Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-352/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića kao predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Ivana Klapšića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv optuženog GH, zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015. i 61/2015. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 20. rujna 2022, broj K-285/2018-34 u sjednici održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba optuženog GH kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi GH proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 247. stavak 1. KZ/11, te je na temelju članka 247. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08) naloženo je optuženom GH na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti oštećenom TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 42.437,50 kuna, u protuvrijednosti 5.632,42 EUR-a, u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, optuženi GH oslobođen je u cijelosti obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi po braniteljici Adeli Klanac-Kapša, odvjetnici u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenim sankcijama i imovinskopravnom zahtjevu te zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. ZKP/08). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno, preinačiti prvostupanjsku presudu i optuženika oslobodi i od optužbe. Optuženik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu i po branitelju Goranu Tomljanoviću, odvjetniku u Novoj Gradiški, zbog povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te zbog odluke o kaznenim sankcijama. Predlaže da nadležni Županijski sud pobijanu presudu u cijelosti ukine i preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da predmetnu pobijanu presudu u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Žalbe će se ispitati kao jedna.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu (dalje: ODO) u odgovorima na žalbe pobija navode želbi optuženika i predlaže da drugostupanjski sud odbije žabe kao neosnovane.

4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na mišljenje.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je sud prvog stupnja prihvatio izmijenjeni prijedlog kazne bez da se uvjerio da je optuženik razumio svrhu i smisao izmjene jer je ODO ovlašteno izmijeniti prijedlog kazne nakon očitovanja optuženika o krivnji, a do izjave prihvaća li ili ne prihvaća (prvotno predloženu) kaznu (članak 417.a stavak 6. ZKP/08). Na ročištu na kojem je učinjena navedena izmjena optuženika je zastupao branitelj Goran Tomljanović, odvjetnik u Novoj Gradiški koji bi, sasvim sigurno, reagirao na eventualno nezakonito postupanje tužitelja i suda. Najbitnije je da sud prvog stupnja svoju odluku o kazni nije niti utemeljio na prihvaćanju predložene kazne jer je, bez obzira na izjavu optuženika da se suglasio s predloženom vrstom i mjerom kazne, ocijenio da optuženik u stvari ne priznaje počinjenje kaznenog djela za koje je optužen, pa stoga je spomenuto prihvaćanje predložene, izmijenjene kazne, bilo bez učinka, što jasno proizlazi iz obrazloženja pobijane presude . Stoga izmjenom prijedloga kazne nije povrijeđeno pravo obrane.

6.1. Pravo obrane nije povrijeđeno ni time što je optuženik saslušan na početku dokaznog postupka u situaciji kada iz njegove obrane proizlazi da on, unatoč tome što je izjavio da se smatra krivim za ono za što ga se optužuje, ustvari ne priznaje da je počinio to kazneno djelo. Naime, iz zapisnika o raspravi održanoj 20. rujna 2022. proizlazi da se optuženik, na poziv suda, izjasnio da se smatra krivim za počinjenje konkretnog kaznenog djela. Međutim, u obrani iznesenoj odmah na početku dokaznog postupka, u smislu odredbe članka 417.a stavak 1. ZKP/08, optuženik je iskazivao sadržajno suprotno prethodnom očitovanju o krivnji. Stoga je sud prvog stupnja, sukladno odredbi članka 417. stavak 4. ZKP/08, pravilno zaključio da optuženikovo priznanje nije potpuno i nije sukladno prije pribavljenim dokazima, zbog čega je nastavio dokazni postupak izvođenjem svih predloženih dokaza, a ne samo onih koji se odnose na odluku o kazni. Iz navedenih razloga pobijana presuda nije nejasna, proturječna ili suprotna sadržaju zapisnika o raspravi kada se u jednom dijelu obrazloženja navodi da se optuženik izjasnio da se osjeća krivim radi počinjenja kaznenog djela, a u drugom da se ne osjeća krivim za počinjenje tog djela.

6.2. Pobijana presuda nije nerazumljiva samo iz razloga što je u izreci presude navedeno da je optuženi pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu 42.437,50 kuna, te je u istom iznosu dosuđen imovinskopravni zahtjev oštećenom TH, dok se u obrazloženju presude navodi isti iznos imovinskopravnog zahtjeva, ali je pogrešno navedena masa prodanih svinja u kilogramima – 3.390,00 kg, umjesto pravilne težine prema otpremnici – 3.395,00 kg. Potonji, pravilni iznos mase prodanih svinja pomnožen s cijenom za kilogram od 12,50 kn (s uključenim porezom na dodanu vrijednost) daje upravo vrijednost naznačenu u izreci pobijane presude i u obrazloženju presude.

6.3. Suprotno žalbenim navodima, upravo je TH oštećenik u ovom slučaju, a ne Poljoprivredno gospodarstvo jer prema iskazu oštećenika i prema podacima iz ispostavljenog računa/otpremnice, poljoprivredna djelatnost TH je organizacijski ustrojena kao obrt koji prema odredbi članka 2. stavak 1. Zakona o obrtu (NN broj 143/2013, 127/2019 i 41/2020 – dalje: ZO) predstavlja samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu s člankom 8. tog Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Prema tome, obrt nema pravnu osobnost, već prava po osnovi djelatnosti obrta i odgovornost za obveze obrta ima fizička osoba - nositelj obrta (ili kao što je u konkretnom slučaju u ispravama navedeno „vlasnik obrta”).

6.4. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio relevantne činjenice te je za svoja utvrđenja naveo jasne, potpune i neproturječne razloge tako da je pobijana presuda jasna i može se ispitati zbog čega njome, kao i u postupku koji je prethodio presudi, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. i točka 11. i stavak 2. i 3. ZKP/08., na koje se poziva žalitelj, niti neka druga povreda odredaba kaznenog postupka, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijanom presudom nije prekoračena optužba jer se ona odnosi na optuženika i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, na raspravi izmijenjenoj optužnici u pogledu prijedloga kaznene sankcije, na kojem prijedlogu se niti ne temelji odluka o kazni, a nisu ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i stavak 3. ZKP/08 jer se presuda ne temelji na nezakonitom dokazu, a optuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te je sud prvog stupnja tijekom valjano primijenio sve relevantne odredbe ZKP/08 i nije počinio povrede prava obrane koje bi mogle utjecati na presudu.

7. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i utvrđenja suda prvog stupnja u tom smislu nisu dovedena u pitanje navodima žalbe.

7.1. Okolnost što oštećenik prije podnošenja kaznene prijave nije pokrenuo ovršni postupak radi naplate tražbine iz računa/otpremnice broj 86/1/1 od 22. rujna 2017. nije od utjecaja na utvrđenje suda prvog stupnja da su u postupanju optuženika ostvarena bitna obilježja kaznena djela za koje se tereti jer pokušaj naplate tražbine prije pokretanja kaznenog postupka nije zakonski uvjet za podnošenje kaznene prijave za navedeno djelo.

7.2. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio odlučujuće činjenice nakon sveobuhvatne ocjene izvedenih dokaza, pa tako je pravilno utvrdio i unaprijed stvorenu namjeru optuženika da ne plati svinje koje je kupio od oštećenika. To proizlazi iz činjenice da je društvo koje je optuženik zastupao bilo solventno, odnosno da je 2017. i 2018. imalo novčanih sredstava na računu koja su mu omogućavala barem djelomičnu isplatu kupovnine što treba povezati s činjenicom da je optuženi kupljene svinje dalje prodao, čime je stekao daljnja sredstva da može izvršiti obvezu prema TH i da je kasnije izbjegavao svaki kontakt s oštećenikom. Navedeno upućuje na pravilnost zaključka suda prvog stupnja da je optuženik već kod preuzimanja svinja imao namjeru ne platiti preuzetu robu. Time je pribavio protupravnu imovinsku korist društvu koje je zastupao u iznosu od 42.437,50 kuna (5.632,42 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro =7.53450 kuna), a o pravilnosti utvrđenja visine protupravne imovinske koristi ovaj sud se izjasnio naprijed, u točki 6.2. Dakle, utvrđenje da je optuženik svojim postupanjem ostvario bitna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, posebno se to odnosi na voljni element djela, nije bazirano, kako to optuženik navodi navodi u žalbi, samo na iskazu oštećenika već na sveobuhvatnoj ocijeni izvedenih dokaza. Žalbeni navod da optuženik nije bio u mogućnosti platiti kupovninu oštećeniku jer nije imao sredstava na računu, koji bi zaključak proizlazio iz obrane optuženika, u suprotnosti je s činjenicama utvrđenim iz podataka Financijske agencije o danima nesolventnosti za trgovačko društvo Slavonka j.d.o.o. koje je inkriminirane zgode zastupao optuženik. Žalbeni navod da je dio kupovnine optuženik predao oštećeniku kod preuzimanja svinja, na ruke, uz navođenje imena svjedoka tog događaja, bez utjecaja je na zakonitost pobijane presude jer navedenu činjenicu optuženik nije iznio u prethodnom postupku, tako da to nije ovlašten iznositi u žalbi (članka 464. stavak 8. ZKP/08). Pri tome se napominje da optuženik nije prigovorio iznosu kupovnine naznačenom na računu/otpremnici, koju je primio od oštećenika.

7.3. Stoga navodima žalbe nisu dovedena u pitanje utvrđenja suda prvog stupnja činjenične prigode.

8. Odlučujući o kazni, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio odlučne činjenice koje utječu na izbor kaznenopravne sankcije i na mjeru kazne. Kao posebna otegotne okolnost cijenjena je činjenica da je već osuđen zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, te za počinjenje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. KZ/11, što upućuje na obrazac ponašanja kod stjecanja sredstava za život činjenjem imovinskih kaznenih djela. Sud prvog stupnja nije cijenio kao olakotnu okolnost ispriku optuženika oštećeniku i izraženu spremnost da oštećeniku naknadi štetu nastalu kaznenim djelom, ocijenivši to samo verbaliziranjem, što prihvaća i ovaj sud. Okolnost da je optuženik otac maloljetnog djeteta o kojem skrbi nema takvu težinu da bi bitnije utjecala na odluku o kazni, obzirom da je optuženik kaznena djela za koja je već pravomoćno osuđen počinio uz postojanje te okolnosti, te ga ni svijest da bi zbog eventualne osude na kaznu zatvora bio onemogućen skrbiti o svom maloljetnom djetetu nije odvratila od počinjenja konkretnog kaznenog djela. Stoga ovaj sud smatra, suprotno navodima žalbe, da će se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 ostvariti upravo kaznom zatvora utvrđenom pobijanom presudom.

9. Iz tih je razloga utvrđeno da navodi žalbe optuženika nisu osnovani pa kako pobijanom presudom nisu ostvarene ni povrede iz članka 476. stavak 1. ZKP/08., na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Karlovcu, 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Ante Ujević