijave o prestanku mirovinskog osiguranja, što uostalom proizlazi i iz iskaza opunomoćenice tuženika koja je tijekom upravnog spora izjavila da u trenutku podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na novčanu naknadu, stranka treba biti odjavljena sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

19. Imajući u vidu gore navedeno, Sud je na temelju ovlaštenja iz članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporavano, kao i prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, kao što je i odlučeno u točkama I. i II. izreke presude. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će donijeti novu odluku o predmetnom zahtjevu tužitelja, s tim da će kao nesporno uzeti da je tužitelj uredan zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti mogao podnijeti tek na osnovu rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23. rujna 2020. jer je tek tim rješenjem mogao dokazati svojstvo osiguranika u smislu obveznog mirovinskog osiguranja (točka 12. obrazloženja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske), odnosno uzeti će kao nesporno da je tužiteljev zahtjev podnesen u roku te će potom utvrditi sve daljnje zakonske pretpostavke o kojima ovisi pravo tužitelja na predmetnu novčanu naknadu, pridržavajući se pritom u svemu pravnog shvaćanja i primjedaba suda u pogledu postupka (članak 151. stavak 2. ZUS-a).

20. Valja napomenuti da će prvostupanjsko tijelo, ukoliko utvrdi da tužitelj ispunjava zakonske pretpostavke za priznavanje prava na novčanu naknadu, utvrditi da tužitelju pripada pravo na istu sukladno članku 56. stavku 1. točki 2. Zakona o tržištu rada, od dana podnošenja zahtjeva.

21. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

21.1. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor, Sud je odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnoga spora odluku utemeljio na citiranoj odredbi ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023., - dalje: Tarifa). Tako je tužitelju, u skladu sa zahtjevom za naknadu troška, priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 27/1. Tarife) u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 eura prema Tbr. 46. Tarife, trošak pristupa na ročišta održana dana 15. ožujka 2023. i 1. listopada 2025., svaki u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/2. Tarife) uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 46. Tarife, trošak sastava žalbe od 12. travnja 2023. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 27/3. Tarife), uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 46. Tarife), odnosno sveukupno 5.312,50 EUR. Tužitelju nije priznat trošak na ime sastava podneska od 5. rujna 2025. budući da je isti samo obavijestio Sud da smatra nužnim održati ročište u ovom predmetu, sastava žalbe na prvostupanjsko rješenje u upravnom postupku obzirom da se isti ne nadoknađuje u upravnom sporu, kao niti trošak sastava ustavne tužbe jer primjenom odredbe članka 22. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 99/99., 29/02.) u ustavnosudskom postupku svaki sudionik snosi svoje troškove postupka, ako Ustavni sud ne odluči drugačije. Kako Ustavni sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci nije odlučio (o troškovima) drugačije, nema mjesta nadoknadi navedenog troška u upravnom sporu. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju ukupno priznati trošak u iznosu od 5.312,50 EUR u roku od 60 dana, kao što je i odlučeno u točki III. izreke presude.

22. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 8. listopada 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku